To uopšte nije ni bio Premijerski sat. Bila je to skupina ljudi koja se pripremila za „megdan“ riječima, predstavu besmisla, priglupih štoseva, poniznosti, ulizništva, zaštite lika i djela svojih gospodara i nadasve umišljenih parlamentaraca kojima normalan čovjek ne bi dao „ni kozu da vode“ a kamoli da vode državu. Ali, mi odavno nismo normalni. U kontinuitetu su nam oduzeli temelje normalnosti (učiti, raditi i voljeti). Nerad, laži, nasilje i nemoral svake vrste su vrijednosti koje su kontinuitetom utemeljili u proces obrazovanja i upravo se pripremaju da dodaju nacionalističku ideologiju kako bi završili projekat unižavanja ljudskosti do zlog svijeta.

 

Znam da vladajuća većina zadovoljno trlja ruke, i ima razloga, može im se. Uspjeli su svojom upornošću, čvrstom vjerom i poslušnošću da premetnu u Evropejce za vanjsku publiku, a za nas je ostalo ono čemu smo svjedočili na premijerskom satu. Demagogija i najprimitivniji populizam, naglašeni optimizam i usvojena maksima „hiljadu puta izgovoreno postaje vjerovano“ čine osnov strategije i pune prostor mržnjom prema svemu drugačijem.

 

Šampionsku titulu u ovoj metodi u crnogorskom parlamentu ubjedljivo je na ovoj sjednici osvojio Milojko Spajić. Ponavljao je i ponavljao floskule iz Evrope sad 2, kao da Evropom sad 1 nije na najbrutalniji način pokrao većinu penzionera na račun obećanih 450€. Istom metodom kojom je prethodna vlast pokrala fabrike i predala ih lopužama tzv. investitorima. U ovom slučaju sirotinja je imala prednost, to je potpuno u redu, ali pravda zasnovana na nepravdi nije napredak, napredak bi bio da je zasnovana na solidarnosti, a nije. Do tog Milojko ne može da dometne. A tek Evropa sad 2- uranilovka. Ono što stalno ponavljao okupljenoj družini, kao da je stanovništvo gluvo ili mentalno retardirano je direktan uvod u obesmišljavanje svakog rada, profesije i obrazovanja. Čudo neviđeno. Srednjoškolci - 600€ a Visokoškolci – 1000 eura! U kakve su samo budalaštine vjerovali naivni građani/ke Crne Gore (oni koji pamte normalnost) - rad, doprinos, stvaralaštvo ništa to nije garant budućnosti, u Milojkovom dobu samo papiri imaju vrijednost. Ostalo je van tržišta rada i života. Ovo nam sprema svojim planom i svojim ponašanjem. Robove i robote. Ne, ne vrijeđa on zdrav razum on samo aktivnosti (metode) iz kripto svijeta, prenosi u izvršnu vlast. Dovoljno je pametan da je to naučio, ništa drugo nije ni učio (ni iz knjiga a ni iz iskustva) i mi smo ga baš zato birali, zato što ništa ne zna o psihološkom, socijalnom i političkom a ni o Crnoj Gori u trenutku kada mu je vrijednost pala u kripto svijetu a mi se potrudili da mu gubitak nadomjestimo državom. Radujte se! - uskliknuo je. Vladajuća većina je u ovome saglasna i stabilna zahvaljujući njegovim sposobnostima pala im je sekira u med i treba to lizati. Znaju oni da prosude o onome što građani/ke žele (ponovi on mnogo puta) ušuškani iza njegove vizije kripto raja pakuju svoje političke naume do potpunog umirenja Crne Gore. Da li će “stid i strah“ kako to definisa parlametarka Jevrosima Pejović, prevedeno „prijetnje i poniženje“ zaustaviti svaku nadu u budućnost Crne Gore ili će se ta muka artikulisati u smislen odgovor onih koji misle i rade drugačije. Odgovor na koji vladajuća većina može da uradi samo jedno, ono što je uradio ovog puta Milenko Spajić, da ode iz Parlamenta Crne Gore.

 

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

PAMTIMO RATNE ZLOČINE U CRNOJ GORI !

 

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora je devet godina organizovala obilazak mjesta zločina u Crno Gori. Ta aktivnost sprovođena je povodom obilježavanja prvih godina na dan nezavisnosti/državnosti Crne Gore 21. maja a kasnijih godina 13. jula s ciljem:

 

- Odavanja počasti žrtvama i uvažavanja dostojanstva onih koji su bili žrtve devedesetih;

 

- Prozivanja institucija države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu - krivičnu, političku i moralnu odgovornost;

 

- Ukazivanja na zločine počinjene u naše ime kako bi se shvatila odgovornost onih koji su inspirisali, podržavali i učestvovali u ratu;

 

- Afirmacije procesa suočavanja sa prošlošću da bi došlo do moralne obnove društva i spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti.

