Regionalni sastanak potencijalnih svedokinja

20. – 23. novembar 2014.   Tivat, hotel Palma

Zajedničkim sastancima sa potencijalnim svedokinjama za Ženski sud nastavljamo da negujemo i razvijamo feminističku etiku brige i odgovornosti:  

• stvaramo poverljiv i siguran prostor za žene koje su do sada svedočile u okviru procesa organizovanja, kao i za žene koje će svedočiti prvi put
• zajedno stvaramo sistem podrške potencijalnim svedokinjama – zajedno stvaramo naš koncept i praksu feminističke etike brige,
• negujemo uzajamnu podršku i solidarnost,
• gradimo međusobno poverenje, poštovanje prema ženama i njihovom svedočenja kao činu građanske hrabrosti i odgovornosti,
• gradimo zajedno alternativnu žensku istoriju – kolektivno istorijsko pamćenje,
• promišljamo i stvaramo politike znanja u okviru Ženskog suda – preispitujući odnos između teorije i prakse/iskustva;
• zajedno analiziramo proces organizovanja Ženskog suda – dileme, izazove...

I ovaj zajednički sastanak sa potencijalnim svedokinjama osmislile smo u skladu sa predlozima i sugestijama potencijalnih svedokinja i organizatorki procesa organizovanja Ženskog suda.

Autorka: Ervina dabižinović

Nepodnošljivom lakoćom, perfidija istrajava u  saopštenju  poslanica DPS-a, koju taj poslanički klub  ima za reći  povodom medijskog linča Vanje Ćalović.  

To je govor koji dolazi iz tora, jer se nema što reći u svoje ime, sa odloženom reakcijom. Opstaje taj govor koji od žena,  patrijarhalnom  stigmom,  čini sluškinje države ili partije ili onih na vlasti ili muškaraca  i pokazuje  da nema pomaka prema javnom prostoru vlastite legitimnosti i odgovornosti, nego se svodi na to da su spremne da  kuvaju i celivaju kao robovlasništvo. 

(P)RA(J)DOVANJE

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Kako vrijeme odmiče odmiče nam izgleda i ono što je ostalo od našeg grada, dok mi većinom ćutke ispraćamo ostatke onoga što nismo bili kadra sačuvati. Ljudi koji se usude da progovore o razmjerama ne samo ekonomske, prostorne, već i duhovne devastacije susreću se sa prijetnjama, zastrašivanjima i potencijalnim medijskim linčom, umjesto sa solidarnom podrškom.

IZMEĐU PARKING MJESTA

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Protekle je nedjelje po drugi put u našem gradu održan Park(ing) Day, inače globalna akcija, događaj koji se održava jednom godišnje širom svijeta sa idejom da transformiše parkinge u privremene javne prostore snagom kreativnosti, igre, solidarnosti, građanske hrabrosti, nesebičnog dijeljenja i podsticanja duha zajedništva. Pa iako često izgleda da je taj duh namrtvo utrnuo u nama, slučajan prolaznik, u čije se cipele ponekad rado stavljam, šetajući rivom tog predvečerja sigurno ne bi stekao takav utisak. Mjesto po mjesto nudilo je brojne drugačije poglede na grad u kome bismo željeli da živimo, u kom bismo slavili rođendane i sa potpunim strancima, darivali igračke onima kojima su najpotrebnije, poklanjali stvari koje nam više nisu potrebne, pronalazili neke koje su nam baš prifalile, besplatno se šišali, pjevali skupa, učili nove i neobične jezike, nove plesne korake, nove društvene igre, razmjenjivali knjige, ali i kritički promišljali zajedničke probleme i smišljali i razmjenjivali moguće odgovore. Kaleidoskopska magija nekog novog, mogućeg svijeta, na kratko se zadržala na Luži i zašla sa posljednjim zracima škrtog septembarskog sunca.