10. godina od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori politike rodne ravnopravnosti se ne sprovode i žene su u mnogo težoj poziciji. Iznevjerena su očekivanja od institucija države, prvenstveno Vlade, a u mnogim oblastima je došlo do pogoršanja.
Institucije države svedene su na zadovoljavanje minimalnih uslova o napretku u procesu ka EU – usvojeni su zakoni, konvencije, rezolucije, neki zakoni su revidirani, napisani su izvještaji, potpisano bezbroj memoranduma o saradnji, a na terenu sve to nije vidljivo.
Žene u Crnoj Gori danas žive u težim uslovima nego prije deset godina zbog izuzetno visokog kriminala, korupcije i nasilja u društvu i dodatno se strukturno radi na povećanju njihove zavisnosti kroz skandalozne zakone kojima se isključuju iz procesa rada, onesposobljavaju i svode na reproduktivne organe. Onemogućen im je pristup mjestima odlučivanja i mjestima napredovanja. Nasilje se toleriše : porodično, seksualno i u procesu rada. U ovom periodu uprkos privida demokratije i slobode patrijarhalni kulturni obrasci, nacionalna i vjerska osjećanja se zloupotrebljavaju i koriste za podjele u društvu. Sve ovo dodatno ugrožava žene i jasno je da neodgovorne i manipulativne političke elite, osim uskostranačkih interesa nisu u stanju da štite interese i prava zajednice. Nakon deset godina devastacije svih resursa i vrijednosti doveli su nas do političke krize koja ozbiljno prijeti miru.
Zahtijevamo da država obezbijedi ekonomsko blagostanje, socijalnu sigurnost, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo kako bi žene mogle da preuzmu veći stepen participacije u javnom životu i na mjestima odlučivanja.
Aktivistkinje
Anime
Bona fide, Pljevlja,
Centra za ženska prava, Podgorica
Snažna mama, Bijelo Polje,
SOS telefona Nikšić,
Sigurne ženske kuće Podgorica,
i svjedokinje na Ženskom sudu.
