autorka: Ljupka Kovačević

Nije prošlo ni mjesec dana od kada je Sveto Marović napustio partiju a rezultati njegovog izostanka su vidljivi. Nagledaćemo se i naslušati ogoljele beskrupulozne moći i logike jednoumlja. Lijepo je on to, godinam, znao  da umota u satenski  glas demagogije i podmićivanja ( emotivnog  i  materjalnog). Nismo zaboravili kako se sa strašću bavio „zviždačima“ usred pokretanja afere o Zavali , pa se tek nakon njegovog odlaska,  drznula jedna žena da zvizne . Moglo se zviždati i pod njegovom palicom,  ali potajno. U  ispovjednom razgovoru ( tema: dokazi o nezakonitom poslovanju)  sa njim obezbjeđivale su se  privilegije i zadovoljavale potrebe za stanom, statusom, zaposlenjem i školovanjem porodice, liječenjem u inostranstvo itd.itd. pa zviždanje nismo ni čuli.  Fino, filozofski , sa krinkom „dobrog čovjeka“ koji pomaže „nevoljnicima“ kako se ono što se čuje ne bi čulo, ili ono što se vidi ne bi vidjelo a u slučaju da to nije bilo dovoljno pomagale su institucije i mediji sa isključivanjem , diskreditacijom  i dijagnozom. Imalo se, moglo se.Zažaliće DPS za Svetom  a naročito njen lider koji sad mora sam da brine o potrebama partijica i  povjerilaca . Imidž  nepogrešivosti  i nepopustljivosti   se mora očuvati zarad opstanka.  Sada je  na snazi  kraduckanje u koje  lider DPSa  ulaže autoritet i integritet kako bi ostavio dojam  nepromijenjene moći. Izgleda ne za dugo jer je vidljivo da nedostaje  „filozof i ideolog“ , teško da će samo  „batinom“ moći  da drži sve  pod  kontrolom jer ni  službe više nisu sigurne .

  „Slučajem Ramada“ nije nažalost samo ovo postalo vidljivo,  grunule su predrasude , „dušebrižništvo“ patrijarhata,  majčinstvo kao „omča oko vrata“ žena i razlog za muška potkusurivanja . Umjesto da u fokusu svih političkih  govora ( naročito opozicionih) i medijskih  bude hrabar čin Patricije Pobrić preuzimanja odgovornosti za opšte dobro i pravedno društvo na  neprimjeren način se ubacuje emocija vezana za samohrano majčinstvo . Patricija  je svjedočila  o zloupotrebi državnih resursa od strane jedne partije . Kakav na to mora biti odgovor svih parlamentarnih partija  i građanstva?( bez obzira na porodični status zviždača) . Svaka osoba u Parlamentu i Vladi mora se odrediti prema ovom činu. Partijska saopštenja su gnusno  sakrivanje  iza mnoštva. Mora se opredijeliti i svaki građanin/ ka odgovarajući na pitanje : da li hoću da budem podržavatelj/ka krađe državnih resursa  za  intderese partija, ubuduće i uprkos činjenicama   ? Odgovor je DA ili NE , nema između i nema „ALI“.

Poštovani, 

hvala vam na pozivnici za svečanu Akademiju povodom proslave značajnog datuma kojim se podsjećamo da su žene Crne Gore svojim životima, naporom i zalaganjima izborile politička prava u Crnoj Gori. Svjesne smo da su tada žene znale načine borbe, znale strategije otpora i na kraju značaj osvojenog stepena političkih sloboda. Sedamdeset godina nakon toga, zapuštenost političkih prava žena u Crnoj Gori, pokazuje koliko su ona značajna  za državu koju predstavlja sadašnja politička elita. Bez pobrojavanja cifara koje su najgore u regionu, političke tekovine osvojene prije sedamdeset godina obavezuju na vise od manipulacije i primjera “proširenja” i kvazidemokratskih  popravki  kojima vlast i  opozicija tretiraju ovo važno pitanje.  Izrazavamo  svoje neslaganje  sa zloupotrebama i manipulacijama na polju političkih prava žena u Crnoj Gori.   Svjedokinje smo da  tokom zadnjih pregovora o fer izborima, nikome od političkih aktera nije palo na pamet da postavi pitanje uključenosti žena kao najveće društvene grupe u državi. To dovoljno govori o tome kako politički akteri shvataju ovo važno pitanje i na koji načni (ne) vide ženski dio biračkog tijela. Naša procjena situacije povodom  političkih prava žena u Crnoj Gori, je da se ona ne samo zloupotrebljavaju nego da su poligon za potkusurivanje u rijetkim slučajevima kada se Evropi želi ponuditi lažni napredak ili predstava o kulturi sjećanja. Dugogodišnje zalaganje za ženska prava  nam ne da za pravo da podržimo slavljeničku priredbu  zato što je ovakva realnost svodi na  recital i cinizam, koji služi samo političkom karnevalu u čemu nećemo da učestvujemo. 

S poštovanjem

Tim ANIMA

 U sklopu projekta " Van izolacije -ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjem" koji realizuje HRA uz podršku EU a Anima učestvuje u monitornigu i u istraživanje rodni aspekt u mentalnim oboljenjima održan je dvodnevni trening (21,22.juna) . dio trenigra o monitoringu prava mentalnih pacijenata  realizovan je u KSM. Pridutne su bile aktivistkinje hRA i Anime a trening su vodili Stephen Klain i Oana Girlesu, međunarodni eksperti. Nakon treninga urađen je i dvodnevni monitoring u Psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, Kotor.

Autorka: Paula Petričeeić Orlando, ljubavi moja

Ima gradova koji preko noći postanu simbol. Najčešće tragedijom. Na to računa svaki luđak ili usijani pravedni ratnik koji se preko leševa vere ka svom bogu, što mu na koncu dođe na isto.

Ubistvo 50 ljudi, uključujući i napadača, osiguralo je Orlandu mjesto u holu slavnih krvavih simbola. Noćni klub “Pulse”, gej klub u kom se desio ovaj zločin, tako je kroz samo par sati od prostora slobode postao prostor užasa i smrti. Ljudi su ubijeni na plesnom podijumu zato što su plesali sa osobama “pogrešnog” ili “nedozvoljenog” pola, roda ili seksualne orjentacije, ili jednostavno umjeli da se raduju s njima. Svako opravdanje koje uspije da se uglavi u koordinate ovog zločina zaslužuje krivično gonjenje.

Najlakše bi bilo okarakterisati Omara Matina kao islamskog fundamentalistu ili homofobičnog latentnog homoseksualca koji je u nemogućnosti da “izađe iz ormara” odlučio da ga digne u vazduh. Ali ove fioke u koje bismo tako rado odložili dio odgovornosti za svijet u kome živimo, već su prepune i iz njih viri sve i svašta. A znate već kako počinje svako veliko spremanje – prvo prihvatite da je nered vaš i da nema nikog drugog ko ga može pospremiti. Osim ako niste bijeli muškarac srednje klase, ili neka druga privilegovana živuljka koja računa na niz grbača pod sobom na koje može prebaciti teret. Tako se učimo da dehumanizujemo i da se pošteđujemo odgovornosti za haos koji ostavljamo za sobom. Osim ako ne odaberemo drugačije. Većina, nažalost, ne vidi zašto bi to učinila.