Anima organizuje performans na Trgu od oružja u 12.sati. 

Naziv je SLOBODA JE ŽENDKOG RODA 

U 17. sati u Centru za kulturu  radionica POVJERENJE 

Centar za ženska prava i Anima organizuju V Osmomartovski marš u Podgorici - marš za očuvanje i proširivanje konstantno ugroženih osvojenih prostora prava i sloboda koje su izborile naše prethodnice. Marširamo protiv fašizma i njegovih naličja - šovinizma, mizoginije i nacionalzma, protiv političke i ekonomske nejednakosti žena, institucionalne i društvene tolerancije nasilja nad ženama i siromaštva. Povorka će se kretati od trga Nezavisnosti, ulicom “Slobode” do spomenika Partizanu borcu na Gorici.
Osmomartovski marš MRŠ FAŠIZMU
8. mart 12:00č. Trg Nezavisnosti

PROGLAS 

NI KRIK, NI TIŠINA NI BIJEDA NI POHLEPA NI MANTIJA NI PARTIJA NI NACIJA NI INFLACIJA NI CENZURA NI TORTURA NI DEVASTACIJA, NI MALVERZACIJA
MRŠ FAŠIZMU. MRŠ NACIONALIZMU MRŠ MIZOGINIJI MRŠ ŠOVINIZMU MRŠ HOMOFOBIJI MRŠ RASIZMU MRŠ KLERIKALIZMU MRŠ NEPOTIZMU MRŠ SIROMAŠTVU MRŠ ELITIZMU

NI SILOM, NI PREVAROM NI UCJENOM, NI PREDAJOM

Treći diskusioni kruzok Razgovara(j)mo o slobodi održan je u Multimedijalnoj Sali Kulturnog centra Nikola Đurković nakon performansa na Trgu od oružja.
Tema : kulturni identiteti.Uvodničarka: Paula Petričević

Autorka : Ervina Dabižinović

Datum : 26. Februar 2020.

U prošlomjesečnom tekstu Nadmoć, rekla sam dovoljno da se zna čime raspolažu ekipe u ovom našem finalu. I mom odnosu prema jednom i drugom timu. Mislim da je jasno da je odgovornost ljudi koji su pokrenuli da se zakon u skupštini usvoji i onih koji su ga proizveli u legitimni akt spreman za primjenu, najveća. Drugi tim ima odgovornost za bezbjednost onih koji hodaju. Obje ekipe imaju odgovornost za eventualno rješenje njihovog bezbjednog povratka u crkvene porte i oltare. Oba tima imaju odgovornost za sve manjine koje se nalaze na rubovimma njihovih djela, a u epicentru moguće eskalacije sukoba. Ne vidim da su se isprsili kako da ponesu odgovornost a o rješenju ovog dugog hoda i jedne i druge kolone u posljednjih trideset godina koji su u javnosti ili van nje stvorili države u državi. Jedan tim je to uradio od partije, a drugi je u državi izgradio državu sa svom neophodnom infrastrukturom od prostora, preko obrazovanja, otvaranja novih radnih mjesta (od manje od 20 sveštenika nekada danas ih ima makar minimum 350) do kvalitetnijeg i ekonomski isplativijeg života... Makar je tako u snimljenim materijalima MPC. I eto ostasmo mi koji nemamo te podobnosti: partiju/državu koja obezbjeđuje pravo na rad, na život, luksuz... dok crkva/država obezbjeđuje sve, od obreda života do obreda oko smrti. Oba tima izgleda da su zaigrala na etničku kartu (znali ne znali) a ona puni već brojne kladionice i privlači sve veći broj kladioničara za ovo finale.