Poštovani,

Razgovarale smo o vašem pozivu za  seminar „Praćenje implementacije Zakona i preporuka CEDAW Komiteta UN“  i odlučile smo  da nećemo prisustvovati ovom seminaru koji organizuje UNDP, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Centar za ženska prava  iz nekoliko razloga:

Prvi,  se odnose na stanje u kojem se trenutno nalaze ŽNVO. Mnogo je slabija snaga i uticaj  ŽNVO danas nego u peridou   prvog izvještaja Komitetu.  

Učestvovale smo u komplesnom  pisanju Izvještaja u sjenci,  uprkos jake opstrukcije upravo predstavnica UNDP-a i Odjeljenja za poslove  rodne ravnopravnosti. Vlada  je kasnila sa državnim izvještajem za CEDAW komitet tako das mo  morale dva puta da abdejtujemo Izvještaj u sjenci. Trošile smo dodatno  svoje vrijeme, novac i energiju i uspjele da ga zastupamo ispred CEDAW komiteta. Smatramo to uspjehom svih ŽNVO koje su bile uključene i dale svoj doprinos.

Postojala je solidna povezanost  organizacija, entuzijazam u očekivanju reformskih promjena i želja da se da vlastiti doprinos kako bi prve preporuke i zaključci Komiteta bili što konkretniji u interesu ostvrenja prava žena u CG.  Četiri godine kasnije situacija je neuporedivo gora za ŽNVO. Većina, uglavnom se jedva održava, nepovezane, bez zajedničke strategije i planova, diskreditovane od strane Ministarstva za ljudska i manjinska  prava i monopoliziranih ekspertkinja   koje je isto Ministarstvo proglasilo takvima. Nekoliko organizacija  koje se uglavnom bave porodičnim nasiljem pokazuju napredak i održavaju se uz veliki napor koji ulažu da održe dobre odnose sa institucijama i obezbijede iz dodatnih izvora vlastitu egzistenciju.

Drugi razlog je to što Vlada ne izvršava preporuke CEDAW Komiteta počevši od obaveze da crnogorsku javnost, naročito medije i žene, upozna sa obavezama koje su preuzeli kroz preporuke CEDAW  komiteta do toga da nije ispunila  ni 30% preporuka i da je drugi izvještaj napisala u kabinetima bez konsultovanja šire baze ŽNVO i žena.

Ističemo nekoliko oblasti :

  1. Generalno usvajanje zakona koji se ne implementiraju,uprkos obavezujućem stavu Komiteta da se potpisivanjem Konvencije Vladi Crne Gore stavlja u nadležnost da u svim sektorima inicira implemntaciju. Istini za volju u državnim institucijama  imenovane su kontakt osobe za rodnu ravnopravnost (66 osoba) čije se djelovanje ne prepoznaje u javnosti a često ni u samim institucijama
  2. Zastupljenost žena na mjestima odlučivanja  je  neznatno popravljena iako je postojala mogućnost i veliki pritisak ŽNVO da se učini značajan napredak. Radna grupa za izgradnju povjerenja u izborni proces je odbila  predlog ŽNVO  da uzme u razmatranje sugestije i ispoštuje obavezujuće preporuke Komiteta. Parlament, Vlada i institucionalni mehanizmi zadržali su arogantan i ignorantski odnos prema ŽNVO i  onome što su obavezujuće  preporuke Komiteta. Nisu obezbijeđena sredstva koja  bi bila na raspolaganju ŽNVO u zagovaranju ovih izmjena.
  3. Preporuka Komiteta  da država potpisnica intenzivira napore usmjerene ka kreiranju raznovrsnijih akademskih i stručnih mogućnosti za žene takođe nije ispoštovana. Obrazovni sistem se ne mijenja u smislu reformisanja programa koji sadrže rodnu tematiku   za učenje i studiranje . Seminari koji se organizuju su sumnjivog kvaliteta jer ih realizuju osobe koje nemaju relevantna znanja. Akademska zajednica ne čini nikakve napore  da se obezbjede programi rodnih studija, mastera, doktorskih studija. Anima je licencirala program „ Program obrazovanja za sticanje znanja i vještina iz oblasti rodne demokratije“ 2011/12 godine  koji je jedini takav u Crnoj Gori  a do danas ga nije tražila niti jedna institucija što po našem mišljenju ukazuje na nedostatak političke volje da  se rodne politike implementiraju  kroz svakodnevnu djelatnost (naročito u pravosuđu)
  4.  Formalno postoji napredak na lokalnom nivou gdje su postavljene osobe kojima je zadatak da se bave rodnim pitanjima na lokalnom nivou  ali najčešće one nemaju nikakva znanja o feminističkoj teoriji i praksi, rodnim politikama, nemaju jasno definisane obaveze i odgovornosti,  niti  su naučene  da preuzmu odgovornost prema ženama u lokalnoj zajednici.

