Prije neki dan je održan jedan od najpraznijih, najglupljih i najočajnjih premijerskih satova koje pamtim. Izuzimam parlamentarce URE i HGI koji su se donekle dotakli važnih pitanja na koja bi premijer morao da da smislene odgovore (a niti su bili smisleni, ni u skladu sa kontekstom) kao i Jevrosimu Pejović koja je jasno opisala politički kontekst i osjećanja većine mislećih ljudi u Crnoj Gori (političari a i mediji su to odćutali jer im je svaki govor izvan nasilja i navijanja van mentalnog i političkog dometa) kao i ulogu premijera u zemlji u tranziciji, što on u skladu sa kapacitetima (političkim, moralnim, emotivnim) nije bio u stanju da prihvati a još manje da istinom i ispravnim stavovima umiri realnu uznemirenost svih koji su sa „strahom i stidom“(ogromna većina građanstva) pratili situuaciju u parlamentu a i u zemlji.
 
To uopšte nije ni bio Premijerski sat. Bila je to skupina ljudi koja se pripremila za „megdan“ riječima, predstavu besmisla, priglupih štoseva, poniznosti, ulizništva, zaštite lika i djela svojih gospodara i nadasve umišljenih parlamentaraca kojima normalan čovjek ne bi dao „ni kozu da vode“ a kamoli da vode državu. Ali, mi odavno nismo normalni. U kontinuitetu su nam oduzeli temelje normalnosti (učiti, raditi i voljeti). Nerad, laži, nasilje i nemoral svake vrste su vrijednosti koje su kontinuitetom utemeljili u proces obrazovanja i upravo se pripremaju da dodaju nacionalističku ideologiju kako bi završili projekat unižavanja ljudskosti do zlog svijeta.
 
Znam da vladajuća većina zadovoljno trlja ruke, i ima razloga, može im se. Uspjeli su svojom upornošću, čvrstom vjerom i poslušnošću da premetnu u Evropejce za vanjsku publiku, a za nas je ostalo ono čemu smo svjedočili na premijerskom satu. Demagogija i najprimitivniji populizam, naglašeni optimizam i usvojena maksima „hiljadu puta izgovoreno postaje vjerovano“ čine osnov strategije i pune prostor mržnjom prema svemu drugačijem.
 
Šampionsku titulu u ovoj metodi u crnogorskom parlamentu ubjedljivo je na ovoj sjednici osvojio Milojko Spajić. Ponavljao je i ponavljao floskule iz Evrope sad 2, kao da Evropom sad 1 nije na najbrutalniji način pokrao većinu penzionera na račun obećanih 450€. Istom metodom kojom je prethodna vlast pokrala fabrike i predala ih lopužama tzv. investitorima. U ovom slučaju sirotinja je imala prednost, to je potpuno u redu, ali pravda zasnovana na nepravdi nije napredak, napredak bi bio da je zasnovana na solidarnosti, a nije. Do tog Milojko ne može da dometne. A tek Evropa sad 2- uranilovka. Ono što stalno ponavljao okupljenoj družini, kao da je stanovništvo gluvo ili mentalno retardirano je direktan uvod u obesmišljavanje svakog rada, profesije i obrazovanja. Čudo neviđeno. Srednjoškolci - 600€ a Visokoškolci – 1000 eura! U kakve su samo budalaštine vjerovali naivni građani/ke Crne Gore (oni koji pamte normalnost) - rad, doprinos, stvaralaštvo ništa to nije garant budućnosti, u Milojkovom dobu samo papiri imaju vrijednost. Ostalo je van tržišta rada i života. Ovo nam sprema svojim planom i svojim ponašanjem. Robove i robote. Ne, ne vrijeđa on zdrav razum on samo aktivnosti (metode) iz kripto svijeta, prenosi u izvršnu vlast. Dovoljno je pametan da je to naučio, ništa drugo nije ni učio (ni iz knjiga a ni iz iskustva) i mi smo ga baš zato birali, zato što ništa ne zna o psihološkom, socijalnom i političkom a ni o Crnoj Gori u trenutku kada mu je vrijednost pala u kripto svijetu a mi se potrudili da mu gubitak nadomjestimo državom. Radujte se! - uskliknuo je. Vladajuća većina je u ovome saglasna i stabilna zahvaljujući njegovim sposobnostima pala im je sekira u med i treba to lizati. Znaju oni da prosude o onome što građani/ke žele (ponovi on mnogo puta) ušuškani iza njegove vizije kripto raja pakuju svoje političke naume do potpunog umirenja Crne Gore. Da li će “stid i strah“ kako to definisa parlametarka Jevrosima Pejović, prevedeno „prijetnje i poniženje“ zaustaviti svaku nadu u budućnost Crne Gore ili će se ta muka artikulisati u smislen odgovor onih koji misle i rade drugačije. Odgovor na koji vladajuća većina može da uradi samo jedno, ono što je uradio ovog puta Milenko Spajić, da ode iz Parlamenta Crne Gore.
 
Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

OBAVJEŠTENJE
 
PAMTIMO RATNE ZLOČINE U CRNOJ GORI !
 
ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora je devet godina organizovala obilazak mjesta zločina u Crno Gori. Ta aktivnost sprovođena je povodom obilježavanja prvih godina na dan nezavisnosti/državnosti Crne Gore 21. maja a kasnijih godina 13. jula s ciljem:
 
- Odavanja počasti žrtvama i uvažavanja dostojanstva onih koji su bili žrtve devedesetih;
 
- Prozivanja institucija države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu - krivičnu, političku i moralnu odgovornost;
 
- Ukazivanja na zločine počinjene u naše ime kako bi se shvatila odgovornost onih koji su inspirisali, podržavali i učestvovali u ratu;
 
- Afirmacije procesa suočavanja sa prošlošću da bi došlo do moralne obnove društva i spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti.
 
Naš akcija je obuhvatala obilazak i memorijaciju na mjesta ratnih zločina počinjenih na tlu Crne Gore:
 
- Logor Morinj, Opština Kotor, gdje su mučeni civilni i vojni zarobljenici sa ratišta u Hrvatskoj (1991/92);
 
- Centar bezbjednosti Herceg Novi simboličkom mjestu Deportacije muslimanskih izbjeglica (1992);
 
- Bukovica pored Pljevalja u kojoj je sprovedeno etničko čišćenje Bošnjaka (1993);
 
- Kaluđerski Laz pored Rožaja, mjestu gdje su ubijene izbjeglice sa Kosova (1999);
 
- Murino, mjesto gdje su ubijeni civilu u NATO bombardovanju (1999);
 
- Most Cicmil kod Mratinja, (poslednja dva obilaska) gdje je ubijena porodica Klapuh iz Foče.
 
Simboličan pohod, odavanje pošte stradalima i prozivanje državnih institucija na odgovornost ostajalo je bez odjeka u medijskoj i političkoj realnosti.
 
U obilazak mjesta zločina uključivale su se i druge organizacije civilnog društva i pojedinci/ke, ponekad više njih iz lokalne zajednice, a najupornije u podršci bile su aktivistkinje iz Bona Fide iz i Jakub Durgut iz Pljevalja, Velija Murić iz Rožaja, HRA iz Podgorice.
 
U međuvremenu su organizacije civilnog društva HRA, CGO, Građanska alijansa, Inicijativa mladih za ljudska prava i PRIMA Podgorica, proširile aktivnosti vezano za ratne zločine devedesetih i sistematski rade na krivičnoj odgovornosti (praćenje i analiza suđenja, dokumentovanju, procesu pomirenja), kao i na analizi događaja, obilježavanju mjesta zločina i prozivanju bivših i aktuelnih političkih elita da doprinesu ovom procesu ali i na razvoju svijesti kod mladih ljudi o neophodnosti tranzicione pravde.
Promjenom vlasti (smjenom dominacije DPSa) interesovanje političara za mjesta zločina se vidljivo povećalo. Za sada je to selektivno i manipulativno, vezano za stradanje “svojih”, zbog političkih poena na unutrašnjem planu ali i zbog dodvoravanja međunarodnim izaslanicima dok glume potrebu priključivanjua EU. Najčešće je to samo demonstracija njihove nacionalističke ideologije. Mjesta zločina se obilaze radi slike koja se šalje javnosti a ne radi istine i potrebe za pomirenjem, najviše radi homogenizacije svog biračkog tijela. Mediji imaju interesa i vremena da ih uslikaju i proprate što im je nedostajalo kada je to bila samo inicijativa marginalizovanih.
 
ANIMA je odlučila da od ove godine ne obilazi mjesta zločina da u fokus stavi zajedničke inicijative koje ima sa CGO i HRA da podržava njihove sveobuhvatne napore da se zločinci privedu pravdi, da se uvaži patnja žrtava i da se razvija svijest o društvenoj odgovornosti.
 
ANIMA nastavlja da ukazuje na neophodnost tranzicione pravde i povodom praznika državnosti apeluje da se političari privedu pameti, da budu svjesni realnosti, patnje koju su proizveli njihovi prethodnici zadojeni klero-nacionalističkim idejama i da budu svjesni vlastite mentalne ograničenosti koja je proizvedena izostankom suočavanja sa zločinima koji su činjeni u njihovo ime.
 
Državne institucije ne smiju dozvoliti da se to ponovi.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje povodom 13. jula, Dana ustanka i Dana državnosti Crne Gore, organizuje performans Građanska Crna Gora - Odmah koji će se održati u 12:00 sati na Trgu od oružja u Kotoru.
 
Navršava se osamdeset i tri godine od dana kada je Crna Gora opštenarodnim ustankom pokazala da sloboda i pravda nemaju cijenu. Uradila je to prva u Evropi i ugradila herojski napor u antifašističku, progresivnu i emancipatorsku budućnost.
 
Navršava se sedamnest godina od kada ANIMA tijelima i simboličnim porukama ukazuje na probleme i vrijednosti u političkom životu a što na žalost nije ostvareno sticanjem nezavisnosti.
 
