Dokument možete preuzeti na linku.
Slušam ovih dana da nečije prisustvo, nejasna ideologija i organizacija kompromituju aktivnosti i zahtjeve neformalne grupe Kamo sutra. Znam iz iskustva i tvrdim da to nije istina i da oni koji to govore nesvjesno i svjesno sabotiraju aktivnosti ove grupe. Svjesno sabotira ugroženi interes, a to je vlast. Jasno i očekivano. Nesvjesno sabotira autoritarna svijest tzv podržavaoca koja u svakoj situaciji traži autoritet i daje sebi za pravo da nečije djelovanje prosuđuje i vrednuje u skladu sa svojim sistemom vrijednosti. Zanemaruje se cilj (zahtjev) koji je postavljen i sama grupa postaje fokus pažnje za identifikaciju i kritiku. U priči postaje manje važno ono što se čini nego ono kakav utisak na druge ostavlja. Taj vid samoobmane naročito kod „viđenih muškaraca“ u Crnoj Gori je očekivan ali je zastupljenost tog fenomena u javnom prostoru zapanjujuća i zabrinjavajuća. Izostanak samorefleksije i samokritičnosti takvih je ugrožavajući elemenat u svim akcijama koje teže pravdi i promjenama u društvu. Kamo sutra svojim djelovanjem provocira ovu svijest. Autoritarna svijest se manifestuje u funkciji paternalizma u kojem veliki uče male, stari mlade, moćni nemoćne, u kojem oni na poziciji (u medijima, fakultetima, politici, civilnom društvu) daju sebi za pravo da budu arbitri situacije. Izostanak poslušnosti smatraju ličnom uvredom. Da nije tako svi oni koji danas „savjetuju“ a i „love“ nepoželjne osobe na protestima znali bi da su sami propustili šansu a imali su je u procesu sticanja nezavisnosti i kasnije, da promijene pravac političkog djelovanja i razvoja svijesti društva u Crnoj Gori. Većina onih koji su danas „pametni“ stali su iza leđa Mila Đukanovića vjerujući da će im on ostvariti ciljeve i želje a on je samo mijenjao ugao gledanja i nastavljao po svome. Od čovjeka se više nije ni moglo tražiti ali od ljudi koji su ga stavili u prvi plan borbe za državu, jeste. Nije se moglo očekivati da će se vrlo brzo i lako konformirati zaboravljajući na temeljne vrijednosti društva kojem su težili i tako brzo relativizovati sva nepočinstva učinjena prije toga prema društvu a i prema njima samima. Oportunizam i konformizam su bile umiveno lice javnih ličnosti Crne Gore dok je korupcija i kriminal činila osovinu izgrađenog sistema. Nova vlast je metod prigrlila dodajući revanšizam. Zato nije važno ko personalno dolazi na proteste koje organizuje Kamo sutra. Svako ko podržava njihove zahtjeve treba da bude dobro došao. Na protestima je važan BROJ, važna je spremnost svih onih koji hoće da stanu u sjenici Kama sjutra. Zahtjevi su važni kao što je nekada bila „nezavisnost“ koju su oni koji su se za nju borili, uz vođu kojem su predali moć, i izgubili. I ne treba „plakati za prosutim mlijekom“ treba se samo danas preispitati o vlastitoj poziciji i o procesu koji se desio. Ko je spreman to da uradi zna gledajući napore Kamo sutra (ili bilo koga ko protestvuje) da je doprinio da je danas ulica jedino mjesto slobode (propisima mnogo ograničenije nego ranije) odakle danas kreću mladi ljudi za pravdu u Crnoj Gori. To im je ostavština umjesto izgrađenih institucija i demokratije. To jedino mjesto se ne smije paternalizmom izgubiti. Upoređivanje ove grupe sa bilo kojom drugom je nasilje, tražiti da se definišu ideološki je još veći stepen nasilja, tražiti da slušaju iskusnije je licemjerno. Jednostavno je, grupa je iznijela zahtjeve pa treba biti na ulici iza tih zahtjeva ili ostati kući. Kad bi BROJ ovog puta prevagnuo ka Kamo sutra napori sabotera (svjesnih i nesvjesnih) bi bili ništavni.
Dakle, nije važno KO dolazi nego ŠTO Kamo sutra traži. Smatram da je za početak sasvim dovoljno da BROJ bude toliki da se prvi uslov ispuni, da jedan partijac ostane bez pozicije. To bi bio znak da nema nedodirljivih i da izlazak na ulicu ima rezultat. To bi bio znak da smo spremni da svoj lični interes i „moralnu i intelektualnu veličinu“ podredimo jednom malom zadatku odgovornosti. Nemoguć je zadatak, a i nije fer, da Kamo sutra mijenja sistem. Nije dovoljno da ljudi u sistemu rade svoj posao, nadmeno procjenjuju i kriju se poslušno iza leđa autoriteta kao što su do sada. Vrijeme traži veći stepen lične autonomije. Kamo sutra? Svojim imenom i postojanjem postavljaja pitanje. Ništa ne tvrdi. Traži se odgovor. Smjena jedne osobe sa funkcije je znak da je odgovor moguć. To je dovoljno za početak.
Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime
5. 12. 2024. Kotor
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv femicida ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje uličnu akciju 6. decembra u 12 i 15 sati na Trgu od oružja, u Kotoru.
U poslednjih pet godina, u Crnoj Gori je ubijeno 17 žena, dok je u poslednjoj godini ubijeno 5. Lista nije potpuna jer se pretpostavlja da femicidi nisu prepoznati ili prijavljeni. Femicid nije incident već je posledica kulturnog i institucionalnog normalizovanja nasilja nad ženama. U partnerskom odnosu najčešće je rezultat višegodišnjeg fizičkog, psihološkog i ekonomskog zlostavljanja žena, odnosno neadekvatnog institucionalnog odgovora na ovu vrstu nasilja. Pravde za žrtve i kada postoje zakon, nema u sudovima. Političari ne posjeduju sposobnosti da razumiju i ozbiljno priđu ovom problemu zarobljeni patrijarhalnim i vjerskim ubjeđenjima. Povećava se povjerenje žrtava u nevladine organizacije koje pružaju podršku ali ne posjeduju moć da riješe ovo sistemsko nasilje zato što su odgovorne institucije sistema u kojima odlučuje politička volja i finansije. Krajnje je vrijeme da preuzmu odgovornost jer femicidi postaju sve češće a nasilje sve žešće. Dosta je bilo smrti žena bez adekvatnog društvenog odgovora!
Ovom akcijom se pridružujemo i solidarišemo sa akcijama aktiviskinja protiv femicida u zemlji, regionu i svijetu.
NI JEDNA ŽENA MANJE, NI JEDNA MRTAV VIŠE!
Tim ANIME
27. 11. 2024. Kotor
Povodom Kampanje 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama, obilježavamo 29. novembar Međunarodni dan braniteljki ljudskih prava i značajan datum ex Yu-stvaranje države na antifašističkim osnovama, akcijom u 12 sati na Trgu od oružja, 29 novembra 2024.
U ratovima izmijenjenom kontekstu na međunarodnom nivou, a na nacionalnim-nacionalističkim konfrontacijama, partitokratijom i korupcijom, smo u situaciji da se borimo za pravdu, jednakost i ravnopravnost žena.
Osjećamo odgovornost da pojačamo otpor nasilju koje se svakodnevno obrušava na egzistenciju žena, sistemskom nasilju koje je još uvijek ukorijenjeno u odnosima među polovima, u emocionalnim odnosima, u porodičnom životu, u nejednakosti plata, u eksploataciji ženskog rada, u izostanku adekvatnog i pravednog odgovora pravosuđa, pa sve do ekstremnog porasta femicida. U poslednjih pet godina, u Crnoj Gori je ubijeno 17 žena, dok je u poslednjoj godini ubijeno 5. Lista nije potpuna jer se pretpostavlja da femicidi nisu prepoznati ili prijavljeni.
Na institucionalnom i kulturološkom nivou dominiraju patrijarhalne vrijednosti. Neznanje se ogleda u kreiranju klime koja pogoduje diskriminaciji manjina i jačanjem kleronacionalizacije svakodnevnog života. Velikom brzinom napreduje militarizacija i destrukcija svih dobara. Sve je manje nade za mir.
Oštro osuđujemo politike i ponašanje Vladinih izaslanika koji u kontinuitetu ugrožavaju ljudska prava i ponižavaju građanstvo i doprinose ambijentu konfrontacija i nasilja. Posebno oštro osuđujemo sve vidove nasilja nad ženama.
Na ovaj dan, kao braniteljke ljudskih prava izražavamo solidarnost sa ženama u zonama sukoba, sa ženama u regionu i u Crnoj Gori.
Za antifašizam, nenasilje i mir!
