(P)RA(J)DOVANJE

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Kako vrijeme odmiče odmiče nam izgleda i ono što je ostalo od našeg grada, dok mi većinom ćutke ispraćamo ostatke onoga što nismo bili kadra sačuvati. Ljudi koji se usude da progovore o razmjerama ne samo ekonomske, prostorne, već i duhovne devastacije susreću se sa prijetnjama, zastrašivanjima i potencijalnim medijskim linčom, umjesto sa solidarnom podrškom.

Mi živimo u kulturi straha pod diktaturom raspojasanog mediokriteta u korumpiranoj hijerarhiji poslušnika maznih spram gospodarove ruke, a oštrozubih spram slabijih, u jednom autoritativnom sistemu u kom svak istovremeno i pod čizmom stoji i pod čizmom drži, čuvajući opresivnu ravnotežu cjeline. Ali što se dešava kad se neko pokuša iščašiti iz ovog davećeg zagrljaja i svojim mišljenjem i djelovanjem praktikovati druge i drugačije vrijednosti i principe? On ili ona se izlažu revanšističkom bijesu sistema, uglavnom usamljeni ili u neproporcionalnoj manjini, nerijetko braneći elementarne pretpostavke postojanja i opstanka zajednice čiji su dio.

Dostojanstvo koje pripada svim ljudima bez razlike predstavlja osu humaniteta, samu kičmu naše ljudskosti koju nam niko ne bi smio moći oduzeti, a još manje darovati. Nepovredivost ove kategorije stoji u osnovi modernog vrijednosnog sistema i demokratskih društvenih poredaka. No u svakom se društvu nalaze neke nevidljive, marginalne ili stigmatizirane grupe ljudi kojima se dostojanstvo uskraćuje na način što se prava koja su garantovana svima, a koje uživa većina, njima uporno krše.

Jučerašnja Povorka ponosa održana na dobro obezbijeđenim, dakle potpuno pustim ulicama nekadašnjeg Titograda, bila je pokušaj da na ovaj problem ukaže jedna diskriminisana grupa ljudi skupa sa onima koji podržavajući i zastupajući prava obespravljenih brane prava svih. Ideja je stara koliko i navika civilizacije da se pojam ‘čovjek’ ne primjenjuje i ne odnosi na isti način na sve ljude. Notorni apel na elementarnu logiku očito je neophodno redovno ponavljati kako se krhko i nestabilno polje ostvarenih prava i sloboda ne bi naprasno povuklo u sebe, čega smo prečesto svjedoci.

Paničan strah i patetično moraliziranje utemeljeno isključivo na predrasudama ili dogmi ne smiju (p)ostati izgovor za diskriminaciju, dehumanizaciju i devastaciju. Neznanje i strah nisu opravdanje, isto tako to nisu ni usamljenost, pretpostavljena slabost ili ranjivost. Nije se zgoreg s vremena na vrijeme podsjetiti i čuvenih riječi antropološkinje Margaret Mid:"Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali."

S tom vas mišlju ostavljam do narednog slušanja,

Paula Petričević