S A O P Š T E NJ E    POVODOM MEĐUNARODNOG DANA BIJELIH TRAKA ,   31.maj 2017.

Međunarodni dan bijelih traka je nastao iz potrebe za borbom protiv negiranja zločina i za obilježavanjem stradanja civilnih žrtava rata, prije svega u Prijedoru, ali i šire.

31. 05. 2017.  se navršavaju 25 godine  od  kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Potom su uslijedila istrebljenja, ubistva i progoni. Naredbu  je  izdao  „Krizni štab opšine Prijedor“. Predsjednik štaba, Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. Prema zvaničnim podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 muškaraca, žena i dece bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Muškarci su uglavnom mučeni i ubijani u logorima Keraterm i Omarska, a žene u logoru Trnopolje. O zločinima se i danas ćuti, zabranjuju se komemoracije i krivično gone aktivisti udruženja koja okupljaju žrtve. 

Ukazujemo na kontinuitet negiranja zločina, na sve prisutniju rehabilitaciju ratnih zločinaca  iz II sv rata, na slavljenje ratnih zločinaca iz rata devedesetih u zemljama regiona. Upozoravamo na sve prisutniji fašizam u Evropi vidljiv kroz odnos prema izbjeglicama sa ratnih područja. Prvi znaci su obično »nevidljivi« a kad postanu svima vidljivi zločini su teško zaustavljivi. 

27. i 28. maja  11 žena koje su štrajkovale glađu  iz Nikšića, Bara, Žabljaka, Kolašina, Pljevalja, Risna i 6 žena   koje su učestvovale u protestima boravile su u Kući slovodne misli. Aktivistkinje Anime su ih upoznale sa radom Anime . Družile smo se dva dana u prijatnom ambijentu,  razgovarale o aktuelnoj situaciji, slušale lične priče ali i kroz radionicu osvijestile neke aspekte životnih priča kako bi se integrisaleu svakodnevno iskustvo. Gledale smo zajendo dokumentarni film "Ženski sud- femi nistički pristup pravdi", film "Hrvatski ustav " i u noćnim satima  film "Dobra žeena" 

Aktivistkinje Anime su dale svoj doprinos u pripremi lokalnih specijaliteta a gošće su donijele njihove proizvode( sir, kajmak, liker, rakiju) i tako je doživlja bio ugodan i zabavan.

sve su izjavile da im je boravak bio ugodan. 

 

prezentacija kotorprezentacija kotor 224. maja 2017 održana je prezentacija dokumentarnog filma " Ženski sud - feministički pristup pravdi" u Centru za kulturu u Kotoru  u organizaciji Anime.

Prisustvovalo je 18 žena.. Učestvovale su svjedokinje iz Crne Gore  Maja Jovović i  Sabina TalovićPrezentaciju je vodila Ljupka Kovačeević.
Sve učesnice su bile potrešene filmom i film je pokrenulo lične priče a i priče o posledicama ratničke politike naročito kroz ponašanje  mladih i vrijednosti koje oni usvajaju u neslobodnom društvu sa primitivnim konzumerizmom i retrogradnim tendencijama.

Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  govorilo se o nasilju na radu, porodičnom nasilju , institucionalnom nasilju.

autorka: Ervina Dabižinović

U ovoj današnjoj  zatvorenoj i u sebe usukanoj Crnoj Gori, ni riječi o hapšenju aktivista /kinja koje se suprostavljaju klero-nacionalizmu u Hrvatskoj.  One su na ulici, sjedeći mirno, zaustavile kolonu. Kolona je potegla mračnjačku politiku protiv ženskog prava na izbor. Mi sem političara  izgleda da nemamo teme. Mediji prepoznaju temu isključivo u upadu  u parlament kao što su prije nekoliko upali u Sobranje. Ili čekamo temu koju nam novinari na mig političara iznjedre. Koliko smo mi ispod ovih dešavanja pokazuje kontinuirano istrajavanje na polarizaciji bilo koje teme, od nacije do akademije. Ipak nacionalni i vjerski identitet prednjače. I mi se u toj temi utapamo kao neplivač u rijeci.

Istog dana na Cetinju, za praznik nezavisnosti zemlje (kojeg jedni proslavljaju a drugima nacionalisti tvrde stav da jedan narod nema razloga da slavi 21 maj i negiraju) uveseljavani su mladi, muzikom grupe koja se sastavi da na starim lovorikama, ubira novac. Sklepana grupa muzičara zemlje koje više nema, proslavlja dan nezavisnosti u prestonici zemlje koja se sama sa sobom ne snalazi. Mi ne znamo za bolje, dok ispred nas stasava već neka nova subkultura koja izrasta na kritici ovih trideset godina. Ali mi smo još trideset godina unazad po izboru makar to bio i muzički. Naša nezavisna kasni u kontinuitetu. Zašto je tako važno izostaviti vijesti o suprostavljanju mračnjaštvu, fašizmu, raskolima, kolonama u kojima uz prolajfere hodaju ratni zločinci, fašisti i nacionalisti koji prijete odmazdama, prolivanjem krvi svakom ko misli drugačije? Zato što bi se onda moralo postaviti pitanje našeg nacionalizma i fašizma, militarizacije koja ide uz vjerske povorke na ulicama crnogorskih gradova. Nije li svojevremeno pravoslavna crkva kadila i slala u rat sve što se dobrovoljno spremilo da ubija i pljačka, osvaja i kidiše. Nije li u manastirima bilo slobodnog mjesta za odmor i rekreaciju ratnih zločinaca iz devedesetih, nije li pod plaštom velikodostojnika i znanjem vlasti i političara bilo zajedničkih druženja sa onima koji su rušili i palili sve pred sobom i osvještali sve što nije njihove vjeroispovjesti i nacije.