autorka : Ljupka Kovačević
Još jedno ubistvo u Kotoru. Još jedno „ozbiljno i masovno“ istraživanje , bez kraja.Još jedan krug unesrećenih ljudi. Još jedan krug uplašenih ljudi. Još jedan krug onih koji zatvaraju oči pred brutalnom svakodnevnicom. Ovih poslednjih je najviše. Tako se kidnapuje budućnost ljudi i grada i stavlja u ruke nasilnika sa iluzijom da se tu radi o nekim drugim ljudima o „razračunavanju klanova“, ne o državnom zločinu i o nama samima. Godinama se pred našim očima kriminalizuje grad pod maskom razvoja grada „kulturne baštine“.
Nekada „davno“, u prošlom vijeku, dok nije nadošla pohara pohlepnih i bezdušnih bio je to grad kulture ,zajedničkog suživota i tolerancije, i time se građanstvo ponosilo i time je grad pružao sigurnost i mir svakom ko je u njemu boravio. Bilo je časno živjeti u Kotoru i dijeliti to vjerovanje. Međutim, nakon učestvovanja u razaranju Dubrovnika, nakon iznjedravanja i podrške logoru Morinj , nakon izbjegavanja tranzicione pravde i suočavanja sa vlastitom prošlošću temelji su poljuljani zbog nedostatka političkog i moralnog integriteta da se stane iza istine i odgovornosti. Poljuljanog ga je trebalo poharati. Postepeno i temeljno razoreno je sve ono što je razvijalo i gradilo Kotor izunutra i ono što ga je čuvalo, godinama oplemenjivalo. Prvo ono od čega je živjelo stanovništvo : Jugooceanija, Rivijera, Bokeljka, Ljekobilje, Jadran-Perast, Frojd... malo li je ! Profiteri su kidnapovali institucije i radili po svojoj volji iza paravana tzv demokratije i razvoja. Uselili su samovolju, podjele, nasilje i strah u Kotor. Malo po malo, iza bještavila skupocjenih objekata koji su zadovoljavali standarde primitivne elite – kulture blještavila i kiča, povlačila se kultura mira i tolerancije. Izvještaji o stanju u Kotoru su bili sve bolji a život u njemu sve gori. Ćutanje sve veće . Nemoć da se izgradi alternativa nasilju sve vidljivija.Dodatno, u pomoć bezdušju nastupila je kruzirijada koja je brojem turista kompenzirala „uspješni“ turizam u CG a urušavala kvalitet života i boravka u Kotoru. Pjace su postale kulise za nedodirljive ručaonice za građanstvo a svake sezone su obogaćivane novim redom stolova. Noćni život je obogaćivan razarajućim zvukovima folk iagresivne muzike. Osvajani su životi mladih ljudi drogama i „lakim“ zaradama. I tako se to desilo da je Kotor počeo da svjedoči o nasilnim smrtima i da ga krasi po definiciji institucija koje su morale da ga brane „sukob klanova“ a ne jasno definisan državni zločin nad gradom. U čiju korist ? Za koga? U zemlji sa najvećim brojem policajaca po glavi stanovnika !? Ko plaća i za koga rade te institucije – policija, tužilaštvo sudstvo? Zar nije bilo bolje skloniti čovjeka iz sive zone (ulične prodaje) nego tražiti njegove ubice? Važno je da nam politiičari mirno spavaju dok se „borba klanova“ odvija na ulici a „država“ radi svoje. Da ne spavaju političari na lokalnom i državnom nivou ovih nasilnih smrti ne bi moglo biti. Ovdje ne smije da važi normalizacija –da se ovo dešava svuda u svijetu! Ovdje se moraju prozvati odgovorni.
Dok strah obuzima gradove nemoralno je brinti o vlastitoj prezentaciji a ne o realnosti ! Šta je ljudski život pri slici na RTCG ( zar nije važnije biti na mjestu zločina nego povećati minutažu prisustva na TV kanalu?)?! Ako je odgovor privilegovanih „ništa“ čekaju nas egzekucije u svakom dvorištu a tada nikoga više neće biti da viče „ Upomoć“!
Kotor je srce kulture Crne Gore a danas je to srce državnom politikom prilično razoreno.
