PROGRAM ĆUTANJA

Ponovo smo pali na ispitu koji se zove ljudskost

Jednostavna rečenica „ Zgroženi smo...“ koja je došla iz Američke  Ambasade razbila je tišinu nad zločinom ljudskim glasom. O čemu su  govorili i što su mislili od ponedjeljka do četvrtka  glasnogovornici u javnosti, naši visoki predstavnici i naše institucije  dok im se zločin dešavao pred očima? Pričalo se o svemu što se tiče  tzv. zakona, prava, ekonomije, tranzicije, budućnosti, demokratiji, a prije svega o“ pitanju svih pitanja“ – ko će osvojiti vlast u Podgorici! Beskrajno jalovo nadmudrivanje, krvožednih nezajažljivih vođa i njihovih medija i institucija neosjetljivih na sve osim na komandu , novac  i strah.

Gdje smo bili mi građani/ke dok se zločin dešavao nad onom koja se bori za naše interese. U dubokom miru svoga doma, dnevnih obaveza, zabrinuti za svoje, neupleteni  u javnost i odgovornost. Neosjetljivi na sve  izvan uskih, ličnih interesa.

 

Ponovilo se, ovog puta nama , ovog puta vidljivo , nemilosrdno, preko tijela žene. Rat je došao u Crnu Goru, protiv civilnog stanovništva, kako to obično i biva. Odćutali smo to,nespremni da se pomjerimo iz decenijama stvarane pozicije –nesposobnih posmatrača društvenog zla.  Dešava se ponovo ono „ došli su po mog komšiju a ja sam ćutao „...

Danas je  „dan poslije“  a prekinule su  ga jednostavne  riječi  „zgroženi smo..“  koje  su nam dale šansu da vidimo svoje lice.  Zakasnili smo nepovratno  pred onim što se zove ljudskost , sapleli se o pitanja moći, odgovornosti, prava  a prvenstveno pred onim što se zove strah sa iskustvom. Strah sa iskustvom je život pod upravljanjem DPSa  uz  podršku pohlepnih koalicionih partnera . Počeli su sa „ratom za mir“ i usvršali vladavinu kroz vođenje rata drugim sredstvima  nad stanovništvom(drogom, privatizacijama, svojim bankama i institucijama, trgovinom ljudskim tijelom i moralom) do potpunog umirivanja  kako to zajedno sa međunarodnim organizacijama definišu „ liderstvo u demokratiji“ a kako to ovdje definišemo „ ravnodušnosti nad zlom i ljudskom patnjom”.  Kako da se zgrozimo nad zločinom  u medijima na virtualnom nivou kada smo izostavili da se zgrozimo nad realnim zločinima tog tipa , kada smo dozvolili da nam pravo i pravda ostanu u rukama onih koji su doprinosili zločinima, kada su nam mediji i sve institucije ostale daleko od lustracije, kada nam cinično poručuju brisajući neupitno  zločine devedesetih da je važna „vladavina prava“... Logično je da se nad ovim , najnovijim,nismo I nisu zgrozili .  Pretpostavljam da će to uraditi papagajski , uredno složeni  u red iza leđa Amričke Ambasade. Tačke oslonca za ćutanje  tražiće u racionalizacijama I negiranju duboko ukorijenjenom u tradicionalnom poimanju žene (nisu jake, nisu moćne I  nisu politički subjekti) I u pravu na privatnost (podvesti gnusnu podmetačinu u ovu sferu znači prihvatiti laž  I dodatno uraditi nasilje) kako javnost ne bi bila upućena u uzroke  zločina  a  uzrok je što je ušla u “utrobu zvjeri”  I ne kani je napustiti  dok “zvjer” ne posustane a  “ zvjer” raspolaže  “svim sredstvima” u tehnici I ljudstvu..

Što je ostalo od našeg ljudskog lica (građana/ki) moramo se ozbiljno upitati ,naročito oni koji dijele vrijednosti  civilnog društva. Da li smo u stanju da pokupimo krhotine i stavimo tačku na sve kompromise i ideje da se ova vladajuća mašinerija može popraviti . Ne smijemo smetnuti sa uma da ovo što se desilo, desilo se braniteljki ljudskih prava   i prozvana je naša solidarnost. Saosjećanje nije dovoljno. Zadatak organizacija koje se bore za ljudska prava je  prekinuti  saradnju sa  onima koji su ovo zlodjelo odćutali (prije svega Odbor i Odjeljenje za rodnu ravnopravnost , Ministarstvo za ljudska i manjinska prave, Ministarstvo pravde , Savjet medija)  jer su nas toliko godina zamajavali a ništa nisu preduzeli.  Pružiti ruku onima koji podržavaju zločine je učestvovati u zločinu.

Trunku nade ulivaju pojedinačni  glasovi  koji su se javno zgrozila prije nego što je to uradila Američka Ambasada  I dugujemo  im zahvalnost ukoliko se slažemo sa njihovom reakcijom a ako ne slažemo nema nam pomoći.

U ime Anime Ljupka  Kovačević

Kotor,19.jun 2014