autorka: Ervina Dabižinović

Trinaestog jula na Trgu Republike u Podgorici u 18 sati desio se performans „Dok živim i dišem“- Za anti fašizam! Protiv mizoginije! Zaustavite rat protiv žena! Aktivistkinje Anime i ženskog civilnog društva rekle su što misle o audio-vizuelnom fašizmu koji se sprovodi nad ženama u Crnoj Gori.

autorka: Paula Petričević

Nekad pokušavam za zamislim trenutak pred velikim društvenim katastrofama u kom u svijesti poput plime narasta čist i kategoričan uvid da je za bilo koju promjenu ili ispravku odveć kasno. Da je ostalo samo da se desi do kraja, kada oteža posljednje klasje bremenito posljedicama što će preplaviti zemlju koja više nikad neće biti ista. Nastojim da do detalja osjetim taj momenat, kristalno jasan i neumoljiv, i onda pokušam da pogledam unatrag, u vrijeme koje je još uvijek vezivalo nadu.

Autorka: Paula Petričević

Nedavna pobjeda Sirize na parlamentarnim izborima u Grčkoj pokrenula je val oduševljenja “prezrenih na svijetu”, osobito onih sa Starog kontinenta iz čije se kolijevke, nakon prebrojavanja glasačkih listića, čuo drugačiji glas. Međutim, pored toga što su isti događaj uredno propratili i repovi teorija zavjere uglavnom “potvrđeni” pretoplom američkom reakcijom na Ciprasovu izbornu pobjedu, jedna notorna stvar je prošla skoro neprimjećena.
Prvi potez izbornih pobjednika, takozvanih radikalnih ljevičara, u koje su u utrnulom iščekivanju bili uprti milioni očiju, označio je dežurnu kolateralnu štetu (lijeve) real-politike - drugarice. Naime, promptno formirana “vlada socijalnog spasa” nema niti jednu ministarku. Čak ni u “mekim” ministarstvima kulture, socijale ili obrazovanja, gdje ih čak i najokoreliji konzervativci pripuste s vremena na vrijeme. Stvar se nastojala naknadno rutinski izbalansirati. Naravno, kako dolikuje, na nižem nivou - “na klupi” se našlo čak 7 zamjenica (od 40 članova kabineta), ali lice grčke vlade ostalo je nedvosmisleno muško.

Autorka: Paula Petričević

Tendencija bi trebalo da bude dekriminalizacija pružalaca/teljki seksualnih usluga i kriminalizacija kupaca i posrednika/ca u prostituciji Uvecaj!

Kada je krajem prošlog mjeseca mađarski premijer Viktor Orban izjavio da je “era liberalne demokratije završena” moglo se očekivati podizanje snažnije, masovnije i artikulisanije reakcije na ovako radikalnu tvrdnju premijera jedne države EU. No ona je, makar za sada, upadljivo izostala, što upućuje ili na političku impotentnost ili na indiferentnost “velike porodice naroda”, od čega se ne zna što je gore. Čini mi se ipak da je indiferentnost mnogo fundamentalniji, ozbiljniji i teži problem.

Rudnik koga više nema

Autorka: Ervina Dabižinović

Vrijednosti koje je predstavljao hotel Rudnik, izgrađen 20-ih godina prošloga vijeka, nisu bile dovoljno naučena lekcija za gradsku upravu i proces propadanja je zaustavljen brisanjem poslednjih ostataka nekadašnjeg društvenog ugleda i prestiža

autorka: Ervina Dabižinović
Teško da mogu bilo šta reći na ovu „luksuznu” stvarnost koju živimo u Crnoj Gori.  Teško da išta više mogu reći na ovu stvarnost u kojoj  je otimanje svojine, društvene ili lične, legalizovano sakrivanje zločina. Teško da mogu da kažem išta nakon nebrojeno mnogo pucnjeva u sred bijela dana i ubijanja ljudi između svih nas,  kao u akcionom filmu. Slučaj/evi nije/su riješen/i- ubistvo je profesija koja očigledno ne podleže kazni, ovdje. Sve je već davno prelilo čašu, tako da i užasa koji izazivaju informacije traje svega dva dana, a onda sve potone u mulj bajatih vijesti - gore od očaja.  Ko se sjeća?

Autorka :  Ervina Dabižinović

Pičvjaz je riječ koja u prevodu znači veliki nered. Sudeći po okruglom stolu “Radnička i socijalna prava, feminističke strategije i analize”, održanom 12. 9. 2014. na Pičvajzu - Festivalu ženske umjetnosti i aktivizma, na kojem su govorile žene iz regiona - politički i ekonomski pičvajz ima isti program u svim našim zemljicama. Program svih političkih elita od vrha Triglava do Đevđelije je - Glad, Bijeda, Rat, Siromaštvo. Dvije hiljade četrnaeste, u Sarajevu, jedinom glavnom gradu koji je jedini držan u opsadi 44 mjeseca, feministkinje svih generacija su u galeriji Mak, tog popodneva,   dale  vrlo detaljne analize kako i na koji način je politička elita ispraznila pojmove država, demokratija, sloboda i solidarnost.  

Autorka: Ervina dabižinović

Nepodnošljivom lakoćom, perfidija istrajava u  saopštenju  poslanica DPS-a, koju taj poslanički klub  ima za reći  povodom medijskog linča Vanje Ćalović.  

To je govor koji dolazi iz tora, jer se nema što reći u svoje ime, sa odloženom reakcijom. Opstaje taj govor koji od žena,  patrijarhalnom  stigmom,  čini sluškinje države ili partije ili onih na vlasti ili muškaraca  i pokazuje  da nema pomaka prema javnom prostoru vlastite legitimnosti i odgovornosti, nego se svodi na to da su spremne da  kuvaju i celivaju kao robovlasništvo. 

autorka:Ervina Dabižinović

Pred ovogodišnji 8. mart, Međunarodni dan žena, dnevne novine “Dan” su prenijele izjave, nekadašnje predsjednice Odbora za rodnu ravnopravnosti i nekadašnjeg poslanika Skupštine Crne Gore, o tome zašto nismo uspjeli u tranziciji i što je to za crnogorsko društvo dobro kada nema političke volje  u rješavanju pitanja žena Crne Gore. U 21. vijeku, iz dva politička subjekta čije članske knjižice imaju ljudi koji su dali izjave, stigla nam je poruka, da budem precizna pravnom regulativom, tada i sada, već druge države iz 1844. godine da se ženama definišu prava i obaveze o poslušnosti i poštovanju  da odluku u njihovo ime donosi  muškarac. Na snazi je bio do 1946. godine. Ravno 100 godina. Pravno utemeljenog patrijarhata. Taman toliko vremešnosti i imaju te njihove izjave. 

Autorka: Paula Petričević

Škola u koju je prošlog mjeseca krenuo moj sin nosi isto ime kao i kada sam ja kretala u nju, jedva čekajući da položim pionirsku zakletvu, ne bih li bar malo dorasla ondašnjim društveno prihvaćenim idealima. Nakon svih užasa kroz koji smo kao region prošli, ne mogu a da se ne pitam, ako smo i pored tih i takvih ideala uspjeli da izgradimo koncentracione logore na kraju dvadesetog stoljeća u srcu Evrope i na nekad antifašističkom tlu, u kakvu onda generaciju izrastaju današnja djeca koja se ne zaklinju nikome i ničemu, koja se bez vertikale veru uz pijedestal Moloha profita, jedinog ideala i božanstva koji je svijet na umoru uspio da izluči iz svog trulog i trošnog tijela.