Povodom Drugog festivala mentalnog zdravlja, u Podgorici će se realizovati predavanje Opresija žena u sistemu psihijatrijske zaštite u Crnoj Gori. Mjesto održavanja je 201 Engaging Space u terminu od 17 do 19 časova 18. oktobra 2024. godine.
Predavanja sadrži teorijsko i na istraživanju zasnovano osvjetljavanje sistema opresije i socijalne kontrole žena u psihijatriji. Tretman u institucijama je usmjeren je na gratifikovanje rezultata da se žene usklade sa rodnom ulogom. Na taj način se smatraju psihijatrijski zbrinute. Pristup koji nije rodno senzitivan uključuje sistemsko nasilje, potpomognuto zakonskim rješenjima o pravima mentalnih pacijenata. Zakoni kojim se regulišu statusi i tretman žena u psihijatrijskim ustanovama u sebi ne sadrže nijedno od pravila politika rodne ravnopravnosti, o jednakopravnom tretmanu u sistemu institucionalne psihijatriske zaštite žena u Crnoj Gori.
 
Na taj način se ženama ograničavaju životne šanse da dođu do pozitivnih rezultata liječenja, unutrašnjeg doživljaja poštovanja i podrške, i integracije u socijalnu mrežu.
Predavačica
Ervina Dabižinović

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor tim povodom, 17. oktobra 2024. u 12 sati na Trgu od oružja u Kotoru organizuje akciju.

17. oktobar se prvi put obilježio protestnom akcijom ljudi u Parizu 17 oktobra 1987. godine. Više od 100.000 ljudi okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima, glasno je kazalo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci za rješavanje ovog problema. Skupština UN je ovaj dan proglasila 1993. godine Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Prema podacima Monstata stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je 2023. godine iznosila 34,1 odsto. Međutim, socijalna i ekonomska bijeda nikad ne ide sama. Devastacija na kulturnom i moralnom planu je još veća. Tu devastaciju proizvode politike koje uspjevaju da od nas proizvedu isključene pojedince ili čitave grupe isključenih stvarajući prostor za konformizam kojim postajemo saučesnici tih politika. Isključeni su obrazovani, stručni, oni sa integritetom, neistomišljenici političkih projekata, oni koji ne idu u crkvu, oni koji drugačije misle, oni koji se bune, oni koji prihvataju različitosti i ne dijele po vjerskoj, rodnoj i nacionalnoj osnovi. Isključivanje onih koji kritički misle doprinosi nasilju na svim nivoima što odgovara političkim elitama. Svakodnevno zloupotrebljavaju zajednička dobra i javne interese. Fiskalnim politikama urušavaju stubove zajednice: obrazovanje i zdravstveni sistem, male preduzetnike. Uspostavljanje pravnog nasilje je u službi autoritarnosti kako bi se oslobodili kritičara i proizvela generacije poslušnih kojima se može upravljati.

Nova Vlada je u obećanjima ekonomskog blagostanja na putu za Singapur napravila niz reformi koje nisu dugoročno popravile standard ali su napravile ozbiljne nepravde unutar sistema pa stepen nezadovoljstva i nesigurnosti poprima ozbiljne razmjere. Život u fantazijama i na kreditima nije zdrav ni za pojedinca a za društvo je katastrofalan. Siromašnih je sve više a sa tim buja svaka vrsta društvene bijede. 

Na ovaj dan tražimo da vladajuće elite prestanu da lažima i manipulacijama kriju svoju nesposobnost da pokrenu realne i pravedne ekonomske procese u Crnoj Gori. Ukoliko ne znaju da stvore uslove za privređivanje i motivišu ljude da rade neka nas njihove bijede (svake druge osim materjalne) oslobode.

Vrijeme je da ne bude više siromaštva i isključenih u Crnoj Gori.

Povodom Drugog Festivala mentalnog zdravlja Crne Gore, ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor Vas poziva na interaktivno predavanje NE/nasilje-izgubljeno u prevodu koje će se realizovati dana 16.10 2024 godine od 18 -20 sati, u Kući slobodne misli u Kavču.


Cilj događaja je da se osvijeste naučeni obrasci ponašanja koji su organizovani po principu nasilja, da se problematizuje smjer kretanja rješavanja nasilja  u Crnoj Gori u kojemu dominiraju prakse usmjerene na odbranu, da se definiše svjesno suprostavljanje strukturalnom i kulturnom nasilju uz izbjegavanje spirale nasilja, da se ukaže na mogućnost otpora nasilju nenasilnim sredstvima, da se pokrene volja da se razvija stav nenasilja, poštovanje drugoga i afirmacija sebe što doprinosi psihološkom blagostanju i razvijanju ljudskosti kao vrijednosnoj kategoriji.


U interaktivnom predavanju predavačica će izložiti; osnovnu paradigmu strategije borbe protiv nasilja u Crnoj Gori (ideologija i prioriteti); nenasilje kao vrijednosna orjentacija; prakse nenasilja sa fokusom na komunikaciju i rješavanje problema; značaj nenasilja za mentalno i fizičko zdravlje pojedinca i društva, projekcija budućnosti. Učesnici/e će vlastitim iskustvima i pitanjima aktivno sudjelovati. Postoji mogućnost da se diskusija nastavi sa zainteresovanima uz čaj i kafu.


Predavačica: Ljubomirka Ljupka Kovačević, psihloškinja, aktiviskinja.

 
 

Prije neki dan je održan jedan od najpraznijih, najglupljih i najočajnjih premijerskih satova koje pamtim. Izuzimam parlamentarce URE i HGI koji su se donekle dotakli važnih pitanja na koja bi premijer morao da da smislene odgovore (a niti su bili smisleni, ni u skladu sa kontekstom) kao i Jevrosimu Pejović koja je jasno opisala politički kontekst i osjećanja većine mislećih ljudi u Crnoj Gori (političari a i mediji su to odćutali jer im je svaki govor izvan nasilja i navijanja van mentalnog i političkog dometa) kao i ulogu premijera u zemlji u tranziciji, što on u skladu sa kapacitetima (političkim, moralnim, emotivnim) nije bio u stanju da prihvati a još manje da istinom i ispravnim stavovima umiri realnu uznemirenost svih koji su sa „strahom i stidom“(ogromna većina građanstva) pratili situuaciju u parlamentu a i u zemlji.
 
To uopšte nije ni bio Premijerski sat. Bila je to skupina ljudi koja se pripremila za „megdan“ riječima, predstavu besmisla, priglupih štoseva, poniznosti, ulizništva, zaštite lika i djela svojih gospodara i nadasve umišljenih parlamentaraca kojima normalan čovjek ne bi dao „ni kozu da vode“ a kamoli da vode državu. Ali, mi odavno nismo normalni. U kontinuitetu su nam oduzeli temelje normalnosti (učiti, raditi i voljeti). Nerad, laži, nasilje i nemoral svake vrste su vrijednosti koje su kontinuitetom utemeljili u proces obrazovanja i upravo se pripremaju da dodaju nacionalističku ideologiju kako bi završili projekat unižavanja ljudskosti do zlog svijeta.
 
Znam da vladajuća većina zadovoljno trlja ruke, i ima razloga, može im se. Uspjeli su svojom upornošću, čvrstom vjerom i poslušnošću da premetnu u Evropejce za vanjsku publiku, a za nas je ostalo ono čemu smo svjedočili na premijerskom satu. Demagogija i najprimitivniji populizam, naglašeni optimizam i usvojena maksima „hiljadu puta izgovoreno postaje vjerovano“ čine osnov strategije i pune prostor mržnjom prema svemu drugačijem.
 
Šampionsku titulu u ovoj metodi u crnogorskom parlamentu ubjedljivo je na ovoj sjednici osvojio Milojko Spajić. Ponavljao je i ponavljao floskule iz Evrope sad 2, kao da Evropom sad 1 nije na najbrutalniji način pokrao većinu penzionera na račun obećanih 450€. Istom metodom kojom je prethodna vlast pokrala fabrike i predala ih lopužama tzv. investitorima. U ovom slučaju sirotinja je imala prednost, to je potpuno u redu, ali pravda zasnovana na nepravdi nije napredak, napredak bi bio da je zasnovana na solidarnosti, a nije. Do tog Milojko ne može da dometne. A tek Evropa sad 2- uranilovka. Ono što stalno ponavljao okupljenoj družini, kao da je stanovništvo gluvo ili mentalno retardirano je direktan uvod u obesmišljavanje svakog rada, profesije i obrazovanja. Čudo neviđeno. Srednjoškolci - 600€ a Visokoškolci – 1000 eura! U kakve su samo budalaštine vjerovali naivni građani/ke Crne Gore (oni koji pamte normalnost) - rad, doprinos, stvaralaštvo ništa to nije garant budućnosti, u Milojkovom dobu samo papiri imaju vrijednost. Ostalo je van tržišta rada i života. Ovo nam sprema svojim planom i svojim ponašanjem. Robove i robote. Ne, ne vrijeđa on zdrav razum on samo aktivnosti (metode) iz kripto svijeta, prenosi u izvršnu vlast. Dovoljno je pametan da je to naučio, ništa drugo nije ni učio (ni iz knjiga a ni iz iskustva) i mi smo ga baš zato birali, zato što ništa ne zna o psihološkom, socijalnom i političkom a ni o Crnoj Gori u trenutku kada mu je vrijednost pala u kripto svijetu a mi se potrudili da mu gubitak nadomjestimo državom. Radujte se! - uskliknuo je. Vladajuća većina je u ovome saglasna i stabilna zahvaljujući njegovim sposobnostima pala im je sekira u med i treba to lizati. Znaju oni da prosude o onome što građani/ke žele (ponovi on mnogo puta) ušuškani iza njegove vizije kripto raja pakuju svoje političke naume do potpunog umirenja Crne Gore. Da li će “stid i strah“ kako to definisa parlametarka Jevrosima Pejović, prevedeno „prijetnje i poniženje“ zaustaviti svaku nadu u budućnost Crne Gore ili će se ta muka artikulisati u smislen odgovor onih koji misle i rade drugačije. Odgovor na koji vladajuća većina može da uradi samo jedno, ono što je uradio ovog puta Milenko Spajić, da ode iz Parlamenta Crne Gore.
 
Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime