zajednicka meditacijaU Tivu, u hotelu "Palma" je u periodu od 24 do 28.septembra održaan regionalni sastanak svjedokinja sa Ženskog suda-feministički pristup pravdi u Organizaciji Ženaa u crnom Beograd.  Prisutne su bile svjedokinje  iz svih država exYu ( izuzev Kosova) , organizatorke  i psihoterapeutkinje – ukupno 31.  Na sastanku se  zajednički promišljalo o završnici ŽS iz feminističke perpektive, pravljeni  planovi za nastavak procesa, zajednički promišljalo o događajima u regionu. Possvećeno je vrijeme i pžnja i relaksaci i odmmoru kao i individualnim savjetovanjima sa terapeutkinjama  u skladu sa principima  feminističke etike brige. JOš jedan produktivan, naporan, zabavan i insspirativan zajednički sastanak na kojemu su donesene važne odluke o nastavku procesa. Iz Crne Gore su učestvovale Ljupka Kovačević( članica organizaacionog odbora iz Anime) i svjedokinje Sabina Taalović, Anka Vukićević i Zaga Matović ,nažalost  Rosanda Peković i Maja Jovović nisu mogle biti sa nama.

ervina citaANIMA je realizovala na Glavnom gradskom trgu u Kotoru javno čitanje _ZAJEDNICA IZBJEGLICA I APATRIDA / JAVNO čITANJE TEKSTOVA HANE ARENT_, i tako se priključila međunarodnoj akciji transnacionalnom javnom maratonskom čitanju teksta “Izvori totalitarizma” Hane Arent. Akcija se odvijala  u isto vrijeme u CZKD u Beogradu, u centrima Ulisses u Lisabonu, Rivingtonu u Londonu i Maxxi u Rimu.Članica Anime je čitala tekstove  iz knjige "Izvori totalitarizma".
 Knjiga Izviori totalitarizma i Hana Arent nam može pomoći da razumijemo što se danas dešava i gdje smo stigli kao što ukazuje gdje nestaje odgovornost i iluzija da su naši životi sigurni kada politika krene da realtivizuje, okupira i amnestira one koji nas uvode u banalno zlo.

autorka:Ervina Dabižinović Često osjetim kako se potpuno bez svjesne odluke, ipak nađem u prošlom vremenu. Odlazak na desetogodišnjicu Pičvajza, festivala feminističke kulture i politike prijateljstva žena, pomogao mi je u tom prepoznavanju. Prepoznavanje, čini mi se jednako važnim procesom poput promjene. Slušala sam što ljudi govore na ulici, pri susretu, na radiju i čujem – većina živi u nekom davno prošlom vremenu, držeći se za sjećanje, koje tako dostiže neslućene visine idelanog stanja stvari, recipročno koliko je stvarnost ružna i teška. Iz Crne Gore, prelazeći crnogorsku pa bosansku granicu ponovo sam se obrela u Crnoj Gori, kao da iz nje nisam ni izlazila. U Bosni je vidljivo na svakom koraku pustošenje politike i neoliberalnog kapitalizma.