Ovo je samo mali dio koji ukazuje na nezainteresovanost institucija, na nedostatak političke volje, na neodgovoran odnos prema problemu i prema novcu. Dodatno,  mogle bi da napišemo ovdje studiju o  životnim problemima žena: o tome kako se  krše radna prava žena, kakav je odnos svih institucionalnih mehanizama i institucijama prema ženama gubitnicama tranzicije, kakav je odnos prema ženama na tržištu rada, kako se eksploatatorski i nasilnički odnos poslodavaca podržava kao i  o materjalnoj, emocionalnoj i političkoj zloupotrebi žena koje su primorane da rade kako bi preživjele.

Treći razlog, političko licemjerje i demagogija institucionalnih mehanizama,  a i međunarodnih organizacija koje se bave politikama rodne ravnopravnosti.

Jedan primjer je poziv na vašu konferenciju u kom piše da će se voditi  „otvoreni dijalog između Odjeljenja i ŽNVO „  a do juče (četiri godine) je bio zatvoreni  monolog sa „velikodušnom “ ponudom – obratite nam se kad god hoćete! Da li postoji varijanta da se neko iz Odjeljenja ili Odbora obrati ŽNVO za neku konsultaciju ili uslugu? Možda postoji varijanta da se uvijek obraćaju istim saradnicama radi istih interesa a ostale se ostavlaju  za „otvoreni dijalog“.

 U pozivu je naznačeno  da treba da se definišu prioriteti u okviru definisanih prioriteta . Navedeni prioriteti, po našoj ocjeni,  ne odslikavaju sliku potreba i problema žena u CG.

Drugi primjer je iskazano licemjerje Ministarstva, institucionalnih mehanizama i međunarodnih organizacija povodom diskriminatorskog  zakonom o penzijama za žene  koje su radile i  rodile troje ili više djece. Kako se desilo da u bužetu nikako nema para za Ženske studije, za istraživanja pozicije žena, za kvalitetne usluge traumatiziranim ženama, za skloništa…  a ekspresno su se obezbijedila sredstva za ovu vrstu penzija  od Vlade čiji su partijski drugovi i drugarice u Skupštini glasale protiv. Niti jedna riječ od strane Odbora, Odjeljenja, Međunarodnih organizacija, niko se nije našao da traži ispitivanje ustavnosti  zakona   iako se zna da se ovakvim zakonima direktno diskriminišu svi očevi i sve žene koje su rodile manje od troje djece i one koje nisu rodile. Ova vrsta humanosti je najprimitivnija politička manipulacija i podrška stereotipima patrijarhata. Cij ovog zakona je jasan iza jeftine borbe za političke poene,stvara se razdor i nasilje,  ne samo među ženama,  još perfidnije povećava se nasilje unutar porodica.

Najznačajniji prioriteti, po našem mišljenju, ŽNVO u Crnoj Gori a i svih žena koje nisu u funkciji održavanja vlasti i fingiranja evropejstva je da u političkoj krizi u kojoj je Crna Gora doprinesu očuvanju mira, da samostalno odlučuju o svom dobru i izborima, uvažavanju različitosti i smanjenju podjela –klasnih, nacionalnih i rasnih.

Svako učešće u ovakvim seminarma  oduzima našu energiju i entuzijazam tako da ovog puta nećemo u tome učestvovati.

U ime Anime

Ljupka Kovačević i Ervina Dabižinović