Kotor, 18.06.2022.

SAOPŠTENJE

Povodom 19. juna  2022. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA –Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje saopštenje:

Silovanje je nevidljivo oružje rata (i ne samo rata). Silovanje u ratu je nasilje nad ženama. Silovanja u ratu  na prostoru bivše Jugoslavije su bila planska, sistemska, organizovana i politički motivisana. Bečkom deklaracijom 1993, Rezolucijom 1820 prekinuto je ćutanje o ovim zločinima. Prema izvještajima međunarodnih aktera, od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca. 

Na osnovu slučaja Foča, procesa Zoranu Vukoviću, Radomiru Kovaču i Dragomiru Kunaracu, Haški tribunal je u svojoj presudi 2001. godine, prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava, utvrdio seksualno ropstvo u ratu i silovanje kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu ustanovljen je Rezolucijom 69/293 Generalne skupštine UN-a iz 2015. godine.

30 godina o ovim zločinima se malo govori. Pravda za žrtve seksualnog ropstvo u ratu i silovanje kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja nije zadovoljena. Žrtve trpe psihološko i socijalno nasilje. Mali napredak koji je postignut u ovoj oblasti je nedovoljan da se zacijeli individualna patnja i društvena podijeljenost.

Podsjećamo da je Crna Gora bila aktivna učesnica ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Podsjećamo da je prethodna vlast podržavala kulturu nekažnjivosti zločina time što nije utvrdila odgovornost građana Crne Gore koji su učestvovali u zločinima. Danas svjedočimo da se negiraju i poriču ratni zločini. Ni danas ne znamo koliko ima ratnih silovatelja iz Crne Gore?  Da li su to ugledni građani koji su svoj imidž stvarali na ratnom profiterstvu? Podsjećamo političke aktere da bez utvđene odgovornosti nema budućnosti za zemlje nastale raspadom Jugoslavije.

Podsjećamo na ovaj datum kao znak poštovanja žrtava ovog zločina i pridružujemo se svima koji ga obilježavaju i koji se bore za kulturu sjećanja. Pamtimo žene žrtve silovanja u BiH.

Opominjemo da političari imaju moć da odluče NIJEDNA VIŠE/PROTIV NEKAŽNJIVOSTI.

Pismo nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, a u vezi sa memorijalnim okupljanjem koje organizujemo u srijedu, 25. maja 2022. godine, u podne, na prostoru ispred glavnog ulaza u Centar bezbjednosti Herceg-Novi.

Kliknite ovdje da pogledate pismo.

Pogledajte Prvi Video o Memorijalnom okupljanju

Pogledajte Drugi Video o Memorijalnom okupljanju

Pogledajte Video Iskaz svjedoka 

MIR NEMA ALTERNATIVU

Kotor, 04. Mart 2022.
Povodom Međunarodnog dana žena ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora 7. marta 2022. organizuje performans MIR NEMA ALTERNATIVU na Trgu od oružja, sa početkom u 12 sati. Istog dana biće održana radionica Mir je naša obaveza. Akcije će biti realizovane u sklopu XIII Osmomartovske konferencije, događaja kojeg u kontinuitetu organizujemo od 2009. godine.

Užasnute smo ratom u Ukrajini, vojnom agresijom i stradanjem ljudi. Svjedočimo razaranju i poništenju ljudskih i civilizacijskih vrijednosti ratovima koji se u ovom trenutku vode ne samo u Ukrajini, na koju je s razlogom usmjerena globalna medijska pažnja, već i svih drugih prećutanih i nevidljivih ratova širom svijeta, koji satiru nebrojene živote ispod selektivnog medijskog radara.

Na Međunarodni dan žena, čija su prva obilježavanja početkom druge decenije XX vijeka bila usmjerena i protiv imperijalističkih ratova, dužni smo da znamo, pamtimo i podsjećamo na patnju, gubitke i besmisao koje su žene kroz svu prošlost čovječanstva proživljavale ispraćajući život u rat ili polažući u njega vlastiti. Jedina vrijednost koju stvarno posjedujemo je Život, naša je moć da ga stvorimo i njegujemo, a naša snaga – da ga štitimo i odbranimo.
U namjeri da nam ovih dana svoje ciljeve nametnu kao naše sopstvene, podvalom i zamjenom teza – drske i bezumne vođe pozivaju nas da „slobodu branimo životom“.

Nećemo ih slijediti!
Život ćemo braniti slobodom.

Zadržaćemo slobodu da mislimo, da govorimo i da odbranimo svoj izbor – da ništa nije važnije od života. Ratovi se moraju zaustaviti odmah, jer se ratno nasilje, bol i traume prenose budućim generacijama. Svaki dan rata znači godine patnje. U nemilosrdnu igru globalnog kapitala, koju sirotinja kao i uvijek plaća krvlju, vraćena je nuklearna prijetnja i ravnoteža straha kao alternativa miru. Zato je naša poruka ovog 8. marta nedvosmislena i jasna: MIR NEMA ALTERNATIVU!

8. marta u 12 sati ANIMA će se pridružiti maršu Pažnja!Femicid! kojeg organizuje Centar za ženska prava u Podgorici.

Aktivistkinje Anime

Radovala sam se promjeni vlasti, bilo je puno razloga. U prioritete  bih stavila smjenu bahate, arogantne, otuđene političke elite i nadu da će se nova vlast uhvatiti u koštac sa pitanjima pravde, prava i neravnopravnosti, prvenstveno ekonomsko socijalne  a onda i svih ostalih. Šest mjeseci kasnije, krediti nade su pri kraju. Sve manje vidim boljitka, a za žene vuče na gubitak. Pokreću se periferne teme vezane za tzv. rodnu ravnopravnost (brojevi, brojevi, ..) a suštinska muka ekonomskog nasilja (radna prava, zapošljavanje, povlastice) je zaogrnuta floskulama, dodatno začinjena stereotipnim stavovima. Postaje vidljivo licemjerje  i ponovni pokušaji prevare.  Slika je odnos prema majkama sa naknadama, onima koje su tri godine pokazivale bivšoj vlasti kako se brani dostojanstvo i pravo na ulici i u institucijama koje su ih isključivale.  One, koje su Parlamentarnom većinom dobile naknade, definisane Zakonom o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti  (16.jula 2015)

Član 54a - Žena koja rodi troje ili više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini 70% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1. ovog člana stiče žena koja rodi troje djece i ostvari najmanje 25 godina radnog staža, odnosno žena koja rodi četvoro ili više djece i ostvari najmanje 15 godina radnog staža. ....

Član 54b. Žena koja rodi troje i više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje ili više djece, a koja se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina.” Član 5 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom listu Crne Gore”, a primjenjivaće se od 1. januara 2016. godine.

Navedeni  članovi zakona a i sam zakon je bio sporan, upinjale su se braniteljke ženskih prava da to dokažu u pripremi zakona. Opozicija nije hajala a pozicija koja je bila protiv zakon, naknadno je  odlučila da ga zdušno u predizbornom periodu sprovodi. Žene obuhvaćene navedenim članovima zakona su ostvarile pravo, koje nisu tražile ali su građani CG odlukom Parlamenta i Vlade stali iza toga. Onda je nakon izbora ženama neustavno i nemoralno oduzeto ovo pravo  29.12.2016. uz naknadnu pamet  da su ova izdvajanja iz budžeta „ opasna po stabilnost budžeta“.  A milioni koje su poklanjalni kriminalcima, što sada postaje dokazivo, su značili stabilnost!  Nisu se dale žene poniziti, nisu dozvoljavale da se bagateliše njihov rad i majčinstvo,  dokazi su  trogodišnji uporni protesti  koji nisu donijeli rezultate ali jesu čvrsto obećanje tadašnje opozicije da će naknade biti vraćene kada dođu na vlast. I došli su. Nekoliko mjeseci šutnje, a onda se problem majki „rješava“ dječjim dodatkom djeci do 6 godina! Mlađani  ministar nevješto a mislim i neznaveno poveza naknadu koju su dobijale ove žene sa  rješavanjem nataliteta. S nevjerovatnom lakoćom  prebrisa njihov rad od 25 godina ( ili 15 gosina) i svede žene koje su se borile za svoje pravo ostvareno PO DVA OSNOVA  na reprodukciju. Ono što su one produkovale ovom društvu radeći na svojim radnim mjestima ode u ništavilo. To je zaista nasilje  a prije svega  ponižavanje rada žena.

Znam da žene dobro znanju svoja prava a i prava onih koji su privilegovani i njihove beneficije neupitne.  Vjerujem da će one naći pave argumente i da neće odustati. Zna li to mlađani ministar?  Zna li to državna sekretarka ( vidljiva nelagoda nije dovoljna)? I da li bi  Crna Gora ekonomski propala zbog tih naknada koje su aminovane od predstavnika građana a da niko nije imao ozbiljne argumente da to ospori. Politikantska igranka sa ženama se ponovo ponavlja. Nisu to jedina novci  koji su oduzeti budžetu. Razlika je što su drugi novci služili da bogati budu bogatiji a ovaj da žene obezbijede u starosti pristojnu egzistenciju ( elementarno pristojnu ) što im kao gubitnicama tranzicije (i bez djece)  i pripada. Da li mogu ljudi sadašnje vlasti da razumiju napore  jedne žene  da ispunjava radne zadatke i podiže djecu (troje, četvoro) u crnogorskom kontekstu ili vjeruju da su ove žene obezbijedile radni staž (15-25g) a onda skoro u vremenu menopauze rodile troje, četvoro djece da bi bile na grbači države i lagodno podizale tu djecu sa 200-300 eura?

Navedeni zakon je sigurno diskriminatorski ali je i sigurno da je njim izglasana najpravednija odluka Parlamenta i Vlade u zadnjih trideset godina i ona se mora odbraniti. Ne treba nova vlast da širi demagogiju o natalitetu već da razmišlja o pravičnosti i poštovanju odluka  institucija, da razmišlja o  socijalnoj pravdi jer je to jedino što će svjedočiti da je došlo do promjene vlasti. Sve druge promjene (kriminal, korupcija) su neminovna kozmetika.

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime