Autorka:Ervina Dabižinović

Kreće još jedna godina, kako na ovom javnom mjestu pišem Kontra/per/cepciju. Početak je bio 2008.godine. Mali jubilej nije da nije. Ako sumiram kroz tekstove, riječ koja se ponavlja i provlači sve ove godine je RAT. Nije da nije jugoslovenski obezglavio sve moje planove. I ne samo moje već mnogima. Broje se prekinuta nadanja, želje ambicije, mogućnosti...

Za početak zvuk kojeg čujem od kada smo ušli u novo ljeto je zvuk petardi, bacanja i pucanja. Pogled s prozora daje sliku u kontinuitetu: očevi koji svoju djecu uče da bacaju petarde. Djeca se igraju bacanja petardi, dok očevi oživljavaju tu infantilnu radost koju su osjećali dok su sami bacali petarde. Ne znam da li je mnoge muškarce sa ovih prostora ista takva radost nosila dok su u jugoslovenskim ratovima bacali bombe i pucali iz kalašnjikova. Meni nekako liči baš liči. Petarde i danas neprimjereno pozivaju na slavljenje praznika vjerujućih koji se inače definiše kao praznik mira i ljubavi. Petarde i gađanje u javne prostore, privatnu imovinu i uznemiravanje živih bića koja dijele ovaj vazduh sa nama ali i onih koji ih redovno hrane uprkos nemanju sredstava i zime koja ledi ranim jutro, gađaju u ljubav i mir.

Prve medijske slike u novoj godini su u kontinuitetu jačanje veze između vjerskog i političkog identiteta tako da mi kao da ne izlazimo već dugo iz ratnih godina. Ovog januara okupljaju se po nacionalnom i vjerskom iskustvu političari koji inače tvrde da im je do mira i tolerancije. Grupa u kojoj su pojedini na vlasti a pojedini opozicija u drugim državama a koje u ovom slučaju vezuje nacionalno jedinstvo i to ne samo preko želja i čestitiki i unošenja drveta slavlja, već i političkih planovi i saglasja, ignoriše što se na ulicama gradova odakle dolaze organizuju protesti, upravo protiv vlasti. Djeluje gotovo cinično da se na jednom mjestu nalaze opozicionari iz Crne Gore koji tvrde da političkim akcijama i protestima mogu da dođu do vlasti i oni koji sa njima sjede i koji protesete u svojim sredinama, bilo socijalne ili političke ili one koji traže pravdu za ubijene, guše, spriječavaju, pljuvaju i konačno hapse kritičare koji ukazuju na nedjela vlasti. Moram priznati da vjerski i nacionalni okvir može nemoguće da učini mogućim mora biti da je u tome njegova velika magijska noć i moć. Ulicama se slivaju nezadovoljni (bilo čim da su nezadovoljni) i nije dobro da se izjednačavaju sve teme protesta i sve metode akcije koje preduzimaju protestanti međutim vidljivo se ljudi pojavljuju na ulicama i daju mogućnost svima da se rasplaše. U Banja Luci (čiji član predsjedništva BIH sjedi danas na prazničkom ručku ili doručku) hapse one koji su podijelili tugu i očaj sa porodicom Dragičević. Stvara se atmosfera kako bi se zaustavio narod koji više ne može da trpi gubitak budućnosti i zakon sile jedne političke klike koji uništava kao soda kauštika budućnost naše djece. U Beogradu protesti na koju god temu da se dešavaju očigledno uznemiravaju predsjednika dok njegovi posilni na svim televizijama lamentiraju njegovoj sposobnosti da ubijedi sve oko sebe da je spasitelj dok igra na dobro poznatu kartu još od Miloša Obrenovića. Ostali još miruju i mudruju mada sve političke analize ukuazuju da će ovo biti teška godina za region. U svakom slučaju ništa novo kao ni prethodne koje smo ispratili a nisu se izdigle iznad devedesetih.

Ali je odveć zanimljivo ipak gledati u svom dvorištu kako na istom mjestu opozicionari iz Crne Gore koji svom narodu nude priču o slobodi i pravdi ispijaju čaše zdravice sa vlastodršcima iz Beograda i Banja Luke koji progone vlastite ljude i misao koja im pokazuje da nije sve onako kako žele predstaviti. Što oni niude tim slikama. Treba li da mjerimo demokratske kapacitete u bigrafijama ili da se odmah saglasimo da je ono što vidimo zapravo cijela činjenica. Diktatura u programu kako god i čiji god da je malj vlasti. Kao da nema svjetla na vidiku u političkoj planci nasušnoj.

Teško da će neko iole obrazovaniji htjeti da se okrene na one koji nam pokazuju čemu bi trebalo da se nadamo. Odavno je već poznato da kakva nam je vlast od devedesetih tako nam je i opozicija iz devedesetih, nije promjenila stranu ni boju. Veći dio njih je i dalje u boju. Najmanje što se može reći da se radi o političkom nemoralu. Pravdali ga svetinjama još crnje izgleda.

Pozicija na Cetinju proslavlja datum koji jedni tumače kao ustanak dok drugi o tome misle da je nevolja. Niko ne pominje glas stručnjaka koji je uperio prst u događaj da je iz nacionalnih institucija nestalo kulturno blago kao da ga je rat uništio. Niko takve ne pita što su ti događaji kolektivnog pamćenja. Niko takve ne pita što se daju razapeti zarad istine? Čak ni oni koji tvrde da vjeruju koji u kolonama planduju o religijskim praznicima trošeći zajedničke resurse, ni oni koji zasipaju porukama na kojima su dvije riječi mir i zdravlje ne zapitaše se kako to da ostajem neosjetljiv/a na to što su razapeli po kozna koji put glasnika koji nam govori istinu koja nema se ne sviđa. Istina u jutro božićnjeg ustanka teško se probija iza kamarile političara koji se utrkuju ko će više i jače opstajati na ...

Kraj 2018 obilježila je opozicija koja je blistvo najavlila mrak jednako taman i mračan kao i ovaj pozicioni. Rat na svim nivoima i svim sredstvima je u punom jeku. Od ulice do skupštine. Potezi koji se povlače često teško da izađu iz svakodnevne političke palanke. Sujete na pretek uz neznanje koje je sve vidljivije. Naravno drugim sredstvima prije nego se dovate svijetlog oružja. Za sada im ide od ruke da to rade na simboličkom nivou pa se bore, ratuju, gađaju, okupiraju, oslobađaju... Čineći veliki dio nas potpuno neosjetljivim za realnost oko sebe. Svi imaju svoje tabore i svoje kako tvrde istine. Svoje kulise i svoje male izbe u kojima plaču i sriču. Sudeći po terminologiji i značenjima koja ti pojmovi imaju ratujemo ratujemo. Iz svih oružja i sa svim raspoloživim sredstvima.

Već prvih dana nove godine pogled na ono što je ostalo nakon stare djeluje pusto i ratno. Do prirode ona je uvjek bogata i sadržajna pa ako ništa ostaje da pogledamo u nebo i kolorite u prirodi ne bi li se odmorili i pokušali da razumijemo kako se te polarizove stvarnosti koje živimo mogu naći na jednom mjestu. Pa ako se to usput i dogodi pa pogled padne na konglomerat nemogućih opcija makar će biti jasnija poruka da je došlo vrijeme da se ukine ona narodna da šut sa rogatim ne može. Važnije od toga je da uočimo da su nas uhvatili između dvije politriče opcije čiji rezultati u konačnici su isti: sukob, podjele, nedjela, ratovanje, sukobljavanje, gubitak, .....Tako zagledani imamo šansu da odmjerimo i vlastitu odgovornost i učešće u toj igri dvije sukobljene interpretacije realnosti koje kako su najavli političari i ove godine će traži svaka svoj lončić krvi. Mi ćemo i dalje bauljati i naizgled birati.

TREĆI IZBOR MEDENICE – GRUBO KRŠENJE USTAVA

Izborom Vesne Medenice po treći put na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, Sudski savjet je grubo prekršio Ustav, koji u članu 124, stav 5 zabranjuje da isto lice više od dva puta bude birano na tu funkciju (”Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”).

Sudski savjet je treći izbor predsjednice Vrhovnog suda učinio bez obrazloženja o razmatranju ustavnosti njene kandidature, poput nekog politbiroa u jednopartijskom sistemu, iako su na neustavnost te kandidature javno i obrazloženo blagovremeno upozorili 11 nevladinih organizacija, profesori prava i drugi istaknuti pravnici iz Crne Gore i regiona.

Ovom odlukom, članice i članovi Sudskog savjeta su jednoglasno stavili van snage Ustav Crne Gore, svjesni da protiv njihove odluke nema pravnog lijeka, jer nije bilo protivkandidata za tu funkciju koji bi imao pravo da ga uloži.

Preostaje samo da saopštimo da je Ustav Crne Gore pogažen, i da upozorimo javnost da je umjesto vladavine prava na snazi vladavina političke moći koja lične interese pretpostavlja opštem interesu. Rezultat je poguban po Crnu Goru, posebno jer dolazi od onih čiji je posao da obezbijede nezavisnost sudstva i jednaku primjenu Ustava i zakona prema svima.

Sudski savjet, koji je prihvatio neustavnu kandidaturu Medenice, a onda je i izabrao, time se definitivno kompromitovao kao marionetsko tijelo, a mjesto predsjednika Vrhovnog suda je uzurpirano. Dodatno je poražavajuće što je kandidatkinju jednoglasno predložila Opšta sjednica Vrhovnog suda bez ikakvog obrazloženja u odnosu na ustavnost kandidature.

Kome još nije jasno, da ponovimo: Ustav je u julu 2013. godine, amandmanima koji su stupili na snagu odmah, zabranio da ista osoba bude birana za predsjednika Vrhovnog suda više od dva puta. Time je usvojio važnu demokratsku tekovinu koja služi ”sprječavanju neprimjerene koncentracije lične moći”, kako je obrazložila Venecijanska komisija. Međutim, ova univerzalna demokratska tekovina neće važiti za one koji žive u Crnoj Gori u vrijeme predsjednikovanja Vesne Medenice, koja će do kraja trećeg mandata koncentrisati čak 17 godina na funkciji i ličnu moć koja bi kod svakog razumnog i objektivnog posmatrača morala da izazove duboku zabrinutost.

Saopštenju prilažemo imena sudija Vrhovnog suda i članova Sudskog savjeta koji su učestvovali u trećem izboru Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda i omogućili kršenje pravnog poretka Crne Gore.

11 nevladinih organizacija:

Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), advokat Veselin Radulović, pravni zastupnik

Institut alternative (IA), Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora

Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, advokat Velija Murić, izvršni direktor

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Ervina Dabižinović, koordinatorka

Kotor, Trg od oruža , 13.jul 2019 , u 12 sati

 SAOPŠTENJE

Povodom Dana državnosti Crne Gore Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje performans pod nazivom “Vrijeme je da kažemo NE!” koji će se održati 13. jula u 12 sati na Trgu od oružja u Kotoru.
Političke elite skoro bez otpora sistemski militarizuju društvo i svijest građanki i građana Crne Gore. Zlonamjernim, neprijateljima, izdajnicima i utajenim ”političkim aktivistima” proglašavaju se svi koji dovode u pitanje Vladin koncept bezbijednosti i cijenu koju građani i građanke Crne Gore trebaju platiti za nju. Svako društveno pitanje bez oklijevanja i odgovornosti može biti prebačeno u bezbjednosni registar, što je uvijek politička odluka sa potencijalno nesagledivim posljedicama po mir i blagostanje u zemlji. Tako ministar vojni građanske inicijative za zaštitu prirodne sredine kvalifikuje kao ”potrebu da se onesposobi Vojska Crne Gore” proizvodeći prijetnju i legitimišući bilo koji odgovor na nju.

Uveden je dobrovoljni vojni rok uz drakonske kazne za prigovor savjesti, nezaštićeni prirodni ali i istorijski lokaliteti pretvaraju se u vojne poligone, vojni poziv promoviše se u crnogorskim školama, a zvaničnici cinično izjavljuju kako će izgradnja vojnih objekata ”unaprijediti život” gradova i infrastrukturu ruralnih naselja dok se spremamo za razvlačenje žilet žice kako bismo spriječili ulazak žrtava te iste logike.

Protivno rezonu vlastodržaca, podsećamo da poslušnost nije jedini indikator dobrih namjera i jedini uslov učinkovite saradnje.  Prije nego se siromašni, poniženi i oni koji misle mimo ili protiv glavnog toka pretvore u jeftino topovsko meso, vrijeme je da kažemo NE pretvaranju Crne Gore u igralište ubica.

