1. april 1945 godine oslobođeno je Sarajevo od okupatora. 47 godina kasnije 6. aprila 1992, Sarajevo je napadnuto od strane JNA pod komandom rukovodstva Srbije i Crne Gore uz podršku značajnog dijela stanovništva tih država. Počinje rat u Bosni i Hercegovini i opsada grada u narednih 1425 dana. U najdužoj opsadi jedne prestonice od Drugog svetskog rata, život je izgubilo 14.011 hiljada žrtava. Ubijeno je 1601 dijete, ranjeno više od 50.000 građana. 17 000 izbjeglica iselilo je iz jednog u drugi dio grada. Prema procjeni više od 480.000 projektila ispaljeno je na grad. U ratu u Bosni ubijeno je preko 97.000 ljudi, 2.2 miliona građana je moralo da napusti svoje domove, 20.000 hiljada žena je silovano, većim dijelom Bošnjakinje.

 

29 godina nakon opsade Sarajeva istina o ratu u Bosni nije jedinstvena. Proces suočavanja sa  zločinima iz ovog rata i utvrđivanje krivice i odgovornosti ideologa, komande i odgovornosti, izuzev sudskih  odluka Međunarodnog suda u Hagu i nedostatnih sudskih procesa u lokalnim sudovima skoro da nije ni započet. Politička i moralna odgovornost aktuelnih vlastodržaca je maskirana konstrukcijama poželjnije prošlosti i stalnim podrgrijavanjem nacionalnih podjela.

  1. godina nakon opsade Sarajeva, Crna Gora je moralno i ekonomski razoreno društvo. Učestvovanje u ratovima devedesetih bez sprovedene tranzicione pravde i suočavanja daje rezultate u nacionalnim i vjerskim tenzijama na “stalnoj ivici građanskog rata”. Smjena dugogodišnje političke elite nije dovela do pomaka na planu prihvatanja odgovornosti i uvažavanja žrtava. Ideje revizionizma zločinačke prošlosti i relativizacije učinjenih zločina su još prisutnije i zlokobnije.

 

Na današnji dan 29.godina nakon opsade Sarajeva, ono što se desilo u naše ime nas obavezuje da se sjećamo, da tražimo pravdu za žrtve kao i odgovornost inspiratora i organizatora a ne samo neposrednih izvršioca. Osim uvažavanja patnje i moralne obnove ovo je neophodno i  da bi se sačuvao mir u Crnoj Gori.

 

  STOP NEGIRANJU I RELATIVIZCIJI ZLOČINA; STOP  REVIZIONIZMU;

TRANZICIONA PRAVDA  ZA RATOVE DEVEDESETIH MORA BITI PRIORITETNA

Povodom Međunarodnog dana žena ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora 8. marta 2021. organizuje performans Vjeru u svoja četiri zida na Trgu od oružja, sa početkom u 12 sati. Performans će biti održan u sklopu XII Osmomartovske konferencije, događaja kojeg u kontinuitetu organizujemo od 2009. godine. Tim povodom izdajemo sledeće saopštenje :

 

Kao dugogodišnje feminističke i mirovne aktivistkinje zabrinute smo zbog katastrofalne situacije u društvu izazvane ne samo pandemijom kovid 19, koja dodatno usložnjava sve sfere života, već i neodgovornim ponašanjem donosioca odluka koje su od vitalnog interesa za zdravlje ljudi i njihovu sigurnost. U političkoj realnosti sve je prisutnije uključivanje i djelovanje vjerskih zajednica kao relevantnih političkih subjekata što povećava tenzije u društvu i pomijera fokus sa životnih pitanja i problema koje je nova Vlada dobila mandat da riješi, a ne da produbljuje.  Decenijama akumulirana frustracija i agresija pojačava se i usmjerava na grupe koje nemaju moć, prije svega na manjine uključujući i žene.

Umjesto ozbiljnog razmatranja uvođenja seksualnog i rodnog  obrazovanja u naš školski sistem, najavljuje se uvođenje vjerskog obrazovanja. Sekularni karakter države i društva time postaje sve upitniji. Ustav međutim i dalje propisuje da je Crna Gora sekularna država u kojoj je crkva odvojena od države. Sekularizam je uslov razvoja demokratskog, modernog društva zasnovanog na poštovanju ljudskih prava i ravnopravnosti i njegovo očuvanje smatramo svojom dužnošću.

Sve češće, intenzivnije i brutalnije nasilje nad ženama koje javno djeluju više nije samo izraz mizoginije i diskriminacije žena, već i njihove notorne instrumentalizacije sa ciljem izazivanja i poniženja političkih, vjerskih i nacionalnih protivnika. Glasovi kojima se afirmišu tradicionalne vrijednosti izraz su sve očitijeg vjerskog findamentalizma i upućuju na mogućnost ograničavanja i oduzimanja prava i sloboda ženama i manjinama. Posledice divljanja ostrašćenih podjela mogu biti pogubne, što pokazuje i tortura nad LGBT aktivistom u Podgorici. Crna Gora od tog dana ne živi u miru. Mir nije samo odsustvo rata i ratnog nasilja, već i odsustvo straha od njih.

                Pozivamo sve političke aktere da, ako već nije kasno, naprave neophodni “zaokret“ od nacionalističkih i klerikalnih poteza i da zapaljivu retoriku zamijene odgovornošću, kako prema vlastitim predizbornim obećanjima, tako i prema izuzetno složenoj situaciji u kojoj se kao društvo nalazimo, kako bismo održali mir u ovoj zemlji.

Aktiviskinje ANIME

“Teroriza i ekstremizam nisu izraženi u Crnoj Gori ali…” zaključak je sa tzv. naučne konferencije koja je juče održana prema informacijama koje su se pojavile u medijima, a da su na njoj kao glavni akteri bili policajci, popovi i političari. Prvo, niko nije demantovao ni postavio pitanje posebno ne akademska zajednica Crne Gore o kakvoj je to naučnoj konferenciji riječ na kojoj nije bio niko od naučnika/ca? Ne znam da li  je vići stid to što se čita u novinama ili javno postavljenog pitanja koja je to „naučna“ konferencija gdje su protagonist popovi, policajci i političari! Ne radi se o neukusnom vicu,…izgleda da jedno u Crnoj Gori pendrek, krst, polumjesec zajedno čine naučnu zajednicu. Makar su nas tako informisali mediji.  Sve sa aminom politike. Ali to nije sve. Sem toga juče je u toku jednog dana bilo toliko susreta političara i popova. Na ovaj ili onaj način. Što li nam to pokazuju? Predsjednik Skupštine, zakonodavna vlast, premijer Vlade i Ministar pravde, izvršna vlast, obreli su se u svešteničkoj sobi čega radi? Izgleda da je vlast nemoćna da uredi ono što je prethodna vlast uneredila i učinila zarobljenim te su u potrazi za rješenjem otišli na kontemplaciju!!! Ne bi li im pop probistirio što je to što treba da urade. Pa nije bilo dovoljno nego je i Ministar pravde, koji izgleda nema drugog posla nego da lično uruči službeni list u kojem je objavljen zakon o slobodi vjeroispovjesti, izašao iz svoje državne kancelarije i otišao na poklonjenje u drugu službenu kancalariju onog koji zna ko je glavni. Možemo da se zapitamo što nam to govori? Ili zbog izbora ili zbog nagrade nakon ovozemaljskog života… Od decembra prošle godina do dana današnjeg prepliću se naše institucije sa institucijama jedne vjerske organizacije, rušeći sve rekorde za poslednjih trideset godina. Da je i zbog zahvalnosti pobjede mnogo je! Tako da se usuđujemo da kažemo da je teško na taj način otpočeti skladan suživot sa ostalim vjerujućim koji predstavljaju manjine u Crnoj Gori. Po meni Crna Gora ima važnijih problema i vapi za odgovoriam i rješenjima!  Možda je samo sve to postalo javno?

Nazvaćemo ga skupom “Ekstremizam, terorizam i religija" kojeg je organizovala Internacionalna policijska organizacija Crne Gore, okupio je sedam muškaraca što popova što policajaca i političara (da im ne nabrajam sve titule) pokazujući ko će se baviti rame uz rame temama od javnog interesa. Njih sedmorica su se ponašali kao da nisu dobro: lamentirali su nad temom ne bi li vrloj javnosti jasno stavili do znanja ko su neprijatelji teroristi jasno ih odvajajući od vjerujućeg naroda.

Ekstremizma i religije, kako ovo poznato zvuči. Kako se ovo pojavljuje kao jedna od slika zloupotrebe i sijanja zla. Uložili su sva šestorica zajedno debeli trud, posebno političari da nas relaksiraju od zlokobnog uticaja vjere u zemlji gdje se krv devedesetih još nije oprala odgovornošću sa šaka počinitelja, idejnih tvoraca, komandujućih (a to je aktuelnoj vlasti prvi zadatak po meni, ne bi li došli do nacionalne komisije koja će utvrditi činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, usvojiti zakon o lustraciji i razvijati svijest da je suočavanje sa prošlošću osnov razvijanja mira i kulture nenasilja) dok smo komšijama trebili porodice i imanja i dušu. I sada ćemo tablicom množenja vjere da se pokažemo kao empatični, tolerantni (na šta su se pozvali učesnici skupa) pored političkog izbornog dvorišta u Nikšiću ili školskog u kojem su se juče mlatili vršnjaci do krvi.  U ovoj atmosferi zloupotrebe, nasilja i mržnje jučerašnji skup ne da nije neutralisao već usijao atmosferu nego je otvorio nove frustracije i bojazni makar kod 51% građanki ove zemlje. Pitam se što vam je to trebalo? Mislim da nam je svima malo previše?

Imamo li mi važnijih tema sem ako diskriminaciju i nasilje svih vidova nad ženama ne imenujemo terorizmom od strane muškaraca svih boja i nacija, gdje političari zlo/upotrebljavaju policijsku instituciju a popovi osmišljavaju javnu politiku. Jesmo li juče vidjeli tri stuba države, popove, policiju i političare koji su u naznakama, vješto u rukavicama naglasili kako bi bilo najbolje da se u školama javno svjedoče da Bog postoji!!! U prisustvu institucija države kršen je Ustav. Tako nam je umiveno lice jedne od zvaničnih crkava u Crnoj Gori približilo s neba pa u rebra kako bi valjalo razmisliti dobro i oprezno koja bi to forma vjeronauke bila dobra da se uvede u Crnoj Gori jer je ona deficitarna tim predmetom u svom obrazovanju. Samo se tu gdje vlada opšte neznanje ovako nešto može govoriti. Kao da se ne zna da se iz tog krije uticaj i moć koju crkva nikako da prestane da sanja i da pokušava da uredi. Prema jednom od ona tri velika P to će biti i moguće jer su država i njene institucije juče pokazale ko im je važan ne bi li se dobila vlast u Nikšiću a ne bi li oni pokazali jednom drugom mjestu uticaja koga izabrati za Mitropolita u Crnoj Gori.

I tako između prepletenih ruku i perili doći će se do toga što je to što se treba crkvi uraditi kada ona toliko radi za političare. E tada će političari trgovati sa ženama i vjeronaukom. Naravno treba meso za meso. Sedam njih je juče kroilo sudbinu sve sa najboljim namjerama obrazovanju, kritičkom mišljenju i ženama u Crnoj Gori. Nad najvažnijim i najosjetljivijim. Ne bješe tamo nikoga da jezikom crnih brojki, koje je prethodna a i sadašnja vlast te korona učinili građanima/kama. Političari nesposobnošću a Kovid 19 svojom nepredvidljivom neumoljivom snagom, pokazali bilans našeg siromaštva i bijede. Pune se groblja, popusta zadravstveni sistem, sprema se glad dok se iz epicentra vlasti lamentira pod Ostrogom. Ta želja da se svjedoči u školama o Božijoj prisutnosti lako će biti izgleda trgovana sa osnaživanjem sopstvene vlasti. Pa da nam provedri, možda i koronu otjera!!! Svakako je lakše praviti ustupke od nezavisnog obavljanja svoje javne uloge koju im određuju zakoni i Ustav u članu 14. o odvojivosti države od crkve… Kompletne institucije su juče pale i porazile Ustav države. I nas sve sa njim. Otvarate na velika vrata to da će nam popovi vršljati po školama, ulaziti u materice ženama i glogovim kocem pokazivati na vještice koje se bune. Institucije koje bi trebalo da štite žene svojim legitimitetom i zakonima, ne smiju se izgubiti i lunjati  crkvenim dvorištem odakle dolaze konzervativni, diskriminatorski i mizogini stavovi prema ženama. Unutar crkve i van nje. Hiljadama godina.

Jučerašnje sastajanje političara i popova ne daje ni trenutka otklona od onog da se uticaj crkve već debelo prelio u naš javni prostor i debelo ga već kreira. Ko može to da zaustavi? Ko može da se suprostavi ovom što se već događa a ne sluti na dobro? Dalje mantije od naših škola što dalje!!!