Po emitovanju spota pokreta za nezavisnu Crnu Goru upitala sam se kakvu poruku sam dobila i da li su svi stali u moju, tvoju, našu, vašu i sl. Crnu Goru. Po spotu koji sam vidjela, u Crnoj Gori kad su u pitanju žene, žive samo majke. Kod duboko ukorijenjenog agresivnog patrijarhata pretočen u autorstvo, u kako neki vole da nazovu stanje umjetnosti u Crnoj Gori - postmodernizam. Spot koji sam vidjela po znanju koje imam odgovara samo konzervativcima i onima koji žensku ulogu vide jasno definisanom majčinstvom kao osnovnim i jedinim kvalitetom za žene.
Objektivizacija ženskog tijela se događa na razne načine - neko isturi grudi i dekolte, neko noge, neko standardne mjere, a neko ko se bavio ovim spotom poručio je odraslom glasačkom tjelu, u postotkuo od 51%, da može da se trudi koliko hoće u priči o ženskom identitetu, ali da će mama i dalje biti jedini zadatak koji čak i nezavisna Crna Gora traži od žena. Crnoj Gori ne trebaju aktivne, profesionalne i uspješne žene po ovom viđenom.
Očigledno da stanje poricanja nastavlja svoj hod. Tako su ignorisani Štrpci, tako je ignorisana Srebrenica, tako je ignorisan Dubrovnik, tako su ignorisane traume 1920, tako su ignorisani multietičnost, multikulturalnost, multinacionalnost dodatno i okom umjetnika. I nije samo ovaj spot, ima još jedan u kojem se svim našim ćerkama poručuje da kupe smeće iza svakog muškarca koji nema i ne mora da ima unesenu formu u svojoj glavi nego prlja na sve načine od ulica do politike. Zato se ženi, preciznije djevojčici, stavlja u zadatak da očisti Crnu Goru. I moja i vaša kćerka moguće da će i dalje čistiti po vama (a ja vjerujem u istost i moje kćerke i moga sina tako da moguće da će se naći i neka metla za njega), ali ono što nikad neće raditi sigurna sam, jer to do sada nismo radile, jeste etničko čišćenje koje se do sada nalazilo isključivo i ekskluzivno u muškim rukama bilo da se radi o uniformi sa najslabijim ili najvećim činom i odlikovanjem i o političkim funkcijama koje opslužuju muškarci. Zato izgleda trebaju djevojčice – kasnije žene da očiste sve muške prljavštine. Mizoginija je žilava zvjerka koja stanuje u našim dušama i umije s vremena na vrijeme da prenerazi, uperi prst i pokaže ko je “neprijatelj”. Samo da se zna koje je odgovoran za uperen prst i u koga je prst uperen.
Po meni ona samo pokazuje da je stanje opasno a podložno zahtjevu patrijarhata da se ništa ne mijenja i da se ovo malo osvojenog javnog prostora za žene može izgubiti u tren oka. Hvala umjetnicima i umjetnicama za izradu ovakvih materijala koji su ignorisali, stigmatizirali i porekli da u Crnoj Gori 51% njene populacije i onih koje još nemaju pravo glasa, mogu biti samo rađalice i čistačice svih muških svinjarija.
Ervina Dabižinović