autorka: Ljupka Kovačević
Sinoć( 22.08.) sam zaspala sa informacijom da žene iz Rožaja spavaju na pločniku ispred Vlade štrajkujući kako bi ostvarile pravo kao i druge žene u Crnoj Gori na jedinstvenu , daleko čuvenu mjeru diskriminacije žena „naknadu za višestruko meterinstvo“ koju su im obezbijedili opozicionari usvajanjem Zakona o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti. Važno je znati da ovaj zakon žene nisu tražile a dokaz za to je da nije bilo niti jedne javne akcije žena sa ovakvim zahtjevom a bilo je mnogo zahtjeva i štrajkova za obezbjeđivanje prava na rad,za pravičnu naknadu iz rada, za penzije kojima su žene branile svoje civilizacijsko dostignuće i emancipatorsko pravo.
Opozicionari su se u nedostatku volje da se bave vitalnim pitanjima žena (i stanovništva) dograbili nataliteta i populizma i „velikodušno“ obezbijedili ovaj zakon.Upadljiv je bio izostanak sa sinoćnog protesta onih koji su tu „privilegiju“ obezbijedili ženama (ili možda samo „svojim“ ženama). Upadljivo je i što na naslovnicama štampanih medija nema ni slova o štrajku ispred Vlade . Vidljivo je da uprkos razmimoilaženja koncepcijskih, principijelnih i ideoloških konsenzus medija i političara oko instrumentalizacije žena za njihove ciljeve je čvrst i neraskidiv. Ne trebaju njima žene iz Rožaja one su davno ostavljene bezakonju , siromaštvu i nasilju. Za njih su one neprivilegovana manjina i žene a ostalo je folklor ( nerad institucijana lokalnom nivou, izostanak dokumentacije, slaba evidencija ..).
Da postoji ono što naši kameleoni od političara kažu da posjeduju a to je Čast i Poštenje bili bi sinoć sa ženama iz Rožaja jer su ih oni doveli pred Vladu svojim nakaradnim idejama i populizmom i red bi bilo da su tamo sa njima. Časno bi bilo da u ovom haosu koji su napravili polovini stanovništva neuvažavajući upozorenja da krše ženska ljudska prava i politike ravnopravnosti makar završe sa političkom karijerom. Kako izostaje i jedno i drugo jasno je da ih prava žena Crne Gore ne zanimaju , da su one samo tu da budu potrošna roba za ostavrivanje njihovih privilegija. Ne držim do diskursa Časti i Poštenja u politici ali držim do Odgovornosti i tražim političku i moralnu odgovornost za one :
- Koji su Inicirali zakon
- Koji su digli ruku za ZA u Parlamentu
- Koji su digli ruku u Vladi da se obezbijede sredstva iz budžeta
- odgovorne u minsitarstvu koji nisu imala podatke o broju žena korisnica tog zakona
- odgovrone u ministarstva koji nisu imala podatke o broju žena koje su u penziji a koje će koristiti ovaj zakon
- odgovorne u ministarstvu koja nisu stala na stranu obezbjeđivanja ljudskih prava za sve
- odgovorne u službama koje nisu imale ažurirane podatke i koje su manipulisali podacima
- odgovorne službe koje nisu obezbijedile uslove da žene koje imaju pravo to i ostvare
- činovnike koji je svojim stavom diskriminisao žene koje su tražile svoje pravo
Preduzimanje aktivnosti koje slijede iz ovog vida odgovornosti bi promijenilo sistem i stavilo fokus na one koji moraju biti subjekt a ne objekat dešavanja. Ne trebaju velike riječi, padanje u afane o NATU i Naciji, nego konkretna odgovornost ( personalizovana) za konkretna zlodjela protiv interesa više od polovine stanovništva jedne države ( dinamika usvajanja i sprovođenja ovog zakona jasno je pokazala nakaradnost zagrljaja vlasti i opozicije). Smatram da je usvajanje navedenog zakona bio ozbiljan znak potonuća demokratskih principa i da svi trpimo štetu zbog toga a najviše žene koje su ovim činom udaljene sa terena politike i rada a dodatano se projektuje različitost u pravima kako bi se i dalje moglo ženama manipulisati.
Dakle pravičan odgovor žena na ovakav vid nasilja bio bi izostanak žena sa izbora koji se bliže, pa neka se i tog dana „zaslužni“ političari ponašaju kao svih dana mandata (i godina) - sami sebi dovoljni , muškarci protiv muškaraca, muška solidarnost u privilegijama. Napravili su ambijent u kojemu je skoro nemoguće pravično misliti i to je njihova najveća pobjeda i nasilje nad svima, zato će i dalje biti na cijeni „borba za mrvice“ a izostaće politička i moralna odgovornost onih koji su nam to „omogućili“.
24.avgust "Vijesti"