SAOPŠTENJE POVODOM 9. MAJA – ANTIFAŠIZAM JE NAČIN SHVATANJA LJUDSKIH ODNOSA I ŽIVOTA

Datumi koji su to doveli u političku ravan su:

- 9. maj 1945- Pobjeda nad fašizmom.
- 10. maj 2026- Razotkriva koliko smo daleko od te pobjede.

Dok se Evropa simbolički poziva na antifašističko nasljeđe, pred našim očima se vode ratovi u Ukrajini, Gazi, Iranu — uz opravdanja, relativizacije i otvorene političke kalkulacije koje poništavaju svaku ideju univerzalnih vrijednosti.

U slučaju Ukrajina, međunarodno pravo se javno brani. U slučaju Gaza, isto to pravo se prećutno suspenduje ili selektivno primjenjuje, uprkos razmjerama civilnih stradanja. U slučaju Iran, kršenja međunarodnog prava ostaju u sivoj zoni političkih interesa — osuđuju se deklarativno, ali bez dosljedne primjene istih principa i mehanizama.

Takva selektivnost je odustajanje od principa i vrijednosti koje su nekada stvarani žrtvom života svjesnog stanovništva i na marginama ostali do danas. Antifašizam 1945. je značio jasno razgraničenje: na jednoj strani je dehumanizacija, nasilje i dominacija — na drugoj otpor tome-
ljudskost, nezavisnost i sloboda. Danas je ta linija najesna. Da li se civilne žrtve pretvaraju u kolateral? Da li se razaranje tuđih domova smatra ličnom bezbjednošću. Da li je eliminisanje onih koji ne slušaju silu budućnost svijeta na zemlji?

Odbijamo da vjerujemo da će se mir uspostavitu bez pobune onih koji drugačije misle. Mir traži aktivno suprotstavljanje ratu. Mir traži javni, politički stav. Za Crnu Goru i njene građane/ke mir nije pitanje retorike, nego odgovornosti. Ne možemo istovremeno težiti Evropi i ćutati na njene dvostruke standarde.

Ne možemo slaviti pobjedu nad fašizmom i ignorisati fašističke manifestacije, nasilje i mržnju prema različitima, što se dešava danas u Crnoj Gori. Osuđujemo zloupotrebu antifašizma zarad političkih poena političke elite koja je sada u javnom prostoru Crne Gore. Niti znaju, niti ih je briga za smisao borbe za slobodu i ravnopravnost.

Sveli su sebe na „štrik” EU, ponižavajući sve misleće u Crnoj Gori, bez svijesti za ono što je stvarano u toj malenoj Crnoj Gori, a to jest antifašizam i težnja ka slobodi i boljem životu.

Pozivamo:

- Institucije u Crnoj Gori da jasno i dosljedno zastupaju principe međunarodnog prava — bez selektivnosti i političkog kalkulisanja.

- Političke aktere da prestanu koristiti evropske vrijednosti kao puku retoriku i laganje, da ne manipulišu realnim različitim stavovima nego da rade svoj posao.

- Organizacije civilnog društva da izađu iz zone komfora projektne neutralnosti i zauzmu jasan, stav.

- Medije da odbiju normalizaciju nasilja i prestanu proizvoditi hijerarhiju žrtava kroz selektivno izvještavanje.

- Žene — da odbiju ulogu tihih održavateljki mira bez glasa i političke moći i da preuzmu odgovornost u odnosu na nasilje i rat.

- Građane i građanke — da misle svojom glavom i suprostave se svakom autoritetu.

Mir se neće desiti sam. Branimo mir kao ljudski smisao i kao vrijednost jer već danas a posebno sjutra obilježavaćemo samo ono što podržava sujetu, moć i bogatstvo onih koji su zgrabili vlast u Crnoj Gori i svijetu.

TIM ANIME Kotor, 7.05 2026

SAOPŠTENJE

13. JUL – Kako bi se živjelo i kako bi se voljelo i kako bi dobro bilo

Povodom 13. jula – Dana državnosti Crne Gore i Dana ustanka protiv fašizma – ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje performans „Kako bi se živjelo i kako bi se voljelo i kako bi dobro bilo“, koji će biti održan 13. jula 2026. godine 19 časova na Trgu od oružja u Kotoru.

Kroz performans i transparente opisaćemo stanje u Crnoj Gori, jer svjedočimo potiskivanju vrijednosti slobode i otpora nepravdi – vrijednosti koje su 13. jul učinile jednim od najznačajnijih datuma u crnogorskoj istoriji. Danas se sistematski sužava prostor za razvoj kritičke i slobodne misli, dok se društvo oblikuje prema političkim interesima centara moći, a ne prema stvarnim potrebama ljudi koji u Crnoj Gori žive.

Transparenti definišu da se antifašizam svodi na protokol, da se solidarnost zanemaruje i fašizam relativizuje, nacionalizam okupira politički jezik, a govor mržnje zauzima medijski prostor. Institucije služe partijskim interesima. Javni interes ostaje nedefinisan. Korupcija je pogonsko gorivo vlasti, selektivna pravda je normalizovana i razara povjerenje u institucije.Odgovornost nestaje iz političkog života. Kritički glasovi se diskredituju i ućutkuju. Siromaštvo se kamuflira nacionalnim temama. Građanstvo ostaje nevidljivo i svedeno na pojedinačne glasove. Civilno društvo, konformistički je u službi interesa vlasti ili EU. EU toleriše manipulacije vlasti i podržava politike koje u suštini rade protiv ljuduskih prava i integriteta Crne Gore.

Ne pristajemo na viziju Crne Gore kakvu nam pakuju moćnici jer znamo da Crna Gora ima dovoljno materjalnog, istorijskog, kulturnog i duhovnog bogatstva da bi nam zaista dobro bilo ako bi danas ovi koji vrše vlast jednostavno otišli.

Zato smo i ovog 13. jula na ulici da na to podsjetimo građane i građanke.

Ako su mogli neki nekada, možemo i mi sada.

Podsjećamo da se država ne brani mitovima, podjelama i ceremonijama, već istinom, pravdom, solidarnošću, odgovornošću i mirom. Samo u društvu koje čuva te vrijednosti moguće je dobro živjeti, moguće je voljeti i moguće je dobro biti.

ANIMA-Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

SREBRENICA – PAMTIMO 1995–2026

11. juli – Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

Navršava se 31 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Genocid nad Bošnjacima Srebrenice počinile su vojne i paravojne formacije Vojske Republike Srpske, pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića, uz sveobuhvatnu političku, logističku i vojnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje vlasti u Crnoj Gori.

Prema podacima Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde (MSP), ubijena su 8.372 muškarca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Njihova tijela, rasuta u masovnim i sekundarnim grobnicama, pronalaze se i danas. Istina i pravda za žrtve još uvijek nisu u potpunosti ostvarene.

Iako je Skupština Crne Gore 7. juna 2021. godine usvojila Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, revizionizam, relativizacija i poricanje genocida i dalje su prisutni u javnom i političkom prostoru. Izostaje spremnost državnih institucija da dosljedno grade kulturu sjećanja zasnovanu na činjenicama, odgovornosti i poštovanju žrtava.

Od 2021. godine Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje pozivaju Skupštinu i Vladu Crne Gore da 11. jul proglase zvaničnim Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Taj zahtjev do danas nije ispunjen.

Na 31. godišnjicu genocida podsjećamo:

- Sjećanje na Srebrenicu etička je i politička obaveza svakog društva koje želi graditi mir, pravdu i odgovornost.
- Negiranje i relativizacija genocida predstavljaju nastavak nasilja nad žrtvama i ozbiljnu prepreku izgradnji trajnog mira.
- Kultura sjećanja mora biti zasnovana na utvrđenim činjenicama i sudskim presudama, a ne na političkim interesima, nacionalnim mitovima i istorijskom revizionizmu.
- Crna Gora mora jasno i dosljedno prepoznati sopstvenu odgovornost za politike devedesetih i odbaciti svaki pokušaj njihove rehabilitacije.
- Neophodno je ustanoviti 11. jul kao zvanični Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U vremenu kada se nacionalizam, govor mržnje i revizionizam ponovo predstavljaju kao legitimni politički stavovi, sjećanje na Srebrenicu postaje čin odbrane istine, ljudskog dostojanstva i mira. Pamćenje nije osveta. Pamćenje je odgovornost. Pamćenje je otpor.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Kotor

5. mart 2026 Kotor

S A O P Š T E NJ E

Povodom 8. marta – dana borbe za ekonomska, radna i politička prava žena ističemo: nema rodne ravnopravnosti bez ekonomske pravde; nema ekonomskih prava bez skraćenja neplaćenog ženskog rada; nema oslobađanja žena dok se država i institucije ne izgrade u stvarnu infrastrukturu podrške nemoćnima, ugroženima i roditeljstvu. U kapitalističkom sistemu, žene ostaju one koje “nadoknađuju” rupe u socijalnoj državi sopstvenim tijelima, vremenom i radom.

Zadnji primjer obesmišljavanja rodne ravnopravnostii je predlog zakona o radu koji je usvojila Vlada a još više argumenti koji su korišteni, navodni napredak u vidu “roditeljskog odsustva” od 14 mjeseci (12 ženama i 2 muškarcima, opciono), u suštini je još jedna potvrda reprodukcije duboke rodne i klasne nejednakosti u ime patrijarhata gdje se interesi djece ne uzimaju u obzir a žene udaljavaju iz radnog odnosa. U Vladi (a i u Parlamentu) je nepojmljiv pojam odgovornog roditeljstva. Potvrđuje se shvatanja da je briga o djeci primarno ženima a njena radna karijera nebitna. Uprkos zaklinjanja u evropske vrijednosti, takvo rješenje ni na koji način ne doprinosi razvoju prava žena ni odgovornog roditeljstva, niti mijenja kulturu društva i institucija.

Činjenica da se puna primjena ovih mjera odlaže do ulaska Crne Gore u Evropsku uniju predstavlja manevar neodgovornih političara u nedostatku finansijske i rodne analize predloženog. Ovakva rješenja nisu samo rodno regresivna – ona su klasno represivna.

Zato tržimo:
- hitno povlačenje spornih amandmana i predlog roditeljskog odsustva koji ravnopravno uključuje oba roditelja;
- rodnu, socijalnu i finansijsku analizu zakona usmjerenog na interesu djece
- jasno definisane, nenadoknadive mjesece roditeljskog odsustva za očeve
- ulaganje u javne servise brige – vrtiće, dnevne centre, kuhinje za zaposlene parove sa djecom, podrške za samohrane roditelje i socijalnu infrastrukturu;
- zaštitu žena na tržištu rada kroz mehanizme nadzora, sankcije poslodavcima i ukidanje prekarnih uslova rada.

Nema javnog interesa tamo gdje žene gube pravo na rad, muškarci gube pravo na brigu, a država nema odgovornosti prema djeci a institucije odbijaju da budu stvarna infrastruktura porodicama.

Na 8. mart podsjećamo: ženska prava su temelji ravnopravnosti, demokratije i mira.

Ona se osvajaju i brane kritičkom mišlju svakodnevno – solidarno,organizovano i beskompromisno.

Tim ANIMA

Učešće žena u talk-show emisijama u Crnoj Gori

Analitički prikaz

Istraživanje možete preuzeti ovdje.

SAOPŠTENJE ZA MEDIJE

Kotor, 27.11 2025

29. novembar – Dan braniteljki ljudskih prava

Povodom 29. novembra, Dana braniteljki ljudskih prava i ključnog antifašističkog datuma u našem regionu (29. novembar u SFRJ obilježavao je godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a, kada je u Jajcu donesena odluka o federalnom ustrojstvu države),  podsjećamo na činjenicu da su ženska ljudska prava neraskidivo povezana sa antifašističkim vrijednostima – vrijednostima otpora, solidarnosti i odbrane ljudskog dostojanstva.

Danas, u Crnoj Gori, svjedočimo prisustvu kleronacionalističkih politika, revizionizma, normalizacije fašistoidnih narativa i kapitalističke eksploatacije, što direktno ugrožava temelje ljudskih prava. Uprkos sužavanju demokratskog prostora, osjećamo odgovornost da pojačamo otpor nasilju koje se svakodnevno obrušava na egzistenciju žena, sistemskom nasilju koje je još uvijek ukorijenjeno u odnosima među polovima, u emocionalnim odnosima, u porodičnom životu, u nejednakosti plata, u eksploataciji ženskog rada, u izostanku adekvatnog i pravednog odgovora pravosuđa, pa sve do ekstremnog porasta femicida. Umjesto podrške organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, ženskih prava i demokratije, prednost sve češće dobijaju tehnički, kratkoročni i projektno-operativni modeli koji zanemaruju suštinsku misiju civilnog društva: kritički nadzor nad vlašću, vladavini prava, ravnopravnosti i socijalnoj pravdi. 

U okviru kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, organizujemo diskusioni kružok „Kud plovi ovaj brod?“ (29. 11. 2025, Kuća slobodne misli), gdje otvaramo prostor za razgovor o regresivnim politikama, ugroženom integritetu civilnog društva, i  poziciji braniteljki ljudskih i ženskih prava u Crnoj Gori.

Pozivamo institucije da  preuzmu odgovornost za haos koji proizvode, prepoznaju rizike radikalizacije i regresije, te obezbijede stabilne uslove u kojima će glasovi žena nastaviti da brane demokratske i antifašističke vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora.

SAOPŠTENJE

 Povodom 9. novembra 2025 – Dana borbe protiv fašizma, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor organizovala je dva javna događaja (30 minuta stajanja i ćutanja) u znak sjećanja i protesta:

9 novembar 2025

• Kotor: ispred zgrade Opštine, u 12 sati
• Herceg Novi: ispred zgrade Opštine, u 15 sati

Ovim akcijama ANIMA podsjeća institucije da je njihova odgovornost i dužnost da štite sve građane, da preventivno djeluju u smanjivanju ksenofobije, da primjenjuju zakone bez izuzetaka, da čuvaju mir  i rade u interesu građana koje predstavljaju.

Sjećanje na Kristalnu noć nije samo čin pijeteta prema žrtvama, već i upozorenje na opasnost ćutanja institucija i normalizaciju nasilja. Kada zakon ne važi jednako za sve, a institucije biraju kome će služiti, otvara se prostor za nasilje, strah i podjele. Ulice Podgorice, paljenje objekata, uništavanje imovine samo zato što je neko druge vjere i nacije opasno podsjeća na zlo koje se desilo nakon paljenja i razbijanja  u Njemačkoj 1938.

ANIMA godinama upozorava na fašizaciju koja se u Crnoj Gori njeguje i normalizuje — kroz govor mržnje, selektivnu pravdu, institucionalno ćutanje i politiku straha. Posljednji događaji su pokazali da je fašizam eskalirao a institucije ga podgrijavaju: policija je privela pogrešne vinovnike dok pravi počinioci još nijesu pronađeni, u međuvremenu je krenuo pogrom radi progon — krenula je mržnja.

Mržnja se prelila organizovano na ulice Podgorice, Bara, Herceg Novog i Kotora.

Našim stajanjem ispred Opština tražimo da se utvrdi odgovornost za nastalu situaciju da se kazne krivci i da se podnese politička žrtva ostavkom čelnih ljudi bezbjednosnog sektora. Tražimo da se čelnici opština pozabave pravdom, ravnopravnošću i interesima svih stanovnika, bez izuzetaka,da se nasilje ne ponovi !

Nenasilnim otporom, ćutanjem i stajanjem poslaćemo  poruku otpora nasilju, ksenofobiji i političkom ćutanju. Na Dan borbe protiv fašizma, ne tražimo samo sjećanje – već zahtijevamo državu koja reaguje, u kojoj  niko nije iznad zakona, a svako ima pravo na sigurnost i dostojanstvo.

TIM ANIME

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje podsjeća javnost Crne Gore, na postojanje logora u Morinju kod Kotora, formiranog 3.10.1991, u kojem je od 1991. do 1992. godine bilo zatvoreno više od 300 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika. Oni su bili izloženi fizičkom i psihičkom mučenju, ponižavanju i nehumanim uslovima.

Sudski procesi pred sudovima u Crnoj Gori rezultirali su osuđujućim presudama za nekolicinu čuvara logora, ali pravda nije potpuna. Za nalogodavce i one koji su planirali i organizovali logor nikada nije utvrđena odgovornost.

Aktivistkinje ANIME i ove godine podsjećaju da kultura sjećanja i odgovornosti nije samo pitanje pravde za žrtve, već i preduslov izgradnje  mira u Crnoj Gori i regionu.  Zaborav i relativizacija zločina čine da se zločini počinjeni u naše ime ponove.

Zato pozivamo instititucije Crne Gore da:

• preuzmu punu odgovornost za ratne zločine počinjene u naše ime,
• u obrazovni sistem uključe istinu o logoru Morinj i drugim ratnim zločinima.

Vjerujemo da kroz priznavanje i utvrđivanje odgovornost na svim nivoima možemo izgraditi društvo koje neće ponavljati zločine.

Tim ANIME

Poštovani,

Javljamo se iz stvarnog svijeta – onog koji nije iscrtan PowerPoint prezentacijama, investicionim bajkama i Twitter najavama. Svijeta u kojem ljudi ne traže PR poruke, već odgovore, podršku i istinu. A vi kao da računate na ono najgore u nama – da ćemo zaboraviti. Čak ni tragedija na Cetinju, najsnažniji alarm novije crnogorske istorije, nije vas probudila iz fantazije moći i birokratske dremeži. Tim povodom ste najavili reforme, jačanje brige, razvoj kapaciteta, promjene. Danas, pola godine kasnije, poručujete – nepravda i nasilje su uobičajena stanja, patite tiho u četiri zida jer može biti i gore.

Pozvali ste nas na sastanak u Kabinet predsjednika Vlade (16.01.2025.). Došle smo vjerujući da ste pozvali  grupu stručnjakinja koja ima što da kaže, a i zna šta treba raditi nakon masovnih zločina koji proizvode traumatske doživljaje. Naknadno smo shvatile da smo bile pozvane samo zbog toga jer je prethodna Vlada ignorisala naš zahtjev za prijem. Dakle, primili ste nas srdačno i sjedale smo sa vama i izložile naše ideje o situaciji, uvažavajući rad na terenu naših kolega/inica, jer vi niste imali nikakve predloge za nas. Imale smo dva minimalna zahtjeva: jedan se odnosio na pružanje elementarnog znanja vašim ministrima o traumi, jer je važno da razumiju da i od njihove volje(odluka) zavisi ozdravljenje traumatiziranih i drugi, koji se odnosio na organizaciju radnog sastanka svih profesionalaca/ki koji su angažovani na Cetinju, radi određivanja dugoročnih koraka u rješavanju trauma na Cetinju. Treći zahtjev je bio vizionarski, tražio je razvoj stručnog rada sa traumom kroz mogući Institut za traumu, u okviru planova za mentalno zdravlje. Obaviještene smo o izradi plana o Unapređenju i zaštiti mentalnog zdravlja. Obradovale smo se, to je bila izvanredna šansa da se ta jedinica (Institut za traumu) inkorporira u njega. Razmotrićete, obećali ste, a prvi predlog na licu mjesta prihvatili. Njegova realizacija je povjerena službenicama, na sastanku 18.03.2025. ispostavile smo predloge za 3 sata rada. Za realizaciju „nije bilo vremena“. Ostalo je „izgubljeno u prevodu“, a mi zaboravljene u realnosti. I ne samo mi, nego i liječenje i prevencija trauma.

Ministarstvo zdravlja predstavilo je Parlamentu i javnosti dokument pod nazivom Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja 2025/6 (15.05.2025.), marketinški proizvod bez reformskih sadržaja, bez integriteta i najvažnije, bez stvarnosti. U tom papiru nema žrtava, nema Medovine, nema 1. januara, nema trauma, nema ni minumum političke volje da se problem traumatskih doživljaja sanira, a nema ni pacijenata, ni savremene psihijatrije, ni psihoterapije u Crnoj Gori.

Predsjedniče Vlade i Ministre zdravlja, namjera vam je da mentalno zdravlje Crne Gore ostane u mraku, doslovno u mraku: netaknuto reformama, netaknuto programima, netaknuto stvarnim ljudima. Ono o čemu mediji ovih dana izvještavaju o Dobroti (radile smo tamo i znamo kako je bilo) je ravno izvještavanjima iz mučionica. Dobar dio je vaša zasluga. Malo je patnja bolesnih ljudi, stavljate im kriminal u bolest. Kriminalizujete ih, otežavajući im svaki izlazak iz „Dobrote“. To je slika vašeg evropejstva, humanosti, etike i profesionalnosti. To je vaš uspješan rad za „Crnu Rupu“ (kako intimno zovete Crnu Goru)!

Nama je 13. jul još uvijek praznik nade i moralni zadatak da se držimo čojstva i antifašizma. 

Zato neka ovo pismo ostane kao javni podsjetnik: vi niste samo zakazali. Vi ste – samosvjesno – lagali. Naša kolektivna trauma ima bolje pamćenje, ona se ne da zavesti ona se mora dugotrajno strpljivo povjerenjem liječiti. I imamo strpljenja i povjerenja, nažalost, ne više u vas.

Članice NVO „ANIMA“-Centar za žensko i mirovno obrazovanje:

Ljubomirka Ljupka Kovačević

Ervina Dabižinović

Maruška Drašković

Julijana Cicović

Verica Mirović

Aleksandra Kovačević

Crna Gora, 13. jul 2025.

Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

Na dan kada je Crna Gora 1878. stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država i kada je 1941. godine digla ustanak protiv fašizma, danas, 13. jula 2025. imamo sve razloge da opet podignemo glas. Ne samo u slavu prošlosti, nego i u odbranu onoga što se danas sistematski uništava – u odbranu slobode, sjećanja, razuma i suvereniteta.

U trenutku kada se slavi antifašistički ustanak, svjedočimo tihoj, ali upornoj kontrarevoluciji, koja se ne vodi oružjem, već zakonskim aktima, prostornim planovima, duhovnim memorandumima i revizionističkim narativima. Crna Gora se ubrzano kreće niz tri opasne nizbrdice – ka autokratiji, teokratiji i fašizmu.

Crna Gora bilježi ubrzan gubitak narodnog suvereniteta i moći odlučivanja građana. U procedurama koje izbjegavaju suštinsku javnu raspravu i nadzor, vlast donosi odluke koje određuju budućnost ove zemlje – bez građana i protiv njih. Sporazumi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima omogućavaju rasprodaju prostora i resursa bez ikakve transparentnosti ili demokratske kontrole. Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine betonira obalu i pretvara prirodu u robu, ignorišući glas zajednica koje će to najviše osjetiti. Predlog izmjena Zakona o javnim okupljanjima pokušava da protest kriminalizuje i građane pretvori u nijeme posmatrače sopstvenog potčinjavanja.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) više ne djeluje kao vjerska zajednica već kao politička sila sa ambicijom da upravlja državom. Njeni lideri aktivno učestvuju u negiranju crnogorskog identiteta, reviziji istorije i ograničavanju ženskih prava. Za to vrijeme država ćuti. Ta tišina je saglasnost. A kada vjerska organizacija određuje granice javnog prostora, onda sekularna država postoji samo na papiru. U društvu gdje Crkva ima ovakav stepen uticaja, a država nema volju da ga ograniči govorimo o uvodu u teokratiju.

U Crnoj Gori se vodi revizionistički rat protiv istorije u kom se hegemonistički projekat "Srpskog sveta", ranije „Velike Srbije“, predstavlja kao „pomirenje“ i „bratstvo“, četništvo se rehabilituje kao rodoljublje, zločinci se proglašavaju mučenicima i herojima i pokreću se inicijative za njihovu materijalnu memorijalizaciju. Fašizam se ne vraća u uniformama – on se vraća kroz kulturnu politiku, kroz manipulaciju narativima, kroz državni zaborav. Ne pristajemo na laž, na autoritarnost, na zaborav. Danas, kada se antifašizam svodi na frazu, a njegovi protivnici sjede u institucijama, naša odgovornost nije samo da pamtimo – već da djelujemo.

Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

 ANIMA će 13. jula 2025, na Trgu od oružja u Kotoru u 18 sati realizovati akciju Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

 Tim ANIME

S akcije:

11. juli – Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

Ove godine navršava se 30 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice počinile su vojne i paravojne formacije Vojske Republike Srpske, pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića, uz sveobuhvatnu političku, logističku i vojnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje vlasti u Crnoj Gori. Prema podacima Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde (MSP), ubijeno je 8372 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Njihova tijela, rasuta u masovnim i sekundarnim grobnicama, pronalaze se i danas. Istina i pravda za žrtve još uvijek nisu zadovoljene.

Uprkos usvajanju Rezolucije o zabrani negiranja genocida u Srebrenici u Skupštini Crne Gore (7. jun 2021), snažni talasi revizionizma, relativizacije i poricanja genocida prisutni su u javnom i političkom prostoru. Od 2021 godine, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje pozivaju Skupštinu i Vladu Crne Gore da hitno utvrde 11. jul kao zvaničan Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Međutim, službeni diskurs sve češće izbjegava inicajative, jasne osude, dok se saradnja sa nosiocima velikodržavnih ideologija nastavlja.

Na tridesetu godišnjicu genocida podsjećamo:

• Sjećanje na Srebrenicu je etička i politička obaveza svakog društva koje želi da gradi mir, pravdu i odgovornost.
• Negiranje genocida je akt nasilja nad žrtvama i prepreka za pomirenje.
• Kultura sjećanja mora biti zasnovana na istini, ne na nacionalnim mitovima ili političkoj opstrukciji.
• Crna Gora mora jasno i dosljedno prepoznati sopstvenu ulogu i odgovornost u ratovima devedesetih, uključujući podršku režimu koji je učestvovao u izvršenju genocida.
• Ustanoviti 11. jul kao zvanični Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U vremenu kada se nasilje i nacionalizam ponovo normalizuju – Srebrenicu pamtimo zbog istine, zbog pravde, zbog budućnosti.

Pamćenje nije osveta. Pamćenje je otpor.

ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor