17.februar 2014, Ljupka Kovačević
Ministarstvo prosvete ovih dana sprovodi još jednu čistku opasnih, još jedno ubijanje discipline i nade. Odlučili su da su im psihološko –pedagoške službe veliko opterećenje pa ih treba rasturiti u interesu zaštite nedirnutog ratnog budžeta i politike “vanrednog stanja”.
Učenici po procjeni Ministaratva postaju opasni, nastavno osoblje je sve uplašenije pred svojim đacima tako da kontrolu i reprsiju treba pojačati svim sredstvima. Sistematski, dosledno, institucionalno u cilju potpune tišine i robovske poslušnosti, bez ikakvog javnog otpora, uspješno su u školama instalirali video uređaje za nadzor , policajce i redare kako bi interiorizovali strah na vrijeme.
Psihološko-pedagoške službe koje po opisu posla čine most između vani (roditelja) i unutra ( školski sistem i uprava) su suvišne i nepoželjne. Kao i u drugim oblastima društvenog život gdje se vrši nasilje svjedoci su nepoželjni a naročito oni koji smatraju da u školama treba razvijati slobodne ljude, učiti ih povjerenju, toleranciji i ljubavi. Stručnjaci iz ministarstva, pretpostavljam, dokazuju da će se to jednostavnije „učiti” pod budnim okom video nadzora i palice policije.
Psihološko- pedagoške službe su opasni znalci da nasilje rađa nasilje i da u školama učenici ( kao u zatvorima zatvorenici) pobunom zovu upomoć nadležne.Izbor nadležnih je ili da rješavaju problem ili da pojačavaju represiju. Očito da je drugi način poželjniji u crnogorskom obrazovnom sistemu. Bolje je eliminisati na vrijeme „suvišne ljude” i „suvišne profesije”.
Same, psihološko-pedagoške službe nisu dorasle tom uvidu niti su spremne da javno svjedoče sistemsko nasilje. Sistemu nimalo ne prijeti opasnost takve pobune. Ali, bahati i primitivni moćnici ne smiju ostati u toj neizvjesnosti i zato te službe treba ograničiti.
Ponavljam, ima novca za video nadzore, ima novca za policajce, ima novca za fingiranje edukacija čiji je cilj da se stečeno znanje nikada ne iskoristi, ima novca za eksperte i strategije koje se neće realizovati. Ratna područja će biti naša poželjna destinacija pa temeljno treba poraditi na „našem mentalitetu” kako bi pobuna bila nemoguća. Jasno da bude, laž i batina ne samo da su „iz raja izašli” nego su garant dalje pokornosti. Psihologija tu samo komplikuje. Sa te tačke gledišta Ministarstvo prosvete je na dobrom putu jer se za početak dobro uklapa u proizvodnju vojnika za tuđa ratišta i prostitutki za domaće tržište kako bi se zadovoljili umorni ratnici i bjelosvjetski lopovi.
Protestujem protiv takve politike i stidim se poslušnosti svih onih kojima je oduzeta mogućnost da djeluju u okviru ovih službi. Moćnici i na ovaj način pokazuju odakle im prijeti opasnost pa su uvijek i svuda na meti oni koji znaju, koji misle, nenasilni. Ministarstvu prosvete na ovaj način objelodanjuje da je krenula institucionalna akcija ka eliminisanju svakog znaka koji bi nas lakše doveo do evropskih standarda. Postojanje i razvoj psihološko-pedagoških službi u školama su dobra podrška razbijanju stereotipa i predrasuda koji proističu iz patrijarhata i ratničke psihologije i zato ih je trebalo podržavati u našim uslovima a ne ukidati.
Protestvujem protiv sistematskog nipodaštavanja psihološkog u ljudima (misli, emocija,morala) i protiv urušavanja psihologije kao discipline(od devedesetih uništeno je udruženje, sabotiran je fakultet, nema normativa, statuta, ni pravila) i protiv izbacivanja obrazovanih ljudi. Psihologija (nauka o duši) je nepoželjna u totalitarizmu i zbog toga ukazujem i protestvujem.