Saopštenje DUBROVNIK 1991 – 2022

6.decembra 2022 godine navršava se trideset i jedna godina napada na Dubrovnik.

 

Pamtimo ubijanje grada i ljudi.

 

Združene snage JNA, crnogorske teritorijalne odbrane i paravojnih formacija Crne Gore i Istočne Hercegovine, uspostavile su totalnu blokadu. Stanovništvo je ostalo bez vode i struje i bez mogućnosti primanja humanitarne pomoći, bilo kojim putem.

 

Od 1. oktobra do 20. novembra, sistematski su granatirana, pljačkana i spaljivana sela Konavala i Primorja. 50.000 stanovnika/ca je protjeterano iz svojih domova i mučeno prozvoljnim granatiranjem, glađu, hladnoćom i isleđivanjem. Zarobljeni ljudi su mučeni u logorima u Bileći i Morinju.

 

Najžešći napad na Stari grad bio je 6. decembra i trajao je 12 sati. U tom napadu ispaljeno je preko 5000 projektila, kasetnih i sumpornih bombi, koje su zabranjene međunarodnim konvencijama. Uništeno je 30 % Starog grada, a do kraja opsade poginuo je veliki broj građana/ki. Opsada iz vazduha, sa kopna i mora trajala je do maja 1992. Namjera političkih vođa iz Podgorice i Beograda bila je da silom stvore “Dubrovačku republiku” koja bi bila priključena “Velikoj Srbiji”. Mi nećemo zaboraviti činjenice koje moraju da se unesu u udžbenike istorije kako se ne bi ponovilo i da bi nas podsjećalo na zlo učinjeno u naše ime našim komšijama.

 

Za zločine u Dubrovniku, u Haškom tribunalu osuđeni su general Pavle Strugar i viceadmiral Miodrag Jokić. Republika Srbija je odbila da sudi ratnom gradonačelniku Trebinja Božidaru Vučureviću. Crna Gora je za zločine u logoru Morinj osudila nekolicinu direktnih izvršilaca a za Dubrovnik nije ni pokrenut istražni postupak. Tužilaštvo ni jedne ni druge države nije, trideset i prvu godina posle zločina optužilo planere, organizatore i naredbodavce granatiranja Dubrovnika.

 

Trideset i prva godina je od sramnih stranica crnogorske istorije a zajednica se još nije suočila sa prošlošću. Grade se novi razdori u našem dvorištu kako bi politička elita mogla da vlada našim sjećanjem i životima. Podsjećamo građane/ke na ovaj zločin jer znamo da preuzimanjem potpune odgovornosti, utvrđivanjem istine o dešavanjima devedesetih i razvijanjem kulture sjećanja možemo doprinijeti ozdravljenju zajednice i razvoju mira.