obiljezavanje deportacijeTekst najave događaja 

Ovog maja navršava se 27 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, poznat kao „Deportacija izbjeglica“.

Sjutra, 25. maja 2019, u podne, ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina žrtava 25. i 27. maja 1992. godine organizovano deportovana u smrt, NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA organizuju memorijalno okupljanje. Ovo je deseta godišnjica koju obilježavamo na tom mjestu. Kao i svake godine, položićemo cvijeće i odati počast stradalim žrtvama.

Pozivamo vas da nam se pridružite u obilježavanju ove tužne godišnjice. Dođite da se zajedno prisjetimo žrtava i njihovih porodica koje su utočište od rata potražile u Crnoj Gori, a koje su bile iznevjerene na najstrašniji način. Dođite da pokažemo da taj zločin osuđujemo, da očekujemo kažnjavanje odgovornih, da se ponovo založimo za podizanje spomenika žrtvama i proglašenje dana sjećanja, i tako pokušamo da obezbijedimo da se ratni zločini više ne ponove.

Sa nama će sjutra, po prvi put, biti i jedan od nekolicine preživjelih žrtava deportacije 25. maja 1992, koji je uspio da se spasi iz logora u u Foči. On po prvi put, poslije tog nemilog događaja, dolazi u Herceg Novi da bi prisustvovao memorijalnom okupljanju.

Podsjećamo da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. O ovoj činjenici svjedoče pisana dokumenta.

Svi izručeni iz Herceg-Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali.

Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravnik logora u Foči).

Međutim, sporno je to što sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) devetorica optuženih bivših službenika policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ”koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, a koji im je prema pogrešnom tumačenju crnogorskih sudova navodno bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin. Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi. Grupa majki, ćerki i sestara stradalih žrtava je podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja.

HRA, CGO i ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije osam godina su uputili tri inicijative:

  • tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
  • tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i tadašnjem ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
  • ministru unutrašnjih poslova da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa do danas nije prihvaćena.

Dana 10. septembra 2018, Inicijativu za podizanje spomen-obilježja smo ponovo uputili predsjedniku Vlade, ministru kulture i unutrašnjih poslova, predsjedniku Skupštine Opštine Herceg Novi i svim odbornicima i odbornicama u Skupštini Opštine Herceg Novi. Odgovorilo nam je samo Ministarstvo kulture, koje nas je rješenjem br. 01-3376/2 od 21.9.2018, obavijestilo da je Zakonom o spomen obilježjima “propisano da program podizanja spomen obilježja donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice uz prethodnu saglasnost Ministarstva kulture”, kao i da ”ukoliko bi Opština Herceg Novi ovakvu inicijativu ocijenila opravdanom i uvrstila u svoj program podizanja spomen obilježja, kao i dostavila prijedlog Ministartvu kulture, oni bi takav prijedlog razmotrili i donijeli odgovarajući akt”.

U ponedeljak, 27. maja 2019. u Podgorici, u 12h EU info centru organizujemo panel diskusiju o pravu na reparacije za žrtve zločina, o čemu ćete biti posebno obaviješteni.

Hvala na pažnji i podršci.

Aktivistkinje Anime su 24.maja radnom akcijom i druženjem obilježile 11.godina rada u Kući slobodne misli. 

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje javosti je upućeno

S A O P Š T E NJ E

Svjesne smo činjenice da uprkos upornim pozivima za mir i razoružanje od strane demokratskih i proresivnih snaga društva, kod nas, a nažalost i u svijetu, jačaju nacionalističke politike i politike militarizacije.

Podsjećamo da smo prije sedam godina istim povodom pozivale naše prijateljice i žene Crne Gore da se pridruže građanskim protestima u Podgorici, što činimo i danas, jer je društveno-politička situacija teža, a ljudi ponovo na ulici. Razlozi su isti. Nesmjenjiva vlast dovela je do ekonomskog kalapsa, socijalne bijede, političke neodgovornosti, moralne konfuzije, uz stalno potenciranje nacionalnih podjela čemu se u poslednje vrijeme pridružuje sistemska militarizacija (dobrovoljni vojni rok,kupovanje oružja, naoružavanje,obučavanje za ubijenje, stvaranje vojnih poligona, obavezno učešće u ratnim operacijama). Sve deklaracije i rezolucije o miru su postale samo slovo na papiru – država se više priprema za rat nego za mir.

Želimo da živimo u društvu koje nije militarizovano , stalno na “ivici sukoba”  koje garantuje pravnu, ekonomsku, zdravstvenu , obrazovnu stabilnost, kao poštovanje svih ljudskih prava.

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje smatramo svojom obavezom da se javno suprostavimo svakom vidu militarizacije povećanju vojske i policije, kupovini naoružanja, uvođenju služenja vojnog roka i stvaranju vojnih poligona jer je to put ka razaranju naše zajednice i njene održive budućnosti.

Tim ANIME

Povodom jedanaest godina od otvaranja Kuće slobodne misli i povodom 24.maja - Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje sledeće

S A O P Š T E NJ E

Svjesne smo činjenice da uprkos upornim pozivima za mir i razoružanje od strane demokratskih i proresivnih snaga društva, kod nas, a nažalost i u svijetu, jačaju nacionalističke politike i politike militarizacije.

Podsjećamo da smo prije sedam godina istim povodom pozivale naše prijateljice i žene Crne Gore da se pridruže građanskim protestima u Podgorici, što činimo i danas, jer je društveno-politička situacija teža, a ljudi ponovo na ulici. Razlozi su isti. Nesmjenjiva vlast dovela je do ekonomskog kalapsa, socijalne bijede, političke neodgovornosti, moralne konfuzije, uz stalno potenciranje nacionalnih podjela čemu se u poslednje vrijeme pridružuje sistemska militarizacija (dobrovoljni vojni rok,kupovanje oružja, naoružavanje,obučavanje za ubijenje, stvaranje vojnih poligona, obavezno učešće u ratnim operacijama). Sve deklaracije i rezolucije o miru su postale samo slovo na papiru – država se više priprema za rat nego za mir.

Želimo da živimo u društvu koje nije militarizovano , stalno na “ivici sukoba”  koje garantuje pravnu, ekonomsku, zdravstvenu , obrazovnu stabilnost, kao poštovanje svih ljudskih prava.

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje smatramo svojom obavezom da se javno suprostavimo svakom vidu militarizacije povećanju vojske i policije, kupovini naoružanja, uvođenju služenja vojnog roka i stvaranju vojnih poligona jer je to put ka razaranju naše zajednice i njene održive budućnosti.

Tim ANIME

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuje diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 16.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se peti   kružok a povod za diskusiju će biti tekst „Prazan protest“ iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Anima je povodom 9. maja održala performans  i uputila saopštenje svim svim dnevnim novinama i lokalnom radiju.

 IMG 322e1b6ae2a5de1abe179d0e1b9f7a45 VAnima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje i ove će godine stajanjem obilježiti jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.

9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope. Borba protiv fašizma nije završila 1945. godine.

9. maja podsjećamo da fašizam nije pobijeđen i iskorijenjen i da gdje god ima mržnje, neprijateljstva ili netrpeljivosti prema drugima i drugačijima njegova logika istrajava, gdje god se individualna prava i slobode ograničavaju i ukidaju on postoji, gdje god se proizvode žrtvena jagnjad nad kojima će frustrirana većina iskaljivati svoj bijes ili tražiti satisfakciju na račun tuđe nesreće on živi i jača.

U našem društvu prisutne su pojave: sve više onih koji žive ispod linije siromaštva, sve veći broj građana koji nemaju ni prosječna lična primanja, raste index korupcije, povećavaju se različiti vidovi nasilja nad žanama i nasilja nad djecom, stopa kriminala i ubistava na našim ulicama, nacionalizam, klerikalizam i militarizacija, podsticanje jednoumlja, napadi na nistomišljenike...

U vremenu sve veće eksploatacije, militarizacije, fašizacije i ozbiljnih sumnji u opstanak EU, ukazujemo na to da su nam vrijednosti antifašizma, mira i socijalne pravde potrebniji nego ikada. Raste stepen zabrinutosti za razvioj političke situacije u Crnoj Gori. Zato podrzavamo građanske proteste "Odupri se " jer vjerujemo da dijelimo iste vrijednosti antifasizma.

Pozivamo građanke i građane Kotora da nam se pridruže 9 maja na Trgu od oružja.

IV ANIMIN KRUŽOK

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuje diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 2.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se četvrti kružok a povod za diskusiju će biti tekst O govorenju iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupak Kovačević.

Napravite napor i dođite !

autorka: Ljupka KOvačević

ODUPRI SE ZA KOTOR

U samoizolaciji sam , emigrirala u budućnost, sve što mi donosi politička svakodnevica je već viđeno a u prošlosti je nosilo dodatak „ne ponovilo se“. Ponavlja se. Drugačija je samo emocija. Umjesto bijesa koji je dobar za pokretanje akcije, rezignacija i praznina koja ne sluti ništa dobro.

Režim pobjeđuje u proizvodnji haosa. U nedostatku vizije I kreacije opozicija se hvata za jedinstvo, pa ni “iskustvo” ni tako često prozivana „mladost“ ne nalazi adekvatan odgovor . Režim, dugog trajanja, zasnovan na neznanju, neslobodi i eksploataciji učvršćen nacionalizmom i ratničkom psihologijom kao I geostrateškim projekcijama i senzacionalističkim medijima ubira svoje rezultate. Nedodirljivost postaje još nedodirljivija, prijetnje sve otvorenije, svakodnevica sve nebezbjednija

„ Odupri se“-poziv postaje sve neophodniji ali velika buka koja se pravi okolo prijeti da ga utihne. Građani nemaju vojsku zato što se brane nezavisnom mišlju, srcem i zajedništvom. Oni su opasni za sve vojske pa ih zbog toga stalno imenuju nečijom ekspoziturom. Obavezali su se da će misliti i govoriti još onda kada su ISTI ubijali gradove i ljude, stvarali vlastite posjede jednoumnika oduzimjući im sve što ih je činilo građanima/kama okupirajući ideju o EU i ljudskim pravima. Liderski scenario za ekološku državu bez misli o ekologiji i građansku državu bez građanske svijesti . Neodgovornot, korupcija i kriminal su najbolje prezentacije.

   Danas (30 godina kasnije) da nije protesta „Odupri se“ njihova misija bi bila savršeno ispunjena uz blagoslov Evropske birokratije I ostatka svijeta. Kome je stalo da zna da ni nakon 30 godina svakodnevne zloupotrebe prava, ekonomije, obrazovanja , zdravstva od strane režima ima još neko da se odupre?

Nikome. Uprkos tome malobrojni koji se odupiru su znakovi stvarnog poraza onih koji vuku konce. Glas nenasilja i slobode koji je pretekao, koji se ne da u „dvije kolone “ kako bi htjeli spoljašnji i unutrašnji analitičari i mešetari, još se čuje. Dvije kolone , lijeva i desna (Istok i Zapad) bez glasa građanskog, uprkos Ustavu. Neće moći. Mora se režimu priznati jedno : proizveo je  ubjeđenje kod velikog broja potlačenih da su dvije kolone neminovnost, da je nasilje jedini način otpora i da su nacionalističko- fašističke ideologije isplative u političkoj igrariji koja se zove „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“.

Plašim se da ćemo takvoj igrariji ponovo prisustvovati. Teško je to zaustaviti. Između glasova populista i nacionalista uz gromoglasnu podršku neznavenih i zavisnih medija ne može se čuti glas slobodnih. Ipak, uprkos dugogodišnjem ispiranju mozga  I strahu još se neki usuđuju da sanjaju drugačije društvo. Onima koji sanjaju darujem feminističke principe:

-           Ne odustajemo od borbe za vlastitu viziju.

-          Izbjegavamo depolitizaciju.

-          Težimo promjene a ne pobjede ( ne uništavajmo protivnike već ih mijenjajmo)

-          Ostajemo u malim grupama usmjerene ka zajedničkim vizijama I vrijednostima.

-          Solidarišemo se sa slabijima I onima sa mojima dijelimo vrijednosti.

-          Podižemo svijest – pretvaramo lično nezadovoljstvo u klasnu svijest.

-          Prihvatamo različitosti i tražimo „najmanji zajednički sadržatelj“ – ne zahtijevamo jedinstvo.

-          Stvaramo probleme političkoj strukturi i patrijarhatu svjesnie svojih granica i ograničenja.

-          Imamo povjerenja u ljude.

Osjećam tišinu pred najavljenim burama istomišljenika na suprotnim stranama u borbi za vlast . Nadam se da neće pomutiti živote i vidike onima koji sanjaju bolje društvo , svjesni vlastite odgovornosti za sve što se dešava . Pišem za one koji će odbiti da budu poslušni I oduprijeti se.

PS. U Kotoru ubijaju ljude, ginu ljudi, širi se prljavi partijski veš, kolone kruzerista marširaju,kiša pada. Ko to u Kotoru plače? Građanstvo. Zidine se više ne mogu oduprijeti, mogu ljudi !

IMG-8f3d681e1e4b8f7c8d079bb44bdd5b3a-V.jpg18.maja u 18 sati u sali Rusko-Srpskog udruženja Sveti Đorđe održana je javna tribina i promocija knjige „Glas sa pločnika – borba majki sa troje i više djece protiv ukidanja ostvarenog prava „ (decembar 2016.-maj 2018.) Uvodničarke su bile: Maja Jovović (organizatorka protesta) Ervina Dabižinović i Ljupka Kovačević (aktivistkinje Anime). Prisustvovalo je 25 žena i 3 muškarca

Na Tribini se govorilo o značaju sjećanja i dokumentovanja pobune žena od strane samih žena za razumijevanje istorijskih i političkih dešavanja. Govorilo se o protestima ( još uvijek se dešavaju) kroz izazove na koje nailaze (antipropaganda od strane režima; ignorisanje od strane institucija); Izostanak podrške međunarodnih organizacija, opozicionih partija i civilnog društva, izostanak medijske podrške ) i kroz snagu koja ih održava (nezavisnost od političkih subjekata, solidarnost i pov jerenje). Učesnice su govrile o poziciji žena koje protestuju, motivima i namjeri da istraju u svojoj borbi.

Knjiga Glas sa pločnika je izdata krajem 2018. godine od strane Anime i uz podršku Žena u crnom Beograd. Autorka je Ljupka Kovačević. Svjedoči o protestima žena koji traju u kontinuitetu, najmanje jedanput mjesečno u Podgorici sa ciljem da se vrati zakonom ostvareno doživotno stečeno pravo (22 hiljade majki) a sadrži nekoliko cjelina:

-      Društveno-političko kontekst 2015-2018. godine

-      Reagovanje ŽNVO prije usvajanja i tokom sprovođenja zakona

-      Reagovanje ŽNVO i civilnih organizacija nakon ukidana zakona

-      Protesti – u ovom dijelu su nabrojani protesti neposredno prije ukidanja zakona(Bijelo Polje, Kolašin, Rožaje, Podgorica) i protesti nakon ukidanja zakona (7 dana danonoćni protesti u Podgorici, 11 dana štrajka glađu, 25 protesta u Podgorici i nekoliko u lokalnim sredinama Pljevlja, Bijelo Polje, Nikšić) i podrška štrajkovima od strane civilnog društva

-      Štrajk glađu je detaljnije opisan: stanje tokom štrajka i razgovor sa učesnicama štrajka dok je štraj trajao o: značaju naknade, razlozima za protest, reagovanju porodica, njihovim snagama, njihovim vrijednostima, porukama drugim ženama, o tome šta su naučile kroz taj jedanaestodnevni štrajk..

-      Kratke biografije učesnica

-      Pjesme koje su stvarale dvije učesnice tokom štrajka i protesta

-      Publikacija sadrži i kolumne aktivistkinja iz dnevnih novina „Vijesti“koje su se odnosile na proteste.

Konferencija "NISI SAMA" organizovana je 24 do 26 novembra 2017.u hotelu "Keto" u Podgorici. Cilj Konferencije je bio da se učesnice u projektu "Nisi sama- psihološka podrška ženama oboljelim od kancera reproduktivnih organa" u poznaju sa rezultatima jednogodišnjeg programa, da se osnaži zajednica i da napravi program za održivost daljeeg rada. Učesnice konferencije su bile: Prof dr Jelisava Kalezić( amandmanom na budzet obezbijedila sredstva za projekat), dr Nada Cicmil Sarić ( doktorka na Klinici za onkologiju) , dr Dragana Francisković( načelnica Odjeljenja za ginekologiju u bolnici u Kotoru), dr Larisa Redžepagić ( predstavnica Ministrstva zdravlja)  i učesnice i voditeljke programa.

Konferencija NISI SAMA Ljupka drži govorKonferencija NISI SAMA 2

autorka: Ervina Dabižinović

Ove sedmice neko nas je podsjetio tekstom na Lajku o kojoj smo učili da je poslata u svemir zarad našeg dobra. Drugu stranu priče nisu ispričali, jer nastavnici nisu o tome ni mislili, da je Lajka žrtvovana i u kojim uslovima je izdahnula. Koncept da smo mi vrsta koja ima pravo da maltertira  druge, a i sopstvenu, konstantno je upotrebljavan u istoriji civilizacije. Moć je nasušna potreba klase, rase roda. Naš odnos prema životinjama koje imamo kući, a posebno onim na ulici, svakodnevno dejstvuje u ratnim uslovima. Mi smo konstantno u ratu sa bićima oko nas koja nedužna obitavaju u uslovima koji nam rijetko padaju na pamet. 

