Podgorica, 30. 08. 2023.

Na današnjem sastanku sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem, predstavnice nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević i Tamara Milaš, i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Ervina Dabižinović, zatražile su od njega da iskoristi svoj uticaj da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje, a na državnom nivou uspostavi Dan sjećanja na žrtve deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Sastanku je prisustvovao i Alen Bajrović, čiji je otac Osman nezakonito uhapšen u svojoj kući u Bijeloj i deportovan zajedno sa ostalima. Njegovi posmrtni ostaci do danas nijesu pronađeni. Njegovi posmrtni ostaci, kao i posmrtni ostaci mnogih drugih deportovanih izbjeglica, do danas nijesu pronađeni. Uslijed Deportacije smrtno su stradale najmanje 54 osobe i danas, na Međunarodni dan nestalih osoba, apelujemo na nadležne da konačno počnu djelovati u pravcu uspostavljanja pravde za porodice koje ni nakon tri decenije ne znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci njihovih najbližih. Predsjednik Milatović je izrazio posebno interesovanje za ličnu i porodičnu priču Bajrovića.

Nevladine organizacije HRA i CGO se uporno zalažu za memorijalizaciju žrtava ovog ratnog zločina još od 2011. godine, kada su zajedno sa tadašnjim istraživačem kršenja ljudskih prava Aleksandrom Sašom Zekovićem, državi prvi put uputile ove inicijative, pošto su i porodice žrtava iz Bosne i Hercegovine izrazile želju za spomen obilježjem.

Očekujemo da predsjednik Crne Gore Jakov Milatović napravi ovaj istorijski važankorak i aktivno podrži ove inicijative.

Podsjećamo da su prošle, odnosno 2022. godine, po prvi put, memorijalnom okupljanju u Herceg Novom prisustvovali ministri iz Vlade Crne Gore - ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić, ministar pravde Marko Kovač, ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović, i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović, kao i direktor Uprave policije Zoran Brđanin.

Tada su, poslije 30 godina, članovi porodica žrtava prvi put čuli izvinjenje zvaničnika policije i ministarstva unutrašnjih poslova zbog nezakonitog hapšenja i izručivanja izbjeglica vojsci Srpske Republike BiH.

Time je ispunjena i jedna od tri inicijative za koje su se više od decenije zalagale HRA, CGO, ANIMA i Aleksandar Zeković.

Ministar unutrašnjih poslova, Filip Adžić, tada je javno podržao preostale dvije inicijative nevladinih organizacija da se na mjestu okupljanja podigne spomen obilježje i obilježi dan sjećanja na žrtve ovog ratnog zločina. Međutim, do danas nemamo povratnu informaciju što je Adžić uradio da svoja obećanja ispuni.

Takođe, Skupština opštine Herceg Novi je inicijativu za podizanje spomen obilježja žrtvama deportacije samo jednom stavila na glasanje, i to u junu 2015. godine na prijedlog Dragana Šimraka iz SDP-a. Za inicijativu je glasalo samo troje odbornika, Milica Berberović (SDP) Dragan Šimrak (SDP) i Jovana Šijaković (Izbor).

Ove 2023. godine, obilježavanju 31. godišnjice zločina Deportacije prisustvovali su predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i njegov savjetnik Đorđe Radulović, ministar pravde Marko Kovač, ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović (predsjednik Bošnjačke stranke), državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Mersudin Gredić, v.d. načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Slobodan Đokić, i državni sekretar u Ministarstvu odbrane Krsto Perović. Prisutan je bio i menadžer opštine Herceg Novi, Dušan Vukić.

Zvaničnici Vlade su novinarima pored ostalog saopštili „da Crna Gora više ne bježi od prošlosti već se suočava sa njom“.

Očekujemo da Crna Gora podizanjem spomenika i uspostavljanjem Dana sjećanja oda dužnu počast nevinim žrtvama zločina Deportacije, i tako jasno iskaže opredjeljenje da više nikada ne dopusti da se bilo ko lišava slobode i prepušta smrtnoj opasnosti samo zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO)
Ljupka Kovačević, koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Priznajem, iznenadilo me. Sve je bilo na svom mjestu, i stajling predsjedničkog para i ponašanje. Malo kreativnog rješavanja nelagode dok se čeka, ili tačno vrijeme početka govora, ili određeni gosti koji zbog potrebe da budu u fokusu i čekani, moraju doći poslednji. Tim malim gestom bliskosti par je postao vidljiv. Možda je ta kratka razmjena dodira u plesnoj figuri bila najava onoga što će se desiti. Predsjednikova žena je progovorila. Milena Milatović se obratila javnosti. Obratila se neprotokolarno i uvela žene Crne Gore na mjesto koje im po pravednim protokolima odavno pripada. Dala je svima do znanja da ona iz uloge koja joj je namijenjena neće biti samo dekor za sliku predsjednika i njegove svite već osoba koja hoće nešto da kaže jer vjeruje da je to važno za sve. I to je bilo to. Usudila se. Oni koji su gledali prenos prijema 13. jula (i muškarci i žene) su zastali, na trenutak zbunjeni time što se desilo i u konsterniranosti odslušali ponešto od onog što je rekla, spontano komentarisali, najčešće uobičajenim ućutkivanjem žena ( nije vrijeme, nije mjesto, nije način da govori). Postalo je zanimljivo isčekivati komentare koji se u ovoj situaciji nikako nisu mogli svesti na uobičajeno komentarisanje izgleda i odjeće predsjednikove žene.

Ono što je slijedilo nije me iznenadilo. Kontekst stanja svijesti, malograđanština i patrijathat, u kojem je predsjedinikova žena, odlučila da govori isčitavao je standarde i protokole. Tišina zvaničnih analitičara je bila indikativna, neuobičajen nastup i značajne poruke govora su izbrisane. Predsjednički par je svojom jedinstvenošću te večeri pomjerio sliku dominantnog muškarca Crne Gore. Porodičnom situacijom dao Mileni Milatović patrijarhalni kredibilitet pa se njen glas nije tumačio incidentnom situacijom koja ugrožava ugled predsjednika. Oslonci su bili poljuljani. Majka (činjenično) koja u svom javnom obraćanju ne daje toj ulozi neprikosnovenu vrijednost (naslušali/e smo se tih priča) već drugačiju ulogu i značaj žene za društvo kao i gestovi bliskosti ljubavnog para (mrzožencima nepodnošljivi) poremetili su ubitačni sklad nepromjenjivosti dominacije i potčinjnosti. Tišina zaokruži sadržaj govora Milene Milatović koji je u svim glavama žena i muškaraca jasno odjeknuo porukom – Ja hoću i imam nešto da kažem.

Trebalo je sačekati da se razbistri pogled. Razbistrio se. Žena ima grudi i bradavice. Bradavice postadoše tema kao i suvišna rasprava (odbrana) oko šava. Proteći će još vremena da se mizogini erotizirajući i moralizirajući umovi umire i da jedna žena bez zazora javno kaže – Da ovo su moje bradavice, moje žensko tijelo. Ja odlučujem koliko i kako ga izlažem pogledu, ko će da ga dira i ko će da ga koristi za zadovoljstvo ili hranu.

Ovo ne umanjuje značaj čina Milene Milatović, ni istinitosti sadržaja govora koji je nesporno značajan i ohrabrujući svim ženama koje razumiju poziciju žena u Crnoj Gori i provokacija svim muškarcima (a i ženama) koji je nerazumiju. Teško se mijenja svijest koja oduzima pravo žena na vlastito tijelo i koja njihovu tjelesnost zloupotrebljava sa namjerom da ih ućutka, onemogući njihove namjere da učine svijet boljim mjestom za život i ospori pravo na odgovorno javno (političko) djelovanje. Zato je hrabar ovaj iskorak koji je osvijetlio mrak limitirane ratničke svijesti i licemjernog građanstva. Treba nam učiti...

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotor, u sklopu obilježavanja 13. jula Dana ustanka i državnosti Crne Gore, organizuje 14. jula 2023. devetu godinu za redom Obilazak mjesta ratnih zločina, koji su počinjeni u Crnoj Gori, tokom devedesetih. Uz aktiviskinje ANIME i ove godine priključuju se aktiviskinje HRA Podgorica.

Kao i prethodnih godina ukazujemo na izostanak pravde za žrtve, na selektivan odnos prema zločinima, zločincima i naredbodavcima, na izostanak kulture sjećanja tj. na to da građani/ke nisu na adekvatan način upoznati/e sa počinjenim zločinima u ratovima devedesetih. Država Crna Gora nije pokazala političku volju, ozbiljan napor sudstva i tužilaštva u borbi protiv nekažnivosti kako bi ratne zločine počinjeni na njenoj teritoriji procesuirala.

Organizacije civilnog društva Crne Gore, koje se zalažu za proces suočavanja sa prošlošću i kulturu sjećanja, ukazuju na karakteristike sudskih istraga i procesa: procesi su obuhvatili samo izvršioce i najniže u hijerarhiji odgovornosti bez procesuiranja nalogodavaca i inspiratora zločina, istrage su spore i neučinkovite, vode se neefikasno i ne rezultiraju osuđujućim presudama. Izostaje i adekvatna podrška žrtvama i njihovim porodicama. Ipak, iz državnog budžeta izdvojeno je preko pet miliona eura za naknadu štete žrtvama ratnih zločina koja je ostvarena pred crnogorskim sudovima, što pokazuje da je država preuzela dio odgovornosti u pojedinim slučajevima ali izostaju javne politike i adekvatno obavještavanje javnosti. U Podgorici je podignut zajednički spomenik svim civilnim žrtvama(2011) u ratovima devedesetih, što uprkos priznavanja žrtava, relativizuje odgovornost za te žrtve. Izostala je istina o uzrocima i posledicama rata kao i o uključenosti političkih elita (što ideološki, što funkcionalno) pa to razdoblje služi za produbljivanje političkih i nacionalnih podjela.

Svaka krivična i politička odgovornost mora biti individualizovana, društvena i moralna odgovornost prihvaćena, svaka žrtva uvažena, svako mjesto zločina adekvatno obilježeno i ugrađeno u memoriju budućih generacija kroz obrazovanje i Dane sjećanja. Zbog navedenog ponavljamo i ovog puta da obilaskom mjesta zločina (deveti put) i polaganjem cvijeća:

- Odajemo počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

- Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

- Ukazujemo na zločine počinjene u naše ime;

- Afirmišemo potrebu suočavanja sa prošlošću da bi se spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti;

Ponavljamo naš zahtjev da država na primjeren način, obilježi i podigne spomen obilježja na mjestima zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja i kulturu odgovornosti.

Obilazak predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića žrtvama NATO bombardovanja Murina te prisustvo premijera Dritana Abazovića sa ministrima ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom, postavljanje spomen ploče unutar logora Morinj i prisustvo predstavnika Udruge logoraša Morinj, državne delegacije Hrvatske i Crne Gore, 6. 7. 2023 godine prisustvom specijalne državne tužiteljke, predstavnice Opštine Plužine, Bošnjačkog Vijeća i inicijative mladih za ljudska prava, obilježeno je stradanje porodice Klapuh na mostu Obrad Cicmil kod Plužina, pokazuju da je došlo do izvjesnog pomaka.

U slučajevima Kaluđerski laz i Bukovica država nije izrazila ni žaljenje. To pokazuje selektivan pristupa slučajevima ratnih zločina. Pokazuje i to da je nakon svih ovih posjeta i priznanja a posebno na mjestima gdje se to još uvjek nije dogodilo, nema suštinske i konkretne odluke osude zločina.

Upozoravamo da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.

Upozoravamo da još nismo izašli iz rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od istih političkih elita. Krajnje je vrijeme da izađemo iz stanja rizika po mir u Crnoj Gori. To je jedino moguće sprovođenjem politika koje poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu izvršioce i inspiratore zločina.

Vrijeme kada ćemo biti i položiti cvijeće na mjestima:

- Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 14. jula u 12 sati;
- Kaluđerski laz - most (mjesto gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 14. jula u 16 sati.

Pozivamo sve zainteresovane u lokalnim zajednicama da nam se pridruže u ovim aktivnostima.