Ove godine performansom ”Građanska Crna Gora -Odmah” podsjećamo građane/ke Crne Gore da smo od 2008. do danas ukazivale na probleme koje imamo kao zajednica sa vladajućim politikama koje su u kontinuitetu urušavale vrijednosti koje simbolizuje 13. jul.
 
Ovog 13. jula pošaljimo poruku da Crna Gora jeste građanska i da vladajuća elita mora to apsolutno uvažiti, sprovoditi i ostati na kursu ulaska u Evropsku uniju.
 
Građanska Crna Gora garantuje uvažavanje svih bez obzira na rod, vjeru i naciju.
 
Naša dužnost ovih godina je prevashodno bila ukazati i ustati protiv: svih vrsta nasilja i okupacija – ekonomskih, nacionalnih, klerikalnih ili bilo kojih drugih i dići glas protiv mržnje u javnom govoru, protiv zloupotrebe nacionalnog identiteta i vjerskih osjećanja, protiv nacionalizma, nepotizma, partitokratije, podjela, obmana, eksploatacije, revizionizma, sabotiranja procesa suočavanja sa prošlošću devedesetih.
 
Zabrinjavaju najnoviju pokušaji da se negiraju zločini devedesetih tako što se na njih odgovora zločinima kojima mi ne svjedočimo kako bi se politike devedesetih vratile u realnost.
 
Posljedice na koje ukazujemo dugi niz godina u direktnoj su vezi sa politikama koje su ratove na prostoru bivše Jugoslavije iskoristile za prvobitnu akumulaciju kapitala i spregom kriminala i politike, stalno uvećavala izabranim poslušnicima. Rezultat su novokomponovane i otuđene elite koje građanke/ne utjeruju u nacionalne grupe koje se međusobno isključuju i vraća nas tako u zagrljaj zločinaca i ratova. Posebna opasnost su šarlatani i tzv. pomiritelji. U tom naumu im pomažu svi oni koji Crnu Goru vide kao skupinu nacionalnih zajednica i kao nefunkcionalnu državu koja nije u stanju da štiti ljudska prava i pravnu državu.
 
Zato ovog 13. jula dižemo glas protiv uništavanja građanskog koncepta državnosti.
 
Istina, nenasilje, poštovanje različitosti. Pravda i mir su na ovoj strani.
 
TRAŽIMO ZAŠTITU GRAĐANSKE CRNE GORE ODMAH!

Ove godine se navršava 29 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svetskog rata. Aktivistkinje Anime povodom Međunarodnog dan sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine izdaju sledeće saopštenje:
 
Srebrenica-PAMTIMO
 
1995 – 2024.
 
11. jula 1995. godine oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim osuđenikom Ratkom Mladićem okupirale su Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim Slobodana Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida i do danas se ne zna koja je uloga Crne Gore u tim dešavanjima. Prema zvaničnim podacima ubijene su 8372 osobe bošnjačke nacinalnosti.
 
Skupština Crne Gore je 2009. godine usvojila Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta (EP) o Srebrenici. 7. juna 2021. Skupština je usvojila Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici kojom se zabranjuju i osuđuju izjave postupci i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da se u Srebrenici desio genocid, a 11. jul se proglašava Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Ove godine Crna Gora je podržala Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici.
 
Danas je jasno da cilj usvojenih dokumenata nije ostvaren i da podržavaoci/saučesnici genocida nisu promijenili svoju osnovnu ideju – uništiti sve što se „ne moli srpski“, samo su stavili maske mirovnjaka onoliko koliko im je potrebno da koriste privilegije pozicija koje su zauzeli. Rat se nastavlja drugim sredstvima pod mantrom ulaska u EU i realnog udaljavanja na terenu. Na političkoj agendi je zloupotreba žrtava (tuđih i vlastitih) do konačne „pobjede“i konačne tragedije.
Uprkos mentalnog nasilja vladajuće elite, koje prijeti da pređe u fizičko, svi koji žele mir moraju se sjetiti Srebrenice:
 
- zbog saosećanja, solidarnosti i odgovornosti prema žrtvama genocida u Srebrenici koje još uvijek čekaju na zadovoljenje pravde;
 
- zbog crnogorske javnosti u kojoj se mora prestati sa negiranjem, poricanjem, minimiziranjem zločina koji su se desili u ratu devedesetih;
 
- zbog toga što razvoj društva zahtijeva njegovanja kulture sjećanja i solidarnosti;
 
- zbog toga što svakodnevnica ukazuje na stalne izazove nacionalizma i izostanak povjerenja u institucije koje bi morale da obezbijede razvoj svijesti, pravde i mira;
 
- zbog pravde i ljudskosti koja gubi značenje u nadgornjavanju pohlepnih i bahatih političara/ki.
 
Pamtimo genocid u Srebrenici jer je to dio kolektivne odgovornosti za ono što se činilo u naše ime. Odgovor je kultura sjećanja i nenasilje. Da se nikad ne ponovi.
 
Tim ANIMA

PAMTIMO

Povodom 19. juna 2024. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor organizuje radionicu o ratnom silovanju. U sklopu radionice biće prikazan film. Radionica će biti održana 19. juna u 17 sati u Kući slobodne misli u Kavču.

Silovanje u ratu je imenovano Bečkom deklaracijom, 1993. i definisano kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je prvi put na slučaju Foča utvrdio da se seksualno ropstvo smatra zločinom protiv čovječnosti. Od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca a mali broj je ostvario neki vid pravde. Poslije tridest i dvije godine, žrtve ratnih silovanja se stigmatizuju, trpe razne vidove nasilja i veoma teško ostvaruju svoja prava. Mali broj silovanih žena je svjedočio o tom nasilju. 26. juna 2023. godine Žene u crnom i Autonomni ženski centar Beograd organizovale su Ženski sud - slučaj Foča, posvećen seksualnim zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995.). Ovaj ženski sud jedan od vidova tranzicione pravde. Javna prezentacija Ženskog suda - slučaj Foča održaće se u Podgorici 20. juna 2024. u Kulturnom centru 201.

U Crnoj Gori se ova tema ne pokreće iako se u svjedočenjima žrtava jasno uviđa umiješenost crnogorskih građana u ovim zločinima. Pokrenut je postupak protiv Ranka Radulovića za zločine protiv čovječnosti pred sudom BIH-a, kao i protiv Milutina Đilasa i Rajka Vojvodića pred Okružnim sudom u Trebinju za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Očekuje se da specijalno tužilaštvo pokrene procese na osnovu ogromne dokumentacije koju su dobili sa svjedočenja na suđenjima ratnim zločincima u Hagu. Vrijeme je da se individualizuju ovi zločini u Crnoj Gori kako bi znali kolika je umiješanost Crne Gore u ovim zločinima i da odgovorni budu kažnjeni. To je jedini način da nasilje ne eskalira i da se ne ponovi.

Pamtimo ovaj datum, pamtimo Foču, pamtimo žene žrtve silovanja u BiH, da se nikad ne ponovi. Podržavamo svako nastojanje žrtava da ostvare pravdu. Pridružujemo se svima koji obilježavaju ovaj datum i koji se bore za kulturu sjećanja.

Pozivamo sve zaintersovane da nam se u srijedu 19. juna u 17 sati pridruže u Kući slobodne misli u Kavču.

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Pet nevladinih organizacija uputilo je juče zahtjev ministarki rada i socijalnog staranja Naidi Nišić da javnost upozna sa razlozima već tromjesečnog kašnjenja njenog resora u izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. O sadržaju pisma su upoznati i predsjednik Vlade Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalu dr Srđan Pavićević.

Raniji predlog zakona – kojim su se civilnim žrtvama rata smatrale samo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i one iz Crne Gore koje su stradale od oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu – kritikovan je od strane Evropskog parlamenta kao selektivan. 

Poslije protesta koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA) i Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava” 29. decembra prošle godine, a koji su podržale i druge nevladine organizacije i pojedinci, taj predlog zakona je povučen iz procedure, a Ministarstvo rada i socijalnog staranja bilo je zaduženo da najkasnije do 1. marta 2024. godine izradi novi prijedlog teksta koji bi obuhvatio sve civilne žrtve.

Novim rješenjem bi trebalo da se reguliše status i obeštećenje članova porodica svih državljana Crne Gore koji su poginuli kao civilne žrtve tokom ratova 90ih, ako to pravo nisu ostvarili u drugim državama, kao i onih koji su ranjeni u oružanim sukobima, npr. NATO bombardovanju 1999. godine. Pored toga, bilo je planirano i povećanje primanja postojećim korisnicima boračke i invalidske zaštite.

Na sjednici Drugog redovnog zasjedanja Skupštine Crne Gore u 2023. godini – 29. decembra, najavljeno je da će, u slučaju da takav Predlog izostane, predstavnici svih poslaničkih klubova najkasnije do 1. juna zajedno predložiti i usvojiti svoj Predlog zakona.

Oba predviđena roka su prošla. Ministarstvo sa izradom Predloga kasni već tri mjeseca, iako na njemu radi preko pet mjeseci. To izaziva posebnu zabrinutost, jer su predlozi regulisanja statusa civilnih žrtava rata odavno dati – Bošnjačka stranka je predlog ponudila Skupštini Crne Gore još u decembru 2023. godine, a HRA Ministarstvu rada i socijalnog staranja u januaru ove godine.

Od ministarke Nišić smo zahtijevali da upozna javnost sa razlozima ovolikog kašnjenja u predlaganju zakona i kada se predlog može očekivati. Ističemo i da NVO nisu bile uključene u rad radne grupe za izradu Predloga zakona.

Cijenimo da je regulisanje statusa civilnih žrtava ratova jedno je od ključnih pitanja za suočavanje sa prošlošću i nastavićemo se zalagati da se ovo pitanje riješi na način koji nikoga ne diskriminiše.

 

Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)

Demir Ličina, Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava”

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava

Draga drugarice,

24. maja obilježavamo Dan ženskih akcija za mir i godišnjicu (16 godina) Kuće slobodne misli (KSM).

Tog dana će se u KSM realizovati različite aktivnosti.

Bilo bi poželjno i odgovorno da tvojim prisustvom u KSM obogatiš taj dan i daš doprinos sjećanju i razmišljanju o miru.

Dodatno uputstvo: ležerno se obući i donijeti nešto svoje da ostaviš u KSM.

Program rada:

11:00 do 16:00 – Okupljanje, fizička i mentalna relaksacija

16:00 do 17:00 - Uvodna radionica – Identifikacija, vodi Ljupka

17:00 do 18:30 – Radionica: Kaledioskop i prikaz rada Anime (1991-2016.), vodi Ljupka

18:30 do 19:30 – Radionica: Zatvorenih očiju, vodi Ervina

PIĆE I JELO – u skladu sa očekivanim naporima i zdravim životom.

VIDIMO SE U PETAK SA RADOŠĆU I MIROM U KSM.

Povodom 21. maja Dana nezavisnosti Crne Gore ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje sledeće saopštenje:
 
18 godina nezavisnosti države Crne Gore. 18 godina u ljudskom životu su znak punoljetnosti tj. zrelosti od kada se smatra da su ljudi sposobni da u potpunosti preuzmu odgovornost za odluke koje ih pozicioniraju u društvu i u životu. Oni koji su se rodili te godine u nezavisnoj državi danas su punoljetni i mogu da odlučuju o njenom razvoju i sudbini.
 
Važno je definisati uslove koji su stvoreni u ovom periodu a koji ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam i nadu :
- Državni resursi ( kultura, priroda, prostor…) su devalvirani;
- Kriminal, korupcija i nasilje su normalizovani;
- Ljudski resursi su osiromašeni (misaono, emotivno, moralno, duhovno);
- Klasne razlike su izrazite;
- Pravna nesigurnost je ogromna;
- Pravda je selektivna i nedostupna;
- Politički diskurs je nacionalistički i klerofašistički;
- Ratni zločini devedesetih nisu krivično, politički i moralno osuđeni;
- Revizionizam istorije je ozakonjen;
- Neznanje, neodgovornost i bahatost su nagrađeni;
- Ljudska prava su fingirana i selektivna;
- Standardi koji vode ka EU su zloupotrebljeni;
- Marginalizovane grupe (uključujući i žene) su i dalje van ozbiljnog društvenog fokusa;
- Nasilje je sveprisutno (u državnim, obrazovnim, zdravstvenim institucijama);
- Promijenjena vlast (navodno demokratska) u svemu što je protiv građanstva dosledno sprovodi politike prethodnika;
- Djeca odbijaju da odrastu u navedenim uslovima (iseljavanje, pad nataliteta);
- Dostojanstvo se uništava, neprepoznato je u političkom i društvenom životu.
 
Nezavisnost, sloboda i odgovornost ljudi u zajednici su temelj i smisao ljudskog dostojanstva. Država je samo okvir i instrument za ostvarivanje te mogućnosti. Izborili smo državu. Mangupi su je u međuvremenu kidnapovali. Vrijeme je da je vratimo.
 
Čestitamo Dan nezavisnosti svima onima koji razumiju da snose ličnu i kolektivnu odgovornost za situaciju u državi, koji su spremni da se bore za promjenu, za ljudskost, za budućnost uprkos nastojanjima političkih elita da vidik zatvore svojim pohlepama i mržnjama.
 
TIM ANIME

Podsjećamo na jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.
 
9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope.
 
Podsjećamo da fašizam nažalost nije završio 1945. godine već se njegovo prilagođeno lice savremenosti pojavljuje sve češće u realnom životu. Vizija mira u Evropi nije dokinuta samo ratom u Ukrajni već promicanjem politika da Evropa treba da se osloni na proizvodnju i prodaju naoružanja ne bi li podigla vlastitu ekonomsku i političku bezbjednost.
 
Podsjećamo da rat u Ukrajni i ostalim ratnim žarištima još traje. Razaranje i ubijanje u Palestini ne prestaje. Međunarodna politika ne zaustavlja militarizaciju svijeta. Postoji opasnost da se susjedne države uključe u sukob sa nesagledivim posledicama po mir u svijetu.
 
Podsjećamo da je visok stepen uznemirenja i zabrinutosti u regiji podstaknut nespremnošću političkih elita da utvrde odgovornost za rat i ratne zločine devedesetih. Širi se narativ tih nacionalističkih politika koje nas uvode u nove sukobe, unutar država i preko granica. Revizionizam prošlosti je vidljiv kroz različite primjere: mijenjanje imena ulica u gradovima sa imenima ratnih zločinaca, dani Opština sekularnog karaktera dobijaju imena svetaca, antifašistički narativ se okupira i obesmišljava.
 
Podsjećamo da se ne naziru politike koje se temelje na odgovornosti za rat i zločine, kriminal i korupciju, kleronacionalizam i dehumanizaciju odnosa i života u Crnoj Gori. Ne naziru se politike ravnopravnosti i socijalne pravde.
 
Podsjećamo da je stanovništvo Crne Gore bez obzira na etničko porijeklo podržalo ratove devedesetih koje je vodila naša država u naše ime i najmanje što može sadašnja vlast u naše ime (bez obzira na etničko porijeklo) je da:
 
- prihvati odgovornost i uvaži zahtjeve žrtava (bez obzira na etničko porijeklo);
- prihvati odgovornost za genocid usvajajući rezoluciju o Srebrenici u UN;
- prihvati sve druge akcije uvažavanja žrtava i kulture sjećanja;
 
Podsjećamo da je antifašizam vrijednost koja traži mir i poštovanje različitih koji žele da žive u zajednici a ne isključivanje i crtanje lica neprijatelja u komšijama i drugačijima.
 
Cilj je da se spriječe novi sukobi u naše ime i spriječi obnova politika fašizma.
 
Antifašizam je donio Evropi i ovim prostorima mir. Antifašizam mora biti temeljna vrijednost Crne Gore. Antifašizam je naš izbor.
 
Tim ANIME

 

 

Koalicija NVO: Bez kompromisa sa politikom zločina

 Podgorica, 02. 05. 2024.

SPORAN PREDLOG ZA DAVANJE ULICE PAVLU BULATOVIĆU PROSLIJEĐEN MINISTARSTVU

 

Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova Glavnog grada Podgorica odlučio je uoči praznika, 30. aprila, da prijedlog odbornika Demokrata da se jedna od ulica Glavnog grada nazove po Pavlu Bulatoviću, ratnom ministru unutrašnjih poslova i odbrane, uputi Ministarstvu kulture i medija na izjašnjenje da li predlog ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost propisane Zakonom o spomen obilježima. Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) smatraju da je ovakva odluka Savjeta još jedan pokazatelj neprihvatljive kalkulacije s ratnim politikama 90ih. Crna Gora za prijem u Evropsku uniju mora odlučnije demonstrirati sposobnost za doprinos održivom miru u regionu, a pristup je štetan i za crnogorsko društvo i za sadržajnu regionalnu saradnju.

Oko ovog pitanja nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA pisale su i Aleksi Bečiću, lideru Demokratske Crne Gore i potpredsjedniku Vlade, apelujući da on prevenira dalje procesuiranje ovog prijedloga koji su podnijeli odbornici njegove partije. To pismo je podržano od strane 23 nevladine organizacije u Crnoj Gori, a Bečić na njega nije nikada odgovorio.

Na sjednici Savjeta bile su i predstavnice HRA i CGO. Predsjednik Savjeta, Boris Pejović, iz Pokreta Evropa sad (PES), omogućio je predstavnici HRA, Elizabeti Mrnjačević, da na sjednici iznese argumente protiv prijedloga, ali joj nije omogućeno da odgovori odbornicima koji su im se suprotstavili.

Elizabeta Mrnjačević je, tom prilikom, iznijela je poznate argumente CGO, HRA i Anime da je Pavle Bulatović, u svojstvu ministra unutrašnjih poslova naredio zločin Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica krajem maja 1992. godine, kako je to utvrđeno i pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici Ks. 6/12, od 22. 11. 2012. godine (dostupna na portalu sudovi.me).  Ta naredba značila je da je 66 osoba bošnjačke nacionalnosti poslato na nož Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Samo njih 12 preživjelo je izručenje. Pavle Bulatović bio je pod istragom i zbog drugih zločina za koje su sumnjičeni ljudi pod njegovom komandom dok je obavljao funkciju ministra odbrane SR Jugoslavije. Bulatović je ubijen u atentatu u Beogradu 2000. godine pod nerazjašnjenim okolnostima.

Dodatno, Mrnjačević istakla je da bi javno odavanje počasti Pavlu Bulatoviću značilo glorifikaciju ratnog zločina Deportacije i poslalo bi lošu poruku budućim generacijama. Skrenula je pažnju na odgovornost odbornika pri predlaganju ličnosti koje mogu dodatno polarizovati društvo.

U diskusiji je učestvovalo šest odbornika iz Demokrata, Nove srpske demokratije (NSD), Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS).

Odbornici Mitar Vuković i Mitar Šušić oštro su reagovali na izlaganje kolegenice Mrnjačević. Vuković, iz Demokrata, koji je i među predlagačima, kazao da je „osuđuvanje ovog postupka bez dokaza“ i da su „Demokrate sa ponosom predložile Pavla Bulatovića“, navodeići da je „njegova biografija i ponašanje primjer buduće generacije“. Mitar Šušić je rekao da je narativ NVO  “šupalj i bez pravne osnove”. Dodao je i da je „Bulatović bio ministar unutrašnjih poslova u izazovnom istorijskom trenutku“ i da je „postupao prema nahođenju, zakonu ili naredbama“. Naglasio je važnost razumijevanja okolnosti vremena pri donošenju odluka i „da ne možemo prosuđivati njegove postupke samo iz današnje perspektive“. Takođe, izjavio je da ne želi da ovaj predlog postane “platforma za iznošenje ideologija” i da će NVO ako predlog bude usvojen, vjerovatno organizovati  “performanse, skidanje ili razbijanje table pod tim imenom.”

