15.08 2016, Kotor

Sedmi dan traje štrajk glađu Ljubice Katurić na rivi u Risnu. Na ovaj čin se odlučila zbog nekoliko razloga: devastacije parka u Risnu, loše realizacije poslova na uređenju mula, uzurpacije i nečistoće pjace u Risnu, poštujući svoje građansko pravo borbe za opšte dobro. Nije htjela da prihvati institucionalno nasilje nad građanima Risna, konkretno neodgovoran rad inspekcijskih službi i lokalne uprave. U toku sedam dana štrajka obratio joj se Aleksandar Stjepčević, predsjednik Opštine Kotor sa obećanjem da će organizovati sastanak nadležnih  službi i donijeti rješenje. U međuvremenu oko hiljadu građana/ki svojim potpisom je podržalo njene ciljeve.Smatramo da je ovakvo ponašanje nadležnih službi Opštine svjesno iscrpljivanje građana/ki sa ciljem da nastave neodgovorno ponašanje i uguše svaki građanski otpor.

Podržavamo i poštujemo hrabar i samozrtvujući čin građanske odgovornosti. Prozivamo nadležne da  riješe zahtjeve  i prekinu trpnju Ljubice koja je bila primorana na ovaj čin jer drugi načini ostvarivanja prava bezbjednu i sigurnu okolinu su ostali bez rezultata.

Tim ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

2.avgust 2016 Sahranile smo Zoricu na Cetinjskom groblju u 16 sati.

Sa punom sviješću da riječi ne mogu da iskažu osjećanja I misli u ovakvim situacijama kada gubimo osobu iz naše zajednice “bez uporišta”, koja je bila njen posvećen  član . Ostaje sjećanje individualno I kolektivno . Prenosim riječi koje sam uputila u ime Anime na njenoj sahrani :

Pratimo našu drugaricu hrabru ženu  koja se neustrašivo zalagala za ženska prava, nenasilje, mir i pravdu.

Odgovorna, moralna i solidarna  bila je u dugom periodu  na svim mjestima otpora , na svim mjestima na kojima je trebalo  podići glas protiv nepravde  i zalagati se za istinu o zločinima koji su rađeni u naše ime, ukazivati na kontinuitet nasilja koje nam se dešava od raspada Jugoslavije  do danas, ukazivati na nasilje  koje je postalo normalno prema svima koji nemaju moć, poziciju I novac.

Zbog  svojih vrijednosti trpjela je nepravdu , često isključivana  iz zajednice zbog nekompromisnog  zalaganja protiv laži i licemjerja  za pravičničmost I  opšte dobro.

Tiha , uporna i duhovita uveseljavala nas je cetinjskim humorom  koji uvijek drži do ljudskog dostojanstva  uprkos besmisla  i nasilja koji nas je često preplavljivalo a ona nas “izvlačila”..

Duga je to bila borba koja je trošila njeno tanano i nježno tijelo pritiskala pluća i srce iiionda je otišla … Do samog  kraja širila  je otimizam i nadu.

 Draga Zorice kažu najbolji odlaze prvi da nam pokažu put, da se oslobodimo straha i radimo sve što je u našoj moći za ljudskost kako borba hrabrih, emancipovanih I moralnih ne bi bila uzaludna . 

Tvoje političke drugarice danas bilježe tuzan dan   I hoću da vjerujem  da nas to neće pokolebati da nastavimo put koji smo zajedno započele…

Neka tvoja porodica bude ponosna I mi koje smo te poznavale.”

Dodajem u svoje ime :

Vjerujem da si znala sa riječi „ne kašlji“ nisu  bile samo znak uznemirenja nego brige i ljubavi .

Ljupka Kovačević

autorka: Ervina Daabižonović

Ovog časa mi pred oči izlazi profesorka književnosti koja skreće pažnju na prvu rečenicu kojom počinje roman Albera Kamija Kuga, parafraziram kako bih izbjegla grešku o Oranu gradu koji je leđima okrenut moru. Ta simbolika mi se redovno nametala od kada nas je zakačila za nju. Vrijeme je tada bilo u simboličkom smislu sunčano, bez povjetarca ili nagovještaja oluje ili kuge ni pod razno. Uobičajeno monotono, dosadno vrijeme naših života, dok smo sa Alžirom bili u najboljim odnosima. Roman mi je u fragmentima ali je simbolika poruke ostala snažno prisutna.  Iza mojih leđa ostale su godine dobrog života.  Iza leđa države u kojoj sada živim ostao je zločin. Precizno njen  samostalni život u dvadeset i prvom vjeku temelji se na zločinu vlasti koja se busa u prsa velikim narativima.  U toku je  život  koji povraća od nepravde, korupcije svake vrste, prekrajanja dokumenata i trgovina u ima izbornog rezultata po kroju polupismenih, poltronskih karaktera, nezajažljivih u svojoj bijedi  političara, koji zloupotrebljavaju moć prema svojim sitnim uskogrudim aršinimam, ponašajući se poput budalastih gnua spremnih da u strahu stave pod noge sve pred sobom. Uradiše. KUGA  je na ulicama, štakora posvuda u CG, još od devedesetih. Nismo sami doduše jer se region plasirao u ovaj užas zakucavanjem, mjereći junačku nacionalnu krv i dišući čisti nacionalni zrak. 

SAOPŠTENJE                                                                                                        12. Jul 2016.Kotor

Performansom „NO PASARAN„ aktivistkinje Anime će obilježiti Dan državnosti, 13. jula 2016 u 12 sati ispred Stuba srama u Kotoru.

Performansom ukazujemo na odlučnost pojedinaca i malih grupa da ne prihvate zlo, kulturu nekažnjivosti, korupciju svakog vida, kriminal, strah i aroganciju vladajuće elite. Nesmjenjiva i korumpirana vlast uz adaptiranu i bezidejnu opoziciju troši naše vrijeme i novac, budućnost svih nas.

Ukazujemo na sveopšte ćutanje o nasilju koje se dešava u kontinuitetu od devedesetih, o nasilju koje okupira ulice i institucije, o svakodnevnim problemima u borbi za elementarnu egzistenciju, o sve prisutnijem projektovanju neprijatelja, o militarizaciji i fašizaciji društva o napadima na pojedince/ke koji se svojim postupcima suprostavljaju   korupciji, laži i kriminalu.Vrijeme je da ćuteća većina kaže i pokaže da to NEĆE PROĆI - NO PASARAN

Pozivamo građane/ke Kotora da podrže naš performans i na taj način pokažu da će zlo biti zaustavljeno.

13. jul 2016. na 10 godina nezavisnosti Crne Gore.

autorka: Ljupka Kovačević

Nije prošlo ni mjesec dana od kada je Sveto Marović napustio partiju a rezultati njegovog izostanka su vidljivi. Nagledaćemo se i naslušati ogoljele beskrupulozne moći i logike jednoumlja. Lijepo je on to, godinam, znao  da umota u satenski  glas demagogije i podmićivanja ( emotivnog  i  materjalnog). Nismo zaboravili kako se sa strašću bavio „zviždačima“ usred pokretanja afere o Zavali , pa se tek nakon njegovog odlaska,  drznula jedna žena da zvizne . Moglo se zviždati i pod njegovom palicom,  ali potajno. U  ispovjednom razgovoru ( tema: dokazi o nezakonitom poslovanju)  sa njim obezbjeđivale su se  privilegije i zadovoljavale potrebe za stanom, statusom, zaposlenjem i školovanjem porodice, liječenjem u inostranstvo itd.itd. pa zviždanje nismo ni čuli.  Fino, filozofski , sa krinkom „dobrog čovjeka“ koji pomaže „nevoljnicima“ kako se ono što se čuje ne bi čulo, ili ono što se vidi ne bi vidjelo a u slučaju da to nije bilo dovoljno pomagale su institucije i mediji sa isključivanjem , diskreditacijom  i dijagnozom. Imalo se, moglo se.Zažaliće DPS za Svetom  a naročito njen lider koji sad mora sam da brine o potrebama partijica i  povjerilaca . Imidž  nepogrešivosti  i nepopustljivosti   se mora očuvati zarad opstanka.  Sada je  na snazi  kraduckanje u koje  lider DPSa  ulaže autoritet i integritet kako bi ostavio dojam  nepromijenjene moći. Izgleda ne za dugo jer je vidljivo da nedostaje  „filozof i ideolog“ , teško da će samo  „batinom“ moći  da drži sve  pod  kontrolom jer ni  službe više nisu sigurne .

