Održan 18.oktobra 2017. u prostoru NVO Zdrava dona Montenegrina, u vremenu od  17 do 19 sati

Prisutne : Verica, Ervina, Ivana , Vanja i Ljupka

U prvom dijelu smo razgovarale  o aktivnostima koje smo realizovale u prethodnom periodu (prema napisanom kratkom izvještaju) , o teškoćama na koje nailazimo kao i o podršci koju dobijamo.
Kako je ostalo još par mjeseci do kraja projekta pažnju smo usmjerile na aktivnosti  koje bi još trebale da realizujemo:

PLAN ZA NAREDNI PERIOD

  • Rad na Onkološkoj klinici – prisustvo na Konzilijum (1-2 puta sedmično) i rad na odjeljenju jedanput sedmično ( intervijui  sa ženama i podrška )
  • Predavanja – 27.oktobra je predavanje u Baru , planiramo i predavanje u Tivtu u dogovoru sa učesnicom u grupi u Kotoru koja je doktorica u Domu zdravlja u Tivtu
  • Rad u grupama – Nastojati da se održe i prošire sve grupe (Bar, Kotor, Bijelo Polje, Nikšić , Podgorica) biti uporne.Pokušati ponovo sa Herceg Novim i sa popodnevnom grupom u Podgorici.
  • Individualni tretman – nuditi ženama individualni tretman ukoliko se kolebaju za grupu ili im više odgovara individualno.
  • Istraživanja završena – o dodatnom radu u Brezoviku nismo razgovarale pa treba vidjeti da li imamo za to mogućnosti u narednom periodu.
  • Studijska posjeta – realizovati studijsku posjetu Onkološkoj klinici u Beogradu. Plan je da  odu Ivana i Verica i da istovremeno prisustvuju i konferenciji koja se održava u Beogradu u vremenu 9 do 11. Novembar.
  • Prevencija bournout sindroma – Vrijeme realizacije  zavisi od organizovanja osoblja na Klinici. drVanja Karađinaj nas je obavijestila da su ljekari obaviješteni i da će nastojati da nam što prije obezbijede grupu ( 15 učesnika/ca). Smatramo da će to biti  početkom novembra.  Ostale smo kod ranije predložene dinamike – jedanput sedmično po 2 sata u toku radnog vremena ( dan i vrijeme će odrediti na Klinici) Razgovarale smo o programu i dogovorile se oko tema koje smo definisalem: upoznavanje sa bournout sindromo, emocije, nenasilna komunikacija, samopouzdanje/samopoštovanje i saradnja.   Psihološkinje rade na predlozima sadržaja i organizujemo sastanak oko konačnog dogovora programa.
  • Saradnja sa medijima – urednik RTCG se u nekoliko navrata nije javio na telefonski poziv(Ljupka) iako je na prethodnom sastanku obećao saradnju. Nastaviti pozive. Ostvariti saradnju i sa RCG i sa drugim lokalnim radijima po potrebi i pozivu.
  • Konferenciju sa ženama iz grupa u Podgorici :

-          Datum – 24 do 26.novembar

-          Cilj-  Ojačati započeti program psihološke podrške kroz:  povezivanje žena sa predstavnicima/cama  institucija; povezivanje žena   iz različitih lokalnh zajednica sa kojima radimo; podizanje nivoa svijesti o značaju ženskih prava za njihovu bolest ; pravljenje strategije za nastavak rada .

-          Učesnici/ce : predstavnici Klinike za onkologiju, predstavnici Ministarstva za zdravstvo i Ministarstva za rad i socijalno staranje , žene iz grupa ( dvadesetak aktivnih ) i naravno članice Savjeta.

-          Program bi obuhvatao : kratak izvještaj o rezultatima ( početak konferencije ), set radionica o rodnoj ravnopravnosti, pravljenje predloga  strategije nastavka rada ; druženje i relaksaciju

-          Voditeljice bi bile psihološkinje koje rade sa ženama i facilitatorka za vođenje radionice za donošenje  strategije za nastavak rada.

  • Zakazati sastanak sa predstavnicima  Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo rada i socijalnog staranja ( odvojeno) –( pisati ministru )sa ciljem da se obavijeste o približavanju kraja projekta, sa našim aktivnostima i budućim predlozima za rad kako bi mogli da planiraju sredstva za narednu godinu i prije konačnog pisanog izvještaja. Cilj nam je da se obezbijedi kontinuitet psiho-socijalne podrške na Klinici ali i u lokalnim zajednicama.
  • Projekat za Opštinu Kotor – Važno nam je  da Anima  ne prekine započete aktivnosti (kontinuitet je u ovom radu od izuzetne važnosti) i  imamo ideje o dva pravca razvoja ovog programa pa pokušavamo da uradimo aktivnosti na vrijeme da ne čekamo „nastavk“ . Dva pravca razvoja psihološke podrške ženama oboljelim od malignih bolesti  vidimo krot : 1. Razvoj psihološke sliužbe na Klinici za onkologiju  i 2.razvoj  psihosocijalne podrške u lokalnim zajednicama. Usmjerile smo se na ovaj drugi dio koji zavisi od nas a  upravo sada je u toku konkurs  Opštine Kotor za dodjelu sredstava NVO za narednu godinu pa nismo htjele da propustimo priliku (naravno da je rezultat neizvjestan) . Uspjele smo da predamo projekat.U projektu smo predvidjele sledeće aktivnosti : nastavak rada u grupama, rekreativne aktivnosti (definisaće grupa ako dobijemo projekat), obiljezavanje značajnih datuma vezano za maligne bolesti ( predavanja i ulicne akcije ) , supervizijske sastanke sa ženama koje vode grupe. Ivana je preuzela odgovornost za ovaj nastavak. Ideja je da predamo ovaj projekat organizacijama koje bi konkurisale na lokalnom nivou ( Bijelo Polje, Podgorica, Niksić jer za sada su tu NVO koje bi mogle raditi dalje na ovome, eventualno Tivat i Bar).  Anima bi  u narednom preuzela odgovornost za dalju psihoterapijsku edukaciju kroz projekat prema Vladi CG ( ministarstvima) čiji bi osnovni cilj bio da  stručnjakinje  za ovu oblast iz inostranstva vode edukaciju  i  superviziraju psihološki rad na kinici i lokalnim zajednicama. U ovu edukaciju bi bile ukljucene sve voditeljice iz lokalnih zajednica i psiholog/škinja sa Onkologije i imamo u vidu stručnjakinje iz NVO Sve za nju iz Hrvatske koje vode edukacije u Hrvatskoj. Ovo je sve naravno neizvjesno ali zbog poruka sa terena „nemojte odustati“ koja nas obavezuje ne možemo da završimo aktivnosti predavanjem rezultata pilot projekta Ministarstvima i da čekamo njihove inicijative već imamo predloge koji bi morali da obezbijede uslove da se ove aktivnosti nastave.
  • Anketiranje medicinskog osoblja na Onkološkoj klinici  
  • Raditi  na analizi realizovanih aktivnosti I pripremi izvještaja za ministarstva.
  • PREDLOG – dr Vanja Karađinović je predložila da se u preporuke uključi i obavezna podrška Centra za fizikalnu medicinu za ove pacijente/kinje . Iz našeg iskustva u radu sa pacijentkinjama svjedočimo o stalnim tegobama koje one imaju nakon tretmana i vrlo rado podržavamo ovu preporuku koju u krajn jem izvještaju trebamo i medicinski obrazložiti.