Kotor, 19.0.2022.
Oglasio se Ženski klub Skupštine. Kako se oglasio, bolje da nije. Nije bilo nužno da se oglase kad već nisu imale ama baš ni jedno javno oglašavanje povodom haosa i ludorija njihovih kolega u kojima očito učestvuju sa više zadovoljstva nego što to javno priznaju.
Ciljevi koje su kroz Ženski klub definisale kao zajedničke mogu se realizovati u demokratskim uslovima kojih nema u Crnoj Gori a nije ih ni bilo ni onda kada su ih definisale ali svako ima pravo na snove. Lijepo zvuči:
- afirmacija rodne ravnopravnosti na svim nivoima odlučivanja;
- podsticaj ženama za veće učešče u političkom i javnom životu;
- unapređenje položaja žena u svim sferama društva;
- podsticaj i unapređenje solidarnosti i humanosti, promovisanje volonterizma i međusobnog pomaganja.
Zadaci su unapređenje zakonskih okvira, regulative i ambijenta. Naravno, formalno, jer implemntaciju ne vidjesmo nikako. A pozivanje na sve autoritete (kojih nema) posebno na ustavno-patriotske u situaciji kada Ustav ove zemlje gaze, svi počevši od “patriota” je besmisleno.
Činjenica, prozvane su kada su navodno neke ambasade primijetile da postoje kao Klub a kolege iz Parlamenta vidjele priliku za još jednu zafrkanciju. Odgovorile su - ali kako? Proglasom: Demokratiji su potrebne žene.
Tim proglasom se valja pozabaviti da slučajno neznavene žene ne pomisle da je parlamentarni Ženski klub krenuo da uzme poziciju koja im pripada (24% parlamenta) i zahtijevaju demokratske procese.
- čemu one to kada je u prvoj uvodnoj rečenici jasno da više brinu o bedemima patrijarhata (Zabrinute zbog polarizacije u društvu koja ugrožava dobrobit i bezbjednost naše djece.) pozivanje na djecu kada se prozovu ženu i jasno kažu da ne razumiju ni sam pojam brige van kruga “porodičnih vrijednosti. Lijepo dimi patrijarhat koji uči da tuđa djeca su tuđa briga. I one se jasno opredjeljuju, ne samo da ne treba brinuti o tuđoj djeci već da roditeljstvo pripada samo ženama. Toliko o rodnoj ravnopravnosti!
- Sa “poznavanjem” izazova globalnih i regionalnih kriza u kojima vide razlog krize u Crnoj Gori relativizuju odgovornost partijskih elita (prošlih i sadašnjih) za crnogorsku tranziciju u EU dok su te iste elite združeno svih ovih godina sabotirale sam proces.
- Posebno je srceparajuće (a da nije cinično) što kažu da Crna Gora ne zaslužuje da bude u funkciji partikularnih interesa, naročito partijskih. A već vrapci pjevaju da Crna Gora samo tome i služi. Ništa klub ne bi radio da tako ne bude, mada možda bi plakale.
- U nastavku istinski cinično - uvažavajući značaj svih grana vlasti i nezavisnost institucija Kako se može uvažavati nešto što zaista ne postoji. Šteta a lijepo zvuči baš kao što one figuriraju.
- Konačno velika Odluka u situaciji izazova – da ne budemo pasivni posmatrači već aktivne učesnice. Ne, ne znači to da se spremaju na nenasilan otpor u holu Skupštine do potpune deblokade i optimizacije pravosudne grane vlasti. To znači da su se usudile da se javno oglase.
- Naravno, ne može bez potkusurivanja sa brojem žena - statistički su žene prava većina u Crnoj Gori. Je li to prijetnja brojem žena ili samo kuknjava – da žena ima više ! Što sa tim? Da se uplaše ili sažale muške kolege? Mozda bace vruć krompir nekoj u ruke.
- Na kraju apel uz pouku kolegama u parlamentu kako lijepo one mogu uspostaviti konsenzus o svim pitanjima kojima su se bavile. A čime su se to bavile? Pomirenjem nacionalnih zajednica? Bojkotom potpisivanja Temeljnog ugovora u ovom političkom trenutku? Smanjenjem budžeta političkim partijama? Smanjenjem privilegija državnih zvaničnika? Dekonstrukcijom patrijarhata? Čemu apel kada je jasno da njihove drage kolege imaju konsenzus oko toga da treba poštovati evropske vrijednosti koje ama bas nikad ne moraju definisati kao što one ne moraju definisati patrijarhat.
Na kraju poruka, ne odgovarajte ako ne umijete bolje, držite se ciljeva koje ste zacrtale jer uz njih možete lijepo da odspavate čak pune mandate i da lijepo figurirate. Ako niste u stanju da svoje kolege u parlamenu ubijedite da su rodne politike, važnije od crkvenih, vjerskih, nacionalnih, naročito partijskih, bilo bi korektno da ćutite i slušate svoje lidere, kao i do sada. Nisu demokratiji potrebne žene nego nediskriminativne politike i uvažavanje rodne ravnopravnosti a sasvim je svejedno ko se za to zalaže. U vašim krugovima takvih nema.
Aktiviskinje ANIME
Ljupka Kovačević
Ervina Dabižinović
