2. oktobra 2015.g. u Palati Bizanti održana edukativna radionica u organizaciji Sekretarijata za kultruru, sport i društvene djelatnosti opštine Kotor, namijenjena prvenstveno zdravstvenim radnicima. Na radionici je imala izlaaganje Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime.
3. oktobar 2015, Kotor
Aktivistkinje Anime - Centra za žensko i mirovno obrazovanje će 3. oktobra 2015. godine od 11.00 do 12.00 sati ispred Vrata od grada u Kotoru dijeliti flajere kojima će podsjetiti građane/ke Kotora na zločine počinjene u periodu od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine u Morinju.
U navedenom periodu u Morinju je postojao Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske – Logor Morinj. U logoru je u tom periodu boravilo 292 osobe iz Dubrovačke regije, od čega je 169 svjedočilo o nečovječnom postupanju prema njima. Nakon dugog perioda u kojemu je režim upotrebio sva sredstva kako bi izbjegao odgovornost za učinjeno (odugovlačenja, nedovoljne motivacije tužilaštva da se krivci privedu pravdi, izbegavanja pitanja komandne odgovornosti, omalovažavanja svjedoka, itd...) 2013. godine je donesena pravosnažna presuda kojom su četvorica optuženih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora.
Dugi niz godina ukazujemo na prikrivanje istine o događanjima u logoru Morinj od strane odgovornih državnih institucija ali i od strane Opštine Kotor. Krivična individualizirana odgovornost I reparacije nisu dovoljni da bi se zadovoljila pravda za žrtve. Institucije nisu obilježile ovo mjesto zločina, ne odaje se počast žrtvama, u školama se ne uči o ovim dešavanjima, nema lustracije, nema priznanja političke I moralne odgovornosti od strane zajednice. Ako se ćuti o sramnom postojanju i funkcionisanju Logora Morinj ne može se govoriti o pravdi i mirnom suživotu u Crnoj Gori.
Ovom prilikom ukazujemo na opasnu manipulaciju karijerista i oportunista iz redova SDP koji su se sjetili zločina devedesetih nakon dugogodišnje kolaboracije sa ratnim režimimom sa kojim su proizvodili urušavanje prirodnih i društvenih resursa i učestvovali u politici zaborava i na taj način zaustavili proces lustracije i tranzicione pravde što je dodatno otežavalo žrtvama put do pravde.
Nećemo zaboraviti patnju, bol i teret žrtava i njihovih porodica. Nećemo zaboraviti zločine počinjene u naše ime, ni tada, ni danas.
U normalnim zemljama u kojima funkcionišu institucije , u kojima se uvažavaju ženska ljudska prava , u kojima se razumije što je demokratija i sloboda kao i nastojanje da se nasilje nad ženama ( strukturno, sistemsko, ekonomsko, političko, kulturno, ulično , porodično) iskorijeni, zadovoljstvo bi bilo čuti predsjednika države da se zalaže da se ovaj najprisutniji i najobuhvatniji vid nasilja umanji. Nakon govora prdsjednika Crne Gore u UN unižena su sva ovakva ozbiljna i iskrena nastojana u svijetu da se riješi problem neravnopravnosti. U Crnoj Gori njegovom „posvećenošću“ demonstriran je još jedan vid nasilja koji je ostatku svijeta manje poznat –nasilje nad zdravim razumom.
