Autorka : Ervina Dabižinović
U emisiji Načisto koja je emitovana prošlog četvrtka čuli smo o više tipova društvenih devijacija, kriminalu, organizovanom ili neorganizovanom, ali i kriminalu na složenoj slici institucija Crne Gore. Ono što emisiju čini iznimno važnom jeste saopšten stav u kojem se izražava otvorena direktna diskriminacija u jednom od postavljenih pitanja u intervjuu za prijem i imenovanje, Sudskog savjeta, koji diskvalifikuje žene kandidatkinje. Nismo mogle imati bolju priliku od ove gdje glas sistema pokazuje koliko i kako podržava i generiše diskriminaciju, ugrožava žene i njihovu ulogu i položaj. Dodatno, pokazujući kako to rade, nema dileme, pitanje nepovjerenja u institucije sistema je od iznimne važnosti, a notorna je činjenica. Ako to radi ova institucija možemo vjerovati (a rade) i ostale koje imamo, zvali ih kako god želimo - zarobljene, okupirane ili otkupljene. Diskriminacijske prakse smanjuju kompeticiju i sposobnosti raspoređivanja resursa onih koje tako ostaju van stroja. Nadam se da su, kao i ja, članice Ženske političke mreže gledale TV emisiju kakav god imale odnos prema njoj i da će uslijediti munjevita reakcija i zahtjev ovog novoformiranog subjekta i njihovih političkih mentora i finansijera (s obzirom da je antidiskriminacija jedan od ciljeva projekta) da se izvrši pritisak na instutucije sistema, mijenjaju dosadašnje prakse, pokretanje pitanja odgovornosti i pokuša otpočeti proces na zadatku dekonstruisanja sistema koji generiše nejednakost i diskriminaciju.
Da je ovo jedini zadatak bilo bi puno. Znale smo ovo i ranije. Ukazujemo na diskriminaciju godinama, od prvih dokumenata, institucionalnih mehanizama koje smo, vjerujući da je bolje da ih imamo, podržale da se formiraju jer smo željele da budemo dio normalnog svijeta u kojem se nasilje nad ženama reguliše zakonima i pravdom, u kojem se politička participacija žena razumije i podržava, a zagovaranje rodne jednakosti u društvenom smislu i sprovođenje politika ravnopravnosti čini bazičnim za napredovanje društvene zajednice i razvoja šire. Ostaje da se vidi da li je Ženska politička mreža kadra da realizuje svoj cilj koji im je na vrhu agende.
Na sajtu Ženske političke mreže kako vidim tretira se nasilje u porodici, preduzetništvo, antidiskriminacija, kao ključne oblasti djelovanja. Kao i do sada, bilo je za očekivati da politički subjekti mjenjaju sadržaj imenovanih pojmova pa se ne koristi nasilje nad ženama već nasilje u porodici iako se zna, a i brojke govore, da su u najvećem broju žene žrtve nasilja. Drugo, jednako važno, da li su obaviještene da se dvadeset i više godina radi na uspostavljanju uslova da se makar tema o ženama uvede u sve akcije sistema. S obzirom na ambicioznu agendu i na manjak informacija za one koji su korisnice ovog projekta, postavlja se pitanje koga u ove dvije godine informišu što su uradile, kada i kako. Informacije se danas dijele u sajber prostoru reći će, međutim, ukoliko su ciljevi vezani za najveću marginalizovanu društvenu grupu onda mali broj žena ima uopšte pojma da postoji Ženska politika mreža ili politički subjekt ne uočava postotak siromaštva žena kao jednog od važnih egzistencjalnih pitanja, tako da većina njih nema osnovne uslove da bi se informisala putem savremenih tehnologija. Da li je u posljednje dvije godine, javnost upoznata sa izvještajem rada aktivnosti ŽPM (ako jeste gdje je to i kada bilo) i da li se nešto promijenilo u položaju žena i oko njega? Da li su akterke Mreže zadovoljne postignutim? Do sada viđeno, sem sajta, za kojeg sam razumjela da je dio aktivnosti projekta kojeg finansira EU, UNDP i Vlada Crne Gore, su samo spotovi, reklame u kojima se političarke dotjeruju i friziraju za javnost, a u drugom kako se afirmiše njihova politička mjera nasljeđem iza kojeg ranije, a i sada, teško da je stala ili će stati jedna jedina političarka a koja moguće zna što je to Sifražetski pokret. Ostale, feminizam i politike feminizma, teško da mogu da prihvate kao svoj politički kredo i program. Tako je makar za mene, koja donekle zna o čemu se radi kada su politike feminizma na djelu .
Ovo sve pokazuje da je cilj politička i finansijska kontrola procesa u kojoj će se raditi onako kako to političke elite žele, pare dijeliti kako se kome može, a to je dio iskustva do sada i sa domaćim i sa međunrodnim donatorskim politikama, koje najčešće zbog svojih projektovanih ciljeva anuliraju ili ne vide realnost u kojoj žive žene u Crnoj Gori. Najgore što može da se desi jeste zagovaranje i podrška politikama patrijarhata koje se žele predstaviti kao politike feminizma. Detalje sam već uočila u video materijalima, tako da sam vrlo oprezna u samom startu. Rad na nekoj od radnih grupa (ne podržavam radove u radnim grupama koje se formiraju da bi se odvlačila pažnja od suštine i da izgleda da se nešto radi) što je bila dosadašnja praksa sistema iscrpljivanja aktivistkinja i nerješevanja problema koje smo delegirali, očigledano ili moguće da će biti zamijenjena djelovanjem van sistema institucija, iz političkog prostora upravo ovim subjektom preko projektne politike uz pomoć međunarodnih donatora. Iznimno je važno što će politički subjekt prepoznati kao temu kojoj će dati politički značaj, pa i taj eufemizam nasilje u porodici naspram nasilja nad ženama, upućuje da se nema baš previše povjerenja. A važno je da se postavi pitanje da li je ovo opet samo kupovina vremena i repetiranje ili relativizacija doprinosa ženske aktivističke scene i njenog djelovanja. Ostaje da se vidi hoće li u realnosti, a ne u sajber prostoru do kojeg žene ne mogu tako lako doći, makar ne one koje su na periferiji periferije, djelovanje ovog političkog subjekta mijenjati neravnotežu i pritiskati da se za nepravdu i kriminal odgovara.
Pokušavala sam da uočim iz informacija na sajtu da li Ženska politička mreža ima neki od ciljeva ili politički stav u konkretnom primjeru Pokreta majki i njihovom istrajavanju u kontinuitetu da im se zagarantovano stečeno pravo Ustavom Crne Gore vrati, na svojoj agendi? Bilo bi važno spustiti se iz partijskih niša i sajber soba na ulice Podgorice i redefinisati stavove partija i partijskih organa, koje su podržale Proteste majki da im se uzeto pravo vrati ili napravi plan djelovanja u tom smislu. Ili ćemo čuti da to nije formalno njihova odgovornost i njihova nadležnost! Svjedokinje smo da se politički subjekti na ovaj ili onaj način imenjuju kao podržavaoci Protesta majki međutim suštinska podrška izostaje. Iz različitih razloga, naravno. Međutim, ti isti razlozi djeluju i u drugim oblastima, recimo partijama tako da je neizvjesno (ili već viđeno) da li će političarke, koje su inače u obavezi da budu lojalne svojim partijama i liderima, uspjeti da postignu minimum solidarnosti po osnovu toga što žele da se bave zajedno politikama koje afirmišu promjene za žene. A valjda u taj krug spadaju i one koje se najduže opiru, u novijoj istoriji Crne Gore, zbog ukinutog stečenog prava, braneći tako svojim tijelom i životom Ustav države od onih koji bi trebalo da ga sprovode. Eto važnog zadatka. Našeg, doduše ne sa bjelosvjetskih agendi, i ne za bijele kragne i košulje!
Da se vratim na početak, primjer kako sistem i institucije diskriminišu žene nadam se da spada u djelokrug projektovanog 7. cilja Ženske političke mreže, a tamo stoji da će se baviti: eliminisanjem štetnih praksi, kao što su nejednake mogućnosti za žene u sferi zapošljavanja, odlučivanja i političkog učešća i nasilja u porodici.
Nadam se da ćemo prije izlaska ovog teksta čuti makar politički stav Ženske političke mreže po ovom pitanju jer je to zadatak kojeg su sebi zadale a koji im je i politička realnost u kojoj žive žene u Crnoj Gori, dala.
Ukoliko odgovor izostane biće po onom - džaba ste krečili.
