Stav premijera Spajića da će Crna Gora glasati za UN rezoluciju o memorijalizaciji genocida u Srebrenici, ali da je neće promovisati kosponzorstvom je korak unazad u demokratskom razvoju Crne Gore. Jedino ispravno i ljudski je iskoristiti svaku priliku da se taj zločin osudi i da se činjenice o njemu ne kriju.

Snažna građanska inicijativa - čak 99 NVO i preko 320 istaknutih građanki i građana Crne Glore - ipak je postigla određeni efekat, doprinijeli smo da premijer barem javno najavi podršku rezoluciji.

Pozivamo članice i članove Vlade da dobro preispitaju istorijski značaj ove odluke. Veličina srebreničke tragedije zahtijeva od Vlade da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i drugim zemljama.

Žalimo što je rezolucija UN o Srebrenici danas uopšte dilema za vlast u Crnoj Gori. Međutim, za članstvo u Evropskoj uniji vlast mora dokazati da postoje univerzalne vrijednosti koje su van svake političke kalkulacije.

Kredibilne i progresivne vlasti ne smiju da prave kompromise sa nacionalistima. Postoje pitanja koja su apsolutna, oko kojih nema kalkulacije već samo jedan tačan odgovor. U oktobru 1991. godine jedini tačan odgovor bio je biti protiv opsade Dubrovnika, u aprilu 1992. biti protiv opsade Sarajeva, u maju 1992. ne izručiti izbjeglice pod nož Mladiću i Karadžiću, u julu 1995. spriječiti genocid u Srebrenici, u aprilu 1999. spriječiti tragediju u Murinu, a danas je jedino ispravno biti za kosponzorisanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i time odati poštovanje žrtvama, osuditi počinioce i založiti se da se takva tragedija više nikada nikome ne ponovi.

Ne prihvatamo argument vlasti da „treba zaboraviti prošlost“ kada istovremeno vladajuće političke partije učestvuju u negativnom istorijskom revizionizmu memorijalizacijom simbola agresorskih ratova 90ih, kao što su primjeri promjene naziva ulica u Pljevljima i Podgorici. 

Građani i građanke Crne Gore prepoznaju ovo kao vrijednosno pitanje oko kojeg ne smije biti dileme i zato smo se pobunili protiv relativizacije. Podrška inicijativi se nastavlja i pozivamo sve da se pridruže.

Tražimo da Vlada Crne Gore ne pada pod uticaj retrogradnih snaga, već da ispravnim postupanje i sučavanjem sa teškom prošlošću pomogne i demokratizaciji u regionu, za dobrobit svih.

Podgorica, 27. april 2024.
 
PROTEST ZBOG REVIZIONISTIČKOG IMENOVANJA ULICE U PLJEVLJIMA (eng. below)
 
Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje izražavaju oštar protest zbog preimenovanja Tivatske ulice u Pljevljima u ulicu Branka Krvavca, vojnika JNA koji je poginuo u agresiji na dubrovačko-hercegovačko područje u Hrvatskoj u oktobru 1991. godine. Smatramo da se radi o postupku protivnom Zakonu o spomen obilježjima Crne Gore i primjeru negativnog istorijskog revizionizma.
Objavljeno je da je Krvavac, kao pripadnik JNA, izgubio život na dubrovačko-hercegovačkom ratištu dok je pružao pomoć ranjenom komandiru.
 
Agresivan napad JNA na Dubrovnik, u kojem su učestvovali pretežno građani Crne Gore, najveća je sramota naše države u novijoj istoriji.
 
Razumljiva je žalost porodice i prijatelja zbog toga što su tadašnje vlasti u taj rat odveli mnoge koji su, na žalost, i stradali, poput Krvavca. Međutim, osnovna činjenica je da su svi stradali (166) bili pripadnici agresorskih snaga JNA, teritorijalne odbrane ili MUP-a Crne Gore, koje su granatirale, pljačkale i ubijale civile na dubrovačkom području, a njihovo djelo ne predstavlja istorijsko dostignuće vrijedno bilo kakvog
veličanja.
 
Prema Zakonu o spomen obilježjima, spomen obilježje može biti i naziv javnog objekta kao što je ulica, samo ako simbolizuje vrijednosti propisane zakonom, a to su: da se obilježavaju značajni događaji, čuvaju uspomene na istaknute ličnosti, njeguju ljudski ideali i kulturno-istorijske tradicije i odaje počast borcima za slobodu, civilnim žrtvama rata i masovnim stradanjima ljudi. Dalje, istaknutom ličnošću se, shodno Zakonu, smatra lice:
 
1) koje je posebno zaslužno za državni, društveni, ekonomski, naučni ili kulturni razvoj Crne Gore ili određenog područja, odnosno mjesta u Crnoj Gori;
2) čije djelo ima međunarodni istorijski, naučni, kulturni, humanistički ili sportski značaj;
3) koje je bilo organizator ili istaknuti učesnik oslobodilačkog rata, ustanka ili pokreta;
4) koje se posebno istaklo u borbi protiv fašizma.
 
Posebno skrećemo pažnju da Zakon jasno propisuje da nije dozvoljeno podizati spomen-obillježje, pored ostalog, i licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; ili licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu.
 
Republika Hrvatska je u junu 1991. godine proglasila nezavisnost od savezne države SFR Jugoslavije. U oktobru 1991. godine je JNA bez napada sa hrvatske teritorije na njene snage u Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini izvršila agresivan napad na Dubrovnik i njegovo zaleđe i područje Konavala do granice sa Crnom Gorom.
 
Imenovanjem ulica, trgova i naselja doprinosimo očuvanju identiteta i vrijednosti koje karakterišu našu državu. Oštro se protivimo ovakvom veličanju agresivnog ratovanja jer ne želimo da se takve strahote ponove ni našoj ni dubrovačkoj djeci, ni bilo kojoj budućoj generaciji.
 
Zahtijevamo od lokalnih samouprava i političkih partija da djeluju odgovorno prilikom donošenja važnih odluka o imenovanju ulica i podizanju spomen-obilježja u lokalnim sredinama.
 
Svi treba da znaju da demokratija odavno ne znači samo puku vladavinu većine, već da zahtijeva obzir prema ljudskim pravima svih.
 
Akcija za ljudska prava (HRA)
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
ANIMA – Centar za mirovno i žensko obrazovanje
 
-------------------------------------------------------------------
 
PROTEST AGAINST REVISIONIST RENAMING OF STREET IN PLJEVLJA

Non-governmental organizations Human Rights Action (HRA), Centre for Civic Education (CCE), and ANIMA Centre for Women's and Peace Education express strong protest against the renaming of Tivatska Street in Pljevlja to Branko Krvavac Street, a soldier of the Yugoslav People’s Army (JNA) who died in the aggression on the Dubrovnik-Herzegovina area in Croatia in October 1991. We consider this action to be contrary to the Law on Memorial Monuments of Montenegro and an example of negative historical revisionism.

It has been announced that Krvavac, as a member of the JNA, lost his life in the Dubrovnik-Herzegovina war zone while providing assistance to a wounded commander.

The aggressive attack by the JNA on Dubrovnik, in which predominantly citizens of Montenegro participated, is the greatest shame of our country in recent history.

The sorrow of the family and friends is understandable because the then authorities led many into that war, who unfortunately also perished, like Krvavac. However, the basic fact is that all the deceased (166) were members of the aggressor forces of the JNA, territorial defense, or the Ministry of the Interior of Montenegro, which shelled, looted, and killed civilians in the Dubrovnik area, and their deeds do not represent a historical achievement worthy of any celebration.

According to the Law on Memorial Monuments, a memorial monument can also be the name of a public facility such as a street, only if it symbolizes the values prescribed by law, which are: to commemorate significant events, preserve the memory of prominent personalities, nurture human ideals and cultural- historical traditions, and pay tribute to freedom fighters, civilian war victims, and mass human casualties.

