Volim liberalne pokrete. Nezavisnost. Donekle i Crnu Goru. Ali pokret za nezavisnu Crnu Goru na mene ne računa kao kandidatkinju koja bi svojim glasom uticala i mijenjala. Nisam majka, a nisam ni muškarac - inženjer, tonac, radnik... Sa ponuđenim likovima u spotu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, ne mogu se identifikovati ni sa jednim, pa ni onom jednom. Drugi identiteti, sem mladog zaposlenog muškarca i majke dojilje,
nisu stali i prispjeli da budu prikazani u kvazimodernističkoj ikonografiji koja ne može bez ratničkog i prošlosti, gdje sve miriše patrijarhatom. Nema Različitosti i Drugosti: bolesnih i invalida, starih, djece, Roma i Romkinja, gladnih, štrajkača i štrajkačica, nezaposlenih... Znate li da je i to Crna Gora, da smo i mi građani i građanke i glasači i glasačice?
Aleksandra Kovačević