Aktiviskinje ANIME

PAMTIMO ZLOČINE POČINJENE U NAŠE IME

Povodom  Dana državnosti  aktivistkinje Anime sa predstavnicama/cima Žena u crnom i HRA će 14. i 15. jula obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih. Pridružiće se i predstavnici/e lokalnih organizacija Bona fide i Islamske zajednice iz Pljevalja, Velija Murić iz Rožaja, Udruženje žrtava NATO bombardovanja iz Murina.
  Od 2009. svake godine  ovim simboličkim činom  ukazujemo na  to da pravda za žrtve ratnih zločina još nije zadovoljena i da država Crna Gora ne izvršava svoje obaveze i ne preuzima odgovornost.
Obilaskom mjesta zločina i polaganjem cvijeća u tišini:
-	Odajemo  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili 
žrtve devedesetih;
-	Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i 
da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u crnoj gori;
-	Ukazujemo na zločine učinjene u naše ime
-	Afirmišemo  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se 
spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;
-	Zahtijevamo od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, 
obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.
Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po razvoj društva  koje se manifestuju  kroz  društvenu patologiju:  korupciju, kriminal, nacionalizam, klerikalizam, političke progone,  nasilje u svim vidovima  do sve većeg broja  nerasvijetljenih ubistava.
Zagovaramo politike kažnjivosti zločina, utvrđivanja odgovornosti i suočavanja sa prošlošću kako bi  izašli  iz politika  „ravnoteže straha“ zasnovane na sukobima i mržnji . Ovo stanje poricanja  dugo traje i  onemogućava svaki moralni razvoj i napredak  društva u cjelini.
Lista mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:
•	Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj 
muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.)    14.jula u 9 sati
•	Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske 
zarobljenike 1991/2.)14.jula u 10 sati .
•	Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo  (mjesto  
etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 14.jula u 18 sati
•	 Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila 
šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 15. jula u 10 sati
•	 Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, 
među kojima troje djece) 15.jula u 12 sati.

  Aktivistkinje  Anime
  Kotor,12. jul 2019

NIKAD NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI

I ove godine  preko 5.000 ljudi učestvuje  u Maršu mira  putevima kojima su se kretale Srebreničke žrtve pokušavajući da izbjegnu smrt. Cilj marša je odavanje pošte žrtvama genocida i podsticanje  svih relevantnih aktera, na lokalnom i međunarodnom nivou, da doprinesu ostvarenju pravde. I ove godine će se održati dženaza u Potočarima  i sahraniti 33 posmrtna ostataka žrtava.

Podsjetimo se da  su 11. jula 1995. godine oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem okupirale su Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim S. Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida. Prema zvaničnim podacima ubijene su 8372 osobe bošnjačke nacionalnosti, dok porodice potražuju oko 10.000. Crna Gora je aktivno učestvovala u tom ratu.

Pretpostavljamo da će predstavnici crnogorskih institucija i nekih političkih  partija položili cvijeće na spomen obilježje u parku Pobrežje (spomenik svim žrtvama iz rata devedesetih) na mjestu suštinske relativizacije zločina jer zločini moraju biti imenovani i personalizovana krivična i politička odgovornost.  Dan sjećanja na genocid u Srebrenici  nije  dobio poziciju značajnog datuma za Crnu Goru nego se obilježava u sklopu Dana sjećanja na sve žrtve što proziva  moralnu odgovornost svih nas..

Dvadeset četiri godine od genocida a u Crnoj Gori još nema konsenzusa o tome šta se zaista desilo u Srebrenici, ne govori se o stradanju zasnovanom isključivo na etničkoj osnovi, ne zna se koliki i kakav je bio doprinos crnogorskog rukovodstva u tome koliko i kako su crnogorski građani obilježeni ovim zločinom? 

Vrijeme je da se utvrdi odgovornost. Vrijeme je za javno propitivanje uloge i učešća politike i institucija Crne Gore u genocidu u Srebrenici. Vrijeme je da se politike i počinioci kazne kako bi se prihvatila odgovornost za posledice koje smo izazvali.Krajnje je vrijeme je za pravdu za žrtve.

10.jul 2019. Kotor, Aktivistkinje ANIME

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuju diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 27.juna u 19 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se sedmi kružok. Povod za diskusiju će biti tekst „Podigni slušalicu ako si tu “ iz knjige „Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori“ od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Napravite napor i dođite !