Primjer progona sopstvene vrste vidljiv je na današnji dan kada se u Berlinu dogodila Kristalna noć 1938.  Nacisti su prognali jevrejske građane i građanke. Tako je obnarodovan zločin kojim će biti obilježen XX vijek. I tu nije kraj.  Organizovani zločini vlasti i država traju u kontinuitetu. Naš rat podsjetio je sve kako izgledaju odnosi moći i to ne samo na Balkanu. Bilo da su nas rasturali svjetski ili domaći fašisti. Ili su išli jedni drugima na ruku. Ubistva, korupcija, sirotinja, nasilje, gubitak prava na život, uskraćivanje zaposlenja, nepravda, zločini... 

Država njena vlast i njeni sateliti kontinuirano obesmišljavaju, zloupotrebljavaju i djele po svim rezovima. Ta disciplina donijela im je benefite i privilegije. Marginalizacija i nevidljivost ostalih koji nisu lica sa partijskih knjižica prelazi rekord nepravdenosti. Polako već uočavam discipline koje DPS osmislio do detalja - proizvođenje nereda, prozivka velikih ideja kada siromaštvo postaje očigledno, kada se grupe ljudi organizovano počinju zalagati i tražiti ono što im je oteto, kada se nađe veza između kriminala i političara, kada se upotrebljavaju ovlašćenja kojih nema (majstori u administrativnim odborima i jednopartijski parlament koji pokušavaju da nas ubjede da ono što vidimo nije to što oni žele da mi vidimo - tako umjesto ovaca treba da vidimo pčele). Majke su vidljive na ulici i u zločestoj interpretaciji medija kao haos na podgoričkim ulicama, jer majke, naravno, ometaju druge fine ljude - protestom.  Opet promašen cilj, gospodo novinari/ke. Ali zato ima informacija o svadbi  vijeka u crnogorskim uslovima (čitaj neuslovan politički ekonomski i kulturni ambijent kao u javnom WC) - naročito nam treba u sjaju naše bijede milionska svadba i bacanje prljavog novca kao primjer. I opet promašaj sada se besplatna reklama  daje onima koji su zgrnuli i ogulili u besudnoj zemlji sve što joj je ikada pripadalo, unakazili je kapitalom koji je stečen na prljav način. 

KADA AKO NE SADA

9.novemba 2017. - Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma  obilježava se u čast sjećanja na Kristalnu noć  1938.g kada se  širom Njemačke desio progon jevrejskih građana i građanki, više od  90 Јеvrеја је ubijeno  а око 30000 је deportovano u koncentracione logore i tako je počelo u Njemačkoj proganjanje i istrbljenje  ne samo Jevreja nego  i tzv. "neprijatelja njemačke države" homoseksualaca, kriminalaca i "asocijalnih" ljudi, članova raznih religijskih zajednica, ljudi s mentalnim tegobama, političkih ‘prijestupnika’ poput komunista i socijalista, španjolskih republikanskih izbjeglica temanjina poput Roma i Sinta te ostalih(vikipedija). Tako je započeo Holokaust.

Sjećanje na žrtve i  antifašističke vrijednosti  obavezuju nas da

obilježavamo ovaj dan  ali i da upozoravamo.  Sve su prisutnije 

zabrinjavajuće pojave u Crnoj Gori koje sve više poprimaju fašisoidno

lice i ne samo u Crnoj Gori, nego na prostoru cijele Evrope. Valjano je

podsjetiti na čuvenu izjavu Martina Niemollera o tridesetim prošlog

vijeka:

 

U Njemačko, prvo su došli po komuniste – ja se nisam usprotivio,

jer nisam bio komunista.

Onda dođoše po Jevreje – ja se nisam bunio,

jer nisam bio Jevrej.

Onda su došli po unioniste – ja nisam protestvovao,

jer nisam bio unionist.

Onda su došli po Katolike – ja se nisam protivio,

jer sam bio Protestant.

Kad su došli po mene,

 više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi..

