30.maj 2016.

Međunarodni dan bijelih traka je nastao iz potrebe za borbom protiv negiranja zločina i za obilježavanjem stradanja civilnih žrtava rata, prije svega u Prijedoru, ali i šire.

31. 05. 2016.  se navršavaju 24 godine  od  kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Potom su uslijedila istrebljenja, ubistva i progoni. Naredbu  je  izdao  „Krizni štab opšine Prijedor“. Predsjednik štaba, Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. Prema zvaničnim podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 muškaraca, žena i dece bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Muškarci su uglavnom mučeni i ubijani u logorima Keraterm i Omarska, a žene u logoru Trnopolje. O zločinima se i danas ćuti, zabranjuju se komemoracije i krivično gone aktivisti udruženja koja okupljaju žrtve. 

Ukazujemo na kontinuitet negiranja zločina, na sve prisutniju rehabilitaciju ratnih zločinaca  iz II sv rata, na slavljenje ratnih zločinaca iz rata devedesetih u zemljama regiona. Upozoravamo na sve prisutniji fašizam u Evropi vidljiv kroz odnos prema izbjeglicama sa ratnih područja. Prvi znaci su obično »nevidljivi« a kad postanu svima vidljivi zločini su teško zaustavljivi. 

Ovom sopštenjem podsjećamo  na sve  civilne žrtave rata i suprostavljamo se svakom obliku  etničkog nasilja, genocidu  kao i isključivanju različitih.

Aktivistkinje ANIME

 

autorka: Paula Petričević

Da je kao što nije, danas bi bio Dan mladosti. Svetkovina, najradosniji praznik jedne bivše religije. Praznici su, kako to lucidno primjećuje Jan Asman u svojoj „Kulturi pamćenja“, primarni oblik organizovanja kulturnog pamćenja, instrument kojim se kulturni identitet tetovira u kožu koja na okupu drži političku zajednicu. Posebno u odsustvu kičme.

Asman tvrdi da se vladavina legitimira retrospektivno, a ovjekovječuje prospektivno, drugim riječima, ona se mora predstaviti  kao zakoniti izdanak istorije nekog naroda, ako misli da osigura čeonu poziciju u njegovoj budućnosti. Ko drži u svojim rukama uzde sadašnjosti odlučuje ne samo o budućnosti jedne zemlje, već i o njenoj prošlosti, birajući što će biti upamćeno, a što zaboravljeno, koji će događaji najbolje odgovarati dominantnom narativu, a koji će mu svojom brutalnom činjeničnošću prkositi i o koje bi se sapleo, ukoliko ih ostavi u životu. Tako se sa mjesta moći projektuju dva nepostojeća vremena, granajući se na suprotne strane – prošlost i budućnost – oba arbitrarno odlučiva i oba jednako nepredvidljiva. Kakofonija,  koju će različiti subjekti (neka bude kao da tako nešto i dalje/uopšte postoji) nastojati da „harmonizuju“ u podnošljivu i sebi neprotivrječnu pripovijest, vri u sadašnjosti u kojoj se nadvikuju i laktaju različiti kandidati za zvaničnu istoriju (neka bude kao da tako nešto i dalje/uopšte postoji).

Prateći Asmanovu podjelu kolektivnog pamćenja možemo razlikovati komunikativno i kulturno pamćenje. Komunikativno pamćenje se odnosi na pamćenje skorije prošlosti i predstavlja sjećanja koja osoba dijeli sa savremenicima. To je lično komunicirano pamćenje odnosno istorijsko iskustvo u okviru individualnih biografija, koje uglavnom traje onoliko koliko i grupa koja ga nosi. Da bi se ovo sjećanje fiksiralo i dalje prenijelo potrebne su mu različite kulturne institucije – rituali, plesovi, pjesme, mitovi, tetovaže, odjeća, svetkovine – različite simboličke figure uz koje prijanja i na koje se oslanja kolektivno pamćenje grupe. Na ovaj način grupa se fundira i učvršćuje u vremenu, formuliše svoj identitet i daje smisao vlastitom postojanju. Kulturno pamćenje tako predstavlja institucionalizovan, objektivizovan i simbolički fiksiran vid kolektivnog sjećanja koje ima naglašenu integrativnu funkciju, pa tako može imati i osoben politički naboj. Autoritarni i totalitarni režimi monopolizuju manipulaciju sjećanjem nastojeći da na ovaj način ojačaju i osiguraju svoju političku moć.

