“Teroriza i ekstremizam nisu izraženi u Crnoj Gori ali…” zaključak je sa tzv. naučne konferencije koja je juče održana prema informacijama koje su se pojavile u medijima, a da su na njoj kao glavni akteri bili policajci, popovi i političari. Prvo, niko nije demantovao ni postavio pitanje posebno ne akademska zajednica Crne Gore o kakvoj je to naučnoj konferenciji riječ na kojoj nije bio niko od naučnika/ca? Ne znam da li  je vići stid to što se čita u novinama ili javno postavljenog pitanja koja je to „naučna“ konferencija gdje su protagonist popovi, policajci i političari! Ne radi se o neukusnom vicu,…izgleda da jedno u Crnoj Gori pendrek, krst, polumjesec zajedno čine naučnu zajednicu. Makar su nas tako informisali mediji.  Sve sa aminom politike. Ali to nije sve. Sem toga juče je u toku jednog dana bilo toliko susreta političara i popova. Na ovaj ili onaj način. Što li nam to pokazuju? Predsjednik Skupštine, zakonodavna vlast, premijer Vlade i Ministar pravde, izvršna vlast, obreli su se u svešteničkoj sobi čega radi? Izgleda da je vlast nemoćna da uredi ono što je prethodna vlast uneredila i učinila zarobljenim te su u potrazi za rješenjem otišli na kontemplaciju!!! Ne bi li im pop probistirio što je to što treba da urade. Pa nije bilo dovoljno nego je i Ministar pravde, koji izgleda nema drugog posla nego da lično uruči službeni list u kojem je objavljen zakon o slobodi vjeroispovjesti, izašao iz svoje državne kancelarije i otišao na poklonjenje u drugu službenu kancalariju onog koji zna ko je glavni. Možemo da se zapitamo što nam to govori? Ili zbog izbora ili zbog nagrade nakon ovozemaljskog života… Od decembra prošle godina do dana današnjeg prepliću se naše institucije sa institucijama jedne vjerske organizacije, rušeći sve rekorde za poslednjih trideset godina. Da je i zbog zahvalnosti pobjede mnogo je! Tako da se usuđujemo da kažemo da je teško na taj način otpočeti skladan suživot sa ostalim vjerujućim koji predstavljaju manjine u Crnoj Gori. Po meni Crna Gora ima važnijih problema i vapi za odgovoriam i rješenjima!  Možda je samo sve to postalo javno?

Nazvaćemo ga skupom “Ekstremizam, terorizam i religija" kojeg je organizovala Internacionalna policijska organizacija Crne Gore, okupio je sedam muškaraca što popova što policajaca i političara (da im ne nabrajam sve titule) pokazujući ko će se baviti rame uz rame temama od javnog interesa. Njih sedmorica su se ponašali kao da nisu dobro: lamentirali su nad temom ne bi li vrloj javnosti jasno stavili do znanja ko su neprijatelji teroristi jasno ih odvajajući od vjerujućeg naroda.

Ekstremizma i religije, kako ovo poznato zvuči. Kako se ovo pojavljuje kao jedna od slika zloupotrebe i sijanja zla. Uložili su sva šestorica zajedno debeli trud, posebno političari da nas relaksiraju od zlokobnog uticaja vjere u zemlji gdje se krv devedesetih još nije oprala odgovornošću sa šaka počinitelja, idejnih tvoraca, komandujućih (a to je aktuelnoj vlasti prvi zadatak po meni, ne bi li došli do nacionalne komisije koja će utvrditi činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, usvojiti zakon o lustraciji i razvijati svijest da je suočavanje sa prošlošću osnov razvijanja mira i kulture nenasilja) dok smo komšijama trebili porodice i imanja i dušu. I sada ćemo tablicom množenja vjere da se pokažemo kao empatični, tolerantni (na šta su se pozvali učesnici skupa) pored političkog izbornog dvorišta u Nikšiću ili školskog u kojem su se juče mlatili vršnjaci do krvi.  U ovoj atmosferi zloupotrebe, nasilja i mržnje jučerašnji skup ne da nije neutralisao već usijao atmosferu nego je otvorio nove frustracije i bojazni makar kod 51% građanki ove zemlje. Pitam se što vam je to trebalo? Mislim da nam je svima malo previše?

Imamo li mi važnijih tema sem ako diskriminaciju i nasilje svih vidova nad ženama ne imenujemo terorizmom od strane muškaraca svih boja i nacija, gdje političari zlo/upotrebljavaju policijsku instituciju a popovi osmišljavaju javnu politiku. Jesmo li juče vidjeli tri stuba države, popove, policiju i političare koji su u naznakama, vješto u rukavicama naglasili kako bi bilo najbolje da se u školama javno svjedoče da Bog postoji!!! U prisustvu institucija države kršen je Ustav. Tako nam je umiveno lice jedne od zvaničnih crkava u Crnoj Gori približilo s neba pa u rebra kako bi valjalo razmisliti dobro i oprezno koja bi to forma vjeronauke bila dobra da se uvede u Crnoj Gori jer je ona deficitarna tim predmetom u svom obrazovanju. Samo se tu gdje vlada opšte neznanje ovako nešto može govoriti. Kao da se ne zna da se iz tog krije uticaj i moć koju crkva nikako da prestane da sanja i da pokušava da uredi. Prema jednom od ona tri velika P to će biti i moguće jer su država i njene institucije juče pokazale ko im je važan ne bi li se dobila vlast u Nikšiću a ne bi li oni pokazali jednom drugom mjestu uticaja koga izabrati za Mitropolita u Crnoj Gori.

I tako između prepletenih ruku i perili doći će se do toga što je to što se treba crkvi uraditi kada ona toliko radi za političare. E tada će političari trgovati sa ženama i vjeronaukom. Naravno treba meso za meso. Sedam njih je juče kroilo sudbinu sve sa najboljim namjerama obrazovanju, kritičkom mišljenju i ženama u Crnoj Gori. Nad najvažnijim i najosjetljivijim. Ne bješe tamo nikoga da jezikom crnih brojki, koje je prethodna a i sadašnja vlast te korona učinili građanima/kama. Političari nesposobnošću a Kovid 19 svojom nepredvidljivom neumoljivom snagom, pokazali bilans našeg siromaštva i bijede. Pune se groblja, popusta zadravstveni sistem, sprema se glad dok se iz epicentra vlasti lamentira pod Ostrogom. Ta želja da se svjedoči u školama o Božijoj prisutnosti lako će biti izgleda trgovana sa osnaživanjem sopstvene vlasti. Pa da nam provedri, možda i koronu otjera!!! Svakako je lakše praviti ustupke od nezavisnog obavljanja svoje javne uloge koju im određuju zakoni i Ustav u članu 14. o odvojivosti države od crkve… Kompletne institucije su juče pale i porazile Ustav države. I nas sve sa njim. Otvarate na velika vrata to da će nam popovi vršljati po školama, ulaziti u materice ženama i glogovim kocem pokazivati na vještice koje se bune. Institucije koje bi trebalo da štite žene svojim legitimitetom i zakonima, ne smiju se izgubiti i lunjati  crkvenim dvorištem odakle dolaze konzervativni, diskriminatorski i mizogini stavovi prema ženama. Unutar crkve i van nje. Hiljadama godina.

Jučerašnje sastajanje političara i popova ne daje ni trenutka otklona od onog da se uticaj crkve već debelo prelio u naš javni prostor i debelo ga već kreira. Ko može to da zaustavi? Ko može da se suprostavi ovom što se već događa a ne sluti na dobro? Dalje mantije od naših škola što dalje!!!

 

Otvoreno pismo mandataru Zdravku Krivikapiću

 

 

Poštovani mandataru,

 

Nakon pogledanog snimka okruglog stola „Položaj žena u crnogorskom društvu“ u organizaciji NVO „Ne damo Crnu Goru“ kojeg je moderirala dr Vesna Bratić, predložena na Vašoj listi za ministarku prosvete, nauke, kulture i sporta, dobili smo priliku da se upoznamo sa stavovima kandidatkinje Bratić po ovom važnom pitanju. Kao dugogodišnje aktivistkinje i borkinje za ženska ljudska prava u obavezi smo da ukažemo na razloge zbog kojih samtramo da je predložena kandidatkinja neprihvatljivo i neadekvatno riješenje za navedene resore, posebno za obrazovanje.

 

Kandidatkinja Bratić bira da putem okruglog stola upozna javnost sa svojim stavovima o  poziciji žena u Crnoj Gori iako, koliko nam je poznato, to u dosadašnjoj uspješnoj akademskoj karijeri nije činila, a bilo je puno prilika za to jer su žene u Crnoj Gori upravo na rodnoj osnovi bile i jesu ugrožene i napadane – od nasilja u porodici i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja, preko napada na novinarke, protesta majki, nedovoljne političke participacije žena do sistemske rodne diskriminacije koja kapilarno premrežava crnogorsko društvo i njegove institucije.