Zoja Bojanić Lalović, odbornica DPS-a, naglasila je da bi prijedlozi za dodjelu imena ulicama trebalo “da nas okupljaju, a ne dijele” i dodala da je očigledno kad su 23 NVO reagovale da postoji reakcija javnosti. Mihailo Anđušić, takođe iz DPS-a, istakao je da je “situacija u najmanju ruku diskutabilna”, i da treba poštovati stav 23 NVO. Obraćajući se predlagačima zaključio je “da li su oni u pravu ostaje da vidimo, kao što ostaje da vidimo da li ste vi u pravu”.

Edin Tuzović, odbornik BS-a, ocijenio je “90-te su bile kakve su bile”, i dodao da smatra da bi trebalo proći još vremena da bi se ulice nazivale po ljudima iz tog perioda.

Pošto su pojedini odbornici tražili dokaze, na sledećem linku dostupni su cjelokupni spisi predmeta Deportacije u kojima se jasno vidi da su bosansko-hercegovačke izbjeglice deportovane u smrt po naredbi Pavla Bulatovića.

Naše organizacije očekuju od Ministarstva kulture i medija da stavi tačku na ovo pitanje, jer nema zakonskih uslova da se ulica u Podgorici imenuje po Bulatoviću.

Istovremeno, izražavamo žaljenje što je do ovakvog prijedlog uopšte došlo i što najviši zvaničnici ne smiju da se javno odrede oko ovih pitanja koja ukazuju na sadržaj njihovih vrijednosti i opredjeljenja za evropeizacijom države.

Akcija za ljudska prava (HRA)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje

 

-------------------------------------------------------------------------

 

THE CONTROVERSIAL PROPOSAL OF GIVING PAVLE BULATOVIĆ A CITY STREET HAS BEEN FORWARDED TO THE MINISTRY

On 30 April, the eve of the holiday, the Council charged with proposing the names of settlements, streets and squares of the capital of Podgorica decided to submit to the Ministry of Culture and Media the proposal of a Democratic councilor to name one of the streets of the city after Pavle Bulatović, the war Minister of the Interior and Defence. The Ministry is now to provide a statement on whether the proposal meets the  prominent person criteria prescribed by the Law on Monuments. The Human Rights Action (HRA), the Centre for Civic Education (CGO) and the Centre for Women’s and Peace Education (ANIMA) believe that this decision of the Council is another example of unacceptable calculations with the war policies of the 1990s. If it wishes to be admitted to the European Union, Montenegro must more decisively demonstrate its ability to contribute to sustainable peace in the region, and this approach is harmful both to the Montenegrin society and meaningful regional cooperation.

Regarding this issue, non-governmental organisations HRA, CGO and ANIMA wrote to Aleksa Bečić, the leader of Democratic Montenegro and Deputy Prime Minister, urging him to prevent further processing of the proposal that was submitted by his own party’s councillors. The letter was supported by 23 Montenegrin non-governmental organisations, but Bečić never responded to it.

The session of the Council was attended by representatives of HRA and CGO. President of the Council, Boris Pejović, from the Europe Now Movement (PES), allowed the HRA representative Elizabeta Mrnjačević to present arguments against the proposal, but she was not allowed to reply to the councillors who opposed them.

Mrnjačević presented the well-known arguments of CGO, HRA and Anime that, in the capacity of Minister of the Interior, Pavle Bulatović ordered the crime of deportation of refugees from Bosnia and Herzegovina at the end of May 1992, as determined by the final judgment of the High Court in Podgorica no. Ks. 6/12, dated 22 November 2012 (available on the portal sudovi.me). Said order meant that 66 persons of Bosniak nationality were handed over to be murdered by the likes of Ratko Mladić and Radovan Karadžić. Only 12 of them survived the extradition. Pavle Bulatović was also the subject of investigation in other crimes, for which people under his command were suspected while he was serving as the Minister of Defence of FR Yugoslavia. Bulatović was assassinated in Belgrade in 2000, under unexplained circumstances.

Mrnjačević also pointed out that publicly honouring Pavle Bulatović would imply glorification of the war crime of Deportation, sending a bad message to future generations. She drew attention to the councillors’ responsibility when proposing persons that can further polarise society.

Six councillors from the Democrats, the New Serbian Democracy (NSD), the Democratic Party of Socialists (DPS) and the Bosniak Party (BS) participated in the discussion.

Councillors Mitar Vuković and Mitar Šušić strongly reacted to Mrnjačević’s presentation. Vuković, from the Democrats, who was among the proponents, said that “there is no evidence to condemn this procedure” and that “the Democrats proudly nominated Pavle Bulatović”, stating that “his biography and behaviour can serve as an example for future generations”. His party colleague Vladimir Vujović was of a similar opinion. He accepted the thesis that this was a “mistake of the state”, but said that “when the state makes a mistake, it is not just one individual, so the entire top of the state must be responsible”. Mitar Šušić assessed that the NGOs’ narrative was “hollow and devoid of legal grounds”. He also added that “Bulatović was the Minister of the Interior at a challenging time in history” and that he “acted based on his own discretion, the law or orders”. He emphasised the importance of understanding the circumstances of the time when these decisions were made and that “we cannot judge his actions only from today’s standpoint”. He also said that he did not want this proposal to become a “platform for expressing ideologies” and that, if the proposal is adopted, the NGOs would probably organise “performances, where they would take down or break the board bearing Bulatović’s name”.

Zoja Bojanić Lalović, councillor from the DPS, said that proposals for assigning street names “should bring us together, not divide us”, emphasising that it was obvious that there was a reaction from the public since no less than 23 NGOs responded. Mihailo Andjušić, also from DPS, pointed out that “the situation is debatable, to say the least”, and that the position of 23 NGOs should be respected. Addressing the proponents, he concluded that “it remains to be seen whether they were right, just like it remains to be seen whether you are right”.

Edin Tuzović, councillor from the BS, assessed that “the 1990s were what they were”, and added that he believes that more time should pass before the streets can be named after people from that period.

Since some councillors have asked for evidence, we point out that the entire court file from the Deportation case is available at the following link, clearly showing that refugees from Bosnia and Herzegovina were deported to be killed on the orders of Pavle Bulatović.

In the end, out of 12 members of the Council, 9 voted for in favour of the proposal, including PES, while DPS and BS refrained from voting.

Our organisations believe that there are no legal conditions for a street in Podgorica to be named after Bulatović.

At the same time, we express regret that such a proposal was submitted at all, and that the highest officials are not allowed to publicly show how they feel about issues that indicate their values and commitment to the Europeanisation of the country.

Human Rights Action (HRA)

Centre for Civic Education (CGO)

ANIMA – Centre for Women’s and Peace Education

*Article transfered from - https://www.hraction.org/2024/05/03/the-controversial-proposal-of-giving-pavle-bulatovic-a-city-street-has-been-forwarded-to-the-ministry/?lang=en 

 

Stav premijera Spajića da će Crna Gora glasati za UN rezoluciju o memorijalizaciji genocida u Srebrenici, ali da je neće promovisati kosponzorstvom je korak unazad u demokratskom razvoju Crne Gore. Jedino ispravno i ljudski je iskoristiti svaku priliku da se taj zločin osudi i da se činjenice o njemu ne kriju.

Snažna građanska inicijativa - čak 99 NVO i preko 320 istaknutih građanki i građana Crne Glore - ipak je postigla određeni efekat, doprinijeli smo da premijer barem javno najavi podršku rezoluciji.

Pozivamo članice i članove Vlade da dobro preispitaju istorijski značaj ove odluke. Veličina srebreničke tragedije zahtijeva od Vlade da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i drugim zemljama.

Žalimo što je rezolucija UN o Srebrenici danas uopšte dilema za vlast u Crnoj Gori. Međutim, za članstvo u Evropskoj uniji vlast mora dokazati da postoje univerzalne vrijednosti koje su van svake političke kalkulacije.

Kredibilne i progresivne vlasti ne smiju da prave kompromise sa nacionalistima. Postoje pitanja koja su apsolutna, oko kojih nema kalkulacije već samo jedan tačan odgovor. U oktobru 1991. godine jedini tačan odgovor bio je biti protiv opsade Dubrovnika, u aprilu 1992. biti protiv opsade Sarajeva, u maju 1992. ne izručiti izbjeglice pod nož Mladiću i Karadžiću, u julu 1995. spriječiti genocid u Srebrenici, u aprilu 1999. spriječiti tragediju u Murinu, a danas je jedino ispravno biti za kosponzorisanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i time odati poštovanje žrtvama, osuditi počinioce i založiti se da se takva tragedija više nikada nikome ne ponovi.

Ne prihvatamo argument vlasti da „treba zaboraviti prošlost“ kada istovremeno vladajuće političke partije učestvuju u negativnom istorijskom revizionizmu memorijalizacijom simbola agresorskih ratova 90ih, kao što su primjeri promjene naziva ulica u Pljevljima i Podgorici. 

Građani i građanke Crne Gore prepoznaju ovo kao vrijednosno pitanje oko kojeg ne smije biti dileme i zato smo se pobunili protiv relativizacije. Podrška inicijativi se nastavlja i pozivamo sve da se pridruže.

Tražimo da Vlada Crne Gore ne pada pod uticaj retrogradnih snaga, već da ispravnim postupanje i sučavanjem sa teškom prošlošću pomogne i demokratizaciji u regionu, za dobrobit svih.

Još članaka...

  1. PROTEST ZBOG REVIZIONISTIČKOG IMENOVANJA ULICE U PLJEVLJIMA (eng. below)
  2. NOVO PISMO PREMIJERU – SPONZORIŠITE REZOLUCIJU O SREBRENICI – 84 NVO I PREKO 100 POTPISNIKA INICIJATIVE I DODATNI ARGUMENTI
  3. Marš Vrijeme je za pravdu povodom 8. marta
  4. 31 godina od otmice iz voza 671 u Štrpcima - PAMTIMO
  5. APEL POSLANICIMA I POSLANICAMA SKUPŠTINE CRNE GORE
Stranica 1 od 40