Podsjećamo na jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.
 
9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope.
 
Podsjećamo da fašizam nažalost nije završio 1945. godine već se njegovo prilagođeno lice savremenosti pojavljuje sve češće u realnom životu. Vizija mira u Evropi nije dokinuta samo ratom u Ukrajni već promicanjem politika da Evropa treba da se osloni na proizvodnju i prodaju naoružanja ne bi li podigla vlastitu ekonomsku i političku bezbjednost.
 
Podsjećamo da rat u Ukrajni i ostalim ratnim žarištima još traje. Razaranje i ubijanje u Palestini ne prestaje. Međunarodna politika ne zaustavlja militarizaciju svijeta. Postoji opasnost da se susjedne države uključe u sukob sa nesagledivim posledicama po mir u svijetu.
 
Podsjećamo da je visok stepen uznemirenja i zabrinutosti u regiji podstaknut nespremnošću političkih elita da utvrde odgovornost za rat i ratne zločine devedesetih. Širi se narativ tih nacionalističkih politika koje nas uvode u nove sukobe, unutar država i preko granica. Revizionizam prošlosti je vidljiv kroz različite primjere: mijenjanje imena ulica u gradovima sa imenima ratnih zločinaca, dani Opština sekularnog karaktera dobijaju imena svetaca, antifašistički narativ se okupira i obesmišljava.
 
Podsjećamo da se ne naziru politike koje se temelje na odgovornosti za rat i zločine, kriminal i korupciju, kleronacionalizam i dehumanizaciju odnosa i života u Crnoj Gori. Ne naziru se politike ravnopravnosti i socijalne pravde.
 
Podsjećamo da je stanovništvo Crne Gore bez obzira na etničko porijeklo podržalo ratove devedesetih koje je vodila naša država u naše ime i najmanje što može sadašnja vlast u naše ime (bez obzira na etničko porijeklo) je da:
 
- prihvati odgovornost i uvaži zahtjeve žrtava (bez obzira na etničko porijeklo);
- prihvati odgovornost za genocid usvajajući rezoluciju o Srebrenici u UN;
- prihvati sve druge akcije uvažavanja žrtava i kulture sjećanja;
 
Podsjećamo da je antifašizam vrijednost koja traži mir i poštovanje različitih koji žele da žive u zajednici a ne isključivanje i crtanje lica neprijatelja u komšijama i drugačijima.
 
Cilj je da se spriječe novi sukobi u naše ime i spriječi obnova politika fašizma.
 
Antifašizam je donio Evropi i ovim prostorima mir. Antifašizam mora biti temeljna vrijednost Crne Gore. Antifašizam je naš izbor.
 
Tim ANIME

 

 

Koalicija NVO: Bez kompromisa sa politikom zločina

 Podgorica, 02. 05. 2024.

SPORAN PREDLOG ZA DAVANJE ULICE PAVLU BULATOVIĆU PROSLIJEĐEN MINISTARSTVU

 

Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova Glavnog grada Podgorica odlučio je uoči praznika, 30. aprila, da prijedlog odbornika Demokrata da se jedna od ulica Glavnog grada nazove po Pavlu Bulatoviću, ratnom ministru unutrašnjih poslova i odbrane, uputi Ministarstvu kulture i medija na izjašnjenje da li predlog ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost propisane Zakonom o spomen obilježima. Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) smatraju da je ovakva odluka Savjeta još jedan pokazatelj neprihvatljive kalkulacije s ratnim politikama 90ih. Crna Gora za prijem u Evropsku uniju mora odlučnije demonstrirati sposobnost za doprinos održivom miru u regionu, a pristup je štetan i za crnogorsko društvo i za sadržajnu regionalnu saradnju.

Oko ovog pitanja nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA pisale su i Aleksi Bečiću, lideru Demokratske Crne Gore i potpredsjedniku Vlade, apelujući da on prevenira dalje procesuiranje ovog prijedloga koji su podnijeli odbornici njegove partije. To pismo je podržano od strane 23 nevladine organizacije u Crnoj Gori, a Bečić na njega nije nikada odgovorio.

Na sjednici Savjeta bile su i predstavnice HRA i CGO. Predsjednik Savjeta, Boris Pejović, iz Pokreta Evropa sad (PES), omogućio je predstavnici HRA, Elizabeti Mrnjačević, da na sjednici iznese argumente protiv prijedloga, ali joj nije omogućeno da odgovori odbornicima koji su im se suprotstavili.

Elizabeta Mrnjačević je, tom prilikom, iznijela je poznate argumente CGO, HRA i Anime da je Pavle Bulatović, u svojstvu ministra unutrašnjih poslova naredio zločin Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica krajem maja 1992. godine, kako je to utvrđeno i pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici Ks. 6/12, od 22. 11. 2012. godine (dostupna na portalu sudovi.me).  Ta naredba značila je da je 66 osoba bošnjačke nacionalnosti poslato na nož Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Samo njih 12 preživjelo je izručenje. Pavle Bulatović bio je pod istragom i zbog drugih zločina za koje su sumnjičeni ljudi pod njegovom komandom dok je obavljao funkciju ministra odbrane SR Jugoslavije. Bulatović je ubijen u atentatu u Beogradu 2000. godine pod nerazjašnjenim okolnostima.

Dodatno, Mrnjačević istakla je da bi javno odavanje počasti Pavlu Bulatoviću značilo glorifikaciju ratnog zločina Deportacije i poslalo bi lošu poruku budućim generacijama. Skrenula je pažnju na odgovornost odbornika pri predlaganju ličnosti koje mogu dodatno polarizovati društvo.

U diskusiji je učestvovalo šest odbornika iz Demokrata, Nove srpske demokratije (NSD), Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS).

Odbornici Mitar Vuković i Mitar Šušić oštro su reagovali na izlaganje kolegenice Mrnjačević. Vuković, iz Demokrata, koji je i među predlagačima, kazao da je „osuđuvanje ovog postupka bez dokaza“ i da su „Demokrate sa ponosom predložile Pavla Bulatovića“, navodeići da je „njegova biografija i ponašanje primjer buduće generacije“. Mitar Šušić je rekao da je narativ NVO  “šupalj i bez pravne osnove”. Dodao je i da je „Bulatović bio ministar unutrašnjih poslova u izazovnom istorijskom trenutku“ i da je „postupao prema nahođenju, zakonu ili naredbama“. Naglasio je važnost razumijevanja okolnosti vremena pri donošenju odluka i „da ne možemo prosuđivati njegove postupke samo iz današnje perspektive“. Takođe, izjavio je da ne želi da ovaj predlog postane “platforma za iznošenje ideologija” i da će NVO ako predlog bude usvojen, vjerovatno organizovati  “performanse, skidanje ili razbijanje table pod tim imenom.”

Zoja Bojanić Lalović, odbornica DPS-a, naglasila je da bi prijedlozi za dodjelu imena ulicama trebalo “da nas okupljaju, a ne dijele” i dodala da je očigledno kad su 23 NVO reagovale da postoji reakcija javnosti. Mihailo Anđušić, takođe iz DPS-a, istakao je da je “situacija u najmanju ruku diskutabilna”, i da treba poštovati stav 23 NVO. Obraćajući se predlagačima zaključio je “da li su oni u pravu ostaje da vidimo, kao što ostaje da vidimo da li ste vi u pravu”.

Edin Tuzović, odbornik BS-a, ocijenio je “90-te su bile kakve su bile”, i dodao da smatra da bi trebalo proći još vremena da bi se ulice nazivale po ljudima iz tog perioda.

Pošto su pojedini odbornici tražili dokaze, na sledećem linku dostupni su cjelokupni spisi predmeta Deportacije u kojima se jasno vidi da su bosansko-hercegovačke izbjeglice deportovane u smrt po naredbi Pavla Bulatovića.

Naše organizacije očekuju od Ministarstva kulture i medija da stavi tačku na ovo pitanje, jer nema zakonskih uslova da se ulica u Podgorici imenuje po Bulatoviću.

Istovremeno, izražavamo žaljenje što je do ovakvog prijedlog uopšte došlo i što najviši zvaničnici ne smiju da se javno odrede oko ovih pitanja koja ukazuju na sadržaj njihovih vrijednosti i opredjeljenja za evropeizacijom države.

Akcija za ljudska prava (HRA)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje

 

-------------------------------------------------------------------------

 

THE CONTROVERSIAL PROPOSAL OF GIVING PAVLE BULATOVIĆ A CITY STREET HAS BEEN FORWARDED TO THE MINISTRY

On 30 April, the eve of the holiday, the Council charged with proposing the names of settlements, streets and squares of the capital of Podgorica decided to submit to the Ministry of Culture and Media the proposal of a Democratic councilor to name one of the streets of the city after Pavle Bulatović, the war Minister of the Interior and Defence. The Ministry is now to provide a statement on whether the proposal meets the  prominent person criteria prescribed by the Law on Monuments. The Human Rights Action (HRA), the Centre for Civic Education (CGO) and the Centre for Women’s and Peace Education (ANIMA) believe that this decision of the Council is another example of unacceptable calculations with the war policies of the 1990s. If it wishes to be admitted to the European Union, Montenegro must more decisively demonstrate its ability to contribute to sustainable peace in the region, and this approach is harmful both to the Montenegrin society and meaningful regional cooperation.

Regarding this issue, non-governmental organisations HRA, CGO and ANIMA wrote to Aleksa Bečić, the leader of Democratic Montenegro and Deputy Prime Minister, urging him to prevent further processing of the proposal that was submitted by his own party’s councillors. The letter was supported by 23 Montenegrin non-governmental organisationsbut Bečić never responded to it.

The session of the Council was attended by representatives of HRA and CGO. President of the Council, Boris Pejović, from the Europe Now Movement (PES), allowed the HRA representative Elizabeta Mrnjačević to present arguments against the proposal, but she was not allowed to reply to the councillors who opposed them.

Mrnjačević presented the well-known arguments of CGO, HRA and Anime that, in the capacity of Minister of the Interior, Pavle Bulatović ordered the crime of deportation of refugees from Bosnia and Herzegovina at the end of May 1992, as determined by the final judgment of the High Court in Podgorica no. Ks. 6/12, dated 22 November 2012 (available on the portal sudovi.me). Said order meant that 66 persons of Bosniak nationality were handed over to be murdered by the likes of Ratko Mladić and Radovan Karadžić. Only 12 of them survived the extradition. Pavle Bulatović was also the subject of investigation in other crimes, for which people under his command were suspected while he was serving as the Minister of Defence of FR Yugoslavia. Bulatović was assassinated in Belgrade in 2000, under unexplained circumstances.

Mrnjačević also pointed out that publicly honouring Pavle Bulatović would imply glorification of the war crime of Deportation, sending a bad message to future generations. She drew attention to the councillors’ responsibility when proposing persons that can further polarise society.

Six councillors from the Democrats, the New Serbian Democracy (NSD), the Democratic Party of Socialists (DPS) and the Bosniak Party (BS) participated in the discussion.

Councillors Mitar Vuković and Mitar Šušić strongly reacted to Mrnjačević’s presentation. Vuković, from the Democrats, who was among the proponents, said that “there is no evidence to condemn this procedure” and that “the Democrats proudly nominated Pavle Bulatović”, stating that “his biography and behaviour can serve as an example for future generations”. His party colleague Vladimir Vujović was of a similar opinion. He accepted the thesis that this was a “mistake of the state”, but said that “when the state makes a mistake, it is not just one individual, so the entire top of the state must be responsible”. Mitar Šušić assessed that the NGOs’ narrative was “hollow and devoid of legal grounds”. He also added that “Bulatović was the Minister of the Interior at a challenging time in history” and that he “acted based on his own discretion, the law or orders”. He emphasised the importance of understanding the circumstances of the time when these decisions were made and that “we cannot judge his actions only from today’s standpoint”. He also said that he did not want this proposal to become a “platform for expressing ideologies” and that, if the proposal is adopted, the NGOs would probably organise “performances, where they would take down or break the board bearing Bulatović’s name”.

Zoja Bojanić Lalović, councillor from the DPS, said that proposals for assigning street names “should bring us together, not divide us”, emphasising that it was obvious that there was a reaction from the public since no less than 23 NGOs responded. Mihailo Andjušić, also from DPS, pointed out that “the situation is debatable, to say the least”, and that the position of 23 NGOs should be respected. Addressing the proponents, he concluded that “it remains to be seen whether they were right, just like it remains to be seen whether you are right”.

Edin Tuzović, councillor from the BS, assessed that “the 1990s were what they were”, and added that he believes that more time should pass before the streets can be named after people from that period.

Since some councillors have asked for evidence, we point out that the entire court file from the Deportation case is available at the following link, clearly showing that refugees from Bosnia and Herzegovina were deported to be killed on the orders of Pavle Bulatović.

In the end, out of 12 members of the Council, 9 voted for in favour of the proposal, including PES, while DPS and BS refrained from voting.

Our organisations believe that there are no legal conditions for a street in Podgorica to be named after Bulatović.

At the same time, we express regret that such a proposal was submitted at all, and that the highest officials are not allowed to publicly show how they feel about issues that indicate their values and commitment to the Europeanisation of the country.

Human Rights Action (HRA)

Centre for Civic Education (CGO)

ANIMA – Centre for Women’s and Peace Education

*Article transfered from - https://www.hraction.org/2024/05/03/the-controversial-proposal-of-giving-pavle-bulatovic-a-city-street-has-been-forwarded-to-the-ministry/?lang=en 

 

Stav premijera Spajića da će Crna Gora glasati za UN rezoluciju o memorijalizaciji genocida u Srebrenici, ali da je neće promovisati kosponzorstvom je korak unazad u demokratskom razvoju Crne Gore. Jedino ispravno i ljudski je iskoristiti svaku priliku da se taj zločin osudi i da se činjenice o njemu ne kriju.

Snažna građanska inicijativa - čak 99 NVO i preko 320 istaknutih građanki i građana Crne Glore - ipak je postigla određeni efekat, doprinijeli smo da premijer barem javno najavi podršku rezoluciji.

Pozivamo članice i članove Vlade da dobro preispitaju istorijski značaj ove odluke. Veličina srebreničke tragedije zahtijeva od Vlade da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i drugim zemljama.

Žalimo što je rezolucija UN o Srebrenici danas uopšte dilema za vlast u Crnoj Gori. Međutim, za članstvo u Evropskoj uniji vlast mora dokazati da postoje univerzalne vrijednosti koje su van svake političke kalkulacije.

Kredibilne i progresivne vlasti ne smiju da prave kompromise sa nacionalistima. Postoje pitanja koja su apsolutna, oko kojih nema kalkulacije već samo jedan tačan odgovor. U oktobru 1991. godine jedini tačan odgovor bio je biti protiv opsade Dubrovnika, u aprilu 1992. biti protiv opsade Sarajeva, u maju 1992. ne izručiti izbjeglice pod nož Mladiću i Karadžiću, u julu 1995. spriječiti genocid u Srebrenici, u aprilu 1999. spriječiti tragediju u Murinu, a danas je jedino ispravno biti za kosponzorisanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i time odati poštovanje žrtvama, osuditi počinioce i založiti se da se takva tragedija više nikada nikome ne ponovi.

Ne prihvatamo argument vlasti da „treba zaboraviti prošlost“ kada istovremeno vladajuće političke partije učestvuju u negativnom istorijskom revizionizmu memorijalizacijom simbola agresorskih ratova 90ih, kao što su primjeri promjene naziva ulica u Pljevljima i Podgorici. 

Građani i građanke Crne Gore prepoznaju ovo kao vrijednosno pitanje oko kojeg ne smije biti dileme i zato smo se pobunili protiv relativizacije. Podrška inicijativi se nastavlja i pozivamo sve da se pridruže.

Tražimo da Vlada Crne Gore ne pada pod uticaj retrogradnih snaga, već da ispravnim postupanje i sučavanjem sa teškom prošlošću pomogne i demokratizaciji u regionu, za dobrobit svih.

Podgorica, 27. april 2024.
 
PROTEST ZBOG REVIZIONISTIČKOG IMENOVANJA ULICE U PLJEVLJIMA (eng. below)
 
Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje izražavaju oštar protest zbog preimenovanja Tivatske ulice u Pljevljima u ulicu Branka Krvavca, vojnika JNA koji je poginuo u agresiji na dubrovačko-hercegovačko područje u Hrvatskoj u oktobru 1991. godine. Smatramo da se radi o postupku protivnom Zakonu o spomen obilježjima Crne Gore i primjeru negativnog istorijskog revizionizma.
Objavljeno je da je Krvavac, kao pripadnik JNA, izgubio život na dubrovačko-hercegovačkom ratištu dok je pružao pomoć ranjenom komandiru.
 
Agresivan napad JNA na Dubrovnik, u kojem su učestvovali pretežno građani Crne Gore, najveća je sramota naše države u novijoj istoriji.
 
Razumljiva je žalost porodice i prijatelja zbog toga što su tadašnje vlasti u taj rat odveli mnoge koji su, na žalost, i stradali, poput Krvavca. Međutim, osnovna činjenica je da su svi stradali (166) bili pripadnici agresorskih snaga JNA, teritorijalne odbrane ili MUP-a Crne Gore, koje su granatirale, pljačkale i ubijale civile na dubrovačkom području, a njihovo djelo ne predstavlja istorijsko dostignuće vrijedno bilo kakvog
veličanja.
 
Prema Zakonu o spomen obilježjima, spomen obilježje može biti i naziv javnog objekta kao što je ulica, samo ako simbolizuje vrijednosti propisane zakonom, a to su: da se obilježavaju značajni događaji, čuvaju uspomene na istaknute ličnosti, njeguju ljudski ideali i kulturno-istorijske tradicije i odaje počast borcima za slobodu, civilnim žrtvama rata i masovnim stradanjima ljudi. Dalje, istaknutom ličnošću se, shodno Zakonu, smatra lice:
 
1) koje je posebno zaslužno za državni, društveni, ekonomski, naučni ili kulturni razvoj Crne Gore ili određenog područja, odnosno mjesta u Crnoj Gori;
2) čije djelo ima međunarodni istorijski, naučni, kulturni, humanistički ili sportski značaj;
3) koje je bilo organizator ili istaknuti učesnik oslobodilačkog rata, ustanka ili pokreta;
4) koje se posebno istaklo u borbi protiv fašizma.
 
Posebno skrećemo pažnju da Zakon jasno propisuje da nije dozvoljeno podizati spomen-obillježje, pored ostalog, i licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; ili licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu.
 
Republika Hrvatska je u junu 1991. godine proglasila nezavisnost od savezne države SFR Jugoslavije. U oktobru 1991. godine je JNA bez napada sa hrvatske teritorije na njene snage u Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini izvršila agresivan napad na Dubrovnik i njegovo zaleđe i područje Konavala do granice sa Crnom Gorom.
 
Imenovanjem ulica, trgova i naselja doprinosimo očuvanju identiteta i vrijednosti koje karakterišu našu državu. Oštro se protivimo ovakvom veličanju agresivnog ratovanja jer ne želimo da se takve strahote ponove ni našoj ni dubrovačkoj djeci, ni bilo kojoj budućoj generaciji.
 
Zahtijevamo od lokalnih samouprava i političkih partija da djeluju odgovorno prilikom donošenja važnih odluka o imenovanju ulica i podizanju spomen-obilježja u lokalnim sredinama.
 
Svi treba da znaju da demokratija odavno ne znači samo puku vladavinu većine, već da zahtijeva obzir prema ljudskim pravima svih.
 
Akcija za ljudska prava (HRA)
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
ANIMA – Centar za mirovno i žensko obrazovanje
 
-------------------------------------------------------------------
 
PROTEST AGAINST REVISIONIST RENAMING OF STREET IN PLJEVLJA

Non-governmental organizations Human Rights Action (HRA), Centre for Civic Education (CCE), and ANIMA Centre for Women's and Peace Education express strong protest against the renaming of Tivatska Street in Pljevlja to Branko Krvavac Street, a soldier of the Yugoslav People’s Army (JNA) who died in the aggression on the Dubrovnik-Herzegovina area in Croatia in October 1991. We consider this action to be contrary to the Law on Memorial Monuments of Montenegro and an example of negative historical revisionism.

It has been announced that Krvavac, as a member of the JNA, lost his life in the Dubrovnik-Herzegovina war zone while providing assistance to a wounded commander.

The aggressive attack by the JNA on Dubrovnik, in which predominantly citizens of Montenegro participated, is the greatest shame of our country in recent history.

The sorrow of the family and friends is understandable because the then authorities led many into that war, who unfortunately also perished, like Krvavac. However, the basic fact is that all the deceased (166) were members of the aggressor forces of the JNA, territorial defense, or the Ministry of the Interior of Montenegro, which shelled, looted, and killed civilians in the Dubrovnik area, and their deeds do not represent a historical achievement worthy of any celebration.

According to the Law on Memorial Monuments, a memorial monument can also be the name of a public facility such as a street, only if it symbolizes the values prescribed by law, which are: to commemorate significant events, preserve the memory of prominent personalities, nurture human ideals and cultural- historical traditions, and pay tribute to freedom fighters, civilian war victims, and mass human casualties.

Furthermore, an eminent figure, according to the Law, is considered to be a person who:
1) has made a special contribution to the state, social, economic, scientific, or cultural development of Montenegro or a specific area or place in Montenegro;
2) whose work has international historical, scientific, cultural, humanitarian, or sports significance;
3) who was an organizer or prominent participant in the liberation war, uprising, or movement;
4) who has distinguished themselves in the fight against fascism.

We particularly draw attention to the fact that the Law clearly stipulates that it is not allowed to erect a memorial monument, among other things, to a person who collaborated with the occupier, its ally, or helper; a person who advocated fascist, chauvinistic, or Nazi ideas or ideologies; or a person who has had a negative role in the history of Montenegro or in the history of mankind.

The Republic of Croatia declared independence from the federal state of the SFR Yugoslavia in June 1991. In October 1991, the JNA, without any attack from Croatian territory on its forces in Montenegro or Bosnia and Herzegovina, carried out an aggressive attack on Dubrovnik and its hinterland and the Konavle area to the border with Montenegro.

By naming streets, squares, and settlements, we contribute to preserving the identity and values that characterize our country. We strongly oppose such glorification of aggressive warfare because we do not want such horrors to be repeated for our children, the children of Dubrovnik, or any future generation.

We demand from local authorities and political parties to act responsibly when making important decisions regarding the naming of streets and the erection of memorial monuments in local communities.

Everyone should know that democracy no longer simply means the rule of the majority, but requires consideration for the human rights of all.

Human Rights Action (HRA)
Centre for Civic Education (CCE)
ANIMA - Centre for Peace and Women's Education