autorka: Ljupka Kovačević

Zadnjih dana mislim  na moju političku prijateljicu profesoricu Pravnog fakulteta u penziji koja je prije nekoliko godina bila odbijena  od UCG za zvanje emeritus. Razgovarale smo  tada o referencama, o etici , o monopolima na Univerzitetu  ali i o izraženoj mizoginiji.  Voljela bih da sam mogla da nađem spisak  tih nedodirljivih , u sjenci politika djelujućih, koji su ovih dana  tražili pare za status i zvanje i voljela bih da među njima ne stoji njeno ime.  Ne znam kojim su se motivima vodili kada su je odbili ali smatram da je danas  časno ne biti u toj grupi .

 

 Zahtjevom  da im se retrogradno plati dodatak za zvanje  natjerali su me da razmišljam o  društvenom  zlu. Da li je društveno  zlo ono kada vam razruše kuću , ubiju porodicu , unište egizistenciju , svedu vas na elementarno preživljavanje ?  ili je zloćudnije kada  akademska elita svojim činjenjem ili nečinjenjem zloupotrijebi etička načela koja su je kvalifikovala za poziciju i time trasira vrijednosni sistem generacija koje obrazuje ? da li se društvo oporavlja brže od brutalne destrukcije ili devastacije vrijednosnog sistema?

 Intuitivno osjećam da je ovo oglašavanje emeritiusa ,koji se prijetećim tonom obraćaju Univerzitetu,   ono zlo koje pogađa svijest ljudi i koje se proteže daleko izvan naših ljudskih  ograničenih egzistencija. Moje ubjeđenje da akademski status, naročito ovo časno zvanje, zavređuju oni koje je u životu vodila ne samo naučna radoznalost i dostignuće nego i etički principi koji su propisani i defin isani  „Kodeksom  akademske etike“  u kojem je  osim naučnih referenci  izuteno  važan  visok stepen odgovornosti prema zajednici  i opštem dobru.Kodeksom je to definisano kroz pet referenci :  profesionalna odgovrnost,  odgovornost prema studentima,  odgovornost prema kolegama,  odgovornost prema instituciji i društvena misija.

Pitam se da li je ijedan građanin/ ka u javnom djelovanju  emeritusa Crne Gore  u vremenu od rata do danas prepoznao   ijednu stavku od navedenih odgovornosti . Npr.  Kada su se emeritusi oglasili povodom rada Univerziteta? Kada su digli glas protiv uništavanja obrazovnih standarda, dezavuisanja istine i samog znanja? Kada su kritički javno promišljali o kulturnoj, obrazovnoj i političkoj eliti i njihovom uticaju na razvoj svijesti u CG ? Kada su digli glas protiv rata, uništavanja materjalnih, kulturnih i ljudskih resursa u CG? Kada su bili uznemireni zbog sverastućeg i sve intenzivnijeg nasilja svih vrsta i vidova u CG? Kada su podržali javno neku inicijativu ili bilo koga ko se usudio da promišlja o kolapsu znanja, nauke i visokom stepenu korupcije na Univerzitetu i društvu? Šta su imali da kažu o sumnji  da je ministarka nauke plagirala radove? Šta su imali da kažu kada je na poziciju rektorke došle osoba koja nema reference?  ... Ostavljen  mi je ogroman prostor da sumnjam  da  je upravo postavljanje rektorke  koja nema reference navelo emerituse da vjeruju da već kada nema reference ima nekontrolisanu dostupnost budžetu pa su u skladu sa tom logikom odlučili da je reketiraju?Da naplate svoju dalju lojalnost.  Da li je ova sumnja najbliža istini ?

Emeritusi su, čitamo iz medija,  poručili  da su od 2010  bili strpljivi  jer su razumjeli  da država ima ekonomskih problema !  Ko im je to naučno dokazao?  Niko  sa prosječnim sposobnostima u CG( izuzimam članstvo vladajućih koalicija jer oni vjeruju na riječ premijeru i onima oko njega) ne vjeruje u tu tezu . Večina u CG zna, uprkos  spinovanju elite i medija,   da ekonomske probleme u Crnoj Gori stvaraju oni  koji su je popljačkali , koji su se enormno obogatili na tzv neoliberalizmu i koji u dužničkom ropstvu i radnoj eksploataciji drže građane/ke Crne Gore?   Kako lojalnost sadašnjoj političkoj eliti  korespondira  sa etičkim načelima – pravde , slobode, ktiričnosti i istinitosti?

 Jasno im je  poručeno sa Univerziteta , ne  samo  da nemaju pravo, nego i to da su oni suvišni,nepotrebni  i iskorišteni za ideologiju režima kojemu su služili. Taj sistem određuje šta je referenca, zakon, moral,  a ne oni .  Trebalo bi da su svjesni da su tu gdje jesu jer su  im  takvi trebali, odćutali  su kada je trebalo govoriti  i sada treba ćuteći da  odu. Nepotrebni ljudi. Plaćeni su onoliko koliko je sistem procijenio da su doprinijeli, sada treba plaćati drugima koji su poželjniji i reperezentativniji i za čije napredovanje treba više ulagati npr kupiti diplomu,doktorat, poziciju, usavršavanje u inostranstvu radi praćenja modnih tendencija u svijetu  i slično...

Radovala bih se da nije ovako kako mislim ali nisam vidjela niti jednog emderitusa da je dao podršku radnicima Metalca koji su danima gladovali ispred Vlade. Da li emeritusi misle da isped Vlade nisu bili  ljudi koji se suprostavljaju nepravdi i trpe nasilje ? Da li su to bili neki neodgovorni ljudi po njihovom mišljenju?   Da li su zamišljali da se to dešava u nekoj drugoj državi gdje oni nisu  najodgovorniji  dio elite ? Gdje je bila njihova „društvena misija“?  I napokon, da li su vjerovali da ih njihove titule  štite od nasilja onih koji su im ih udijelili ?  Emeritusi nemaju nikakvu olakšavajuću okalnost za taj vid društvene i političke  zablude.  Isto što je urađeno radnicima Metalca urađeno je i njima i zašto ne bi ?  Ovaj režim štiti samo onoliko i samo one koji su mu korisni  u datom trenutku.

Emeritusi su propustili bezbroj šansi do sada da potvrde one etičke vrijednosti koje njihov status podrazumijeva . Podržavam njihovo pravo da traže sve ono što im zakoni ove države propisuju  jer su oni izraz povjerenja većine u pravni sistem ali se zgražavam od onoga kakav primjer ostavljaju akademskoj zajednici  za budućnost .   Ostaje mi  pitanje - Kakva bi  Crna Gora bila država  da su emeritusi  umjesto  podržavanja i razumijevanja teškoća političke elite  makar od 2010.godine  djelovali u skladu sa  Kodeksom akademske etike ? Ovako i njima ostaje samo ulica, na ovaj ili onaj način.

 

15.10.2014