PAMTIMO ZLOČINE POČINJENE U NAŠE IME

Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 19. i 20. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  deset godina od sticanja nezavisnosti, a institucije slave jubilej uprkos činjenici da pravda za žrtve zločina još nije zadovoljena.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina:

-         ODAJEMO  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-         PROZIVAMO institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i PODSJEĆAMO da je njihova obaveza da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-         UKAZUJEMO da su na zločini počinjeni u naše ime

-         AFIRMIŠEMO  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-         ZAHTIJEVAMO od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posljedice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam, kao i nerasvijetljena ubistva i „legalne“ likvidacije ljudi. Vrijeme je da se   zaustavi proces nekažnjivosti zločina, neutvrđivanja odgovornosti i nesuočavanja sa prošlošću. Vrijeme je da izađemo iz stanja straha sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

  • Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.)    19. maja u 9 sati
  • Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),-10 sati
  • Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo  (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 19. maja u 18 sati
  •  Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 20. maja u 13 sati
  •  Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 20. maja u 17 sati  .

 Aktivistkinje  Anime                                                                        

Akciju podržavaju NVO Bona fide iz Pljevalja  i Snažna mama iz Bijelog Polja i HRA iz Podgorice, Jakub Durgut iz  Pljevalja i Velja Murić, advokat iz Pljevalja.

                                                                                                                                                                                                               

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje radionicu 3.maja u 19 satu u Kući slobodne misli u Kavču . Tema radionice je : Kako  gradim mir?

Uvod za radionicu je snimak govora „Demaskirajmo Ahila“  Džodi Vilijams,aktivistkinje, dobitnice Nobelove nagrade za mir 1997.godine.

Radionica je u sklopu akcija za mir koje realizujemo od oktobra 2015. Cilj je aktivno građanstvo koje se suprostavlja svim vrstama nasilja i solidarno je u izgradnji i očuvanju mira.  

Napominjemo da će se aktivnosti (predavanja, radionice , diskusije) realizovati svakog utorka u mjesecu , umjesto najavljene srijede, u Kući slobodne misli u Kavču.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

Tim ANIME

VRATIMO ZNAČAJ 1.MAJU

Prvi maj je bio  dan koji je  simbolizovao borbu radnica i radnika za veća prava a danas je u Crnoj Gori  to dan ispražnjen od sadržaja. Dan za izbjegavanje odgovornosti i obaveza malog broja ljudi koji imaju državni posao i dan koji pokazuje sliku propasti onih koji su ga  zaslužili.

Fabrike su uništene, ogromna je nezaposlenost. Preduzetnici svakodnevno krše radna prava. Sindikati statiraju i dekor su režima. Stanovništvo je osiromašeno. Nasilje je sveprisutno. Žene su u izuzetno  teškom položaju. Izgubile su pravo na dostojanstven rad. Nekada, rad I zarada su  im  omogućavala polja drugih sloboda. Danas su vraćene kući ili su  roba ili roblje na tržištu rada.

Ko slavi danas 1.maj ?

Tamo nema mjesta za obespravljene radnice koje su se uporno i dugo borile za svoje fabrike koje su danas olupine a one se od te borbe razboljele ili umorile. Mlade žene  nemaju u iskustvu  ni taj kratkotrajni doživljaj slobode i pripadništva koje sui male njihove majke.

Koristimo ovaj  Prvi maj da ukažemo na neophodnost društvene i političke promjene, na neophodnost otpora i pobune svim nepravdama  i nasilju.

Vratimo značaj Prvom maju insistirajući svakog dana i na svakom mjestu na ostvarenju radnih prava zasnovanih na solidarnosti i dostojanstvu čovjeka.

Aktivistkinje Anime



autorka: Paula Petričević

Da li je filozofija zbilja “najgori oblik ekscesa uobrazilje”? Nerado priznajem, za mene jest uvijek bila takvo što. Mašta koja divlja na rubovima mogućeg, življivog i mislivog i koja otvara opcije da se živi drugačije od naznačenog ili zapovijeđenog i da se preuzme puna odgovornost za to. Da se ukorijeniš i razgranaš pod istim nebom i istom zemljom i raskrstiš sa sluzavom putanjom crva. Hrabrost da govoriš u svoje ime i razgovjetno obznaniš svoje prisustvo, pri tom ga ne namećući nikome. Spremnost da voliš kao da sjutra ne postoji ili kao da će trajati zauvijek, sasvim svejedno. Tako da - da, filozofija može biti najbolja igračka i gladnim i presitim, i mitomanima i skepticima.

Nerado priznajem, ali činim to iskreno, da sam naivna kao jutro. Moj se optimizamne temelji ni na čemu opipljivom, dokazivom ili pokazivom. Nemam čime da potkrijepim svoju želju, ali ona jednako gori - hoću da živim bez straha i neću da ikome dugujem za to. Hoću sve ono što ne živim sada, jer mislim da mi pripada, jer znam za bolje, jer ga nikome ne otimam. Zavidim vremenu koje je imalo heroje, istovremeno želeći da nam više nikada ne trebaju, ali danas oni djeluju nasušno potrebni, a nema ih na vidiku. Možda čuče sakriveni u svakom od nas, zabavljeni svakodnevnim mukama i svakodnevnim zadovoljstvima, ućutkani, između ostalog, pritiskom sredine da se “ne talasa”, da se ne traži đavo. Ali onda đavo preuzme kormilo i navigaje u svom smjeru, a mi (p)ostajemo nijemi galioti zatočeni u smrdljivom potpaljublju.