Ovih dana se navršavaju 24 godine od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglih Muslimana iz Bosne i Hercegovine, poznatiji kao ”Deportacija izbjeglica”.

Pozivamo Vas da zajedno odamo poštu žrtvama ovog zločina okupljanjem i polaganjem cvijeća u petak, 27. maja 2016, u podne, ispred zgrade Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina izbjeglica organizovano nezakonito deportovana 25. i 27. maja 1992.

Crnogorska policija je u maju i junu 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i u svojstvu talaca ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.Većina izručenih odmah su ubijeni, ostali su ubijeni u logorima, a samo nekolicina je preživjela mučenje. Još uvijek nisu pronađena tijela nekih od žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 27. maja 1992, niti se zna mjesto na kome su tačno ubijeni.

Nesporne su žrtve ovog zločina, a da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je pravosnažnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac. Sporno je jedino to što sudovi u Crnoj Gori u svemu tome nisu prepoznali ratni zločin.

Nevladine organizacije (Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje - Anima) i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, su prije pet godina, odnosno prije četiri godine uputili tri inicijative:

  1. predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine; 
  1. inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
  1. da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa do danas nije prihvaćena.

Podsjećamo, nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejan Mandić, izjavio je da grad Herceg-Novi nije spreman da podrži inicijativu za podizanje spomen obilježja, kao i da se u vezi s tim nije obraćao višim instancama, konkretno Ministarstvu kulture. Prošle godine je inicijativa iznijeta na glasanje, nije dobila potrebnu većinu jer je većina odbornika Skupštine opštine bila uzdržana (DPS, Izbor, Novska lista) ili odsutna (SNP, Klub Demokrata). Tada smo izražili razočarenje i žaljenje zbog ovakve odluke i zaključili da su uzdržanost ili odsutnost poslanika na temu odavanja počasti nevinim žrtvama mjera čovječnosti poslanika i poslanica Skupštine opštine Herceg Novi i volje Crne Gore u malom da pogleda istini u oči i spriječi da se slično ne ponovi. Pozdravili smo odluku Dragana Šimraka i Milice Berberović iz SDP-a i Jovane Šijaković iz Izbora da glasaju za ovu inicijativu.

I ovog 27. maja u podne bićemo ponovo ispred CB Herceg-Novi u spomen nevinih žrtava.

Ponovo Vas pozivamo da nam se pridružite, da skrenete pažnju da taj strašni zločin osuđujete i da ste spremni da spriječite da se tako nešto ponovi.

S poštovanjem,

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO)

Ljupka Kovačević, koordinatorka ANIME – Centra za žensko i mirovno obrazovanje

Odluka Ministastva nauke Crne Gore , Glavnog Grada i prezadužene kompanije u državnom vlasništvu Montenegro airlines da podrži događaj, pretenciozno nazvan “Konvencija žena Zapadnog Balkana”,  predstavlja još jedan dokaz koliko se crnogorske institucije malo zanimaju za stvarne potrebe i interese žena u Crnoj Gori. Ignorisana je  očigledna  veza sa projektom Instituta za javne politike koji je suspendovala Evropska komisija , jer je direktor ove organizacije , Vladimir Beba Popović , po sopstvenom priznanju, sprovodio u kontinitetu nasilnu  kampanju protiv aktivistkinje civilnog društva. Umjesto toga, institucije sistema su iskazale  dosad neviđenu spremnost da podrže tek osnovanu nevladinu organizaciju u realizaciji  jednog elitističkog i neopravdano skupog događaja. Sve to u situaciji kad ukupan budzet namijenjen sprovođenju aktivnosti koje se tiču rodne ravnopravnosti , a koji je Vlada dodijelila Odjeljenju za rodnu ravnopravnost iznosi 17.600 eura, kad država nema novca da obezbjedi osnovne servise za žene, da isplati naknade za majke i da sistemski podrži poštovanje ženskih ljudskih prava

Ovakvo postupanje svih relevantnih institucija, pa i onih koje su najpozvanije da brane ženska ljudska prava, predstavljaju svojevrsnu korupciju i negiranje svih napora da se uspostavi fer i transparentan odnos između civilnog društva i institucija, a posebno negiranje 20 godina doslednog i kontinuiranog rada ženskih grupa koje još uvijek obezbjeđuju sve one servise koje je država  dužna da finansira, a to ne čini zbog, navodnog, nedostatka sredstava.

Ovakav elitistički skup ne podržava aktivizam žena i dodatno ruši teško uspostavljeno  povjerenje  i mreze solidarnosti između žena koje rade na terenu I koje trpe nasilje.

Obesmišljava , privatizuje i diskredituje sve napore da se žene u Crnoj Gori prepoznaju kao politički subjekti i izvrše veći uticaj na razvoj i uspostavljanje rodne ravnopravnosti.

SAČUVAJMO MIR 

                                                                                                      Kotor,  23.05.2016.                                                                                                      

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje radionicu 24.maja u 19 satu u Kući slobodne misli u Kavču . Tema radionice je : Anima mijenja svijet..

24. maj je Međunarodni dan  ženskih akcija za mir i razoružanje  i Dan Kuće slobodne misli  koji sveke godine obilježavamo.  Podsjećamo  povodom ovog značajnog  datuma  da  Siromaštvo + Nacionalizam= RAT i da  Blagostanje + Građanska svijest/ odgovornost +Razoružanje = MIR. Neophodno je napraviti napor i suprotstaviti se svim uslovima koji destabilizuju našu sigurnost.

Radionica koju planiramo će nas podsjetiti na akcije  koje je Anima realizovala od svog nstanka do danas sa ciljem izgradnje mira.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

10. godina od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori  politike rodne ravnopravnosti se ne sprovode i  žene su  u mnogo težoj poziciji. Iznevjerena su očekivanja od institucija države, prvenstveno Vlade,  a u mnogim oblastima je došlo do pogoršanja. 
Institucije države svedene su  na zadovoljavanje minimalnih uslova o napretku u procesu ka EU – usvojeni su zakoni, konvencije, rezolucije, neki zakoni su revidirani, napisani su izvještaji, potpisano  bezbroj memoranduma o saradnji, a na terenu sve to nije vidljivo.
Žene u Crnoj Gori danas žive u težim uslovima nego prije deset godina zbog izuzetno visokog kriminala, korupcije i nasilja u društvu i dodatno se strukturno radi na povećanju njihove zavisnosti kroz skandalozne zakone kojima se isključuju iz procesa rada, onesposobljavaju i svode na reproduktivne organe. Onemogućen im je pristup mjestima odlučivanja i  mjestima napredovanja. Nasilje se toleriše : porodično, seksualno i u procesu rada. U ovom periodu uprkos privida demokratije i slobode patrijarhalni kulturni obrasci, nacionalna i vjerska osjećanja  se zloupotrebljavaju i koriste za podjele u društvu. Sve ovo dodatno ugrožava žene i jasno je da  neodgovorne i  manipulativne političke elite, osim uskostranačkih interesa nisu u stanju da štite interese i prava zajednice. Nakon deset godina devastacije svih resursa i vrijednosti doveli su nas do političke krize koja ozbiljno prijeti miru.

Zahtijevamo da  država obezbijedi  ekonomsko blagostanje, socijalnu sigurnost, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo kako bi žene mogle da preuzmu  veći stepen participacije u javnom životu i na mjestima odlučivanja.

Aktivistkinje 

Anime
Bona fide, Pljevlja, 
Centra za ženska prava, Podgorica  
Snažna mama, Bijelo Polje, 
SOS telefona Nikšić,
Sigurne ženske kuće  Podgorica, 
i svjedokinje na Ženskom sudu.

PAMTIMO ZLOČINE POČINJENE U NAŠE IME

Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 19. i 20. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  deset godina od sticanja nezavisnosti, a institucije slave jubilej uprkos činjenici da pravda za žrtve zločina još nije zadovoljena.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina:

-         ODAJEMO  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-         PROZIVAMO institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i PODSJEĆAMO da je njihova obaveza da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-         UKAZUJEMO da su na zločini počinjeni u naše ime

-         AFIRMIŠEMO  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-         ZAHTIJEVAMO od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posljedice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam, kao i nerasvijetljena ubistva i „legalne“ likvidacije ljudi. Vrijeme je da se   zaustavi proces nekažnjivosti zločina, neutvrđivanja odgovornosti i nesuočavanja sa prošlošću. Vrijeme je da izađemo iz stanja straha sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

  • Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.)    19. maja u 9 sati
  • Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),-10 sati
  • Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo  (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 19. maja u 18 sati
  •  Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 20. maja u 13 sati
  •  Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 20. maja u 17 sati  .

 Aktivistkinje  Anime                                                                        

Akciju podržavaju NVO Bona fide iz Pljevalja  i Snažna mama iz Bijelog Polja i HRA iz Podgorice, Jakub Durgut iz  Pljevalja i Velja Murić, advokat iz Pljevalja.

                                                                                                                                                                                                               

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje radionicu 3.maja u 19 satu u Kući slobodne misli u Kavču . Tema radionice je : Kako  gradim mir?

Uvod za radionicu je snimak govora „Demaskirajmo Ahila“  Džodi Vilijams,aktivistkinje, dobitnice Nobelove nagrade za mir 1997.godine.

Radionica je u sklopu akcija za mir koje realizujemo od oktobra 2015. Cilj je aktivno građanstvo koje se suprostavlja svim vrstama nasilja i solidarno je u izgradnji i očuvanju mira.  

Napominjemo da će se aktivnosti (predavanja, radionice , diskusije) realizovati svakog utorka u mjesecu , umjesto najavljene srijede, u Kući slobodne misli u Kavču.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

Tim ANIME

VRATIMO ZNAČAJ 1.MAJU

Prvi maj je bio  dan koji je  simbolizovao borbu radnica i radnika za veća prava a danas je u Crnoj Gori  to dan ispražnjen od sadržaja. Dan za izbjegavanje odgovornosti i obaveza malog broja ljudi koji imaju državni posao i dan koji pokazuje sliku propasti onih koji su ga  zaslužili.

Fabrike su uništene, ogromna je nezaposlenost. Preduzetnici svakodnevno krše radna prava. Sindikati statiraju i dekor su režima. Stanovništvo je osiromašeno. Nasilje je sveprisutno. Žene su u izuzetno  teškom položaju. Izgubile su pravo na dostojanstven rad. Nekada, rad I zarada su  im  omogućavala polja drugih sloboda. Danas su vraćene kući ili su  roba ili roblje na tržištu rada.

Ko slavi danas 1.maj ?

Tamo nema mjesta za obespravljene radnice koje su se uporno i dugo borile za svoje fabrike koje su danas olupine a one se od te borbe razboljele ili umorile. Mlade žene  nemaju u iskustvu  ni taj kratkotrajni doživljaj slobode i pripadništva koje sui male njihove majke.

Koristimo ovaj  Prvi maj da ukažemo na neophodnost društvene i političke promjene, na neophodnost otpora i pobune svim nepravdama  i nasilju.

Vratimo značaj Prvom maju insistirajući svakog dana i na svakom mjestu na ostvarenju radnih prava zasnovanih na solidarnosti i dostojanstvu čovjeka.

Aktivistkinje Anime