PREZENTACIJA KNJIGE „ Glas sa pločnika- borba majki sa troje i više djece prootiv ukidanja ostvarenog prava „ je realizovana 18. juna 2019. u 13. sati na protestu majki na platou ispred Skupštine Crne Gore.

Na još jednom protestu u kontinuitetu koje majke sa troje i više djece organizuju od 2016. do danas(18.06.2016) u dogovoru sa organizatorkama uradile smo prezentaciju knjige. Govorila je u najavi organizatorka protesta Željla Savković koja je iz knjige pročitala reagovanje NVO „ Društva za zaštitu i unapređenje prostora i životne sredine „(Bar) i dio u kom su citirane izjave učesnicama o značaju naknade. Aktivistkinja Anime Ervina Dabižinović je istakla značaj knjigekao dokumenta za istoriju pobune i otpora žena u Crnoj Gori sa osvrtom na prošlost i budućnost , kao i na režim koji je doveo do ovakve situacije. Ljupka Kovačević je govorila o sadržaju publikacije i upoznala prisutne da je knjiga predata na adrese najodgovornijih osoba koje su dovele do urušavaanja pravne države i prava žena u ovom slučaju. Citirala je dio iz knige koji ukazuje na snagu žena, na znanje i upornost da se odupru nepravdi i bore za pravo i dodtojanstvo , na solidarnost i mogućnost zajedničke akcije protiv nepravde . Na kraju je učesnica Rosa Džudović pročitala svoju pjesmu iz knjige koju je napisla 23.marta 2017.na pločniku ispred skupštine nakon desetodnevnog štrajka glađu.

Sve knjige su razdijeljene a bilo je još više zainteresovanih , kojima smo obećaleknjige na sledećem protestu majki.

Ljupka Kovačević, 18.jun 2019.

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuju diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 30.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se šesti   kružok. Povod za diskusiju će biti tekst „Zloupotreba supstanci i duša stvari “ iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Napravite napor i dođite !

obiljezavanje deportacijeTekst najave događaja 

Ovog maja navršava se 27 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, poznat kao „Deportacija izbjeglica“.

Sjutra, 25. maja 2019, u podne, ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina žrtava 25. i 27. maja 1992. godine organizovano deportovana u smrt, NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA organizuju memorijalno okupljanje. Ovo je deseta godišnjica koju obilježavamo na tom mjestu. Kao i svake godine, položićemo cvijeće i odati počast stradalim žrtvama.

Pozivamo vas da nam se pridružite u obilježavanju ove tužne godišnjice. Dođite da se zajedno prisjetimo žrtava i njihovih porodica koje su utočište od rata potražile u Crnoj Gori, a koje su bile iznevjerene na najstrašniji način. Dođite da pokažemo da taj zločin osuđujemo, da očekujemo kažnjavanje odgovornih, da se ponovo založimo za podizanje spomenika žrtvama i proglašenje dana sjećanja, i tako pokušamo da obezbijedimo da se ratni zločini više ne ponove.

Sa nama će sjutra, po prvi put, biti i jedan od nekolicine preživjelih žrtava deportacije 25. maja 1992, koji je uspio da se spasi iz logora u u Foči. On po prvi put, poslije tog nemilog događaja, dolazi u Herceg Novi da bi prisustvovao memorijalnom okupljanju.

Podsjećamo da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. O ovoj činjenici svjedoče pisana dokumenta.

Svi izručeni iz Herceg-Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali.

Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravnik logora u Foči).

Međutim, sporno je to što sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) devetorica optuženih bivših službenika policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ”koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, a koji im je prema pogrešnom tumačenju crnogorskih sudova navodno bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin. Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi. Grupa majki, ćerki i sestara stradalih žrtava je podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja.

HRA, CGO i ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije osam godina su uputili tri inicijative:

  • tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
  • tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i tadašnjem ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
  • ministru unutrašnjih poslova da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa do danas nije prihvaćena.

Dana 10. septembra 2018, Inicijativu za podizanje spomen-obilježja smo ponovo uputili predsjedniku Vlade, ministru kulture i unutrašnjih poslova, predsjedniku Skupštine Opštine Herceg Novi i svim odbornicima i odbornicama u Skupštini Opštine Herceg Novi. Odgovorilo nam je samo Ministarstvo kulture, koje nas je rješenjem br. 01-3376/2 od 21.9.2018, obavijestilo da je Zakonom o spomen obilježjima “propisano da program podizanja spomen obilježja donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice uz prethodnu saglasnost Ministarstva kulture”, kao i da ”ukoliko bi Opština Herceg Novi ovakvu inicijativu ocijenila opravdanom i uvrstila u svoj program podizanja spomen obilježja, kao i dostavila prijedlog Ministartvu kulture, oni bi takav prijedlog razmotrili i donijeli odgovarajući akt”.

U ponedeljak, 27. maja 2019. u Podgorici, u 12h EU info centru organizujemo panel diskusiju o pravu na reparacije za žrtve zločina, o čemu ćete biti posebno obaviješteni.

Hvala na pažnji i podršci.

Aktivistkinje Anime su 24.maja radnom akcijom i druženjem obilježile 11.godina rada u Kući slobodne misli. 

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje javosti je upućeno

S A O P Š T E NJ E

Svjesne smo činjenice da uprkos upornim pozivima za mir i razoružanje od strane demokratskih i proresivnih snaga društva, kod nas, a nažalost i u svijetu, jačaju nacionalističke politike i politike militarizacije.

Podsjećamo da smo prije sedam godina istim povodom pozivale naše prijateljice i žene Crne Gore da se pridruže građanskim protestima u Podgorici, što činimo i danas, jer je društveno-politička situacija teža, a ljudi ponovo na ulici. Razlozi su isti. Nesmjenjiva vlast dovela je do ekonomskog kalapsa, socijalne bijede, političke neodgovornosti, moralne konfuzije, uz stalno potenciranje nacionalnih podjela čemu se u poslednje vrijeme pridružuje sistemska militarizacija (dobrovoljni vojni rok,kupovanje oružja, naoružavanje,obučavanje za ubijenje, stvaranje vojnih poligona, obavezno učešće u ratnim operacijama). Sve deklaracije i rezolucije o miru su postale samo slovo na papiru – država se više priprema za rat nego za mir.

Želimo da živimo u društvu koje nije militarizovano , stalno na “ivici sukoba”  koje garantuje pravnu, ekonomsku, zdravstvenu , obrazovnu stabilnost, kao poštovanje svih ljudskih prava.

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje smatramo svojom obavezom da se javno suprostavimo svakom vidu militarizacije povećanju vojske i policije, kupovini naoružanja, uvođenju služenja vojnog roka i stvaranju vojnih poligona jer je to put ka razaranju naše zajednice i njene održive budućnosti.

Tim ANIME