Reagovanja

  • 2 minuta Paule na Radio Kotoru, jun 2014

    ISTORIJA KOJE NEMA

    Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

    Ovih se dana u našem gradu održava izuzetno zanimljiva izložba “Istorija koje nema”. Vjerovatno je većina vas upoznata sa ovim dešavanjem koje zapravo predstavlja dio većeg istraživanja dvije NVO Expeditia i Anime, a to je izrada ženske mape Boke Kotorske. Ukratko, željele smo odgovoriti na jednostavno pitanje: “Gdje su žene u našoj istoriji?”

  • 9.07.2014 Reagovanje povodom napada na ŽUC u Valjevu

    Osuđujemo napad  na aktivistkinje Žena u crnom koje su održale protest u Valjevu, pod nazivom „Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici“.i podžale bicikliste koji su iz Beograda krenuli za Srebrenicu. Šokirane brutralnošću napada na mirno okupljanje povodom Srebrenice i nesposobnošću državnih organa da pruže punu zaštitu aktivistkinja, u Srbiji koja se „demokratizuje“,  na način što se prošlost masovno isključuje iz javnog prostora. Ponovo vidimo scenario devedesetih – rat protiv onih koji su drugačiji po mišljenju, imenu, polu, boji kože.

    Svjesne da „život ide dalje“ a da u realnosti nekažnjivost zločina pokazuje svoje lice kroz  zvanične politike koje podržavaju  nacionalizam i podstiču  mržnju prema svima koji nisu njihovi, stvaraju odrede jurišnika koji obavljaju „prljave poslove“ kako bi se njihov sistem održao.

    Zahtijevamo  da vlasti  Republike Srbije  preduzmu sve mjere  kako bi  vinovnici napada odgovarali za učinjeno  i  da garantuju bezbijednost mirnih okupljanja  Žena u crnom. Tražimo od međunarodne zajednice  da osudi ovakvo ponašanje odgovornih i podrži dalji rad svih onik koji se zalažu za tranzicionu pravdu, suočavanje sa prošlošću  i  ljudska prava.

    ANIMA

    9.07.2014

  • Dva minuta Paule,avgust 2014

    DRUGAČIJI SVIJET JE MOGUĆ

    Dragi Kotorani i Kotoranke,

    Evo nas u sred ljeta, stađuna koji u najvećoj mjeri potencira uglavnom slabo zanimanje koje tokom godine postoji za naše “naselje gradskog karaktera”.  U duhu novog vremena, novi vjesnici proljeća postaju kruzeri koji kontingente zainteresovane ljudetine uredno istovaruju pred glavna gradska vrata, najavljujući dugo sporo ljeto u svom njegovom sjaju i bijedi.

  • Dva minuta Paule,jul 2014

    IZMEĐU SPOMENIKA I ZABORAVA

    Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

    Danas bih željela da sa vama podijelim nemir i nelagodu, ali i razmišljanja na koja me je nanovo pokrenuo serijal TV Kotora “Drugo lice grada”. Dok prvo lice Kotora mislimo da poznajemo, ovaj nam serijal predstavlja njegovo naličje, galeriju mučnih razglednica prezrenih i napuštenih ili sporadično skvotovanih mjesta, koja su iz nekadašnje slave pala u masnu kaljugu neuspjelih ili pak, paradoksalno, posve uspjelih privatizacija.

  • Dva minuta Paule,novembar 2014.

    (P)RA(J)DOVANJE

    Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

    Kako vrijeme odmiče odmiče nam izgleda i ono što je ostalo od našeg grada, dok mi većinom ćutke ispraćamo ostatke onoga što nismo bili kadra sačuvati. Ljudi koji se usude da progovore o razmjerama ne samo ekonomske, prostorne, već i duhovne devastacije susreću se sa prijetnjama, zastrašivanjima i potencijalnim medijskim linčom, umjesto sa solidarnom podrškom.

  • Dva minuta Paule,oktobar 2014.

    IZMEĐU PARKING MJESTA

    Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

    Protekle je nedjelje po drugi put u našem gradu održan Park(ing) Day, inače globalna akcija, događaj koji se održava jednom godišnje širom svijeta sa idejom da transformiše parkinge u privremene javne prostore snagom kreativnosti, igre, solidarnosti, građanske hrabrosti, nesebičnog dijeljenja i podsticanja duha zajedništva. Pa iako često izgleda da je taj duh namrtvo utrnuo u nama, slučajan prolaznik, u čije se cipele ponekad rado stavljam, šetajući rivom tog predvečerja sigurno ne bi stekao takav utisak. Mjesto po mjesto nudilo je brojne drugačije poglede na grad u kome bismo željeli da živimo, u kom bismo slavili rođendane i sa potpunim strancima, darivali igračke onima kojima su najpotrebnije, poklanjali stvari koje nam više nisu potrebne, pronalazili neke koje su nam baš prifalile, besplatno se šišali, pjevali skupa, učili nove i neobične jezike, nove plesne korake, nove društvene igre, razmjenjivali knjige, ali i kritički promišljali zajedničke probleme i smišljali i razmjenjivali moguće odgovore. Kaleidoskopska magija nekog novog, mogućeg svijeta, na kratko se zadržala na Luži i zašla sa posljednjim zracima škrtog septembarskog sunca.

  • Dva minuta Paule,septembar 2014.

    PJACA OD FILOZOFA

    Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

    Fešte su već iza nas, avgust je na zalasku, ostalo je još samo da se lagano režentamo od najneubjedljivijeg ljeta kojeg pamtim i mirno uplovimo u jesen. Završen je i Kotor art koji je, prema riječima organizatora, “izuzetnim kvalitetom programa, opštom idejom, ambijentom u kojem se odvija, visokim organizacionim standardima, već šestu godinu zaredom potpuno opravdao status festivala od posebnog značaja za kulturu Crne Gore”. Moguće da je tako, u nekim segmentima izvjesno i jeste, ali kada je u pitanju segment koji je meni najvažniji, pored sjajnog i ove godine pod krilo festivala primljenog Sea Rocka, a to je Pjaca od filozofa, ne bih se baš mogla složiti sa ocjenom organizatora o “izuzetnom kvalitetu programa”.

  • Kampanja, stav

    autorka:Ljupka Kovačević

    Hapsili su ponovo u Podgorici. Ne kriminalce visokog ranga. Neistomišljenike. Oćutala je demokratska javnost, kao što je naučila. Nije bilo niti jedne ambasade da se oglasi, pa da svi u hor za njom zapjevamo. Svi su na istom putu naoružavanja. Kao devedesetih. 

    Ćutala je demokratska javnost  Crne Gore  dok su hapsili one koji nisu htjeli na  Dubrovnik, na  Bosnu i Hercegovinu. Ispalo je na kraju da smo svi “mentalitetski” rado rušili i ubijali, a država spavala nevinim snom.  Svi nosimo pečat do danas. U  tome se ogledala "dobrovoljnost".

  • Kontra(per)cepcija,Nepostojeći ljudi, maj 2014

    Nepostojeći ljudi

    Autorka:Ervina Dabižinović

    Nepostojeći ljudi na srušenom mostu u sred Murina, u sred Crne Gore, u sred bijela dana. I Murino je od tada stavljen ad acta za Crnu Goru, njenu vlast, njene institucijeUvecaj!

    Lijepa je Crna Gora uzduž i popreko, a što joj vrijedi kad je tužna. Slika siromaštva i devastacije u svakom smislu. Tužna i odgovorna, smrtima i zločinima počinjenim na njenoj teritoriji - od 1991 do 1999. godine - Herceg Novi, Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz i Murino.

    Ratni zločini. Izgubljeno povjerenje onih kojima je trebala zaštita, ruganje pravosuđa i mutavost onih koji presuđuju, politika zaborava, ponovna viktimizacija žrtava koje traže pravdu i pritisak na svjedoke koji žele da kažu što se dešavalo. Medijskih kalkulacija.

    Te smrti vape na našim vratima. Murino je jedno od mjesta ratnog zločina (od nabrojanih mjesta koji imaju istu sudbinu i prema kojima se isto odnose vlast i institucije), koje se pojavljuje kao strašna i istinita misao. Mjesto nepravde, opravdanog gnijeva i poniženja. Potpune prepuštenosti sopstvenom bolu i vapaju. Potpuna isključenost.

    Murino, stisnuto u crnogorskom sivilu i zelenilu, namirisano sviježim planinama i rijekama - nekad pitoma varoš, danas potmula tišina u praznini. Murino nepostojeći grad, sa neposotojećim ljudima, na mapi Crne Gore - danas, grad koji se pita je li u sastavu Crne Gore ili je u nekom međuprostoru odakle ne dopire niti jedan krik, pa ni krik smrti do Crne Gore. Tog 30. aprila 1999. oglašavale su se sirene uzduž i poprijeko Crne Gore, samo su u Murinu ćutale. Tog dana su ljudi u Murinu poštovali radnu obavezu, proklamovanu od države, kojoj su se odazvali.

    Tog 30. aprila u vrijeme napada NATO avijacije, na mostu u Murinu su bili Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927). Tog 30. aprila su bili na mostu jer ih sirene nisu upozorile. Tog dana su svi poginuli na mostu u Murinu. Nisu ni pomišljali da su strateški cilj, ili navigaciona greška.

    Poginuli su jer nisu bili upozoreni. Išli su za svojim poslovima ili igrom. Nisu se osvrtali, jer nisu ni slutili opasnost, sirena nije bilo. Crna Gora nije bila u ratu, nije pucala na NATO avijaciju. Nije mrdnula. Njih šestoro su iz vidljivosti, iz života preneseni u nevidljivost - sirena kojih nije bilo, sukoba kojeg nije bilo, rata kojeg na teritoriji Murina nije bilo, a ipak je sve to zajedno bilo tako ubojito.

    Nepostojeći ljudi na srušenom mostu u sred Murina, u sred Crne Gore, u sred bijela dana. I Murino je od tada stavljen ad acta za Crnu Goru, njenu vlast, njene institucije. U nepostojećem gradu, nepostojeće zemlje, nepostojeći ljudi su ubijeni na mostu u ratu kojeg nije bilo. Zašto?

    Birokrate evropske, kojima u zjenicama otkucava forma, mogu sebi da dopuste da kažu - bila je navigaciona greška. Što znači biti navigaciona greška - suspenziju odgovornosti, potrošiva materija, ljudi i prostora, dehumanizacija. Upravo takvima kucamo na vrata ne pominjući našu nesreću, ne tražeći odgovornost jer oni koji bi u ime nas morali da je postave sami moraju da odgovaraju na pitanje odgovornosti.

    Iz Crne Gore ne vidi se Murino, a Murino sa svoje tačke ne vidi Crnu Goru. Država Crna Gora sem besudnosti njene vlasti, aroganicje NATO zvaničnika i birokratskog autizma evropskih službenika stoje između preživjelih u Murinu koji pamte da im je uzeto pravo na život koje im daje društvo, i ostatka nas koji smo odgovorni za ono što je urađeno u Murinu.

    Murino se ne krije. Samo treba doći u Murino. Smije li vlast otići u Murino? Mora li doći u Murino, mora ali nakon izvršene pravde za žrtve, uprkos nelagodi, uprkos sakupljenom opravdanom gnijevu stanovnika Murina. I to ona koja nije imala nikakve veze sa ovim zločinom. Od Murina, duž svih onih mjesta i ljudi u kojim je deponovan bol i strah još uvijek, za najbližim, koji su ubijeni u naše ime, do Herceg Novoga.

    Glas o smrtima u Murinu prenosi samo voda koja prska iz spomenika kojeg je napravila neka druga država na teritoriji nepostojećeg mjesta crnogorske neodgovorne političke elite. Porodice su nijeme jer ih niko ne čuje, dok rat još traje i dok fašizam onih koji su odgovorni traje u vidu prisiljavanja da se ćuti o Murinu, da se ljudi u Murinu ubjeđuju da se događaj nije dogodio, da svi bolje znaju od žrtava i leševa što se tu dogodilo, dok se zatvaraju oči javnosti pred nevinim žrtvama Murina.

    Na drugim mjestima ratnog zločina nema ni obilježja ni pomena. Sa tih mjesta preživjeli više ne žive u Crnoj Gori. Makar većina i to oni mlađi. Jasno je nepovjerenje i gubitak prava na život i dostojanstvo. Aktuelna politika kontinuirano stvara bol znajući da je to jedina sila koja nastaje, ni iz čega, bez troška i bez muke. NATO bombarderi ubice su tog dana ostavili bol koji je nastao upravo bez razloga u Murinu. Vlast ga produbljuje neodgovaranjem za učinjeno, ćutanjem i ignorisanjem žrtava.

    Tog dana u Murinu pucano je i u antifašističku prošlost ovoga mjesta - Veljo Zogović, poginuo kao antifašista 1943, pogođen je i 30. aprila 1999. Geler je pogodio i njegovu bistu iznad samoga mosta. Dok nas porodice žrtava i Radovan Zogović opominju: „Da ruke ne skrstim čak ni mrtav“, traži se komandna, idejna, krivična i metafizička odgovornost za žrtve ratnih zločina u Crnoj Gori, a ne skrštanje ruku za života i učešćem u tuđim smrtima po bijelom svijetu.

    P.S. Moj glas je samo jedan od mnogih koje/i su obišli mjesta zločina u organizaciji Anime, a u to su bili uključeni/e i aktivisti/kinje organizacija: Bona Fide - Pljevlja, Liga žena glasača - Nikšić, Ljepota zdravlja - Nikšić, Snažna mama - Bijelo Polje, Xeggar - Bar, NVO br .19 - Bar, HRA, Akcija za ljudska prava - Podgorica, Centar za građansko obrazovanje - Podgorica, Udruženje za razvoj civilnog društva - Bijelo Polje, Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava - Rožaje, Udruženje građana Bukovice i aktivisti/kinje koji su uključeni/e u inicijativu Ženski sud - feministički pristup pravdi.

    28.maj 2014.

  • Okrugli sto Savjeta za zaštitu od diskriminacije

    Predstavnica Anime Ljupka Kovačević je prisustvovala  20. januara okruglom stolu koji je organizovao Savjet za zaštitu od diskriminacije, u Konferencijskoj sali Vlade u Podgorici i napustila skup sa grupom NVO  nakon uvodnih izlaganja kada moderator skupa Jovan Kojičić nije dozvolio da se diskusija otvori nakon izlaganja nego je insistirao da će po planu to biti urađeno na kraju.

    Zajednička izjavaNVO koje su protesno napustile okrugli sto Savjeta za zaštitu od diskriminacije

  • Paulin tekst nakon Ženskog suda

    paula“Mi ćemo biti pravda!”

    Charlotte Bunch, na otvaranju Ženskog suda u Sarajevu

    Dvadesetogodišnjica Pekinške deklaracije ujedno je i dvadesetogodišnjica završetka ratova kojima se u krvi raspala SFR Jugoslavija. “Tranzicija” je postala jedna od najfrekventnijih i najomraženijih riječi u četvoroimenom jeziku na kom se, s promjenljivom srećom, razumije većina stanovništva bivše Jugoslavije. Istovremeno, to je i dežurna mantra i izgovor regionalnih političara kad treba posložiti potrgane i nezarasle fragmente društvenog bića izmučenog ratnim i posljeratnim nasiljem koje je na specifične načine i u najvećoj mjeri pogodilo žene na ovim prostorima.

  • preneseno iz magazina Hera Znanje,Hrvatska

    “Prelet iznad Besudne zemlje”

    Autorka: Ervina Dabižinović

    Program zaborava i brisanja prošlosti je na snazi i ukoliko dolazite iz prostora sjećanja sa odlukom da svjedočite sprema vam se sačekuša što simbolično što fizički. Ko god je progovorio ili uperio prst svoje kritike u prljave poslove koje političari predstavljaju svojim velikim uspjehom, postao je napadač i skot, izdajnik i špijun protiv svoje želje. Ne njih, nego zemlje jer su oni zemlja!

    Jednom davno Milovan Đilas je imenovao Crnu Goru –besudnom zemljom, a nakon čitanja te knjige i sama sam je tako odlučila zvati. Crna Gora je devedesetih potvrdila sve što se o njoj mislilo u stereotipima i predrasudama kada je u pitanju njena ratnička i vojna istorija.

  • PROTIV URUŠAVANJA PSIHOLOGIJE

    17.februar 2014, Ljupka Kovačević

    Ministarstvo prosvete ovih dana sprovodi još jednu čistku opasnih, još jedno ubijanje discipline i nade. Odlučili su da su im psihološko –pedagoške službe veliko opterećenje pa ih treba rasturiti u interesu zaštite nedirnutog ratnog budžeta i politike “vanrednog stanja”.

  • Reagovanja tokom 2012.godine

    REAGOVANJA TOKOM 2012.

    • MINISTAR I RODNE POLITIKE U PREDUZETNIŠTVU-januar 2012.
    • ODUZIMANJE DOSTOJANSTVA - februar 2012
    • PREMIJER NIJE UČIO SAMO JE SLUŠAO - februar 2012)
    • LICEMJERJE CARUJE – DEMAGOGIJA KLADE VALJA - april2012
    • MALO MI JE DOSTA CRNOGORSKIHSAVOVA O POLITICI-april 2012
    • O ŽENSKIM STUDIJAMA U CNOJ GORI -jun 2012
    • STRAH ME NJIHOVOG STRAHA -jul 2012
    • NOVO POROBLJAVANJE -jul 2012
    • POVODOM NAPADA-septembar 2012
    • PRITUŽBA NA STANJE hotela SIND u Kotoru-novembar 2012
    • MALOLJETNE MAJKE Novembar 2012
    • Reagovanja tokom 2013.godine

      Reagovanja tokom 2013.godine

      • DPS PROFESIJA - januar 2013
      • PSIHIJATRIJA U SLUZBI POLITIKE-januar 2013
      • PRIMJENA DISKRIMINACIJE NA OSNOVU POLA U ŠKOLAMA-

      -februar 2013

      • LEGALIZACIJI PROSTITUCIJE -februar 2013
      • SKUPŠTINI OPŠTINE KOTOR  - maj 2013
      • ORGANIZATORIMA KONFERENCIJE  „RIJEČ, SLIKA, NEPRIJATELJ“- Decembar 2013
    • Reagovanje Anime povodom napada Informera na Vanju Ćalović

      PROGRAM ĆUTANJA

      Ponovo smo pali na ispitu koji se zove ljudskost

      Jednostavna rečenica „ Zgroženi smo...“ koja je došla iz Američke  Ambasade razbila je tišinu nad zločinom ljudskim glasom. O čemu su  govorili i što su mislili od ponedjeljka do četvrtka  glasnogovornici u javnosti, naši visoki predstavnici i naše institucije  dok im se zločin dešavao pred očima? Pričalo se o svemu što se tiče  tzv. zakona, prava, ekonomije, tranzicije, budućnosti, demokratiji, a prije svega o“ pitanju svih pitanja“ – ko će osvojiti vlast u Podgorici! Beskrajno jalovo nadmudrivanje, krvožednih nezajažljivih vođa i njihovih medija i institucija neosjetljivih na sve osim na komandu , novac  i strah.

      Gdje smo bili mi građani/ke dok se zločin dešavao nad onom koja se bori za naše interese. U dubokom miru svoga doma, dnevnih obaveza, zabrinuti za svoje, neupleteni  u javnost i odgovornost. Neosjetljivi na sve  izvan uskih, ličnih interesa.

    • reagovanje ženske studije

      Prije par dana objavljen je konkurs za magistarske studije- Ženske studije (rodne studije), koje je raspisao Univerzitet Donja Gorica. Zbog devet generacija alternativnog programa ženskih studija, polaznica koje su ga pohađale, zbog temeljnih principa feminističke teorije, odgovornosti i ozbiljnosti, razvoja kritičke svijesti.......... dužen smoobavezuju nas da se oglasimo.

      Ovaj parafeministički projekat je jasan pokazatelj da je politika koju čine oni koji vode i ovaj Univerzitet stavila šapu na obrazovanje i to ne ni manje ni više nego na znanje koje razvija kritički odnos prema tradicionalnim naučnim postavkama i pretenduje da mijenja postojeće naučne zakonitosti koje se predstavljaju kao rodno korektne i neutralne u cilju razotkrivanja ženske istorije, doprinosu žena stvarnosti i koje je odgovorno za sutinske promjene u jednom društvu i svijesti.

      Dakle, projekat uništavanja obrazovanja na ovom Univerzitetu nastavlja se uništavanjem znanja koje može da razotkrije, stavi pod kritičku lupu i zatraži odgovornost za sve što se dešava i čini u društvanoj stvarnosti.

      Poslije uništavanja ekonomije, kulture i institucija sada je na red mogučnost da se osjujeti svaki korak koji vodi i promiđlja o promjeni.

      Namjera da seformalizuje“ - uništi suština, krivotvori rad generacija i generacija aktivistkinja i teoretičarki, da se umjesto vrijednosti feminističke teorije promovišu, učvrste sterotipi i predrasude i retradicionalizuje s najvećeg mjesta u obrazovanju predstavlja ne samo antifeminizam već i pokušaj da se feminizamodloži“ za još sto godina i ojadi mnogo generacija žena kako bi se zadržala plemensko/klasna svijest i glasno lagalo o ženama u Crnoj Gori.

      Krilaticu da su žene u Crnoj Gorimeđedi“ očigledno da kao usmenu tradiciju prenose s koljena na koljeno, oni kojima tragovi smrde mizoginijom.

      Pokuša da se udomestik“ obrazovanje preko ovog programauvezu“ obrazovani sa strane, pokušaj ponovne kolonizacije KOLONIZOVANOG- i onda iu sada ( i u bivšem, sistemu i u današnjem)....je još jedan napad na one koji su svojim djelovanjem odgovorni za krhke korake desetina žena kojima je feminizam promijenio život i kojeg ga vide kao svojuakademsku zastavu“.

      Na žalost implementacija programa ženski studija nije nikada bila namjera akademske elite i zajednice u Crnoj Gori pa i ovaj pokušaj predstavljaprivatni“ način institucionalizacije antifeminizma........

    • Saopštenje povodom 24.maja Dana ženskih akcija za mir

      Danas je 24. maj Dan ženskih akcija za mir i razoružanje. Povodom ovog praznika i povodom devet godina od kada smo u Kući slobodne misli organizujemo  radnu akciju i radionicu “Moj doprinos miru”  u Kući slobodne misli.

      Na sva  upozorenja o militarizaciji društva, o neophodnosti suočavanja sa prošlošću o potrebi razvoja kulture mira i pomirenja institucije države  nisu prepoznale vlastitu odgovornost i neophodnost akcije u tom pravcu. Retorika o izgradnji mira je zamjena za sve ono što se moralo učiniti. Umorni od praznikovanja virtuelnih uspejha  zdušno rade na podjelama u društvu i na daljoj militarizaciji.

      Apelujemo da se zaustavi ovakvo ponašanje koje neće donijeti nikome dobro u Crnoj Gori. 

      aktivistkinje Anime

    • Žene u crnom protiv rata u Ukrajini

      Žene u crnom protiv rata u Ukrajini
      5.mart 2014. Beograd
      Stop Putinovoj tiraniji
      Žene u crnom u sredu su ispred ambasade Rusije u Beogardu, u crnini i ćuteći, održale jednosatni mirni protest pod sloganom "Ne ratu u Ukrajini". Aktivistkinje i aktivisti ove NVO su u prisustvu nekoliko desetina policajaca u Deligradskoj ulici, istakli transparente ispisane na ruskom, engleskom i srpskom jeziku sa porukama protivljenja ratnim sukobima.