NIKAD NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI

I ove godine  preko 5.000 ljudi učestvuje  u Maršu mira  putevima kojima su se kretale Srebreničke žrtve pokušavajući da izbjegnu smrt. Cilj marša je odavanje pošte žrtvama genocida i podsticanje  svih relevantnih aktera, na lokalnom i međunarodnom nivou, da doprinesu ostvarenju pravde. I ove godine će se održati dženaza u Potočarima  i sahraniti 33 posmrtna ostataka žrtava.

Podsjetimo se da  su 11. jula 1995. godine oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem okupirale su Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim S. Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida. Prema zvaničnim podacima ubijene su 8372 osobe bošnjačke nacionalnosti, dok porodice potražuju oko 10.000. Crna Gora je aktivno učestvovala u tom ratu.

Pretpostavljamo da će predstavnici crnogorskih institucija i nekih političkih  partija položili cvijeće na spomen obilježje u parku Pobrežje (spomenik svim žrtvama iz rata devedesetih) na mjestu suštinske relativizacije zločina jer zločini moraju biti imenovani i personalizovana krivična i politička odgovornost.  Dan sjećanja na genocid u Srebrenici  nije  dobio poziciju značajnog datuma za Crnu Goru nego se obilježava u sklopu Dana sjećanja na sve žrtve što proziva  moralnu odgovornost svih nas..

Dvadeset četiri godine od genocida a u Crnoj Gori još nema konsenzusa o tome šta se zaista desilo u Srebrenici, ne govori se o stradanju zasnovanom isključivo na etničkoj osnovi, ne zna se koliki i kakav je bio doprinos crnogorskog rukovodstva u tome koliko i kako su crnogorski građani obilježeni ovim zločinom? 

Vrijeme je da se utvrdi odgovornost. Vrijeme je za javno propitivanje uloge i učešća politike i institucija Crne Gore u genocidu u Srebrenici. Vrijeme je da se politike i počinioci kazne kako bi se prihvatila odgovornost za posledice koje smo izazvali.Krajnje je vrijeme je za pravdu za žrtve.

10.jul 2019. Kotor, Aktivistkinje ANIME

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuju diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 27.juna u 19 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se sedmi kružok. Povod za diskusiju će biti tekst „Podigni slušalicu ako si tu “ iz knjige „Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori“ od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Napravite napor i dođite !

Aktivistkinje Anime će prisustvovati ovog događaju i potpisnice su saopštenja.

Pamtimo žene silovane u ratu u Bosni i Hercegovini!

Saopštenje povodom 19. juna – Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu

Povodom 19. juna – Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, koji su Ujedinjene nacije uspostavile 2015. godine, Žene u crnom će 19. juna 2019. godine, posetiti Foču (Bosna i Hercegovina), gde će organizovati protest u crnini i ćutanju.

Žene u crnom ovim protestom podsećaju da je:

• tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano oko dvadeset hiljada žena. Najbrojnije žrtve bile su bosanske Muslimanke, dok je među počiniocima bilo najviše bosanskih Srba.

• tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1996), Foča bila mesto verovatno najvećeg sistematskog seksualnog nasilja i silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini.

• da je Haški tribunal u svojoj presudi Fočanskoj trojci (Kunarac, Kovač, Vuković), 2001. godine, prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava, utvrdio da je seksualno ropstvo u ratu zločin protiv čovečnosti.

Žene u crnom i ovom prilikom nastavljaju da:

• Iskazuju solidarnost i saosećanje prema ženama žrtvama seksualnog nasilja, kako onima koje su ubijene, tako i onima koje su preživele.

• Neguju politiku sećanja kao odgovornost u odnosu na zločine počinjene u naše ime tokom rata u BiH.

Pamtimo žene Foče!

Za dostojanstvo žena žrtava seksualnog nasilja u ratu!

U Beogradu, 18. jun 2019.

Žene u crnom uz podršku:

Udruženje žrtve rata Foča 92-95, Sarajevo

Anima - Kotor

Bona fide Pljevlja 

PREZENTACIJA KNJIGE „ Glas sa pločnika- borba majki sa troje i više djece prootiv ukidanja ostvarenog prava „ je realizovana 18. juna 2019. u 13. sati na protestu majki na platou ispred Skupštine Crne Gore.

Na još jednom protestu u kontinuitetu koje majke sa troje i više djece organizuju od 2016. do danas(18.06.2016) u dogovoru sa organizatorkama uradile smo prezentaciju knjige. Govorila je u najavi organizatorka protesta Željla Savković koja je iz knjige pročitala reagovanje NVO „ Društva za zaštitu i unapređenje prostora i životne sredine „(Bar) i dio u kom su citirane izjave učesnicama o značaju naknade. Aktivistkinja Anime Ervina Dabižinović je istakla značaj knjigekao dokumenta za istoriju pobune i otpora žena u Crnoj Gori sa osvrtom na prošlost i budućnost , kao i na režim koji je doveo do ovakve situacije. Ljupka Kovačević je govorila o sadržaju publikacije i upoznala prisutne da je knjiga predata na adrese najodgovornijih osoba koje su dovele do urušavaanja pravne države i prava žena u ovom slučaju. Citirala je dio iz knige koji ukazuje na snagu žena, na znanje i upornost da se odupru nepravdi i bore za pravo i dodtojanstvo , na solidarnost i mogućnost zajedničke akcije protiv nepravde . Na kraju je učesnica Rosa Džudović pročitala svoju pjesmu iz knjige koju je napisla 23.marta 2017.na pločniku ispred skupštine nakon desetodnevnog štrajka glađu.

Sve knjige su razdijeljene a bilo je još više zainteresovanih , kojima smo obećaleknjige na sledećem protestu majki.

Ljupka Kovačević, 18.jun 2019.

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuju diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 30.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se šesti   kružok. Povod za diskusiju će biti tekst „Zloupotreba supstanci i duša stvari “ iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Napravite napor i dođite !

Tekst najave događaja 

Ovog maja navršava se 27 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen ratni zločin protiv izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, poznat kao „Deportacija izbjeglica“.

Sjutra, 25. maja 2019, u podne, ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina žrtava 25. i 27. maja 1992. godine organizovano deportovana u smrt, NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA organizuju memorijalno okupljanje. Ovo je deseta godišnjica koju obilježavamo na tom mjestu. Kao i svake godine, položićemo cvijeće i odati počast stradalim žrtvama.

Pozivamo vas da nam se pridružite u obilježavanju ove tužne godišnjice. Dođite da se zajedno prisjetimo žrtava i njihovih porodica koje su utočište od rata potražile u Crnoj Gori, a koje su bile iznevjerene na najstrašniji način. Dođite da pokažemo da taj zločin osuđujemo, da očekujemo kažnjavanje odgovornih, da se ponovo založimo za podizanje spomenika žrtvama i proglašenje dana sjećanja, i tako pokušamo da obezbijedimo da se ratni zločini više ne ponove.

Sa nama će sjutra, po prvi put, biti i jedan od nekolicine preživjelih žrtava deportacije 25. maja 1992, koji je uspio da se spasi iz logora u u Foči. On po prvi put, poslije tog nemilog događaja, dolazi u Herceg Novi da bi prisustvovao memorijalnom okupljanju.

Podsjećamo da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. O ovoj činjenici svjedoče pisana dokumenta.

Svi izručeni iz Herceg-Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali.

Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravnik logora u Foči).

Međutim, sporno je to što sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) devetorica optuženih bivših službenika policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ”koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, a koji im je prema pogrešnom tumačenju crnogorskih sudova navodno bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin. Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi. Grupa majki, ćerki i sestara stradalih žrtava je podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja.

HRA, CGO i ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije osam godina su uputili tri inicijative:

• tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
• tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i tadašnjem ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
• ministru unutrašnjih poslova da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa do danas nije prihvaćena.

Dana 10. septembra 2018, Inicijativu za podizanje spomen-obilježja smo ponovo uputili predsjedniku Vlade, ministru kulture i unutrašnjih poslova, predsjedniku Skupštine Opštine Herceg Novi i svim odbornicima i odbornicama u Skupštini Opštine Herceg Novi. Odgovorilo nam je samo Ministarstvo kulture, koje nas je rješenjem br. 01-3376/2 od 21.9.2018, obavijestilo da je Zakonom o spomen obilježjima “propisano da program podizanja spomen obilježja donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice uz prethodnu saglasnost Ministarstva kulture”, kao i da ”ukoliko bi Opština Herceg Novi ovakvu inicijativu ocijenila opravdanom i uvrstila u svoj program podizanja spomen obilježja, kao i dostavila prijedlog Ministartvu kulture, oni bi takav prijedlog razmotrili i donijeli odgovarajući akt”.

U ponedeljak, 27. maja 2019. u Podgorici, u 12h EU info centru organizujemo panel diskusiju o pravu na reparacije za žrtve zločina, o čemu ćete biti posebno obaviješteni.

Hvala na pažnji i podršci.

Aktivistkinje Anime su 24.maja radnom akcijom i druženjem obilježile 11.godina rada u Kući slobodne misli. 

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje javosti je upućeno

S A O P Š T E NJ E

Svjesne smo činjenice da uprkos upornim pozivima za mir i razoružanje od strane demokratskih i proresivnih snaga društva, kod nas, a nažalost i u svijetu, jačaju nacionalističke politike i politike militarizacije.

Podsjećamo da smo prije sedam godina istim povodom pozivale naše prijateljice i žene Crne Gore da se pridruže građanskim protestima u Podgorici, što činimo i danas, jer je društveno-politička situacija teža, a ljudi ponovo na ulici. Razlozi su isti. Nesmjenjiva vlast dovela je do ekonomskog kalapsa, socijalne bijede, političke neodgovornosti, moralne konfuzije, uz stalno potenciranje nacionalnih podjela čemu se u poslednje vrijeme pridružuje sistemska militarizacija (dobrovoljni vojni rok,kupovanje oružja, naoružavanje,obučavanje za ubijenje, stvaranje vojnih poligona, obavezno učešće u ratnim operacijama). Sve deklaracije i rezolucije o miru su postale samo slovo na papiru – država se više priprema za rat nego za mir.

Želimo da živimo u društvu koje nije militarizovano , stalno na “ivici sukoba”  koje garantuje pravnu, ekonomsku, zdravstvenu , obrazovnu stabilnost, kao poštovanje svih ljudskih prava.

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje smatramo svojom obavezom da se javno suprostavimo svakom vidu militarizacije povećanju vojske i policije, kupovini naoružanja, uvođenju služenja vojnog roka i stvaranju vojnih poligona jer je to put ka razaranju naše zajednice i njene održive budućnosti.

Tim ANIME

Povodom jedanaest godina od otvaranja Kuće slobodne misli i povodom 24.maja - Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje sledeće

S A O P Š T E NJ E

Svjesne smo činjenice da uprkos upornim pozivima za mir i razoružanje od strane demokratskih i proresivnih snaga društva, kod nas, a nažalost i u svijetu, jačaju nacionalističke politike i politike militarizacije.

Podsjećamo da smo prije sedam godina istim povodom pozivale naše prijateljice i žene Crne Gore da se pridruže građanskim protestima u Podgorici, što činimo i danas, jer je društveno-politička situacija teža, a ljudi ponovo na ulici. Razlozi su isti. Nesmjenjiva vlast dovela je do ekonomskog kalapsa, socijalne bijede, političke neodgovornosti, moralne konfuzije, uz stalno potenciranje nacionalnih podjela čemu se u poslednje vrijeme pridružuje sistemska militarizacija (dobrovoljni vojni rok,kupovanje oružja, naoružavanje,obučavanje za ubijenje, stvaranje vojnih poligona, obavezno učešće u ratnim operacijama). Sve deklaracije i rezolucije o miru su postale samo slovo na papiru – država se više priprema za rat nego za mir.

Želimo da živimo u društvu koje nije militarizovano , stalno na “ivici sukoba”  koje garantuje pravnu, ekonomsku, zdravstvenu , obrazovnu stabilnost, kao poštovanje svih ljudskih prava.

Povodom Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i razoružanje smatramo svojom obavezom da se javno suprostavimo svakom vidu militarizacije povećanju vojske i policije, kupovini naoružanja, uvođenju služenja vojnog roka i stvaranju vojnih poligona jer je to put ka razaranju naše zajednice i njene održive budućnosti.

Tim ANIME

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuje diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 16.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se peti   kružok a povod za diskusiju će biti tekst „Prazan protest“ iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupka Kovačević.

Anima je povodom 9. maja održala performans  i uputila saopštenje svim svim dnevnim novinama i lokalnom radiju.

 Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje i ove će godine stajanjem obilježiti jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.

9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope. Borba protiv fašizma nije završila 1945. godine.

9. maja podsjećamo da fašizam nije pobijeđen i iskorijenjen i da gdje god ima mržnje, neprijateljstva ili netrpeljivosti prema drugima i drugačijima njegova logika istrajava, gdje god se individualna prava i slobode ograničavaju i ukidaju on postoji, gdje god se proizvode žrtvena jagnjad nad kojima će frustrirana većina iskaljivati svoj bijes ili tražiti satisfakciju na račun tuđe nesreće on živi i jača.

U našem društvu prisutne su pojave: sve više onih koji žive ispod linije siromaštva, sve veći broj građana koji nemaju ni prosječna lična primanja, raste index korupcije, povećavaju se različiti vidovi nasilja nad žanama i nasilja nad djecom, stopa kriminala i ubistava na našim ulicama, nacionalizam, klerikalizam i militarizacija, podsticanje jednoumlja, napadi na nistomišljenike...

U vremenu sve veće eksploatacije, militarizacije, fašizacije i ozbiljnih sumnji u opstanak EU, ukazujemo na to da su nam vrijednosti antifašizma, mira i socijalne pravde potrebniji nego ikada. Raste stepen zabrinutosti za razvioj političke situacije u Crnoj Gori. Zato podrzavamo građanske proteste "Odupri se " jer vjerujemo da dijelimo iste vrijednosti antifasizma.

Pozivamo građanke i građane Kotora da nam se pridruže 9 maja na Trgu od oružja.

IV ANIMIN KRUŽOK

Anima- Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Expeditio, dva puta mjesečno organizuje diskusioni kružok sa ciljem da razvijaju kritičku misao, nenasilje i građanski aktivizam u zajednici.

U četvrtak, 2.maja u 18 sati u Kući slobodne misli u Kavču održaće se četvrti kružok a povod za diskusiju će biti tekst O govorenju iz knjige Sto godina psihoterapije a svijet sve gori i gori od autora Džejmsa Hilmana i Majkla Venture.Kružok vodi Ljupak Kovačević.

Napravite napor i dođite !

autorka: Ljupka KOvačević

ODUPRI SE ZA KOTOR

U samoizolaciji sam , emigrirala u budućnost, sve što mi donosi politička svakodnevica je već viđeno a u prošlosti je nosilo dodatak „ne ponovilo se“. Ponavlja se. Drugačija je samo emocija. Umjesto bijesa koji je dobar za pokretanje akcije, rezignacija i praznina koja ne sluti ništa dobro.

Režim pobjeđuje u proizvodnji haosa. U nedostatku vizije I kreacije opozicija se hvata za jedinstvo, pa ni “iskustvo” ni tako često prozivana „mladost“ ne nalazi adekvatan odgovor . Režim, dugog trajanja, zasnovan na neznanju, neslobodi i eksploataciji učvršćen nacionalizmom i ratničkom psihologijom kao I geostrateškim projekcijama i senzacionalističkim medijima ubira svoje rezultate. Nedodirljivost postaje još nedodirljivija, prijetnje sve otvorenije, svakodnevica sve nebezbjednija

„ Odupri se“-poziv postaje sve neophodniji ali velika buka koja se pravi okolo prijeti da ga utihne. Građani nemaju vojsku zato što se brane nezavisnom mišlju, srcem i zajedništvom. Oni su opasni za sve vojske pa ih zbog toga stalno imenuju nečijom ekspoziturom. Obavezali su se da će misliti i govoriti još onda kada su ISTI ubijali gradove i ljude, stvarali vlastite posjede jednoumnika oduzimjući im sve što ih je činilo građanima/kama okupirajući ideju o EU i ljudskim pravima. Liderski scenario za ekološku državu bez misli o ekologiji i građansku državu bez građanske svijesti . Neodgovornot, korupcija i kriminal su najbolje prezentacije.

   Danas (30 godina kasnije) da nije protesta „Odupri se“ njihova misija bi bila savršeno ispunjena uz blagoslov Evropske birokratije I ostatka svijeta. Kome je stalo da zna da ni nakon 30 godina svakodnevne zloupotrebe prava, ekonomije, obrazovanja , zdravstva od strane režima ima još neko da se odupre?

Nikome. Uprkos tome malobrojni koji se odupiru su znakovi stvarnog poraza onih koji vuku konce. Glas nenasilja i slobode koji je pretekao, koji se ne da u „dvije kolone “ kako bi htjeli spoljašnji i unutrašnji analitičari i mešetari, još se čuje. Dvije kolone , lijeva i desna (Istok i Zapad) bez glasa građanskog, uprkos Ustavu. Neće moći. Mora se režimu priznati jedno : proizveo je  ubjeđenje kod velikog broja potlačenih da su dvije kolone neminovnost, da je nasilje jedini način otpora i da su nacionalističko- fašističke ideologije isplative u političkoj igrariji koja se zove „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“.

Plašim se da ćemo takvoj igrariji ponovo prisustvovati. Teško je to zaustaviti. Između glasova populista i nacionalista uz gromoglasnu podršku neznavenih i zavisnih medija ne može se čuti glas slobodnih. Ipak, uprkos dugogodišnjem ispiranju mozga  I strahu još se neki usuđuju da sanjaju drugačije društvo. Onima koji sanjaju darujem feminističke principe:

-           Ne odustajemo od borbe za vlastitu viziju.

-          Izbjegavamo depolitizaciju.

-          Težimo promjene a ne pobjede ( ne uništavajmo protivnike već ih mijenjajmo)

-          Ostajemo u malim grupama usmjerene ka zajedničkim vizijama I vrijednostima.

-          Solidarišemo se sa slabijima I onima sa mojima dijelimo vrijednosti.

-          Podižemo svijest – pretvaramo lično nezadovoljstvo u klasnu svijest.

-          Prihvatamo različitosti i tražimo „najmanji zajednički sadržatelj“ – ne zahtijevamo jedinstvo.

-          Stvaramo probleme političkoj strukturi i patrijarhatu svjesnie svojih granica i ograničenja.

-          Imamo povjerenja u ljude.

Osjećam tišinu pred najavljenim burama istomišljenika na suprotnim stranama u borbi za vlast . Nadam se da neće pomutiti živote i vidike onima koji sanjaju bolje društvo , svjesni vlastite odgovornosti za sve što se dešava . Pišem za one koji će odbiti da budu poslušni I oduprijeti se.

PS. U Kotoru ubijaju ljude, ginu ljudi, širi se prljavi partijski veš, kolone kruzerista marširaju,kiša pada. Ko to u Kotoru plače? Građanstvo. Zidine se više ne mogu oduprijeti, mogu ljudi !