  „Slučajem Ramada“ nije nažalost samo ovo postalo vidljivo,  grunule su predrasude , „dušebrižništvo“ patrijarhata,  majčinstvo kao „omča oko vrata“ žena i razlog za muška potkusurivanja . Umjesto da u fokusu svih političkih  govora ( naročito opozicionih) i medijskih  bude hrabar čin Patricije Pobrić preuzimanja odgovornosti za opšte dobro i pravedno društvo na  neprimjeren način se ubacuje emocija vezana za samohrano majčinstvo . Patricija  je svjedočila  o zloupotrebi državnih resursa od strane jedne partije . Kakav na to mora biti odgovor svih parlamentarnih partija  i građanstva?( bez obzira na porodični status zviždača) . Svaka osoba u Parlamentu i Vladi mora se odrediti prema ovom činu. Partijska saopštenja su gnusno  sakrivanje  iza mnoštva. Mora se opredijeliti i svaki građanin/ ka odgovarajući na pitanje : da li hoću da budem podržavatelj/ka krađe državnih resursa  za  intderese partija, ubuduće i uprkos činjenicama   ? Odgovor je DA ili NE , nema između i nema „ALI“.

Poštovani, 

hvala vam na pozivnici za svečanu Akademiju povodom proslave značajnog datuma kojim se podsjećamo da su žene Crne Gore svojim životima, naporom i zalaganjima izborile politička prava u Crnoj Gori. Svjesne smo da su tada žene znale načine borbe, znale strategije otpora i na kraju značaj osvojenog stepena političkih sloboda. Sedamdeset godina nakon toga, zapuštenost političkih prava žena u Crnoj Gori, pokazuje koliko su ona značajna  za državu koju predstavlja sadašnja politička elita. Bez pobrojavanja cifara koje su najgore u regionu, političke tekovine osvojene prije sedamdeset godina obavezuju na vise od manipulacije i primjera “proširenja” i kvazidemokratskih  popravki  kojima vlast i  opozicija tretiraju ovo važno pitanje.  Izrazavamo  svoje neslaganje  sa zloupotrebama i manipulacijama na polju političkih prava žena u Crnoj Gori.   Svjedokinje smo da  tokom zadnjih pregovora o fer izborima, nikome od političkih aktera nije palo na pamet da postavi pitanje uključenosti žena kao najveće društvene grupe u državi. To dovoljno govori o tome kako politički akteri shvataju ovo važno pitanje i na koji načni (ne) vide ženski dio biračkog tijela. Naša procjena situacije povodom  političkih prava žena u Crnoj Gori, je da se ona ne samo zloupotrebljavaju nego da su poligon za potkusurivanje u rijetkim slučajevima kada se Evropi želi ponuditi lažni napredak ili predstava o kulturi sjećanja. Dugogodišnje zalaganje za ženska prava  nam ne da za pravo da podržimo slavljeničku priredbu  zato što je ovakva realnost svodi na  recital i cinizam, koji služi samo političkom karnevalu u čemu nećemo da učestvujemo. 

S poštovanjem

Tim ANIMA

 U sklopu projekta " Van izolacije -ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjem" koji realizuje HRA uz podršku EU a Anima učestvuje u monitornigu i u istraživanje rodni aspekt u mentalnim oboljenjima održan je dvodnevni trening (21,22.juna) . dio trenigra o monitoringu prava mentalnih pacijenata  realizovan je u KSM. Pridutne su bile aktivistkinje hRA i Anime a trening su vodili Stephen Klain i Oana Girlesu, međunarodni eksperti. Nakon treninga urađen je i dvodnevni monitoring u Psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, Kotor.

Autorka: Paula Petričeeić Orlando, ljubavi moja

Ima gradova koji preko noći postanu simbol. Najčešće tragedijom. Na to računa svaki luđak ili usijani pravedni ratnik koji se preko leševa vere ka svom bogu, što mu na koncu dođe na isto.

Ubistvo 50 ljudi, uključujući i napadača, osiguralo je Orlandu mjesto u holu slavnih krvavih simbola. Noćni klub “Pulse”, gej klub u kom se desio ovaj zločin, tako je kroz samo par sati od prostora slobode postao prostor užasa i smrti. Ljudi su ubijeni na plesnom podijumu zato što su plesali sa osobama “pogrešnog” ili “nedozvoljenog” pola, roda ili seksualne orjentacije, ili jednostavno umjeli da se raduju s njima. Svako opravdanje koje uspije da se uglavi u koordinate ovog zločina zaslužuje krivično gonjenje.

Najlakše bi bilo okarakterisati Omara Matina kao islamskog fundamentalistu ili homofobičnog latentnog homoseksualca koji je u nemogućnosti da “izađe iz ormara” odlučio da ga digne u vazduh. Ali ove fioke u koje bismo tako rado odložili dio odgovornosti za svijet u kome živimo, već su prepune i iz njih viri sve i svašta. A znate već kako počinje svako veliko spremanje – prvo prihvatite da je nered vaš i da nema nikog drugog ko ga može pospremiti. Osim ako niste bijeli muškarac srednje klase, ili neka druga privilegovana živuljka koja računa na niz grbača pod sobom na koje može prebaciti teret. Tako se učimo da dehumanizujemo i da se pošteđujemo odgovornosti za haos koji ostavljamo za sobom. Osim ako ne odaberemo drugačije. Većina, nažalost, ne vidi zašto bi to učinila.

Pitanje (ne)odgovornosti

Za postojanje kolektivne odgovornosti potrebna su  dva uslova: kao prvo, moram sebe smatrati odgovornom za nešto što nisam učinila i, kao drugo, razlog za moju odgovornost mora biti to što sam dio grupe (kolektiva) koja se ne može raspustiti mojim voljnim činom... Ova odgovornost  je uvek politička, bilo da se javlja u starijoj formi, koja podrazumijeva da čitava zajednica preuzima na sebe odgovornost za sve što su njeni članovi učinili, ili da zajednica sebe smatra odgovornom za ono što je učinjeno u njeno ime...Ovu političku i striktno kolektivnu odgovornost možemo da izbjegnemo samo ako napustimo zajednicu. Hana Arent

Ideolog DPSa, politički direktor, S. Marović  je napustio DPS i  svojim činom je jasno stavio do znanja  javnosti da ubuduće neće snositi odgovornot za ono što radi DPS. To je domet njegove ostavke .  Pitanje je gdje je kolektivna odgovornost svih članova DPSa u odnosu na ono što je njihov ideolog radio godinama u njihovo ime ? Sigurno je da ono što je u kontinuitetu radio (sudskim presudama potvrđeno) radio je u ime kolektiva kome je pripadao. Da to nije tako tj da se sa tim nisu slagali članovi/ce njegove partije postojala su dva načina da izbjegnu kolektivnu odgovornost to je da njega isključe iz partije ili da se sami isključe. Na kraju, uradio je to  „samožrtvujućim“ činom ideolog kako bi njegova ideologija: manipulacije, krađe i korupcije preživjela.

                                                                                                  30.maj 2016.

Međunarodni dan bijelih traka je nastao iz potrebe za borbom protiv negiranja zločina i za obilježavanjem stradanja civilnih žrtava rata, prije svega u Prijedoru, ali i šire.

31. 05. 2016.  se navršavaju 24 godine  od  kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Potom su uslijedila istrebljenja, ubistva i progoni. Naredbu  je  izdao  „Krizni štab opšine Prijedor“. Predsjednik štaba, Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. Prema zvaničnim podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 muškaraca, žena i dece bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Muškarci su uglavnom mučeni i ubijani u logorima Keraterm i Omarska, a žene u logoru Trnopolje. O zločinima se i danas ćuti, zabranjuju se komemoracije i krivično gone aktivisti udruženja koja okupljaju žrtve. 

Ukazujemo na kontinuitet negiranja zločina, na sve prisutniju rehabilitaciju ratnih zločinaca  iz II sv rata, na slavljenje ratnih zločinaca iz rata devedesetih u zemljama regiona. Upozoravamo na sve prisutniji fašizam u Evropi vidljiv kroz odnos prema izbjeglicama sa ratnih područja. Prvi znaci su obično »nevidljivi« a kad postanu svima vidljivi zločini su teško zaustavljivi. 

Ovom sopštenjem podsjećamo  na sve  civilne žrtave rata i suprostavljamo se svakom obliku  etničkog nasilja, genocidu  kao i isključivanju različitih.

Aktivistkinje ANIME