Reagovanja tokom 2013.godine
- DPS PROFESIJA - januar 2013
- PSIHIJATRIJA U SLUZBI POLITIKE - januar 2013
- PRIMJENA DISKRIMINACIJE NA OSNOVU POLA U ŠKOLAMA-
- februar 2013
- LEGALIZACIJI PROSTITUCIJE -februar 2013
- SKUPŠTINI OPŠTINE KOTOR - maj 2013
- ORGANIZATORIMA KONFERENCIJE „RIJEČ, SLIKA, NEPRIJATELJ“- Decembar 2013
DPS PROFESIJA
januar 2013
Početak ove godine dočekali smo „ubjedljivo i osmjehnuto” toplim vremenom,dugim kišama i značajnim mrakom , uobičajenom gubitničkom igrom našim parama u Parlamentu i najznačajnije novom izazovom – demagogijom koja je ideja vodilja I glavni predmet na UDG pa ju je Premijer proširio na vas cijeli narod. Počela je javna edukacija onih koji do sada nisu shvatili a morali su . Demagogijom se do prije neki dan smatralo obmanjivanje lažnim izjavama i obećanjima ( obično moćne osobe) kako bi poticala strahove publike, izazivala mržnju, pohlepu i paranoju. Po ovoj doktrini je građanski ili sindikalni protest u zemlji koja je na ivici bankrota –demagogija! Sa svim ubjedljivim argumentima„Predlogdaseproblembudžetskogdeficitariješioporezivanjembogatstvajedemagoškapolitičkaporuka, jersuionikojitopredlažusvjesnidatamjerenebimoglebitisupstitutzaono štoVladamoradapreduzme”ovih “plitkih političkih floskula i parola”...» Vlada mora voditi računa o tome da njene mjere budu efektivne”.
Dakle, neka se uzmu u pamet oni koji do sada nisu shvatili da u Crnoj Gori nema bogatih , neka isključe fatamorgane i vide realnost da je Premijer u džemperu , da živi u dvosobnom stanu i da teško može obezbijediti zimovanje ili ljetovanje , i ne samo on nego sva DPS struktura koja svih dvadeset godina radi isključivo u interesu onih koji su danas na ulici, efektivno . Iza ove retorike postoje i dodtani napori , vidljivo je da je čistka u redovima DPS krenula od upravnih odbora koji su poslušnicima dopunjavali budžet i bili vrlo «efektivni»što je vidljivo na terenu po organizacijama kojim su trag zatrli. Sada mogu da budu u koloni sa potkazivačima i ispune zadatke koji stoje pred njima a koje im je javno definisao Premijer protiv demagoga sa ulice a ja u zagradi napisala argumente tih demagoga pa šta mi bude
“Kada bi neko mogao da nam pokaže bogatstvo u Crnoj Gori ( u svakom gradu ima hiljade ljudi koji će pokazati objekte onih koji su stečeni na nelegalan ili u najmanju ruku sumnjiv način), čijim bi se zahvatanjem mogli riješiti problemi u ekonomiji (naravno da se ne mogu riješiti problemi u ekonomiji ali se mogu riješiti ekonomski problemi u CG), zar mislite da bi Vlada propustila to da uradi (naravno da bi propustila kao što je propustila da za dvadesetak godina formira državu vladavine prava I na realnim resursima utemeljene ekonomije) ? Nažalost, tog bogatstva ( naravno ima u rukama malog broja ideologa, učitelja i kontrolora DPS škole) nema (naravno da nema kod onih koji sun a ulicama I ne daju d aim se oporezuju mrvice koje imaju ), i zato moramo posezati za onim što je realna ekonomska osnova (realna ekonomska osnova su prirodni potencijali , ljudski potencijali i oduzeta imovina bogataša) za rješavanje finansijskih i ekonomskih problema“, tvrdi Đukanović ( tvrdim u ime onih koji žive od prosječne plate u CG a koji nisu korisnici Upravnih ,ni drugih odbora , ni dnevnica ni posebnih stimulacija za «efektivnost» da oprezivanje bogataša, oduzimanje nelegalno stečene imovine, vladavina prava i razvoj zasnovan na potencijalima CG je realna osnova ...).
Vidljivo , uputila sam se u neza mislivo dekonstruisati DPS profesiju, koja isključuje svaku kritičku misao u začetku, koja je sve profesije i profesionalizam prvo idključila , kako bi došli «čisti» kojima je obezbijeđen posao i napredak sa UDG – ako su određenih tjelesnih proporcija i jasne nacionalne boje. I ne bih u to ulazila ali strijepim od efeiktivnosti «pretrpljenih duševnih bolova», sjetite se kakav je novac Premijer tražio a sada i njegova sestra za tu namjenu što ukazuje na visok stepen netolerancije na narcističku provokaciju i po profesiji neke struke koja nije DPS takav odštetni zahtjev ukazuje na trajne posledice po psihičko zdravlje i neophodan doživotni tretman. Možda sam ja u krivu i možda je to samo demagogija , moja ili Premijerove porodice ali je ova njegova sigurno efiktivna , toliko efektivna da ne zahtijeva nikakvu naučnu, ni profesionalnu verifikaciju. Zbog toga smo ovih dana «ubjedljivi i osmjehnuti» jer nam DPS nudi apsolutnu samodovoljnost i «uzdaj se u se i u svoje kljuse» i to je taj prevrat koji se desio , DPS se nema ustvari nema ušta šta uzdati, izgleda da su mačići su progledali na ulici što naravno Premijer naziva politikantskom demagogijom , nesporno je da to izaziva u ovoj strukturi strah, paranoju ali viđenje vlastitim očima je daleko od viđenja kroz DPS naočare , to se negdje zove istina .
Ljupka Kovačević
PSIHIJATRIJA U SLUZBI POLITIKE
(januar 2013)
Prije neki dan piše u Vijestima u tekstu “Samo je pod stresom”ono sto crnogorska psihijatrija misli o politickoj torturi - ne ostavlja posledice “ne ostavlja trajne posledice….osim povremeno strah blagog intenziteta usljed podsjećanja na traumatski dogadjaj” . Dakle, povremeni strah do kraja života nije trajna psihološka posledica. Istina, može da ne bude trajna ukoliko se preduzme duži psihoterapisjki tretman za koji nema uslova u CG (dodatno, institucionalno nasilje je ako se primijeni samo medikamentozni tretman u takvim slučajevima što je svakodnevna pojava u CG) nego je neophodno čovjeka uputiti u inostranstvo na tretman, što naravno ima svoju cijenu koja nije mala, ali je svakako manja nego osuditi bez nadoknade čovjeka da „trpi povremeno strah „ bez obzira na intenzitet a intenzitet ne može biti blag ako je za traumu odgovorna institucija države to je direktni osjećaj životne ugroženosti i trajne nesigurnosti.
Crnogorska psihijatrija je dala odgovor po zadatku u konkretnom slučaju. Odgovor u skladu sa onim odgovorima koje je morala(htjela) da odćuti a bila je obavezna da kaže crnogorskoj javnosti npr kakav je to druševni poremećaj koji je izazvao bol zbog „ugroženosti časti i ugleda” a traži se nadoknadama u stotinama hiljada eura od medija, kakve posledice imaju osobe koje to traže kada se za smrt bliske osobe kao nadoknada za bol određuje suma od 30 000 eura.
Crnogorska psihijatrija je morala javnosti da da odgovor da li su ovakvi zahtjevi glupost ili politički pritisak u cilju zaplašivanja, diskreditacije medija ili je ugrožen javni interes jer psihički ranjive osobe rade posao od javnog interesa. Profesija je odćutala , to se nje ne tiče, etički se obavezala da štiti duševno zdravlje i da pravično odlučuje a u Crnoj Gori to znači bespogovorno slušanje zadatka i procjene u skladu sa partijskim statusom osobe koju se procjenjuje a postoje i nedodirljive osobe koje samoinicijativno prosuđuju o svom zdravlju i svojoj patnji i finansijama vezanim za to. Njima nisu ni potrebne profesije. Istina je, profesije ni nemaju etičku odgovornost u Crnoj Gori.
Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime
PRIMJENA DISKRIMINACIJE NA OSNOVU POLA U ŠKOLAMA
(februar 2013)
Osnovna škola „Anto Đedović“ u Baru uvela je uniforme za učenike/ce i nastavno osoblje. Po njihovim izjavama „ cilj uvođenja unifoirmi je da razlike među djecom , a i zaposlenima , budu što manje...“ „djevojčice nose bordo (nije roze) kecelje...dječaci teget(nije plavo) bluze“...
Strpljivo sam sačekala da se oglasi Minisatarstvo prosvete, Odjeljenje za rodnu ravnopravnost, Ombudsman i da javnim obraćanjem ukažu da je u navedenom slučaju učinjena diskriminacija na osnovu pola koja je Ustavom Crne Gore zabranjena a Evropskim inegracijama obavezujuća i zagarantovana.Nažalost, reakcija je izostala iako su oni obavezni da znaju što je suština rodne neravnopravnosti, kako se ona stvara i na koji način se kroz institucionalni sistem zagovara, čemu služi i do čega dovodi i zašto se treba od nje štititi U jednoj rečenici – oni koji zagovaraju (u našem slučaju , još gore praktikuju) diskriminaciju na osnovu pola ne samo da podržavaju već i postavljaju temelje svakom nasilju zasnovanom na različitostima a toga je sve više u Crnoj Gori. Uniforme u rayli;itim bojama su samo znak da i pored silnog novca koji je dat za edukacije iz nenasilja i ravnopravnosti oni koji su morali razumjeti nisu shvatili suštinu a nisu ni htjeli(a ni smjeli) shvatiti , jer je autoritarnost,sila i ucjena način vođenja i vladanja vaspitanjem-obrazovanjem u CG (da bi kritička misao potpuno diskreditovana) i zato je rodna ravnopravnost tretirana sporadično, neznaveno i neodgovorno, sa pozicije moći prema unutra i poniznosti prema vani (Evropski standardi će se ispoštovati, kunu se, na papiru, sigurno). Uniformama se ne treba čuditi samo je pokazano i van škola ono što se unutra uči a to je diskriminacija i nepoštovanje žena što je potvrđeno izborom literature kao npr u VI raz. osnovne škole kroz splet narodnih bajki kroz «zle žene» ili kroz sentence koje kažu «magarac je svaki muškarac koji sluša ili radi što mu žena kaže» i mnogo toga još što stvara mržnju, a nacoši samo o jeziku!
Iza ovakve politike ravnopravnosti u vaspitno-obrazovnim ustanovama stoje oni isti ljudi koji se skandalizuju kada se javno obznani silovanje , kao da je silovanje eksces ili rezultat «zlih muškaraca» a ne rezultat odnosa muškaraca i državnog sistema prema ženama i prema različitim. Žene su samo prve u stroju za nasilje pod okriljem države. I uvijek je tako kada se pažnja usmjeri samo na počinioce i žrtve nasilja a ne na uzroke i uslove. I već čujem politikante iz institucija koji kažu « svuda u svijetu toga ima» pa ih izazivam da odgovore gdje se u svijetu pod formom ravnopravnosti zagovara odvojenost po polu i gdje se obrazovni sistem temelji na mržnji prema ženama a da to nije fundamentalizam ili diktatura.
Ono što znam je da se u Crnoj Gori o uzrocima nasilja nad ženama, uzrocima nastanka «našeg mentaliteta» ne bave institucije – one se bave agendama i izvjestajima , one se ponekad (rijetko) bave posljedicama ali nikad uzrocima. «Naš mentalite» i « naša svijest» se koristi kao argument za neznanje i nečinjenje. Mentalitet je izgovor za zloupotrebu ljudskih prava zato što se kroz institucije sistema (naročito obrazovne) djeluje potpuno suprotno politikama ljudskih prava,kao i u ovom slučaju. Smatraju da je edukacija o rodnoj ravnopravnosti vrijedna jednog popodneva, da se tiče seoskih žena i informatičke tehnologije, eventualno porodičnog nasilja a ne da se tiče potpune promjene vaspitno- obrazovne paradigme u kojoj je ista vrijednost ljudskih bića i jednaki uslovi za sve aksiom ispod kojeg se ne može ići, koji se mora učiti i praktikovati naročito u društvima koja su utemeljena na ratničkom patrijarhatu u državi čija vlast na tom patrijarhatu temelji svoju moć. I to je zatvoren krug zla . Oni koji lagodno primaju plate u obrazovanju biće javno uznemireni posledicom ( nasiljem nad različitim) a da uopšte neće dovesti u pitanje vlastitu odgovornost «oni su samo slušali i željeli dobro» niti povezati «slučaj u školi u Baru» sa budućim nasiljem. Da razjasnim, evo pitanja – U kojoj boji su radni mantili obrazovnog osoblja? i zašto? Šta se dešava kada se nekoj djevojčici neodoljivo sviđa «teget» a dječaku «bordo» (možda su njihovi roditelji rušili polne stereotipe u njihovom ranom djetinjstvu vjerujući da to njihovu djecu čini plemenitijim ljudima u budućnosti) da li im se udovoljava? Ko garantuje ( Ministarvo prosvete?) da dječak neće biti «ženski petko» a djevojčica «muškarača» zbog preferiranja boje i kako će im to biti objašnjeno osim «utjerivanjem» (zastrašivanjem,etiketiranjem, ucjenjivanjem,) stereotipa!
Apelujem na gore prozvane da konačno rade svoj posao i utiču na to da prestane diskriminacija na osnvu pola u navedenom slučaju a i u svim ostalim, kao i da pokrenu zakonske mogućnosti. Ne treba zaboraviti da je u pitanju masovno kršenje dječjih prava, konačno kada djeci obučete uniforme različitih boja, a boje utemeljene na polnoj različitosti (bazičnom identitetu) utvrdili ste sve ono što je suprotno politici rodne ravnopravnosti, dali zeleno svjetlo svakom nasilju prema onima koji nisu vaše «boje».
Ljupka Kovačević
O LEGALIZACIJI PROSTITUCIJE
(februar 2013)
Počelo je od liberala. Negdje piše o pravu na izbor.. Isto tako piše da bi se nešto izabralo moraju biti zadovoljeni npr u ovom slučaju ,određeni standardi tj kvalitet življenja dostojan čovjeka gdje bi odluke o upotrebi tijela proisticale iz «prava na izbor» a ne iz «bijde svakodnevnog življenja». Mora se znati da su «dobre ideje» ubacivane u određene kontekste kako bi proizvele najgnusnije i najužasnije zločine. Tome smo sve/i svjedočili a poneki koji još nisu identifikovani u CG i učestvovali. Priča o legalizaciji prostitucije i droge u Crnoj Gori je još jedan pokušaj legalizacije zločina za koji DPS ne mora da «prlja ruke» ni zloupotrebljava ideje jer mu zato služe koalicioni partneri , prvo je SDP legalizovao ratne zločine i učinio ih nekažnjivim a sada LP hoće da legalizuje zločine napravljene u miru, zločine nad mladošću Crne Gore koje su prvo činili uduvavanjem droge u sve gradove kako bi biznis cvjetao a novi regruti se javljali (oni koji ne vole gudure Avganistana), paralelno sa razvijanjem «sponzorstava»- prostitucije . Slutim da se umanjuju sredstva za sponzorstva(razumijemo da se vise ne može bitu u desetak upravih odbora) pa je legalizacija prostitucije zgodno sredstvo kontrole za sigurne (ali jeftinije) usluge. Alarmantno je ali izgleda istinito. Kroz ove predloge obznanjuje se državna strategija razvoja koja se priprema Crnoj Gori a novopridošli «pjevači» su potrebni da to obznane - Crna Gora ima biti seks- raj u Evropi, poput siromašnih ostrva u Azij,i. ali dostupnija, mnogo bliža, pa bi gospoda-korisnici uštedjeli a turizam(koji propada po n-ti put) bi dobio na zamahu! Istina je - Šta se u ovoj zemlji ima još prodati osim mladih ženskih tijela i drogirane misli? Ove ideje o legalizaciji su samo još jedan dokaz da se rat nad stanovništvom Crne Gore nastavlja drugim sredstvima dok se krađa resursa države dovršava ili se mora raspodijeliti na nove partnere! Kako se npr. antiratni u koaliciji ( sada su vecina) ne sjetise «zakona o lustraciji» nego se uhvatise legalizacije društvene patologije, legalizacije postratne traume ?
Za one koji ne podržavaju moj stav predlažem da kao primjere «dobre prakse» otvore porodični biznis-prostitucije, eksperimentalno, a nakon toga, ukoliko se to pokaže dobrim primjerom otvore odgovarajuće škole kako bi se vještine pružanja seksualnih usluga usavršavale, dobile diplome i uslovi rada na državnom nivou sa odgovarajućim Ministarstvom koje bi uz podršku dugih ministarstava (rada, socijalnog staranja i prosvete ) učinilo ovu privrednu djelatnost uvaženom. Nakon ovakvog postupka povjerovaću da su se stekli ravnopravni uslovi sa drugim profesijama i razumjeti priču o legalizaciji . Ukoliko ne uslijede ovi koraci smatraću to novom (starom) strategijom rata u miru ili stigmatizacijom žena koje na berzi rada (a sve je veći broj) imaju još jednu ponudu koju treba da iskoriste ( onaj koji predlaže legalizaciju je sigurno defnisao ovo zanimanje koje će biti zavedeno u Zavode za zapošljavanje). I ako, na kraju, mislite da su ovo samo riječi i «skretanje sa teme» varate se, rat nad tijelima i mislima žena neprestano se odvija i samo ponekad, kao ovaj predlog , dobija zloćudnije forme a to najčešće ukazuje na zloćudnije vrijeme koje dolazi.
Ps Mogu da sumnjam da postoji prostitucija u Crnoj Gori jer još država(a ni predlagači) nije dala podatke: koji muškarci koriste te usluge i u kojim prostorima, za koji novac i pod kojim okolnostima žene pristaju da učestvuju u tim aktivnostima. To je minimum podataka koji se mora objaviti da bi se ozbiljno govorilo o bilo kakvoj inicijativi u ovom pravcu, šaputanje nije dovoljno i uvijek je na štetu žena.
Ljupka Kovačević
SKUPŠTINI OPŠTINE KOTOR
Maj 2013
Predmet: Zahtjev Skupštini Opštine Kotor za usvajanje Evropske povelje o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnom nivou.
NVO Anima želeći da postakne uspostavljanje rodnih politika i da svoj doprinos na lokalnom nivou 2012 god. je prihvatila učešće u IPA projektu: „Promocija Evropske povelje o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnom nivou“. Projektom je kordiniralo Udruženje Fenomena iz Kraljeva u partnerstvu sa organizacijama: Centar lokalne demokratije LDA iz Niša, Srbija; UdruženjegrađanaAgencijalokalnedemokratijeMostar iz Bosne i Hercegovine; i The Kvinna till Kvinna Foundation iz Štokholma, Švedska i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, Crna Gora.
Članice NVO Anime su 12. Dec. 2011 god. Imale sastanak sa Gradonačelnicom Opštine Kotor, na kojem su predstavile projekat, njegov opšti i specifične ciljeve I aktivnosti. Gradonačelnica je prihvatila saradnju na projektu i prihvatila da se sve planirane aktivnosti projekta po planiranoj dinamici sprovedu.
Tokom realizacije projekta NVO Anima je za potrebe projekta uradila istraživanje koje je imalo za cilj da sagleda položaj žena i muškaraca u Opštini i procjeni aktivnosti lokalne samouprave sa stanovišta rodne ravnopravnosti. Zaključcisprovedenogistraživanjabilisuda :
$1· nepostojiinformisanostotemiiprisutnajepogrešnainterpretacijaosnovnihpojmovakojisetičurodneravnopravnosti ;
$1· nema aktivnosti i mjera kojima bi se postiglo poboljšanje položaja žena
$1· ne postoji institucionalni okvir – služba ili službenik/ca u obavezi da radi na pomenutom poslu;
$1· nema sveobuhvatne i potpune evidencije o socijalnom statusu žena u opštini, i
$1· podaci koji se tiču rodne ravnopravnosti nisu dostupni.
Sa predstavnicama lokalne uprave Opštine Kotor, na osnovu dobijenih podataka napisale smo LAP (Lokalni akcioni plan) za postizanje ravnopravnosti muškaraca i žena u opštini Kotor i predale ga Opštini Kotor na dalju proceduru usvajanja.
Gradovi učesnici projekta: Grad Mostar; Niš (Opština Medijana ) i Kraljevo su tokom projekta, čija je realizacija okončana krajem novembra prošle godine, usvojili su „Evropsku povelju o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnom nivou“ i raspisale javne rasprave za usvajanje LAP-ova bez teškoća. Opština Kotor to nije uradila iz nama nepoznatih razloga. Tokom analize čitavog procesa zaključile smo da nije postojala jasna politička volja da se preuzme odgovornost za razvoj ovih politika i usvajanje Evropskih standarada pa na kraju nije ni usvojena Povelja niti dat LAP u proceduru iako su predstavnice Opšine koje su bile imenovane kao članice tima za izradu LAP-a bile aktivne i dale svoj doprinos.
Ovim zahtjevom vam se obraćamo jer se smatramo odgovrnima da uradimo još jedan pokušaj da se Povelja usvoji i obezbjedili da napisani LAP udje u proceduru usvajanja. Nadamo se da ovog puta neće izostati vaša podrška.
Kotor,13.februar 2013
Tim Anime
ORGANIZATORIMA KONFERENCIJE „RIJEČ, SLIKA, NEPRIJATELJ“
4.12.2013,Kotor
Poštovani, kako smo dobile izvještaj i reagovanje upućeno Delegaciji Evropske komisije u Podgorici , Misiji OEBS-a u Crnoj Gori, Diplomatsko-konzularnom predstavništvu u Crnoj Gori, Evropskoj komisiji Brisel, uz zahvalnost što ste nas informisali, sadrzaj napisanog obavezuje na reagovanje:
Prvo–izvještaj nam je poslat iako nismo prisustvovale konferenciji „Riječ,slika i neprijatelj” a reakcija je upućena relevantnim institucijama koje se zalazu za demokratski razvoj CG, slobodu medija i razvoj civilnog drustva što nam je značajno
Drugo-NVO Anima (na moje ime) je dobila poziv da prisustvuje konferenciji. Sadrzaj konferencije nam je bio zanimljiv zato sto se od 2002 godine bavimo kritickom analizom medija iz feministickog ugla, propagiramo rodno senzitivni jezik, nesenzacionalistčki način pisanja o nasilju nad zenama. Zalažemo se protiv patrijarhalnog diskursa koji je prisutan u svim medijima u CG. Medjutim, kada smo posumnjale da svi mediji iz CG nece biti pozvani na konferenciju, trazile smo od organizatora da nam proslijedi spisak pozvanih ucesnica/ka. Spisak je izostao i mi smo odlučile da izostanemo sa konferencije jer nismo željele da prisustvujemo konferenciji koja isključuje dio medija jer smo smatrale da je tema, edukacija i debata podjednako važna za sve.
Treće - Ono sto smo vidjele i pročitale iz medija i sa portala, nakon Konferencije, naročito tom prigodom organizovana izlozba, uznemirilo nas je. Kao članice civilnog društva jos nismo svjedočile takav vid diskeditovanja i isključivanja od vremena ratne propagande devedesetih u CG. Još je zanimljivije da su vrata bila širom otvorena a njihov način prezentacije nedodirnut dnevnim novinama koje su bile promotori rata i apsolutna podrska ratne masinerije tadasnje i sadasnje vlasti. Napraviti izlozbu „primjera sekuritizacije” a pri tom ne pozvati predstavnike etiketiranih medija da kazu svoje misljenje je neprimjereno, arogantno i nemoralno u nasim uslovima.
Četvrto– Organizatori su nepoznati civilnoj javnosti, veoma kratko djeluju u CG a njihovo djelovanje je usmjereno na vazne teme (mediji, bezbjednost-Rezolucija UN 1325 ) finansijski su podrzani od strane Vlade i na njihove konferencije, elita koja odlucuje je prisutna. Opravdano sumnjamo da takvo djelovanje nije usmjereno na doprinos demokratizaciji CG vec na urušavanje i onako slabih institucija i nedovoljno razvijenog civilnog drustva.
Peto– Nemamo namjeru da branimo niti jedan medij u CG jer niti jedan ne smatramo dovoljno demokratičnim sa pozicije i prava žena ali ovo što je napisano u izvještaju i reagovanju je po našem utisku propagandni pamflet kojim se ne zeli usavršiti, obogatiti i demokratizovati medijski prostor (posebno ne Crne Gore) vec denuncirati mediji koji imaju visoku čitanost u CG, te doprinijeti ukidanju medijskih sloboda (kakve/takve ali za sada postoji).Vjerujemo da su autoriteti u novinarstvu iz okruženja instrumentalizovani kako bi se dodatno omalovažila misao, kritička riječ i napori iz CG. Uz njihovu „podršku” konferencija je dodatno učvrstila ratničku terminologiju u javnom diskursu.
Šesto – Ne sumnjamo u kredibilitet prisutnih novinra/ki ali je teško povjerovati da u CG niko osim medija pod kontrolom države ili medija bliskih vladajućoj političkoj eliti, niko od opozicionih novinara/ki svojim kvalitetom kritičkog promišljanja nije zavrijedio prisustvo na konferenciji. O čemu se onda u suštini radilo osim o hajci jednih protiv drugih kako bi se sve /i koje/i drugačije misle isključile/i a kritička misao diskreditovala.
Sedmo – Zahvaljujemo se, ponovo, organizatorima koji su nas pozvali i koji su nam poslali izvjestaj jer su nam dali mogućnost da u skladu sa konstatacijom iz njihovog pisma da se za demokratizaciju društva ne može boriti nedemokratskim sredstvima i medijskim terorom, iznudom kod velikih i moćnijih i beskrupuloznom, dehumanizovanom hajkom slabijih i nezaštićenih, i to sve pod plaštom slobode govora i borbe protiv režima ustvrdimo da su upravo oni u ovoj situaciji (uzimajuci u obzir sa kim su sarađivali, koga su izlozili i koga su iskljucili) uradili navedeno jer po nasem misljenju konferencija je bila promasaj (u svakom smislu) i zloupotreba dobre i potrebne teme koja se tiče svih novinara/ki a i ostalih segmenata drustva i šire javnosti.
Osmo - Konferencija nije imala uspjeha, imala je negativne rezultate po demokratske procese u CG, pojačala je nelagodu i podjele. Izgleda kao da organizator svojim aktivnostima na ‘visokom nivou”, sa temom kojoj nije dorastao, bez poznavanja crnogorskog konteksta, dodatno diskredituje sve napore ka slobodi i autonomiji iz CG a naročito napore civilnog drustva koje godinama djeluje u nesigurnim i nepodrzavajucim uslovima. Konferencija je u tom smislu samo jos jedan vid autoritarne i elitisticke represije nad njim.
Deveto - Konstatujemo, sa žaljenjem, da smo same sebe isključile ( nismo bile svjesne količine zle namjere ) i oduzele sebi mogucnost da reagujemo na licu mjesta.
Sada smo iskoristile priliku da kažemo da smo protiv ovakvih vidova zloupotrebe javnog mnenja i obračunavanja sa medijima medija jer nastavak ovakvih radnji vodi ka zatvaranju demokratskog dijaloga u CG, do ugrožavanja civilnog drustva u cjelini i prijetnja je onima koji nezavisno misle.
Anima - Centar za zensko i mirovno obrazovanje Kotor
Ljupka Kovacevic, koordinatorka ženskog programa