KADA AKO NE SADA

9.novemba 2017. - Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma  obilježava se u čast sjećanja na Kristalnu noć  1938.g kada se  širom Njemačke desio progon jevrejskih građana i građanki, više od  90 Јеvrеја је ubijeno  а око 30000 је deportovano u koncentracione logore i tako je počelo u Njemačkoj proganjanje i istrbljenje  ne samo Jevreja nego  i tzv. "neprijatelja njemačke države" homoseksualaca, kriminalaca i "asocijalnih" ljudi, članova raznih religijskih zajednica, ljudi s mentalnim tegobama, političkih ‘prijestupnika’ poput komunista i socijalista, španjolskih republikanskih izbjeglica temanjina poput Roma i Sinta te ostalih(vikipedija). Tako je započeo Holokaust.

Sjećanje na žrtve i  antifašističke vrijednosti  obavezuju nas da

obilježavamo ovaj dan  ali i da upozoravamo.  Sve su prisutnije 

zabrinjavajuće pojave u Crnoj Gori koje sve više poprimaju fašisoidno

lice i ne samo u Crnoj Gori, nego na prostoru cijele Evrope. Valjano je

podsjetiti na čuvenu izjavu Martina Niemollera o tridesetim prošlog

vijeka:

 

U Njemačko, prvo su došli po komuniste – ja se nisam usprotivio,

jer nisam bio komunista.

Onda dođoše po Jevreje – ja se nisam bunio,

jer nisam bio Jevrej.

Onda su došli po unioniste – ja nisam protestvovao,

jer nisam bio unionist.

Onda su došli po Katolike – ja se nisam protivio,

jer sam bio Protestant.

Kad su došli po mene,

 više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi..

Pravo na javno djelovanje antifašistima/kinjama, kao  iatesitima/kinjama je danas ugroženije nego ikada ranije i sve jepotrebnije afirmisanje vrijednosti antifašizma, slobode i  bezuslovne ljudskosti kako bi se zaustavilo nasilje i kršenje ljudskih prava. Nema relativizacije zločina iz prošlosti, ni izjednačavanja fašista i antifašista jer svaka politika koja ovo zagovara zagovara novi rat u Evropi kao i u Crnoj Gori.To se umnogome razlikuje od borbe za  izjednačavanje nacionalizama ionih koji su ušli u kolaboraciju sa fašistima i okupatorima što ukazuje na opasnost da se istorija ponovi  na našem prostoru.

 aktivistkinje  ANIMA
 
 

Održan 18.oktobra 2017. u prostoru NVO Zdrava dona Montenegrina, u vremenu od  17 do 19 sati

Prisutne : Verica, Ervina, Ivana , Vanja i Ljupka

U prvom dijelu smo razgovarale  o aktivnostima koje smo realizovale u prethodnom periodu (prema napisanom kratkom izvještaju) , o teškoćama na koje nailazimo kao i o podršci koju dobijamo.
Kako je ostalo još par mjeseci do kraja projekta pažnju smo usmjerile na aktivnosti  koje bi još trebale da realizujemo:

PLAN ZA NAREDNI PERIOD

  • Rad na Onkološkoj klinici – prisustvo na Konzilijum (1-2 puta sedmično) i rad na odjeljenju jedanput sedmično ( intervijui  sa ženama i podrška )
  • Predavanja – 27.oktobra je predavanje u Baru , planiramo i predavanje u Tivtu u dogovoru sa učesnicom u grupi u Kotoru koja je doktorica u Domu zdravlja u Tivtu
  • Rad u grupama – Nastojati da se održe i prošire sve grupe (Bar, Kotor, Bijelo Polje, Nikšić , Podgorica) biti uporne.Pokušati ponovo sa Herceg Novim i sa popodnevnom grupom u Podgorici.
  • Individualni tretman – nuditi ženama individualni tretman ukoliko se kolebaju za grupu ili im više odgovara individualno.
  • Istraživanja završena – o dodatnom radu u Brezoviku nismo razgovarale pa treba vidjeti da li imamo za to mogućnosti u narednom periodu.
  • Studijska posjeta – realizovati studijsku posjetu Onkološkoj klinici u Beogradu. Plan je da  odu Ivana i Verica i da istovremeno prisustvuju i konferenciji koja se održava u Beogradu u vremenu 9 do 11. Novembar.
  • Prevencija bournout sindroma – Vrijeme realizacije  zavisi od organizovanja osoblja na Klinici. drVanja Karađinaj nas je obavijestila da su ljekari obaviješteni i da će nastojati da nam što prije obezbijede grupu ( 15 učesnika/ca). Smatramo da će to biti  početkom novembra.  Ostale smo kod ranije predložene dinamike – jedanput sedmično po 2 sata u toku radnog vremena ( dan i vrijeme će odrediti na Klinici) Razgovarale smo o programu i dogovorile se oko tema koje smo definisalem: upoznavanje sa bournout sindromo, emocije, nenasilna komunikacija, samopouzdanje/samopoštovanje i saradnja.   Psihološkinje rade na predlozima sadržaja i organizujemo sastanak oko konačnog dogovora programa.
  • Saradnja sa medijima – urednik RTCG se u nekoliko navrata nije javio na telefonski poziv(Ljupka) iako je na prethodnom sastanku obećao saradnju. Nastaviti pozive. Ostvariti saradnju i sa RCG i sa drugim lokalnim radijima po potrebi i pozivu.
  • Konferenciju sa ženama iz grupa u Podgorici :