Pravo na javno djelovanje antifašistima/kinjama, kao  iatesitima/kinjama je danas ugroženije nego ikada ranije i sve jepotrebnije afirmisanje vrijednosti antifašizma, slobode i  bezuslovne ljudskosti kako bi se zaustavilo nasilje i kršenje ljudskih prava. Nema relativizacije zločina iz prošlosti, ni izjednačavanja fašista i antifašista jer svaka politika koja ovo zagovara zagovara novi rat u Evropi kao i u Crnoj Gori.To se umnogome razlikuje od borbe za  izjednačavanje nacionalizama ionih koji su ušli u kolaboraciju sa fašistima i okupatorima što ukazuje na opasnost da se istorija ponovi  na našem prostoru.

 aktivistkinje  ANIMA
 
 

Održan 18.oktobra 2017. u prostoru NVO Zdrava dona Montenegrina, u vremenu od  17 do 19 sati

Prisutne : Verica, Ervina, Ivana , Vanja i Ljupka

U prvom dijelu smo razgovarale  o aktivnostima koje smo realizovale u prethodnom periodu (prema napisanom kratkom izvještaju) , o teškoćama na koje nailazimo kao i o podršci koju dobijamo.
Kako je ostalo još par mjeseci do kraja projekta pažnju smo usmjerile na aktivnosti  koje bi još trebale da realizujemo:

PLAN ZA NAREDNI PERIOD

  • Rad na Onkološkoj klinici – prisustvo na Konzilijum (1-2 puta sedmično) i rad na odjeljenju jedanput sedmično ( intervijui  sa ženama i podrška )
  • Predavanja – 27.oktobra je predavanje u Baru , planiramo i predavanje u Tivtu u dogovoru sa učesnicom u grupi u Kotoru koja je doktorica u Domu zdravlja u Tivtu
  • Rad u grupama – Nastojati da se održe i prošire sve grupe (Bar, Kotor, Bijelo Polje, Nikšić , Podgorica) biti uporne.Pokušati ponovo sa Herceg Novim i sa popodnevnom grupom u Podgorici.
  • Individualni tretman – nuditi ženama individualni tretman ukoliko se kolebaju za grupu ili im više odgovara individualno.
  • Istraživanja završena – o dodatnom radu u Brezoviku nismo razgovarale pa treba vidjeti da li imamo za to mogućnosti u narednom periodu.
  • Studijska posjeta – realizovati studijsku posjetu Onkološkoj klinici u Beogradu. Plan je da  odu Ivana i Verica i da istovremeno prisustvuju i konferenciji koja se održava u Beogradu u vremenu 9 do 11. Novembar.
  • Prevencija bournout sindroma – Vrijeme realizacije  zavisi od organizovanja osoblja na Klinici. drVanja Karađinaj nas je obavijestila da su ljekari obaviješteni i da će nastojati da nam što prije obezbijede grupu ( 15 učesnika/ca). Smatramo da će to biti  početkom novembra.  Ostale smo kod ranije predložene dinamike – jedanput sedmično po 2 sata u toku radnog vremena ( dan i vrijeme će odrediti na Klinici) Razgovarale smo o programu i dogovorile se oko tema koje smo definisalem: upoznavanje sa bournout sindromo, emocije, nenasilna komunikacija, samopouzdanje/samopoštovanje i saradnja.   Psihološkinje rade na predlozima sadržaja i organizujemo sastanak oko konačnog dogovora programa.
  • Saradnja sa medijima – urednik RTCG se u nekoliko navrata nije javio na telefonski poziv(Ljupka) iako je na prethodnom sastanku obećao saradnju. Nastaviti pozive. Ostvariti saradnju i sa RCG i sa drugim lokalnim radijima po potrebi i pozivu.
  • Konferenciju sa ženama iz grupa u Podgorici :

-          Datum – 24 do 26.novembar

-          Cilj-  Ojačati započeti program psihološke podrške kroz:  povezivanje žena sa predstavnicima/cama  institucija; povezivanje žena   iz različitih lokalnh zajednica sa kojima radimo; podizanje nivoa svijesti o značaju ženskih prava za njihovu bolest ; pravljenje strategije za nastavak rada .

-          Učesnici/ce : predstavnici Klinike za onkologiju, predstavnici Ministarstva za zdravstvo i Ministarstva za rad i socijalno staranje , žene iz grupa ( dvadesetak aktivnih ) i naravno članice Savjeta.

-          Program bi obuhvatao : kratak izvještaj o rezultatima ( početak konferencije ), set radionica o rodnoj ravnopravnosti, pravljenje predloga  strategije nastavka rada ; druženje i relaksaciju

-          Voditeljice bi bile psihološkinje koje rade sa ženama i facilitatorka za vođenje radionice za donošenje  strategije za nastavak rada.