Furthermore, an eminent figure, according to the Law, is considered to be a person who:
1) has made a special contribution to the state, social, economic, scientific, or cultural development of Montenegro or a specific area or place in Montenegro;
2) whose work has international historical, scientific, cultural, humanitarian, or sports significance;
3) who was an organizer or prominent participant in the liberation war, uprising, or movement;
4) who has distinguished themselves in the fight against fascism.

We particularly draw attention to the fact that the Law clearly stipulates that it is not allowed to erect a memorial monument, among other things, to a person who collaborated with the occupier, its ally, or helper; a person who advocated fascist, chauvinistic, or Nazi ideas or ideologies; or a person who has had a negative role in the history of Montenegro or in the history of mankind.

The Republic of Croatia declared independence from the federal state of the SFR Yugoslavia in June 1991. In October 1991, the JNA, without any attack from Croatian territory on its forces in Montenegro or Bosnia and Herzegovina, carried out an aggressive attack on Dubrovnik and its hinterland and the Konavle area to the border with Montenegro.

By naming streets, squares, and settlements, we contribute to preserving the identity and values that characterize our country. We strongly oppose such glorification of aggressive warfare because we do not want such horrors to be repeated for our children, the children of Dubrovnik, or any future generation.

We demand from local authorities and political parties to act responsibly when making important decisions regarding the naming of streets and the erection of memorial monuments in local communities.

Everyone should know that democracy no longer simply means the rule of the majority, but requires consideration for the human rights of all.

Human Rights Action (HRA)
Centre for Civic Education (CCE)
ANIMA - Centre for Peace and Women's Education

Gravestones of Srebrenica with words written above of support towards the initittive

Inicijativu da Crna Gora sponzoriše Rezoluciju UN o memorijalizaciji genocida u Srebrenici podržalo čak 84 NVO i preko 100 istaknutih građana i građanki među kojima brojne javne ličnosti koje decenijama aktivno doprinose opšem interesu u Crnoj Gori. Crnogorske nevladine organizacije se nikada do sada nijesu ujedinile u ovolikom broju da podrže neku inicijativu.

Premijeru Vlade, Milojku Spajiću, jutros su organizacije koje su inicijalno podržale inicijativu uputile novo pismo sa dodatnim argumentima koji Crnu Goru obavezuju na sponzorstvo Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici.

Zahtijevamo da na dnevni red sjutrašnje sjednice Vlada uvrsti pitanje sponzorstva ove rezolucije UN od strane Crne Gore.

Očekujemo da Vlada odluči da sponzoriše rezoluciju prije svega iz moralnih razloga i izražavanja dužnog žaljenja zbog toga što je u Srebrenici u nekoliko dana jula 1995. godine strijeljano preko 8300 civila od kojih 600 djece, pri čemu je Crna Gora, u savezu sa Srbijom, tada pomagala Vojsku Republike Srpske čiji su pripadnici taj genocid izvršili.

Detaljnije u pismu koje je dostupno ovdje.

Povodom 8. marta ANIMA se pridružuje Maršu Vrijeme je za pravdu koji organizuje Centar za ženska prava (počinje u 12h) na trgu Nezavisnosti u Podgorici. Nakon Marša ANIMA organizuje XV konferenciju žena povodom 8. marta sa nazivom Što je tebi sekularizam? u prostoru NVO SPEKTRA, Ulica slobode 4. (početak u 15h).
 
Tim povodom izdajemo saopštenje :
 
ANIMA – Centar za žensko i mirovno i obrazovanje iz Kotora kao svake godine do sada afirmiše 8. mart kao politički praznik.
 
Konstatujemo da je za žene u Crnoj Gori izuzetno važno da se politike i uticaji vjerskih zajednica odvoje od politike i uticaja države. Svjedočimo da se kleronacionalizam normalizuje na dnevnoj osnovi i da se gubi granica crkve i države. Zato tražimo da se prestane sa praksom mješanja crkvenih zajednica u politički život, formalizmom na kojem se insistira dok se urušava sekularizam. Sve je više ugroženo pravo na ateističko ubjeđenje I postoji opasnost da se ugrozi osvojeni nivo prava žena. Tražimo od državne vlasti da pokaže da su crkva i država odvojene, da je država bezbjedna od retrogradnog uticaja vjerskih institucija koje svakodnevno vrše zloupotrebu vjerskih osjećanja i prava građana/ki. Tražimo da poštuju Ustav i zakone ove zemlje a svoja privatna vjerska osjećanja realizuju u crkvenim portama i dvorištima kroz obrede i vjerska učenja. Član 14. Ustava Crne Gore definiše i reguliše odnos između države i crkve tj. odvojenost vjerskih zajednica od države. Sekularna država počiva na vrijednostima slobode, jednakosti, individualnosti i punog poštovanja dostojanstva čovjeka. Smatramo da Crna Gora treba da bude zemlja u kojoj svi imaju jedanaka prava: u njoj ne treba da postoji nadmoć jednog uvjerenja nad drugim i čvrsto se zalažemo da polje politike i polje djelovanja crkvenih institucija budu odvojena.
 
Pozivamo sve žene da nam se pridruže.
 
Posebno pozivamo mlade žene koje su osvojile još jedan krug slobode u Crnoj Gori – obrazovanje, da ne dopuste da njihova emancipacija bude završena u raljama kleronacionalizma, da pruže otpor svemu i svima koji uporno nastoje da žene vrate pod okrilje primitivnih muških autoriteta uz koncerte o demokratiji koja „ne stanuje ovdje“.
 
Pokažite da možete i hoćete i pridružite nam se jer su sve revolucije koje su vodile završile na bedemima privatnosti i slobode koja nikada nije bila za žene.
 
Tim ANIME, mart 2024

Kotor, 26. 2. 2024.
 
27. februara 1993. voz 671 je krenuo iz Beograda ka Baru, na željezničkoj stanici Štrpce dočekala ga je paravojna formacija Osvetnici i srpska oružana formacija predvođena sada haškim optuženikom Milanom Lukićem. Uz pomoć policije koja je bila u vozu, iz njega je odvela 20 civila nesrpske nacionalnosti u nepoznatom pravcu. Svjedočenja posmatrača govore da su bez traženja objašnjenja napustili kupe i voz. Oteti i ubijeni su bili civili. Ubijeni su zbog onog što je pisalo u njihovim dokumentima. Većina ubijenih su bili iz Prijepolja, Priboja, Beograda i Podgorice.
 
Ni nakon 31 godina od zločina većina njih pronađena. Podsjećamo crnogorsku javnost da je za ovaj zločin osuđen Nebojša Ranisavljević u Višem sudu u Bijelom Polju na 15 godina zatvora. U Haškom tribunalu osuđen je Milan Lukić za zločine počinjene u Višegradu na doživotnu robiju dok za ovaj zločin nije odgovarao. Mićo Jovičić je osuđen pred sudom u BIH na kaznu zatvora od 5 godina. Prošle godine Viši sud u Beogradu je prvostepeno osudio Gojka Lukića, Duška Vasiljevića i Jovana Lipovca na po 10 godina zatvora a Draganu Đekić na pet godina zatvora. Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.
 
Podsjećamo crnogorsku javnost na odgovornost koju imamo prema žrtvama i njihovim porodicama jer je ovaj zločin učinjen u naše ime, a nalogodavci i idejni tvorci rata na prostorima ex JU nisu još imenovani.
 
Crna Gora se ne može distancirati od ovog zločina jer je bila uključena u ratni sukub. Odgovornost je na institucijama da pravda i pravo budu zadovoljene, utvrđivanjem odgovornosti onih koji su nalogodavci i izvršitelji i njihovom adekvatnim kažnjavanjem za ovaj zločin.
 
Smatramo da je važno da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav. Na vlastima je da prekinu projekciju zaborava, selektivnog kažnjavanja i ometanje procesa suočavanja sa prošlošću.
 
Pamtimo zločin počinjen u Štrpcima i tražimo da pravda bude zadovoljena
 
ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Kotor, 27. 12. 2023.
 
ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor poziva poslanike/ce u Skupštini Crne Gore da na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidnoj zaštiti a kojeg su podnijeli poslanici Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije, reaguju amandmanski i izjednače sve civilne žrtve rata a ne samo neke.
 
Crna Gora je umješana u ratna dešavanja devedesetih. Njene institucije učestvuju u projektovanju zaborava, selektivnog kažnjavanja i neadekvatnog odnosa prema zločinima i žrtvama što ometa suočavanje sa prošlošću, zadovoljenje pravde i stvaranja mira. Odlukom da se na selektivan način da status civilne žrtve rata samo “našim žrtvama” a ne nekim “drugim”, nastavilja se ratna politika. Neprihvatljivo je dijeljenje žrtava po osnovu etničkog porjekla i vjeroispovjesti.
 
Tražimo od poslanika/ca Skupštine da poštuje dostojanstvo žrtava bilo koje nacionalnosti, etnickog porjekla i vjerosipovjesti. Pravdu zaslužuju svi bez obzira gdje i na kom su se mjestu našli u vrijeme ratnih dešavanja.
 
Mir i povjerenje među zajednicama se gradi prihvatanjem odgovornosti za učinjeno i poštovanjem svih, i jednakim tretmanom za sve.
 
TIM ANIME

POZIVNICA

Povodom obilježavanja 29. novembra Dana braniteljki ljudskih prava, a u sklopu kampanje 16 dana protiv nasilja nad ženama, ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor organizuje promociju knjige autorke Nataše Nelević Mali roman o blatu u Muzičkoj sali Kulturnog centra Nikola Đurković u Kotoru, sa početkom u 18 sati. Odlomke iz romana čitaće učenica kotorske gimnazije Anastasija Dubravčević.

Iz recenzije Marine Vujčić:

“Mali roman o blatu” inspirisan je jednom bilješkom koju je Miroslav Krleža, ne sluteći da će se jednom u budućnosti pojaviti spisateljica koja će je tako vješto upotrebiti u književne svrhe, objavio 1952 godine. Na ovoj bilješci autorka romana izgradila je cijeli novi život u kojem se stvarnost i fikcija povezuju onako kako se to očekuje od dobre literature. Od Krležinog „strašnog, crnog, balkanskog„ blata predrasuda autorice je sagradila moćnu sugestivnu priču koja pokazuje da dobrim piscima treba tako malo da bi dali puno i vraća vjeru u dobra književnost može nastajati i u vremenu u kojem živimo“

O autorki

Nataša Nelević je spisateljica, teatrološkinja, publicistkinja i feministička teoretičarka i aktivistkinja. Autorka je ili urednica više knjiga iz oblasti teatrologije, rodnih studija i istorije žena, među kojima su „Dramski tranzit – Drama u Crnoj Gori 1995–2005“ (2008); “Ženski glasovi u izvedbenim umjetnostima Zapadnog Balkana: 1990– 2010” (2012); “Medijska konstrukcija roda – Crnogorsko iskustvo iz tranzicije” (2011); “Žene i nasljeđe – Ka osnivanju Muzeja žena Crne Gore” (2013); “Žene u Crnoj Gori od 1972 do 1914 – Istorijska čitanka (2010); „Šta je nama AFŽ – Prilozi za nova čitanja istorije ženskog socijalističkog nasljeđa“ (2017) i „Vodič kroz istoriju emancipacije žena Crne Gore“ (2018).

Autorka je zbirke dramskih tekstova „Drame“ (2017), knjige za djecu „Zovu me Čupa“ (2018) i romana “Mali roman o blatu” (2023). Dobitnica je Sterijine nagrade za pozorišnu kritiku (2003) i Nagrade za najbolji savremeni dramski tekst koju dodjeljuje Crnogorsko narodno pozorište (2011).

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Saopštenje povodom 25. novembra – Međunarodog dana borbe protiv nasilja nad ženama Anima Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje antiratni-feministički protest u crnini i ćuteći 25. novembra u 17 sati na Trgu od oružja u Kotoru. Akcija se održava u koordinaciji sa Ženama u crnom, Beograd i Mrežom Žena u crnom Italije i Španije; istog dana aktivistkinje i aktivisti protestuju na ulicama - Rima, Verone, Padove, Torina, Udina, Madrida, Toleda...), Beograda, Tuzle...

Rat u svijetu dobija svoju punu legitimnost, sijući patnju, uništavanje i smrt; rat poništava međunarodno humanitarno pravo i nenasilno rješavanje međudržavnih sporova. I zato:

Izražavamo našu solidarnost sa svim ženama koje žive u zonama sukoba

Gdje god da se dogodi, rat produbljuje potlačenost žena i legitimiše patrijarhalnu kontrolu nad ženama, njihovim životima i njihovim tijelima, ograničava njihovu slobodu i autonomiju u svim prostorima u kojima se one kreću.

Izražavamo našu bliskost sa

- ženama Gaze koje proživljavaju ratni pakao, rađaju na ulici, među ruševinama, dok se uništava cjelokupno društvo,

- izraelskim ženama koje uništava nasilje Hamasa,

- ženama u Izraelu i Palestini koje i sada, usred rata i nasilja, grade odnose mira i suživota,

- ženama u Ukrajini i Rusiji koje se bore protiv rata, suprotstavljaju prisilnoj mobilizaciji muškaraca i podržavaju prigovarače savesti, dezertere,

- ženama u Avganistanu, isključenima iz društvenog života, koje se suprotstavljaju talibanskom režimu,

- djevojkama i ženama u Iranu koje koje se bore protiv fundamentalističkog režima i na ulicama uzvikuju „Žena, život, sloboda“,

- izbjeglicama i migrantkinjama koje odbacuju logiku granica – u borbi za slobodu kretanja i bolji život,

- ženama koje se u zemljama, nakon rata, ratnih zločina, silovanja, genocida, bore za pravdu, svjesne da je „zaborav zločina – zločin“.

Osjećamo odgovornost da pojačamo naš nenasilni otpor nasilju koje se svakodnevno obrušava na egzistenciju žena i u zemljama koje nisu zahvaćene oružanim sukobima, sistemskom nasilju koje je još uvijek ukorijenjeno u odnosima među polovima, u emocionalnim odnosima, u porodičnom životu, u nejednakosti plata, u eksploataciji ženskog rada, pa sve do ekstremnog porasta femicida.

Nasilje nad ženama u Crnoj Gori uzima sve dramatičnije dimenzije. Širi se lista područja u kojima se ženski resursi destruiraju, iskorištavaju i zloupotrebljavaju. U periodu od 1. januara 2001. do 28 feburara 2017. u Crnoj Gori su se dogodila najmanje 73 femicida. U periodu od 2018. do kraja 2021. godine ubijeno je 12  žena, a do jula 2022. još dve žene. Lista nije potpuna jer se pretpostavlja da femicidi nisu prepoznati ili prijavljeni. U kontinuitetu vladajuće institucije verbalno daju podršku borbi protiv nasilja nad ženama ali u realnosti zločinci/zlostavljači ostaju nekažnjeni ili neadekvatno kažnjeni dok je sve prisutnije i intenzivnije nasilje.

Uprkos diskriminaciji, teškim okolnostima potlačenosti i negacije njihovih prava, žene na svim meridijanima, pružaju otpor, grade i jačaju odnose solidarnosti, odbacujući da budu žrtve i da budu podređene seksističkim i autoritarnim režimima.

Prepoznajemo se u vezama sestrinstva, feminističkog aktivizma, internacionalističke solidarnosti!