Kotor/Kavač, Kuća slobodne misli, 3. septembar 2022.

Ovo je četvrti diskusioni kružok u Kući slobodne misli u Kavču. Tri prethodna su bili
regionalnog karaktera( Srbija, Hrvatska, Crna Gora) sa ciljem zajedničkog
promišljanja o pitanjima koja nas zaokupljaju, kritička refleksija o izazovima u
političkoj ravni sa kojima se suočavamo – lokalno i regionalno, ali i globalno
Ovaj susret želimo da posvetimo nama iz Crne Gore sa ciljem da se družimo,
razgovaramo o temeljnim vrijednostima važnim za aktivizam – o feminističkoj etici
brige i o solidarnosti.

Uvodna izlaganja imaće : Ljupka Kovačević i Jovan Ulićević

PROGRAM :
Subota ( 3.septembar)
10 : 00 – dolazak učesnika/ca
10:30 do 11:00 – Predstavljanje, upoznavanje
11: 00 do 13:00 – Tema: Feministička etika brige – radionica, izlaganje , diskusija
13:00 do 13:30 – pauza
13:30 do 15:00 – Tema: Solidarnost - uvodno izlaganje i diskusija
15:00 do 17:00 - Ručak, ćaskanje i odlazak
Vjerujemo da ćete naći vremena da budete sa nama i da ćemo u našem
sigurnom prostoru raspravljati o temama koje utiču na naše živote, koje nas
pokreću i podupitu u onome što radimo.

Pozdrav iz ANIME

Deportacija Herceg Novi 14. jul 2022.
ANIMA i HRA

Logor Morinj, 14. jul 2022.

Ubistvo porodice Klapuh na mostu Obrad Cicmil, Plužine, 14. jul 2022.

Bukovica, Pljevlja, 14. jul 2022.

Kaluđerski laz, ubistvo izbjeglica sa Kosova
15. jul 2022.

Murino - ubistvo civila na mostu u Murinu u NATO agresiji
15. jul 2022.

Kotor, 08.07.2022.

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotor, povodom 13. Jula Dana ustanka i državnosti Crne Gore, 14 i 15 jula 2022., osmu godinu za redom, organizuje Obilazak mjesta ratnih zločina, koji su počinjeni u Crnoj Gori, tokom devedesetih. Uz aktiviskinje ANIME i ove godine priključuju se aktiviskinje HRA Podgorica.

Kao i prethodnih godina ukazujemo na izostanak pravde za žrtve, na selektivan odnos prema zločinima, zločincima i naredbodavcima, na izostanak kulture sjećanja tj. na to da građani/ke nisu na adekvatan način upoznati/e sa počinjenim zločinima u njihovo ime u ratovima devedesetih. Država Crna Gora nije pokazala političku volju, ozbiljan napor sudstva i tužilaštva u borbi protiv nekažnivosti  kako bi ratne zločine počinjeni na njenoj teritoriji procesuirala.

Organizacije civilnog društva Crne Gore, koje se zalažu za proces suočavanja sa prošlošću i kulturu sjećanja, ukazuju na karakteristike sudskih istraga i procesa: procesi su obuhvatili samo izvršioce i najniže u hijerarhiji odgovornosti bez procesuiranja nalogodavaca i inspiratora zločina, istrage su spore i neučinkovite,  vode se neefikasno i ne rezultiraju osuđujućim presudama. Izostaje i adekvatna podrška žrtvama i njihovim porodicama. Ipak, iz državnog budžeta izdvojeno je  preko pet miliona eura za naknadu štete žrtvama ratnih zločina koja je ostvarena pred crnogorskim sudovima, što pokazuje da je država preuzela dio odgovornosti u pojedinim slučajevima ali izostaju javne politike i adekvatno obavještavanje javnosti.  Podizanje spomen obilježja svim žrtvama stradalim u ratovima devedesetih, uprkos priznavanja žrtava, relativizuje odgovornost za te žrtve. O uzrocima i posledicama rata kao i o uključenosti političkih elita (što ideološki, što funkcionalno) se ne govori pa to razdoblje služi za produbljivanje političkih i nacionalnih podjela. 

Svaka krivična i politička odgovornost mora biti individualizovana, društvena i moralna odgovornost prihvaćena, svaka žrtva uvažena, svako mjesto zločina adekvatno obilježeno i ugrađeno u memoriju budućih generacija  kroz obrazovanje i Dane sjećanja.

Zbog navedenog ponavljamo i ovog puta da obilaskom mjesta zločina (osmi  put) i polaganjem cvijeća:

             Odajemo počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

• Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;
• Ukazujemo na zločine počinjene u naše ime
• Afirmišemo potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

Ponavljamo naš zahtjev da država na primjeren način, obilježi i podigne spomen obilježja na mjestima zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja i kulturu odgovornosti.

Lista mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

• Herceg Novi – ispred zgrade MUP-a (HN odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.) jula u 8 sati
• Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.), jula u 9 sati.
• Most Obrad Cicmil Plužine, ubistvo porodice Klapuh 14 jula u 11 i 30
• Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto etničkog čišćenja muslimana 1992/3), jula  u 18 sati
• Kaluđerski laz - most (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), jula u 11 sati
• Murino (NATO bombardovanje 1999, stradalo šest civila među kojima i troje djece.) 15 jula u 15 sati.

NAPOMENA

Prošlogodišnji obilazak premijera Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića, žrtvama NATO bombardovanja Murina i ovogodišnje polaganje vijenaca od strane gradonačelnika Plužina i Berana, te prisustvo ministra Radulovića pred Logorim Morinj u Morinju, kao i ovogodišnje prisustvo ministara unutrašnjih polova Adžića, direktora policije Brđanina, ministra pravde Kovača te ministra bez portfelja Adrijana Vuksanovića u sadašnjoj Vladi koji su izrazili žaljenje zbog žrtava i njihovim porodicama, pokazuju da je došlo do izvjesnog pomaka. Kako ti obilasci nisu rezultirali konkretnim mjerama shvatamo da to nije garantovalo ozbiljan i dosledan pristup.

U slučajevima Kaluđerski laz, Bukovica i ubistvo porodice Klapuh na mostu Obrad Cicmil kod Plava država nije izrazila ni žaljenje. To pokazuje selektivan pristupa slučajevima ratnih zločina. Pokazuje i to da je nakon svih ovih posjeta i priznanja a posebno na mjestima gdje se to još uvjek nije dogodilo, nema suštinske i konkretne odluke osude zločina.  

Upozoravamo da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do  nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.

Upozoravamo da još nismo izašli iz rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od istih političkih elita.  Krajnje je vrijeme da izađemo iz stanja rizika po mir u Crnoj Gori. To  je  jedino moguće sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu izvršioce i inspiratore  zločina.

Pozivamo sve zainteresovane u lokalnim zajednicama da nam se pridruže u ovim aktivnostima.

Kotor, 11.07.2022.

Smisao i svrha svakog praznika jeste obnavljanje i učvršćivanje sjećanja na osnovne principe i vrijednosti koje neka zajednica baštini. Suverenitet i antifašizam bi tako trebalo da predstavljaju temelje savremenog crnogorskog društva. Ali, ako pogledamo našu društvenu, ekonomsku, političku ili kulturološku zbilju – možemo ih li uopšte razaznati?

Makijaveli je prije mnogo stoljeća vladaru uputio dragocjeni savjet koji vladari i danas pomno prate, da onaj ko zagospodari gradom naviklim da živi u slobodi – a ne uništi ga, danas sjutra će on uništiti njega (…) i ako se stanovnici grada ne razjedine ili ne rasele, tvrdi on – sjećaće se svoje slobode u svakoj prilici. Sjećanje na slobodu je tako garant nemirnog vladarevog sna.

Što siromašnije – to polarizovanije, crnogorsko društvo, rastrojeno toksičnom sagom o Temeljnom ugovoru klizi po ivici fizičkog sukoba kojeg u prestrojavanju partikularnih interesa i vlastite moći do besvijesti zatežu neodgovorni političari/ke. Umjesto brige o miru i održivosti, o načinima na koje bi se moglo spasiti ono što je ostalo od države i njenih nemilice otuđivanih i satiranih resursa, umjesto da se ozbiljno pripremaju za tešku zimu koja dolazi, oni nam nude reciklirane strahove, podjele, i prijetnje koje se jedine obistinjuju, za razliku od vaskolikih predizbornih obećanja koja ne pamte ni oni koji su se njima zavaravali, a još manje oni koji su im ih davali.

Posljednji razorni pokazatelj besramne i dnevno-politički proračunate prakse bio je govor crnogorskog premijera u Potočarima kojim je izvršio nedopustivu relativizaciju genocida i negiranje patnje preživjelih. Ne može da ne zna doktor političkih nauka na čelu vlade jedne od država bivše Jugoslavije ko je ubijan u Srebrenici i zbog čega. Nije propust, nego je ili notorno neznanje ili zla namjera, nijedno primjereno premijeru. Izgovora nema, niti ga može biti.

Povodom 13. jula Dana državnosti I Dana ustanka Crne Gore, Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora organizuje performans pod nazivom ”Ne možete nam oduzeti sjećanje na slobodu” koji će se održati na Trgu od oružja u Kotoru u 12:00 sati. U vremenu ograničenih i ugroženih prava i sloboda, naglašavamo da je za nas 13. jul sjećanje na slobodu, na nesebičnu, strašnu i beskompromisnu hrabrost, na spremnost da se stoji ili padne zarad svojih uvida i izbora, na ono čega u glavnom toku političkog života nema, ali bez čega ni slobode ne može biti.

Tim Anime

Kotor, 18.06.2022.

SAOPŠTENJE

Povodom 19. juna  2022. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA –Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje saopštenje:

Silovanje je nevidljivo oružje rata (i ne samo rata). Silovanje u ratu je nasilje nad ženama. Silovanja u ratu  na prostoru bivše Jugoslavije su bila planska, sistemska, organizovana i politički motivisana. Bečkom deklaracijom 1993, Rezolucijom 1820 prekinuto je ćutanje o ovim zločinima. Prema izvještajima međunarodnih aktera, od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca. 

Na osnovu slučaja Foča, procesa Zoranu Vukoviću, Radomiru Kovaču i Dragomiru Kunaracu, Haški tribunal je u svojoj presudi 2001. godine, prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava, utvrdio seksualno ropstvo u ratu i silovanje kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu ustanovljen je Rezolucijom 69/293 Generalne skupštine UN-a iz 2015. godine.

30 godina o ovim zločinima se malo govori. Pravda za žrtve seksualnog ropstvo u ratu i silovanje kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja nije zadovoljena. Žrtve trpe psihološko i socijalno nasilje. Mali napredak koji je postignut u ovoj oblasti je nedovoljan da se zacijeli individualna patnja i društvena podijeljenost.

Podsjećamo da je Crna Gora bila aktivna učesnica ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Podsjećamo da je prethodna vlast podržavala kulturu nekažnjivosti zločina time što nije utvrdila odgovornost građana Crne Gore koji su učestvovali u zločinima. Danas svjedočimo da se negiraju i poriču ratni zločini. Ni danas ne znamo koliko ima ratnih silovatelja iz Crne Gore?  Da li su to ugledni građani koji su svoj imidž stvarali na ratnom profiterstvu? Podsjećamo političke aktere da bez utvđene odgovornosti nema budućnosti za zemlje nastale raspadom Jugoslavije.

Podsjećamo na ovaj datum kao znak poštovanja žrtava ovog zločina i pridružujemo se svima koji ga obilježavaju i koji se bore za kulturu sjećanja. Pamtimo žene žrtve silovanja u BiH.

Opominjemo da političari imaju moć da odluče NIJEDNA VIŠE/PROTIV NEKAŽNJIVOSTI.

Pismo nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, a u vezi sa memorijalnim okupljanjem koje organizujemo u srijedu, 25. maja 2022. godine, u podne, na prostoru ispred glavnog ulaza u Centar bezbjednosti Herceg-Novi.

Kliknite ovdje da pogledate pismo.

Pogledajte Prvi Video o Memorijalnom okupljanju

Pogledajte Drugi Video o Memorijalnom okupljanju

Pogledajte Video Iskaz svjedoka 

MIR NEMA ALTERNATIVU

Kotor, 04. Mart 2022.
Povodom Međunarodnog dana žena ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora 7. marta 2022. organizuje performans MIR NEMA ALTERNATIVU na Trgu od oružja, sa početkom u 12 sati. Istog dana biće održana radionica Mir je naša obaveza. Akcije će biti realizovane u sklopu XIII Osmomartovske konferencije, događaja kojeg u kontinuitetu organizujemo od 2009. godine.

Užasnute smo ratom u Ukrajini, vojnom agresijom i stradanjem ljudi. Svjedočimo razaranju i poništenju ljudskih i civilizacijskih vrijednosti ratovima koji se u ovom trenutku vode ne samo u Ukrajini, na koju je s razlogom usmjerena globalna medijska pažnja, već i svih drugih prećutanih i nevidljivih ratova širom svijeta, koji satiru nebrojene živote ispod selektivnog medijskog radara.

Na Međunarodni dan žena, čija su prva obilježavanja početkom druge decenije XX vijeka bila usmjerena i protiv imperijalističkih ratova, dužni smo da znamo, pamtimo i podsjećamo na patnju, gubitke i besmisao koje su žene kroz svu prošlost čovječanstva proživljavale ispraćajući život u rat ili polažući u njega vlastiti. Jedina vrijednost koju stvarno posjedujemo je Život, naša je moć da ga stvorimo i njegujemo, a naša snaga – da ga štitimo i odbranimo.
U namjeri da nam ovih dana svoje ciljeve nametnu kao naše sopstvene, podvalom i zamjenom teza – drske i bezumne vođe pozivaju nas da „slobodu branimo životom“.

Nećemo ih slijediti!
Život ćemo braniti slobodom.

Zadržaćemo slobodu da mislimo, da govorimo i da odbranimo svoj izbor – da ništa nije važnije od života. Ratovi se moraju zaustaviti odmah, jer se ratno nasilje, bol i traume prenose budućim generacijama. Svaki dan rata znači godine patnje. U nemilosrdnu igru globalnog kapitala, koju sirotinja kao i uvijek plaća krvlju, vraćena je nuklearna prijetnja i ravnoteža straha kao alternativa miru. Zato je naša poruka ovog 8. marta nedvosmislena i jasna: MIR NEMA ALTERNATIVU!

8. marta u 12 sati ANIMA će se pridružiti maršu Pažnja!Femicid! kojeg organizuje Centar za ženska prava u Podgorici.

Aktivistkinje Anime

Radovala sam se promjeni vlasti, bilo je puno razloga. U prioritete  bih stavila smjenu bahate, arogantne, otuđene političke elite i nadu da će se nova vlast uhvatiti u koštac sa pitanjima pravde, prava i neravnopravnosti, prvenstveno ekonomsko socijalne  a onda i svih ostalih. Šest mjeseci kasnije, krediti nade su pri kraju. Sve manje vidim boljitka, a za žene vuče na gubitak. Pokreću se periferne teme vezane za tzv. rodnu ravnopravnost (brojevi, brojevi, ..) a suštinska muka ekonomskog nasilja (radna prava, zapošljavanje, povlastice) je zaogrnuta floskulama, dodatno začinjena stereotipnim stavovima. Postaje vidljivo licemjerje  i ponovni pokušaji prevare.  Slika je odnos prema majkama sa naknadama, onima koje su tri godine pokazivale bivšoj vlasti kako se brani dostojanstvo i pravo na ulici i u institucijama koje su ih isključivale.  One, koje su Parlamentarnom većinom dobile naknade, definisane Zakonom o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti  (16.jula 2015)

Član 54a - Žena koja rodi troje ili više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini 70% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1. ovog člana stiče žena koja rodi troje djece i ostvari najmanje 25 godina radnog staža, odnosno žena koja rodi četvoro ili više djece i ostvari najmanje 15 godina radnog staža. ....

Član 54b. Žena koja rodi troje i više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje ili više djece, a koja se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina.” Član 5 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom listu Crne Gore”, a primjenjivaće se od 1. januara 2016. godine.

Navedeni  članovi zakona a i sam zakon je bio sporan, upinjale su se braniteljke ženskih prava da to dokažu u pripremi zakona. Opozicija nije hajala a pozicija koja je bila protiv zakon, naknadno je  odlučila da ga zdušno u predizbornom periodu sprovodi. Žene obuhvaćene navedenim članovima zakona su ostvarile pravo, koje nisu tražile ali su građani CG odlukom Parlamenta i Vlade stali iza toga. Onda je nakon izbora ženama neustavno i nemoralno oduzeto ovo pravo  29.12.2016. uz naknadnu pamet  da su ova izdvajanja iz budžeta „ opasna po stabilnost budžeta“.  A milioni koje su poklanjalni kriminalcima, što sada postaje dokazivo, su značili stabilnost!  Nisu se dale žene poniziti, nisu dozvoljavale da se bagateliše njihov rad i majčinstvo,  dokazi su  trogodišnji uporni protesti  koji nisu donijeli rezultate ali jesu čvrsto obećanje tadašnje opozicije da će naknade biti vraćene kada dođu na vlast. I došli su. Nekoliko mjeseci šutnje, a onda se problem majki „rješava“ dječjim dodatkom djeci do 6 godina! Mlađani  ministar nevješto a mislim i neznaveno poveza naknadu koju su dobijale ove žene sa  rješavanjem nataliteta. S nevjerovatnom lakoćom  prebrisa njihov rad od 25 godina ( ili 15 gosina) i svede žene koje su se borile za svoje pravo ostvareno PO DVA OSNOVA  na reprodukciju. Ono što su one produkovale ovom društvu radeći na svojim radnim mjestima ode u ništavilo. To je zaista nasilje  a prije svega  ponižavanje rada žena.

Znam da žene dobro znanju svoja prava a i prava onih koji su privilegovani i njihove beneficije neupitne.  Vjerujem da će one naći pave argumente i da neće odustati. Zna li to mlađani ministar?  Zna li to državna sekretarka ( vidljiva nelagoda nije dovoljna)? I da li bi  Crna Gora ekonomski propala zbog tih naknada koje su aminovane od predstavnika građana a da niko nije imao ozbiljne argumente da to ospori. Politikantska igranka sa ženama se ponovo ponavlja. Nisu to jedina novci  koji su oduzeti budžetu. Razlika je što su drugi novci služili da bogati budu bogatiji a ovaj da žene obezbijede u starosti pristojnu egzistenciju ( elementarno pristojnu ) što im kao gubitnicama tranzicije (i bez djece)  i pripada. Da li mogu ljudi sadašnje vlasti da razumiju napore  jedne žene  da ispunjava radne zadatke i podiže djecu (troje, četvoro) u crnogorskom kontekstu ili vjeruju da su ove žene obezbijedile radni staž (15-25g) a onda skoro u vremenu menopauze rodile troje, četvoro djece da bi bile na grbači države i lagodno podizale tu djecu sa 200-300 eura?

Navedeni zakon je sigurno diskriminatorski ali je i sigurno da je njim izglasana najpravednija odluka Parlamenta i Vlade u zadnjih trideset godina i ona se mora odbraniti. Ne treba nova vlast da širi demagogiju o natalitetu već da razmišlja o pravičnosti i poštovanju odluka  institucija, da razmišlja o  socijalnoj pravdi jer je to jedino što će svjedočiti da je došlo do promjene vlasti. Sve druge promjene (kriminal, korupcija) su neminovna kozmetika.

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

NEDOPUSTIVI MIZOGINI NAPADI NA BRATIĆ, A NEPRIHVATLJIVO  I DA BRATIĆ BUDE MINISTARKA

Kotor, 17. novembar 2020.

Dana 12. novembra obratili smo se mandataru Zdravku Krivokapiću otvorenim pismom zbog problematičnih stavova profesorice Vesne Bratić koje je diskvalifikuju za predloženu funkciju ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta. Stojimo pri našem zahtjevu i očekujemo da mandatar prestane ignorisati ovaj i slične utemeljene kritike javnosti ukoliko želi da demonstrira drugačiju demokratsku praksu od svojih prethodnika.

Takođe, zbog učestalog nerazumijevanja i zloupotrebe ovog našeg obraćanja, od strane dijela crnogorske javnosti, cijenimo važnim naglasiti i da najoštrije osuđujemo napade na kandidatkinju Bratić po društvenim mrežama koji se odnose na njen lični život. Izrugivanje i posramljivanje kojem je izložena nema, niti može imati, bilo kakvo opravdanje i predstavlja brutalni mizogini napad na ličnost Bratić čija je jedina namjera da povrijedi, uvrijedi i ponizi.

Ovi i ovakvi napadi ukazuju na izuzetno visok stepen mizoginije kojem su često izložene žene u javnoj sferi. Naime, ulaskom u javnu sferu žena u Crnoj Gori može da očekuje ovu vrstu nasilja, odnosno da bude izložena nemilosrdnim, seksističkim, primitivnim napadima koji targetiraju njen privatni život. Na žalost, takvi napadi kojima je sama Bratić izložena surovo demantuju njene stavove o položaju žene u crnogorskom društvu i podsjećaju da je jedini način da se ova neprihvatljiva praksa iskorijeni upravo obrazovanje o ljudskim pravima i osnovama feminističke teorije, kao i dosljedna primjena obavezujućih politika rodne ravnopravnosti i antidiskriminacionih zakona.

Ostajemo čvrsto pri tome da stavovi koje je Bratić iskazala, a koji su bili predmet našeg prethodnog reagovanja, ne samo da ne doprinose smanjenju mizoginije u Crnoj Gori, nego je ojačavaju. Da budemo jasne – obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti, ženske studije i seksualno vaspitanje u školama smatramo nužnim uslovom oslobađanja društva od mizoginije. Ukoliko se ovo ne desi nastaviće se praksa proganjanjanja svake žene koja želi da se javno angažuje targetiranjem, zloupotrebom i posramljivanjem njenog privatnog života i ličnih opredjeljenja a protiv toga se dosljedno decenijama borimo.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Pismo podržale:

Crnogorski ženski lobi Podgorica

Centar za ženska prava Podgorica

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Sigurna ženska kuća Podgorica

Prima Podgorica

SOS Nikšić

Liga glasača Nikšić

Bona fide Pljevlja

SPEKTRA Podgorica

Udruženje LGBT žena  Stana

                                     PAMTIMO LOGOR MORINJ                              

         Povodom 3. oktobra, kada se navršava 29. godina od formiranja Sabirnog centra u opštini Kotor za zarobljenike sa područja dubrovačke regije, nazvanog Logor Morinj, aktivistkinje NVO Anima će organizovati performans  PAMTIMO LOGOR MORINJ na Trgu od oružja u 10 sati.

       Aktiviskinje ANIME su u novembru 2019. godine kod Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Kotor pokrenule Inicijativu za podizanje spomen obilježja ratnim zatvorenicima iz Hrvatske u Sabirnom centru u Morinju (sa inicijativom upoznale: predsjednika  Opštine i Skupštine Opštine, predsjednika Crne Gore, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine CG; ministru pravde i ministru odbrane  kao i Generalni konzulat Republike Hrvatuske  u CG). 

Dobile smo odgovor od predsjednika države i Sekretarijata. Predsjednik nas upućuje na opštinske organe.  Opštinski organi ( Sekretarijat za kulturu sport i društvene djelatosti ) traži od NVO Anime da dostavi :

• Podatke o vrsti i veličini spomen –obilježja
• Predlog teksta koji će biti ispisan na spomen –obilježju
• Predlog načina održavanja spomen –obilježja
• Predlog idejnog rješenja sspomen- obilježja
• Saglasnost vlasnika odnosno korisnika objekta

Odgovorile smo  da je ANIMA podnijela inicijativu,  a ne zahtjev za podizanje spomenika, da nema ni stručne ni finansijske resurse da bi odgovorila na navedene zahtjeve. U pismu upućujemo na važnost čuvanja istine i kulture sjećanja i da očekujemo da Sekretarijat prihvati inicijativu, formira zahtjev za podizanje spomen – obilježja nadležnim organima jer su u mogućnosti da obezbijede navedene uslove. U januaru mjesecu iz Sekretarijata nam odgovaraju  da se spomen obilježje ne može podići prije isteka roka od 50 godina kada se događaj zbio, ali izuzetno može uz saglasnost Vlade Crne Gore i ponovno se od ANIME traže navedeni dokumenti koje je trebalo dostaviti u roku od 7 dana. Iz vođene komunikacije između ANIME i nadležnih organa razumjele smo da nema dovoljno političke volje da se naša inicijativa formuliše u zahtjev prema organima Republike.

Na današnji dan podsjećamo da je neophodno napraviti spomen obilježje u Morinju. Ne posjedujemo stručne i finansijske resurse za obezbjeđivanje odgovarajućih uslova za realizaciju,  ali znamo da Opština raspolaže i finasijskim i stručnim resursima koji bi mogli da obezbijede ove uslove, a naša organizacija stoji na raspolaganju u stručnom obrazlaganju potrebe za ovim činom uvažavanja žrtava.

ANIMA je u dugom periodu, naročito od vremena sticanja nezavisnosti, ukazivala na neophodnost suočavanja građanstva Kotora sa ovom činjenicom na različite načine: uličnim akcijama, saopštenjima, flajerima, prikazivanjem filmova o Logoru Morinj, obilaskom ovog mjesta u kontiniutetu, simboličkim obilježavanjem polaganja cvijeća, održavajuci tako kulturu sjećanja na mjesta preživljene patnje i učinjenog zločina. 2019.g Anima je uradila istraživanje o stavovima i informisanosti u organima lokalne uprave prema ratnom zločinu u Mornju, te napravila analizu sa zaključkom da je, uprkos još uvijek jasnih otpora opštinske vlasti da se u potpunosti suoči sa ovim zločinom, iskazana potreba za obilježavanjem ovog mjesta. Izdale smo publikaciju sa rezultatima istraživanja „Pamtimo logor Morinj” i dokumentovale prikupljenje podatke.

Podsjećamo, u Sabirnom centru je u periodu od oktobra do avgusta 1992. godine bilo smješteno oko 300 zatvorenika iz Republike Hrvatske, koji su bili izloženi  nečovječnom ponašanju i torturi. O ovim zločinima svjedoči sudski proces od pokretanja istrage 2007. do izricanja pravosnažne presude  februara 2014. U sudskom procesu su osuđene četiri osobe ukupno na 12 godina zatvora. Donesene su 154 odluke o reparaciji i dosuđeno je 1.485.510 €  finansijske nadonade zatvorenicima. Istina o ovim dešavanjima je još uvijek sakrivena od javnosti u Kotoru.

Apelujemo na opštinske organe da prihvate inicijativu, formulišu zahtjev i iskažu političku volju za postavljanje spomenika, kao čina njegovanja kulture sjecanja, čime bi ispoštovali žrtve torture, zvanično pružili  ruku pomirenja (oprosta) i stvorili uslove za mirovno vaspitanje mladih generacija.

Aktivistkinje Anime