 

Stavovi koje je iznijela u svom kratkom uvodnom izlaganju krajnje su problematični i duboko nas zabrinjavaju. Izjava da ”žene imaju položaj koji same izaberu” pokazuje visok stepen neznanja i neosviještenosti o položaju žene u savremenom društvu i svodi kompleksnu poziciju žena uslovljenu mnoštvom društvenih, političkih, rasnih, rodnih, kulturnih i klasnih (da nabrojimo samo neke) faktora na individualno postignuće i odgovornost. Ovakva je njezina tvrdnja i maliciozna jer počiva na istoj logici kao i tvrdnje prethodne vlasti da se gubitnici tranzicije, koji predstavljaju većinu osiromašenog i poniženog crnogorskog stanovništva, ”nisu snašli” tokom privredne transformacije društva i da je to samo i jedino njihov gubitak i njihova odgovornost. Ovo pokazuje izrazito ograničen kapacitet solidarnosti i brige za opšte dobro u državi u kojoj kandidatkinja Bratić treba da vodi jedno od ključnih ministarstava koje objedinjuje nauku, prosvetu, kulturu i sport, a utoliko je opasnije i gore imajući u vidu da u novoj Vladi neće postojati Ministarstvo za ljudska prava.

 

U uvodnom obraćanju ona kaže da nije feminista. Nije sporno da kandidatkinja za poziciju ministarke nije feministkinja, ni dosadašnji/e to nisu bili iako se nadamo da će budući biti, ali jeste sporno potpuno nerazumijevanje toga što feminizam kao teorija i društveni pokret jeste i taj ”luksuz” budući ministar ili ministarka ne smije da ima. Naime, u feminizmu nije riječ o ”specijalnim popustima i povlasticama” već o borbi za emancipaciju, jednako ljudsko dostojanstvo i ravnopravnost i iskorjenjivanje svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Upravo su zalaganja onih koji se nisu libili da se deklarišu kao feministi i feministkinje omogućila i kandidatkinji Bratić pravo glasa, imovine, zaštitu od nasilja i pristup obrazovanju, tržištu rada i učešću žena u političkom životu.

 

Na kraju, ali ne i manje bitno, podsjećamo da je korištenje rodno senzitivnog jezika zakonska obaveza svih građanki i građana Crne Gore, a da bi zakone morali da poštujemo svi, a posebno oni koji pretenduju da vode ključna ministarstva nove Vlade. Navedeno nerazumijevanje diskriminacije žena u jeziku i spremnost da se krše obavezujuće zakonske norme potvrđuje sumnju da dostignuti nivo ženskih prava može biti ugrožen ličnim ubjeđenjima nosilaca najviših javnih funkcija koji nemaju kapaciteta da ženska prava shvate kao temelj demokratske promjene i ostvarivanja istih prava za sve. 

 

 Iz navedenih razloga, kao organizacija koja se dugi niz godina bavi rodnom ravnopravnošću, njenu kandidaturu za čelnu poziciju Ministarstva prosvete, nauke, kulture i sporta smatramo neprihvatljivom i tražimo od Vas da ovo imenovanje povučete, a da za istu poziciju predložite ženu koja je senzibilisana u odnosu na rodnu ravnopravnost i potpuno svjesna zakonskih obaveza u tom smislu.

 

 

Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Kotor

Pismo podržale:

 

 

Crnogorski Ženski Lobi Podgorica

 

Centar za ženska prava Podgorica

 

Centar za građansko obrazovanje Podgorica

 

Sigurna ženska kuća Podgorica

 

Prima Podgorica

 

Snažna mama Bijelo Polje

Ovaj susret je prostor zajedničkog promišljanja o pitanjima koja nas zaokupljaju; zamišljen je kao uzajamno informisanje i razmjena, kritička refleksija, postavljanje pitanja, izazova sa kojima se suočavamo – lokalno i regionalno, ali i globalno. Diskusioni kružok je njegovanje različitih stavova i percepcija, uvažavanje različitih glasova i uvida akterki i aktera aktuelnih društvenih procesa. Ovaj događaj organizuju: ’Anima’ iz Kotora i Žene u crnom iz Beograda. Diskusioni kružok održan je u Kući slobodne misli u Kavču 25. oktobra 2020