 

Naš akcija je obuhvatala obilazak i memorijaciju na mjesta ratnih zločina počinjenih na tlu Crne Gore:

 

- Logor Morinj, Opština Kotor, gdje su mučeni civilni i vojni zarobljenici sa ratišta u Hrvatskoj (1991/92);

 

- Centar bezbjednosti Herceg Novi simboličkom mjestu Deportacije muslimanskih izbjeglica (1992);

 

- Bukovica pored Pljevalja u kojoj je sprovedeno etničko čišćenje Bošnjaka (1993);

 

- Kaluđerski Laz pored Rožaja, mjestu gdje su ubijene izbjeglice sa Kosova (1999);

 

- Murino, mjesto gdje su ubijeni civilu u NATO bombardovanju (1999);

 

- Most Cicmil kod Mratinja, (poslednja dva obilaska) gdje je ubijena porodica Klapuh iz Foče.

 

Simboličan pohod, odavanje pošte stradalima i prozivanje državnih institucija na odgovornost ostajalo je bez odjeka u medijskoj i političkoj realnosti.

 

U obilazak mjesta zločina uključivale su se i druge organizacije civilnog društva i pojedinci/ke, ponekad više njih iz lokalne zajednice, a najupornije u podršci bile su aktivistkinje iz Bona Fide iz i Jakub Durgut iz Pljevalja, Velija Murić iz Rožaja, HRA iz Podgorice.

 

U međuvremenu su organizacije civilnog društva HRA, CGO, Građanska alijansa, Inicijativa mladih za ljudska prava i PRIMA Podgorica, proširile aktivnosti vezano za ratne zločine devedesetih i sistematski rade na krivičnoj odgovornosti (praćenje i analiza suđenja, dokumentovanju, procesu pomirenja), kao i na analizi događaja, obilježavanju mjesta zločina i prozivanju bivših i aktuelnih političkih elita da doprinesu ovom procesu ali i na razvoju svijesti kod mladih ljudi o neophodnosti tranzicione pravde.

Promjenom vlasti (smjenom dominacije DPSa) interesovanje političara za mjesta zločina se vidljivo povećalo. Za sada je to selektivno i manipulativno, vezano za stradanje “svojih”, zbog političkih poena na unutrašnjem planu ali i zbog dodvoravanja međunarodnim izaslanicima dok glume potrebu priključivanjua EU. Najčešće je to samo demonstracija njihove nacionalističke ideologije. Mjesta zločina se obilaze radi slike koja se šalje javnosti a ne radi istine i potrebe za pomirenjem, najviše radi homogenizacije svog biračkog tijela. Mediji imaju interesa i vremena da ih uslikaju i proprate što im je nedostajalo kada je to bila samo inicijativa marginalizovanih.

 

ANIMA je odlučila da od ove godine ne obilazi mjesta zločina da u fokus stavi zajedničke inicijative koje ima sa CGO i HRA da podržava njihove sveobuhvatne napore da se zločinci privedu pravdi, da se uvaži patnja žrtava i da se razvija svijest o društvenoj odgovornosti.

 

ANIMA nastavlja da ukazuje na neophodnost tranzicione pravde i povodom praznika državnosti apeluje da se političari privedu pameti, da budu svjesni realnosti, patnje koju su proizveli njihovi prethodnici zadojeni klero-nacionalističkim idejama i da budu svjesni vlastite mentalne ograničenosti koja je proizvedena izostankom suočavanja sa zločinima koji su činjeni u njihovo ime.

 

Državne institucije ne smiju dozvoliti da se to ponovi.

Navršava se osamdeset i tri godine od dana kada je Crna Gora opštenarodnim ustankom pokazala da sloboda i pravda nemaju cijenu. Uradila je to prva u Evropi i ugradila herojski napor u antifašističku, progresivnu i emancipatorsku budućnost.

 

Navršava se sedamnest godina od kada ANIMA tijelima i simboličnim porukama ukazuje na probleme i vrijednosti u političkom životu a što na žalost nije ostvareno sticanjem nezavisnosti.

 

Ove godine performansom ”Građanska Crna Gora -Odmah” podsjećamo građane/ke Crne Gore da smo od 2008. do danas ukazivale na probleme koje imamo kao zajednica sa vladajućim politikama koje su u kontinuitetu urušavale vrijednosti koje simbolizuje 13. jul.

 

Ovog 13. jula pošaljimo poruku da Crna Gora jeste građanska i da vladajuća elita mora to apsolutno uvažiti, sprovoditi i ostati na kursu ulaska u Evropsku uniju.

 

Građanska Crna Gora garantuje uvažavanje svih bez obzira na rod, vjeru i naciju.

 

Naša dužnost ovih godina je prevashodno bila ukazati i ustati protiv: svih vrsta nasilja i okupacija – ekonomskih, nacionalnih, klerikalnih ili bilo kojih drugih i dići glas protiv mržnje u javnom govoru, protiv zloupotrebe nacionalnog identiteta i vjerskih osjećanja, protiv nacionalizma, nepotizma, partitokratije, podjela, obmana, eksploatacije, revizionizma, sabotiranja procesa suočavanja sa prošlošću devedesetih.

 

Zabrinjavaju najnoviju pokušaji da se negiraju zločini devedesetih tako što se na njih odgovora zločinima kojima mi ne svjedočimo kako bi se politike devedesetih vratile u realnost.

 

Posljedice na koje ukazujemo dugi niz godina u direktnoj su vezi sa politikama koje su ratove na prostoru bivše Jugoslavije iskoristile za prvobitnu akumulaciju kapitala i spregom kriminala i politike, stalno uvećavala izabranim poslušnicima. Rezultat su novokomponovane i otuđene elite koje građanke/ne utjeruju u nacionalne grupe koje se međusobno isključuju i vraća nas tako u zagrljaj zločinaca i ratova. Posebna opasnost su šarlatani i tzv. pomiritelji. U tom naumu im pomažu svi oni koji Crnu Goru vide kao skupinu nacionalnih zajednica i kao nefunkcionalnu državu koja nije u stanju da štiti ljudska prava i pravnu državu.

 

Zato ovog 13. jula dižemo glas protiv uništavanja građanskog koncepta državnosti.

 

Istina, nenasilje, poštovanje različitosti. Pravda i mir su na ovoj strani.

 

TRAŽIMO ZAŠTITU GRAĐANSKE CRNE GORE ODMAH!

Srebrenica-PAMTIMO

 

1995 – 2024.

 

11. jula 1995. godine oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim osuđenikom Ratkom Mladićem okupirale su Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim Slobodana Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida i do danas se ne zna koja je uloga Crne Gore u tim dešavanjima. Prema zvaničnim podacima ubijene su 8372 osobe bošnjačke nacinalnosti.

 

Skupština Crne Gore je 2009. godine usvojila Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta (EP) o Srebrenici. 7. juna 2021. Skupština je usvojila Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici kojom se zabranjuju i osuđuju izjave postupci i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da se u Srebrenici desio genocid, a 11. jul se proglašava Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Ove godine Crna Gora je podržala Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici.

 

Danas je jasno da cilj usvojenih dokumenata nije ostvaren i da podržavaoci/saučesnici genocida nisu promijenili svoju osnovnu ideju – uništiti sve što se „ne moli srpski“, samo su stavili maske mirovnjaka onoliko koliko im je potrebno da koriste privilegije pozicija koje su zauzeli. Rat se nastavlja drugim sredstvima pod mantrom ulaska u EU i realnog udaljavanja na terenu. Na političkoj agendi je zloupotreba žrtava (tuđih i vlastitih) do konačne „pobjede“i konačne tragedije.

Uprkos mentalnog nasilja vladajuće elite, koje prijeti da pređe u fizičko, svi koji žele mir moraju se sjetiti Srebrenice:

 

- zbog saosećanja, solidarnosti i odgovornosti prema žrtvama genocida u Srebrenici koje još uvijek čekaju na zadovoljenje pravde;

 

- zbog crnogorske javnosti u kojoj se mora prestati sa negiranjem, poricanjem, minimiziranjem zločina koji su se desili u ratu devedesetih;

 

- zbog toga što razvoj društva zahtijeva njegovanja kulture sjećanja i solidarnosti;

 

- zbog toga što svakodnevnica ukazuje na stalne izazove nacionalizma i izostanak povjerenja u institucije koje bi morale da obezbijede razvoj svijesti, pravde i mira;

 

- zbog pravde i ljudskosti koja gubi značenje u nadgornjavanju pohlepnih i bahatih političara/ki.

 

Pamtimo genocid u Srebrenici jer je to dio kolektivne odgovornosti za ono što se činilo u naše ime. Odgovor je kultura sjećanja i nenasilje. Da se nikad ne ponovi.

 

Tim ANIMA