-          Datum – 24 do 26.novembar

-          Cilj-  Ojačati započeti program psihološke podrške kroz:  povezivanje žena sa predstavnicima/cama  institucija; povezivanje žena   iz različitih lokalnh zajednica sa kojima radimo; podizanje nivoa svijesti o značaju ženskih prava za njihovu bolest ; pravljenje strategije za nastavak rada .

-          Učesnici/ce : predstavnici Klinike za onkologiju, predstavnici Ministarstva za zdravstvo i Ministarstva za rad i socijalno staranje , žene iz grupa ( dvadesetak aktivnih ) i naravno članice Savjeta.

-          Program bi obuhvatao : kratak izvještaj o rezultatima ( početak konferencije ), set radionica o rodnoj ravnopravnosti, pravljenje predloga  strategije nastavka rada ; druženje i relaksaciju

-          Voditeljice bi bile psihološkinje koje rade sa ženama i facilitatorka za vođenje radionice za donošenje  strategije za nastavak rada.

autorka: Ervina Dabižinović

Toliko je mutno, toliko se brzo smjenjuju vjesti da je teško reći bilo što politički a da ne bude paušalan odgovor. Svašta se ovdje dešava samo nema vijesti koje bi radovale. Ono što se dešava u kontinuitetu je da ratni zločini ispadaju iz presuda greškom onih koji te optužnice sačinjavaju kaže sud onomad u Bg. Zločin u Štrbcima je počinjen neko ga je sigurno počinio, nečija naredba postoji a postoji i odluka,  takođe. Postoje i svjedoci i javnost koja zna za slučaj. Još više postoje rođaci žrtava iz tog strašnog događaja kojima  se rana otvara svakodnevno na pomisao da je formalna greška namjerna ili ne brana da krivce stigne pravo makar ako neće pravda. U slučajevima ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije je isti sudki i tužilački potpis. Pravda je nedostižna u zemljama gdje odgovornosti politika i političara i  izvršitelja u njeno ime iZaobilazi agende i ne sjeda na optuženičku klupu. Što onda ostaje?

Saopštenje povodom 26. godine od formiranja Logora Morinj

U periodu periodu od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine u Morinju je organizovan Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske – Logor Morinj. U logoru je u tom periodu boravilo 292 osobe iz Dubrovačke regije, od čega je 169 svjedočilo o nečovječnom postupanju prema njima. Nakon dugog perioda u kojemu je režim upotrebio sva sredstva kako bi izbjegao odgovornost za učinjeno 2013. godine je donesena pravosnažna presuda kojom su četvorica optuženih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora. Optuženi su naređivali, mučili i nečovječno postupali prema velikom broju ratnih zarobljenika u logoru, povređujući njihov tjelesni integritet i lično dostojanstvo.

Danas se čak i djelovi civilnog društva ne mogu jasno izjasniti da je Crna Gora bila agresor u ratu sa Hrvatskom. Politika nekažnjivosti zločina i projektovanja zaborava daje rezultate u „političkoj korektnosti“. Sigurno je da u zvaničnom „ratu za mir“ ljudi koji su bili u Logoru Morinj nisu bili na izletu godinu dana i makar simbolično ( iza očiju javnosti) država je priznala zločin ( zatvorka kazna i obeštećenje žrtava).

Država a i Opština Kotor mora uraditi vise i učiniti logor Morinj vidljivim obilježiti ovo mjesto zločina i odati počast žrtvama kako bi se znalo što se dešavalo u Kotoru tokom rata. Ako se ćuti o sramnom postojanju i funkcionisanju Logora Morinj ne može se govoriti o pravdi i mirnom suživotu u Crnoj Gori. Niti miru u Kotoru i Boki Kotorskoj.

Pamtimo Logor Morinj! Nećemo zaboraviti zločine počinjene u naše ime!

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje