Kuga i Kamiondžija, kontra(per) cepcija , avgust
autorka: Ervina Daabižonović
Ovog časa mi pred oči izlazi profesorka književnosti koja skreće pažnju na prvu rečenicu kojom počinje roman Albera Kamija Kuga, parafraziram kako bih izbjegla grešku o Oranu gradu koji je leđima okrenut moru. Ta simbolika mi se redovno nametala od kada nas je zakačila za nju. Vrijeme je tada bilo u simboličkom smislu sunčano, bez povjetarca ili nagovještaja oluje ili kuge ni pod razno. Uobičajeno monotono, dosadno vrijeme naših života, dok smo sa Alžirom bili u najboljim odnosima. Roman mi je u fragmentima ali je simbolika poruke ostala snažno prisutna. Iza mojih leđa ostale su godine dobrog života. Iza leđa države u kojoj sada živim ostao je zločin. Precizno njen samostalni život u dvadeset i prvom vjeku temelji se na zločinu vlasti koja se busa u prsa velikim narativima. U toku je život koji povraća od nepravde, korupcije svake vrste, prekrajanja dokumenata i trgovina u ima izbornog rezultata po kroju polupismenih, poltronskih karaktera, nezajažljivih u svojoj bijedi političara, koji zloupotrebljavaju moć prema svojim sitnim uskogrudim aršinimam, ponašajući se poput budalastih gnua spremnih da u strahu stave pod noge sve pred sobom. Uradiše. KUGA je na ulicama, štakora posvuda u CG, još od devedesetih. Nismo sami doduše jer se region plasirao u ovaj užas zakucavanjem, mjereći junačku nacionalnu krv i dišući čisti nacionalni zrak.