13. jul Dan ustanka

Povodom 13. jula Dana državnosti Crne Gore performansom pod nazivom “13. jul Dan ustanka” iskazujemo svoje neslaganje sa politikom koja legalizuje nasilje na svim nivoima, opstruira borbu protiv organizovanog kriminala, etiketira “neprijatelje” i progoni neistomišljenike, obespravljuje većinu a manjinu privileguje, povećava jaz između siromašnih i bogatih, eksploatiše i krši ljudska prava, usvaja zakone a potom ih ukida, budžetom poreskih obveznika plaća privatne poslove, zastrašuje građane/ke i izaziva sukobe nesaopštavanjem istine o ”državnom udaru”, a poslušnost priznaje kao jedini pokazatelj dobrih namjera i nužni preduslov učinkovite saradnje. 

Cijeneći da je kategorija odgovornosti najdeficitarnija kategorija naše političke zajednice, u svim sferama i na svim nivoima, tražimo odgovornost, zadovoljenje pravde i prestanak kreiranja sukoba.

Performansom koji će se održati 13. jula u 12:00 sati na Trgu od oružja u Kotoru ovom datumu na simboličan način vraćamo značenje otpora i nepristanka na nasilje režima i pozivamo građane/ke da ustanu za pravdu, mir i nenasilje, a protiv eksploatacije, podjela i nametnute kulture straha.

Vrijeme je da oživimo sjećanje na najčestitiji momenat naše novije istorije, pronađemo snagu za korjenitije promjene i vratimo nadu u bolju budućnost.

NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI“


22. godine  nakon genocida  u Srebrenici   još se postavljaju pitanja o realnosti ovog organizovanog zločina u kome su učestvovali ljudi iz Srbije i Crne Gore  a čije posledice su vidljive na čitavom prostoru ex Yu. Pravda nije zadovoljena jer osim komandne i neposredne odgovornosti izvršioca (ne svih) ne proziva se odgovornost inspiratora i podržavatelja. Proces iscjeljenja društva je otežan organizovanim zaboravom i veličanjem zločinaca , izostaje i   uvažavanje patnji žrtava.
Uprkos simboličkog izvinjenja, obilježavanja ovog dana prisustvom ljudi iz vlasti komemoraciji i posjetama spomenika žrtvama  u Crnoj Gori  se ne razvija svijest o važnosti istine i odgovornosti za učinjeno.
U Crnoj Gori se aktivno podržava  ubjeđenje da Crna Gora nije podržavala i učestvovala  u genocidu i zločinima u BiH  od strane pozicije i većine opozicije.Ovakav odnos podržava podjele i ravnotežu straha od naacionalnih sukoba.
Govoriti o posledicama ratničke prošlosti znači govoriti o budućnostti u miru.

Aktivistkinje Anime se pridružuju ženskim organizacijama iz regiona u akciji  „Srebrenica 8372“  i  odaju puno poštovanje svim žrtvama i članovima porodica  genocida u Srebrenici.


Tim Anime

autorke:Ljupka Kovačević  i Ervina dabižinović

Nije prvi put da se političarke napadaju u Crnoj Gori. Svaki put kada se neka usudi da iskaže svoj stav koji se ne slaže sa mišljenjem njenih kolega biva optužena sa manje ili više „suptilnosti“ a najčešće da njena ženska glava ne razumije. U takvim situacijama većina u našim partijama bespogovorno staje u stroj muskog autoriteta pa joj ostaje jedini izbor da ode ili da odćuti. I ako ode da ćuti jer je njen govor neprijemčiv i nerazumljiv za mizogine političare a i za širu javnost. Ovih dana svjedočimo diskreditaciju političarke, Anke Vukićević  političarke građanske orijentacije, žene koja se „usuđuje“ da javno govori ono što misli, da brani svoj stav u interesu vrijednosti koje zagovara. Neprimjereni su napadi koje zbog toga trpi i opasni glasovi koji se čuju u javnosti povodom njenog djelovanja. 
Izgleda da agenda njenih političkih grijehova sadrži: zagovaranje suočavanja sa prošlošću od devedesetih do danas, zaštitu prava žena, antiratne agende, građansku opciju naspram nacionalističke i klerofašističke svih boja, zalaganje za antifašizam, antimilitarizam i pacifizam, uvažavanje različitosti, solidarnost i građanska Crna Gora. Glasovi iz tame govore da je „grijeh“ sarađivati sa antimilitarističkim, feminističkim i pacifističkim aktivistkinjama i zemlje iz regiona. Treba svirati u vojničke trube i razvijati mržnju prema drugima. Treba se zatvoriti u muške torove moći, primitivizma, prijetiti sa svih strana. Žene koje ne pristaju da su broj u partiji su prve na udaru, još teže onima koje nisu u nacionalnom stroju. Mislećim ženama u predpolitičkim društvima izuzetno je teško jer su nepredvidljive i slobodne od poslušnosti prema gospodaru i njegovom bogu.
Pišemo ovaj tekst kako bi skrenule pažnju javnosti na opasnost budućeg postrojavanja, na isključivanje svih koje drugačije misle. Nekome su ovdje izgleda potrebne samo dvije nacionalističke kolone kako bi se ravnoteža straha nastavila dok se „gospodari“ nadgornjavaju. Zato je tako bijedna bila podrška majkama koje su mjesecima štrajkovale, zato će sigurno izostati podrška ovim usamljenim glasovima. Važno je znati da ti glasovi postoje i da su oni jedina nada a to je ono što po našem mišljenju i Anka zagovara – jednakost bez obzira na pol, vjeru i nacionalno opredjeljenje, utemeljivanje politike na ravnopravnosti a ne na hijerarhiji. 
Ljupka Kovačević
Ervina Dabižinović

7.07.2017.

Povodom 19. juna  2017. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA –Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje saopštenje .

            Silovanja na prostoru bivše Jugoslavije su bila planska, sistemska, organizovana i politički motivisana. Bečkom deklaracijom 1993, Rezolucijom 1820 prekinuto je ćutanje o ovim zločinima. Silovanje u ratu je imenovani i definisano kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti.        Od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca. Danas nakon 25 godina o ovim zločinima se malo govori. Za ćutanje o ovim zločinima odgovorne su politike, vlast, društvena zajednica i sistem institucija. Žrtve ovih zločina još uvjek su bez suštinske podrške. Pravda je nezadovoljena a žrtve trpe psihološki i socijalno nasilje što su pokazala i svjedočenja žena o ovom zločinu na Ženskom sudu –feministički pristup pravdi koji je održan od 7-9 maja 2015.godine u Sarajevu.

            Podsjećamo da je Crna Gora bila aktivna učesnica ratova na prostoru bivše Jugoslavije, da se o ovim zločinima ne govori, ne utvrđuju se činjenice o krivičnoj odgovornosti onih koji su u ime države ratovali u Bosni i na ostalim ratištima devedesetih. Koliko ima ratnih silovatelja iz Crne Gore ? 

Ukazujemo na ovaj datum kao značajan dan i pridružujemo se svima koji ga obilježavaju i koji se bore za kulturu sjećanja  jer pamtimo žene žrtve silovanja u BiH i važno je da političari odluče NIJEDNA VIŠE.