autorka: Ljupka Kovačević

Nakon svakodnevnih protesta koji nisu davali rezultate povodom smanjenja i preimenovanja naknada majke sa troje i više djece odlučile su da radikalizuju proteste i da jedna grupa žena štrajkuje glađu na pločniku ispred Skupštine. Kako vjerujem da se zakonodavna i izvršna vlast radi vlastitih manipulantskih namjera grubo poigrala interesima i životima žena koje primaju nadoknadu, pridružila sam se. Deset dana na pločniku ispred Skupštine potvrdile su (još jedanput) ono što se od ranije zna - u ovoj su državi zakoni paravani za zloupotrebu, institucije paravani za korupciju, a opozicija paravan za autokratiju.Bilo je tu još mnogo čega što vrijedi zapamtiti za nauk, ali bih istakla nekoliko faktora koji mi ni nakon par dana nakon štrajka ne dozvoljavaju da prihvatim odluku Ustavnog suda koja je po svojoj suštini nepravična, a po načinu glasanja i mišljenju pravnih eksperata nije u skladu sa temeljnim pravima, što dodatno ukazuje na otuđenje vlasti od ljudi i svakodnevnog života.

podgorica 620x0Od 13. marta do 24. marta 30 žena ( majke sa troje i više djece- žene koje su ostvarile pravno na nadoknadu)je štrajkovalo glađu ispred Parlamenta Crne Gore  vršeći pritisak i očekujući odluku ustavnog suda. Ustavni sud je proglasio odluku o smanjenju ustavnom. Majke su nastavile da štrajkuju  ali sada  na svakih 7 ili 15 dana.

Anima je čitavo vrijeme pružala podršku majkama. Ljupka Kovačević je sa njima bila u štrajku glađu.

Protestima su podršku dale i druge NVO i ŽNVO, Unija sindikata, opozicione partije, nezavisni intelektualci i veliki broj pravnih eksperata.
Proces je u toku.Ispred Skupstine

autorka: Ervina Dabižinović

Protest majki pred skupštnom Crne Gore ulazi u dvadeseti dan a štrajk glađu u 9. Javnost u svom većem dijelu pokazuje visok stepen neosvješćenosti i iracionalne logike u kojoj su viđene majke odgovornim a ne katastrofalna loše vođena ekonomska politika i pogrešna raspodjela finansija, neodgovorno ponašaanje zakonodavne i izvršne vlasti i institucija sistema od kojih se traži hitan odgovor jer se nalazimo u sred vanredne situacije.Negativan odnos dijela javnosti prema problem koji je nastao izglasavanjem izmjena i dopuna zakona koji je regulisao status majki sa troje ili više djece, nastao je zbog neadekvatnog, neznavenog medijskog angažovanja. Kostatntna upozorenja ženskih nevladinih organizacija povodom medijske reprezentacije bilo kojeg problema koji se tiče žena, naročito je pokazan u situaciji u kojoj se nalaze majke tako da ne samo da izostaje empatija već se povećavaju negativni i agresivni komentari. Složenosti situacije doprinosi i konstante optužbe da su majke  pred skupštinom instruirane od strane političara opozicije ili makar jednog dijela opozicije.

autorka: Ljupka Kovačević

Još jedna  noć   majki koje pružaju otpor institucionalnom nasilju koje se čini nad njima  i brane ustav Crne Gore pod ćudljivim nebom Podgorice. Bore se da im se ne oduzme stečeno pravo, da pravo nadvlada manipulaciju političara. Smjenjuju se žene iz gradova Crne Gore. U hodu uče solidarnost, u hodu uče i o ćutljivoj većini onih kojih se to kao i njih  direktno tiče ali se ne pridružuju. Ljuti ih ta ćutljiva većina, dodatno stvara osjećanje bespomoćnosti i besmila otpora bezdušnoj i nasilnoj vlasti. Teško  razumije ćuteća većina majki, građana/ki,  da se o njima radi, da majke ispred Skupštine bore njigovu bitku budućnosti. Koje argumente osim straha imaju za nedolazak ? Ko će im nadomjestiti gubitak prava? Kako podnose obespravljenost?   Kao dvostruki red metalne ograde  oko zgrada u kojima je smještena izvršna i zakonodavna vlast , kao  policija koja se uredno smjenjuje  tako i  ta ćuteća većina pravi obruč  oko žen  na ulci  štiteći iluziju da  institucije funkcionišu. Korespondiraju sa vlašću koja vrši nepotrebno nasilje nad ženama i čini njihovu patnju teže podnošljivom. Uprkos tome,majke izdržavaju. Bliskost ženskog iskustva trpnje i slična iskustva ih ujedinjuju, podržavaju i ohrabruju. Žele da čuju sve glasove. Govore  uprkos nelagode javnog nastupa. Glasovi svjedoče o njihovim životima.  U njihovim domovima osim djece i vlastite borbe za preživljavanje i održavanja porodice  nemaju se čime pohvaliti. Sve drugo je ograničeno i ukazuje na teškoće. Još uvijek vjeruju da u zgradama naspram njih rade ljudi koji ih mogu čuti...  Nada opstaje uprkos  povredljivih i osionih poruku predsjednika Vlade. Odgovaraju , bez nasilja, upozoravaju. Brinu . Pitaju se  i pitaju -da li postoji humanost i razumijevanje drugih institucija, država , međunarodne zajednice?  Ima li neko da nam pomogne ?Zašto se ne oglašavaju? Neke prizivaju boga i svece. Na ivici ponora. Kiša još ne pada iako su sve mjere preventive preduzete.