IMG 67e84ba99414ff81a797affa4f8fcc7d V IMG 54b542bcc19fa356ac60f81aa0106c2b V 125. i 26.oktobra u KSM održale smo susret sa aktivistkinjama iz protesta majki ( Bijelo Polje), svjedokinjama sa ženskog suda (Bijelo Polje i Pljevlja) i aktivistkinjama ŽNVO (Pljevlja, Bijelo Polje, Podgorica)  i Anime ( 15 učesnica)

Cilj: Međusobno podržavanje žena, i psihološka podrška. Osnaživanje i zajedničko promišljanje o temi koja zaokuplja javnost CG i žena , koja utiče na svakodnevnicu žena i koja je sve više prisutna na razne načine u političkom i društvenom životu a to je pitanje militarizma, militarizacije i odgovori iz feminističko –antimilitarističke perspektive.

25. oktobar – Ovu sesiju smo posvetile psihološkoj radionici sa fokusom na samoposmatranje i percepciju kao i na autorefleksiju o „dobicima“ i „gubicima „ na ličnom, porodično-prijateljskom i društvenom planu ...

Atmosfera u grupi je bila  podržavajuća i dobrog raspoloženja zbog susreta nakon dužeg vremena.Procesi autorefleksije su pokrenuti u sigurnom prostoru.

Završen je dan sa prijatnim druženjem, raspravom o aktualnoj  situaciji u zemlji  i zajednička večera.

26. oktobar - Sa radom smo počele u 11 sati uvodnim interaktivnim predavanjem Staše Zajović o osnovnim pojmovima , vezi između miltarizma i paatrijarhata, odlike i manifestacije militarizma... Gledale smo filmove : Jednog dana , Milice Tomić i film Stop oružju Grupe za video aktivizamŽena u crnom . Diskusija je bila burna i inspirativna .

Nakon kratke pauze nastavile smo Drugom sesijom o alternativama militarizmu i militarizaciji . Staša je interaktivnim izlaganjem o ženskom mirovnom pokretu ... Uspjele smo da odgledamo kratke filmove o feminističko- antimilitarističkim akcijama ŽUC-a .Stop kasetnoj municiji (02:02); Vraćamo vam tenk (03:40); Hrana, a ne oružje (03:57); “Solidarnost sa izbeglicama” (2 min.); “Rad, a ne glad, hrana, a ne oružje”(8:02)o ženskom maršu u Beogradu povodom 8. marta 2019. Međunarodnog dana žena; “Pravda za Mariju Lukić’ (3 min.) Što je pokrenulo priču o situaciji u Srbiji sa kasetnom municijom I o odnosu prema izbjeglicama u Crnoj Gori.

Vrlo kratko nas je Staaša upoznala sa temom Klimatska panika kruži svijetom …sa akcentom na antimilitarističku dimenziju pobune protiv klimatskih promjena… za prisutne aktivistkinje ova tema prilično udaljena.

Zajednički ručak I odlazak.

IMG 85fcc1f31b9fada993917dc321f5592e VAktivistkinje Anime su učestvovale u performansu koji je povodom Mjeseca borbe protiv karcionma dojke organizovala NVU Perla , nastala uz Aniiminu podršku kroz trogodišnji program psihosocijalne podrše "Nisi sama".

IMG 6df8d81146ff51f595eedc0ff80a092e VIMG 90964055b0294cfa0fcf6d5e125b9f5b VIMG f61c3c348960dd68cf0e11a963fd28e2 V22.novembra 2019. akivistkinje Anime su posjetile Udrugu Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata grada Dubrovnika sa kojima je uspostavljen odnos preko Zlatka Bagoja koji je bio zatočen u Logoru Morinj i učesnik Animine tribine "Pamtimo" . Aktivisti Udruge su ugostili aktivistkinje i pokazali im sobu u Kulturno- povjesnom muzeju koja je posvećeena stradalima u ratu za Dubrovnik 1991. Pokazali su i Muzej branitelja koji se nalazi na Srđu, brdu iznad Dubrovnika gdje su se vodile nejžešće bitke za odbranu grada.

Posjeta se odvija u sklopu Animinog projekta " U naše ime - Logor Morinj" koji finansira MANS koji ima za cilj pokretanje inicijative za obilježavanje mjesta zločina u Morinju. U Crnoj Gori su za taj zločin pravosnažno su osuđene četiri osobe , neposredni izvršioci, dok su odgovorni za osnivanje takvog logora i za naređivanje u njemu ostali nepoznati i nekažnjeni.  

IMG 3897caaf9c1b70d4eeaef7b51fd34061 V Povodom 28. godina od formiranja Logora Morinj ( 3.oktobar 1991) aktivistkinje Anime su organizovale tribinu "Pamtimo" u KC Nikola Đurković u Kotoru. Na tribini se govorilo o značaju kulture sjećanja i tranzicionoj pravdi, o utiscima iz rada na istraživanju znanja i stavova odgovornih u lokalnoj upravi a značaju tribine je doprinijelo svjedočenje Zlatka Bagoja koji je bio zatočen u logoru 72 dana i trpio nezamisivu torturu o kojoj je na tribini svjedočio i o tome kako je on jedini koji je odlučio da dođe u Kotor dok ostali zatočenici zbog preživjelih patnji i straha to ne žele da urade. 

Ova tribina je mogla da da veći doprinos pomirenju da rukovdstvo Kotora, kao i  građanstvo Kotora ima više svijesti o zločinu koji je činjen u naše ime i želje da se taj zločin nikome ne ponovi.