Kotor, 14.12.2022.
U Morinju u zgradama vojske JNA bio je Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske u periodu od oktobra 1991. do avgusta 1992. - to je činjenica. Činjenica je i da su tamo nepotrebno zlostavljani zarobljenici i postoji sudski dokument u vidu konkretnih presuda o tom zločinu kao i svjedoci koji su javno progovorili ali i oni kojii danas šapuću o tome što se tamo dešavalo. Činjenica je da je to na teritoriji Kotora i države Crne Gore. Sve drugo je politička manipulacija.
Kako Morinj pripada Kotoru i odnos prema zločinima koji su se tu desili su prvenstveno odgovornost rukovodstva Kotora i građana/ki Kotora u kontinuitetu od 91 do danas. Odnos prema tom zločinu svjedoči o odnosu prema političkoj, moralnoj i metafizičkoj odgovornosti ljudi koji su bili svjedoci tih dešavanja ali i o moralnoj i političkoj zrelosti onih koji su rukovodili Opštinom.
Zastrašujuće je ali i potpuno logično da ideološki sledbenici „pohoda na Dubrovnik“ kako se nije desio proces suočavanja, ni osvješćivanje građana Kotora o tom zločinu, za naslednike imaju ubijeđene nacionaliste koji danas tvrde da su oni glas „stanovništva Boke“ kao što su i tada bili i još uvijek vjeruju da je Lora u granicama njihove države i da oni imaju dužnost preispitivati zločine koji su se desili u drugoj državi a da prije toga ne urade to u svojoj. Ovo je moguće zahvaljujući isključivo interesu bivše političke elite koja je godinama do savršenstva dovela manipulaciju nacionalizmom zarad prikrivanja kriminala i korupcije. Formiranje kriminalnih klanova u Kotoru – umjesto istine o Morinju !Sad je kasno da se vrate na početak i svima je to jasno.
Aktivistkinje smo ANIME koje u kontinuitetu inisistiraju na suočavanju sa zločinom u Morinju zato što nas prvestveno profesionalno znanje čini obaveznim prema mentalnom zdravlju Kotorana a onda i prema žrtvama i zločincima. Znamo iz teorije i prakse koliko ratne traume iz prošlosti utiču na stvaranje i ponavljanje istih trauma u sadašnjosti i budućnosti, kao i što treba raditi da se ne ponove. ANIMA je upozoravala godinama na višestruke posledice zaobilaženja tranzicione pravde i suočavanja sa tim zločinom na život i razvoj Kotora. Imala niz inicijativa u tom pravcu i uporno obavještavala o godišnjicama zločina. Niko iz opštinskih a i partijskih organa nije htio čuti. Nije bilo profitabilno! Sada je profitabilno i jednoj i drugoj strani!
Rezultati takvog odnosa i slika nedostatka političke i moralne odgovornosti prema zločinu devedesetih ( napad na Dubrovnik i Logor Morinj) je današnja slika Kotora – mrtvog grada u funkciji političkih elita, njihovih ideja i vidika razvoja. Ignorisali su sve inicijative Anime vjerujući u svoju nadmoć i sposobnost da kreče istoriju i lažu ljude u skladu sa svojim potrebama. Danas nažalost i „naslednici“ rade isto, prisvajaju sve što se prisvojiti može, negiraju sve što je različito prave novu projekciju lažne realnosti kao što je da ta da se u Morinju nije desio ratni zločin i da se to ne treba znati i obilježiti.
Javno želimo reći, pa neka bude samo naš glas (nije prvi put) – Stanovnice smo Kotora duže od onih koji opravdavaju zločine i koji ne poznaju granice ni svoje, ni svojih, ni države u kojoj žive. Tvrdimo da je u Morinju bio zločin, da je obilježio Kotor sramotom i nasiljem i to više zbog ćutnje nego zbog događaj. Istjerani „tradicionalni mir i toleranciju“ se više nisu vratili ovdje. Dan danas ta ista politička i moralna misao ne dozvoljava da se istina zna i da Kotor nastavi tamo gdje je zaustavljen devedesetih. Želi se eliminisati svaki civilizaciski čin koji nije iznjendren iz skuta nacionalista. Želi se eliminisati sjećanje i misli svih onih koji drugačije misle u ime nove zločiniteljske političke realnosti.
Smatramo da je većina stanovništva Kotora umjesto što se povinovala „zarad mira i tolerancije“(konformizma) nesposobnim i nedobronamjernim političarima morala na svaki način insistirati na suočavanju sa zločinima devedesetih u Kotoru iako nije lako.
Sigurno je da ni nekadašnji grad Kotor a ni svijest i duh Kotora ne bi bili na nivou opravdavanja zločina činjenih u naše ime!
Aktivistkinje ANIME - Ljupka Kovačević i Ervina Dabižinović