Pozivamo Te da svojim  prisustvom  i aktivnim učešćem daš doprinos   javnom djelovanju žena , otporu nasilju nad ženama i izgradnji mira.

Solidarni pozdravi 

Protesti majki sa troje i više djece kojima je ukinuta nadoknada  koja je regulisana zakonom iz jula 2016.( Dopuna zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti član 54 a i član 54 b) u odnosu na koji je Anima imala kritički stav smatrajući ga diskriminatorskim, što on u suštini i jeste. Međutim, politikantska i manipulativna igra vladajućih i opozicionih partija rezultirala je zloupotrebom majki kroz stvaranje zablude o opravdanosti nadoknade u interesu očuvanja nataliteta. Nakon sprovedenih izbora Vlada je kao prvu mjeru štenje smanjila sumu koja je bila zakonom regulisana i umjesto doživotng prava , naknadu definisala kao mjesečna primanja. 

26.i 27. Decembra2016. prije izmjene zakona USSCG  i Radnička partija su organizovale proteste ispred Skupštine. Tokom februara protesti su organizovani u : Nikšiću, Bijelom Polju, Kolašinu, Mojkovcu, Pljevljima, Cetinju ... 16. februara je napravljen veliki protest ispred Parlamenta u Podgorici  na kojem su majke porušile ogradu  prema zgradi Vlade i dva dana tu provela sa jednim zahtjevomda se poštuju odluke zakona po kojemu su one ostvarile doživotno pravo.

 Aktivistkinje Anime su se pridružile.

Od 16.februara do1 3.marta žene su svakog dana protestovale i dolazile iz većine gradova iz Crne Gore. Vladajuće strukture ( Predsjednik države, Parlamenta, Vlade) su se oglušili o njihove zahtjeve i proteste proglasili „instruiranim“ od dijela opozicije (DF). 

  Dvadesetčetiri godine  je  od ratnog zločina  otmice u Štrpcima. 27. februara 1993.  iz voza 671 na relaciji Beograd- Bar srpska oružana formacija je otela 19 civila- 18 Muslimana I jednog Hrvata .  Oteti su  i ubijeni  zbog imena koje je pisalo u njihovim dokumentima. Većina ubijenih su bili iz Prijepolja, Priboja, Beograda i Podgorice. Do današnjeg dana većina njih nije pronađena. Zločinci nisu adekvatno kažnjeni.

Podsjećamo crnogorsku javnost da je za ovaj zločin osuđen Nebojša Ranisavljević u Višem sudu u Bijelom Polju  na  15 godina zatvora, i odslužio je kaznu , nalogodavci i pomagači su ostali nekažnjeni. U Haškom tribunalu osuđen je Milan  Lukić za zločine počinjene u Višegradu na doživotnu robiju. Podsjećamo crnogorsku javnost na odgovornost koju imamo prema žrtvama i njihovim porodicama jer je ovaj zločin učinjen u naše ime.

Mislimo da uprkos obilježavanja i odavanja počasti žrtvama  Crna Gora  nije dovoljo uradila  da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav. Neophodno je uložito veće napore da se prekinu podjele koje i danas u Crnoj Gori remete mir i kvalitet života.

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Februar, 2017

autorka:Ervina Dabižinović

Ženama su greške neoprostive. Oduvjek. Bilježim to svakodnevno.Ne samo to što im   vjeroispovjedači svaki put zbog misli i vagine stave jaram na grlo i usta, a preki inkvizitorski sud muške mržnje, pale lomače na tijelima i danas, nego se vlaški Veliki vrač uvjek u nedostatku umnijih pitanja, poput raspaljivanja vjerske i nacionalne mržnje, sjeti da opomene umjesto grešne lupeže političare, žene pa nas kombinuje onako kao da neće sa kriminalcima. Čedomorstvo (ozakonjeno) +organizovali criminal. Njemu se to ne dešava slučajno, posebno u eri napada na nivo osvojenih prava žena.Najčešće se poseže za pravom žena  na raspolagnje sopstvenim tjelom i kriminalizuje iz usta vjeroispovjedača. Ozakonjeno “čedomorstvo” kako to reče pomenuti sveštenik, službeno se zove abortus i regularno je pravo žene da odluči s kim i kada i koliko će djece roditi. Doduše nekad bilo neprikosnoveno, a od devedesetih i ove vlasti dokinuto. Stav popa/političara pokazuju nasilnost i samovolju, retrogradnost kojoj odgovara primitivna svijest i nasilje. Glede ovog prava treba uvjek biti jasno gdje je kome  mjesto. Država i vlast se čini nevješta do trenutka kada joj bude odgovaralo da se spetlja vanbračno sa crkvama. Državi i društvu propuštaju, sa namjerom, da građanima/kama obezbjedi savremeno obrazovanje u kojem je predmet seksualno obrazovanje značajan predmet taman koliko i bilo koji drugi, kroz koje bi se saznavalo više o seksualnosti i odgovornosti prema sebi i zajednici, ali i razvijala kritička svijest. Seksualnosti i seksualnom identitetu pripada taman koliko i sadržajima koji uključuju vjerska i nacionalna prava. Ali je lakše i manipulativnije zloupotrebiti javni prostor onima koji galame o nacionalnom i vjerskom narativu. Crnomatijaške koalicije uz partnersku saradanju sa političarima, sa sve većim stepenom osvajanja političke moći i uticaja godinama porobljavaju državne institucije i medije i na sebi svojstven način desekularizuju društvo koje pokazuje koliko je zapravo deklarativno sekularno. Svjedokinje smo kako se na brdovitom Balkanu pravo žena na raspolaganje sopstvenim tijelom devastira i krši na svakom koraku, regionu takođe. Postalo je praksa da se vjerske slobode i prava suprostavljalju ženskim ljudskim pravima. Tako je osvanuo “crni ponedeljak“, kao odgovor na akciju popova i političara, kada su Poljakinje stupile u generalni štrajk zbog pokušaja stavljanja tapije na njihova tijela. Na žalost žena Rusije, Duma je  izglasali suludu odluku o dekriminalizaciji nasilja muškarca nad ženom, uz stupidno pojašnjenje predsjednika Dume koji je još ranije podržao zakon o dekriminalizaciji lakših povreda u porodici, predstavljajući svoj čin: “Važno je da se ne miješamo”. Bravo predsjedniče, mada nemate toliko nježnosti za Siriju.

SAOPŠTENJE

Aktivistkinje ANIME Centra za žensko i mirovno obrazovanje  se performansom 21.01 2017 u 12 sati, pridružuju ženama regiona i svijeta u ŽENSKOM MARŠU PROTIV FAŠIZMA, saglasne  sa idejom  da je naše mjesto na ulici dok nam se svakodnevno  dokidanju  ženska  prava. Ovom akcijom:
PRUŽIMO OTPOR
- desnim politikama mržnje koje jačaju iz dana u dan u svijetu i reguionu, a eliminišu različitost, toleranciju i mir;
- politikama koje projektuju podjele (ideološke, vjerske, nacionalne, socijalne, seksualnne..) kako bi se održavale na vlasti a  javno zagovaraju demokratiju;
- kerikalizaciji, fašizaciji, militarizaciji i  indoktrinaciji;
- devastaciji i zloupotrebi prirodnih i ljudskih  resursa;
Dovedimo svakog dana njihovu politiku i moć u pitanje. Pruzimo otpor  političarima  i crkvenim poglavara koji na našoj nesreći zarađuju  a vjeru pretvaraju u nacionalnu ideologiju.
Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže u ovoj simboličkoj podršci svjetskom ŽENSKOM MARŠU PROTIV FAŠIZMA  na Trgu od oružja 21. januara 2017 u 12 sati.

Tim ANIMA

autorka: Paula Petričević

PN: Nova riječ godine označava stanje društva u kom su činjenice, istina i razum postali deplasirani, sporedni i nemoćni da utiču na donošenje odluka, odnosno na izbor onih koji ih u naše ime donose.

Sa vjerom u sudnji dan moguće je učiniti mnogo, nepodnošljivo mnogo, a svijet u kome živimo doima se na rubu mračnog vrhunca potpune zasićenosti i haotične ispunjenosti samim sobom. Kao i svako drugo masovno okupljanje – javni prevoz, sportska dešavanja, protesti, sprovodi i praznična slavlja postali su očekivan bezbjednosni rizik kojeg garantuje velik broj toplih civilnih tijela sabranih istim povodom. Nova godina, taj „otpadnički praznik“ kako su je nazvali oni koji su preuzeli odgovornost za teroristički napad u noćnom klubu u Istanbulu u kom je bio organizovan doček, donijela je nove mrtve koji se bešćutnom neumoljivošću nastavljaju na nepregledni niz nasilnih smrti, svirepi dijalog beskrajnih odmazdi koji suspenduje razum.

Oslobođeni turobnog tereta zrelosti – odgovornosti, razboritosti, obavezanosti zajedničkom realnošću i činjenicama koje postavlja pred nas, odjednom beslovesno lagani i jednostavni, u svojim paperjastim ružičastim srcima nosimo životinjski kompas koji se upravlja jednim i jedinim sjeverom – strahom, što nas rastjeruje ili okuplja kao željeznu prašinu kad joj se prinese magnet.

Od 16.do 18. decembra u Banji Vrujci je održan regionalni sastanak svjedokinja na kom se razgovaralo o nekoliko značajnih tema za svjedokinje : Da li međunrodni i nacionalni  sudovi zadovoljavaju pravdu? ( Nemanja Stojanović)  o Uporednom pregledu zakonodavstva u vezi sa ratnim zločinom silovanja – po državama bivše Jugoslavije (Nela Pamuković, Milica Kostić, jaadranka Milićević, Mira vilušić) a razgovaralo se i o  Zloupotreba religije u političke svrhe, klerikalizacija cele regije i uticaj na ženska prava.  Druženje , osjećanje bliskosti i povjerenja je dominiralo tokom sastanka.

Od 16.do 18. decembra u Banji Vrujci je održan regionalni sastanak svjedokinja na kom se razgovaralo o nekoliko značajnih tema za svjedokinje : Da li međunrodni i nacionalni  sudovi zadovoljavaju pravdu? ( Nemanja Stojanović)  o Uporednom pregledu zakonodavstva u vezi sa ratnim zločinom silovanja – po državama bivše Jugoslavije (Nela Pamuković, Milica Kostić, jaadranka Milićević, Mira vilušić) a razgovaralo se i o  Zloupotreba religije u političke svrhe, klerikalizacija cele regije i uticaj na ženska prava.  Druženje , osjećanje bliskosti i povjerenja je dominiralo tokom sastanka.

autorka. Ljupka Kovačević

Vojska i prostitucija

Dvadeset pet godina je prošlo od onog decembra kada  je vladajuća politička elita vodila  „rat za mir“  i nakon četvrt vijeka nekažnjivost tog zločina  pokazuje svoje lice kontinuitetom politike koja je prepozbatljiva kroz    kriminal, korupciju i nemoral  i  ideologiju miltarizacije i prostituisanja društva.

Nakon dvadeset pet godina „uspješnog vladanja“ vidljiva je materjalna i duhovna  pohara Crne Gore. Malo im je . Svoj naum vladanja strahom i siromaštvom žele finalizirati pretvarajući ovo što se državom više ne može nazvati u vojni logor na braniku „gospodstvene“ Evrope. Izjavljuju kako crnogorska mladost voli da ratuje i kako im u te svrhe moraju obezbijediti –služenje vojnog roka, jer neznaveni ne mogu obući tuđe uniforme i ginuti za njihove interese. To se zove uspješna politika nakon 25. godina nekažnjivosti zločina koji se zove „rat za Dubrovnik“. Istina, izgubljen je.

Treba obući nove uniforme, treba kupiti novo oružje, treba napraviti vojne poligone  (zna se ko dobija procenat iz te nabavke – onaj koji na tome živi 25.godina) kako bi se pokazala spremnost za rat . Mladost Crne Gore se, kako nas je uputio bivši premijer obrazovala kroz sistem planskog nerazvoja koji im je omogućio da njihovo znanje nije konkurentno, nigdje pa ni u Crnoj Gori , da su potkupljeni programima zapošljavanja nakon fakulteta koji ih umiruju i onesposobljavaju za profesionalni angažman, da su pasivni i izgubljeni. Izuzeci su mladi iz porodice DPSa, ali oni i ne kane u vojničke uniforme,oni su poslušnici u sistemu i branitelji istog. Uniforme  se spremaju za one bez nade i bez budućnosti.  I ne samo to, „brinu“ o zapošljavanju mladosti kroz raznorazne Porte i slične oaze za bogatu klijentelu gdje se otvara  put ka legalizaciji prostitucije sa argumentom  da ovo nasilje  nad ženama koje već postoji treba legalizovati radi bezbjednosti klijenata koji kad dolaze u ovu „divlju ljepotu“ moraju imati potvrdu da se neće zaraziti... Mladi imaju izbor. Vojska ili prostitucija, tu se obećavaju  najbolje zarade u ovoj zemlji bez obzira na obrazovanje. Spašeni su jedino oni  koji su već dali prećutan pristanak  na moralnu prostituciju što je  DPS specijalizacija  za mlade ljude a što se sve češće mora dokazati kroz etiketiranje i denunciranje izdajnika države samo zato što drugačije  misle. Eto konkretnog i mjerljivog dokaza za  zadovoljavanje EU i NATO  standarda :broj uniformi po glavi stanovnika, nove vojne škole ( pravi raj za one koji su do tada školovani u školama bez vode u WCima), vojni budžet koji raste ( finansijski kolaps države pravi restrikcije zdravstvu i obrazovanju a vojsci  ne, svaka čast! ), registrovane prostitutke,škola za prostitutke i slično . Napredak postoji . Što, zaista,  više od toga traže ti divljaci sa Balkana čijoj mladost u interpretaciji njihove vlasti je malo ratovanja?

Smatram da svaka osoba koja govori o  povećanom interesu mladih ljudi  u Crnoj Gori za vojsku i prostituciju   čini zločin nad ljudima zarad vlastitog interesa opstanka na vlasti i podržava politike  kontinuiteta nekažnjivosti zločina koji  je DPS započela prije 25.godina sa Dubrovnikom.

                                                                                                5 . decembar 2016

SAOPŠTENJE

Ponavljamo saopštenje iz prethodne godine povodom 6. decembra, dana kada je prije 25 godina bombardovan (granatiran) Dubrovnik, jer se ništa nije promijenilo, tj. za godinu dana ni jedna institucija nije uradila niti jedan vidljivi napor da se istina o uzrocima ovog napada sazna i da se svi odgovorni identifikuju i privedu pravdi.

Pamtimo da je 6. decembra  1991. godine  bio najžešći  napad na Dubrovnik od strane JNA. Dubrovačko ratište 1991.  je primjer  da je  država prihvatila odgovornost za posljedice, ali odgovorne za zločin i za sve vrste posljedica nije sudski  procesuirala. Podsjećamo: „Od posljedica rata na dubrovačkom području stradalo je 116 civila; poginulo je 194 hrvatskih branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 hiljade osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Na dan 6. decembra od granatiranja je poginulo 19 ljudi, 60 je ranjeno, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra i znatno oštećeno staro jezgro grada.   Za ratne zločine izvršene prilikom napada na Dubrovnik osuđeni su pred Haškim tribunalom samo bivši general Jugoslovenske narodne armije (JNA), Pavle Strugar i njemu podređeni komandant Miodrag Jokić. Ne postavlja se pitanje komandne odgovornosti Momira Bulatovića, bivšeg (decembar 1990 – decembar 1992.) Predsjednika Predsjedništva Crne Gore koji je odlučio da se  u napad na Dubrovnik uključi  Teritorijalna odbrana Crne Gore, sastavljena od mobilisanih crnogorskih rezervista. Opšte je  poznato  da su na ovom ratištu vršene i masovne  pljačke društvenih i civilnih objekata za koje niko iz Crne Gore nije odgovarao. Dosadašnja praksa jasno pokazuje nedostatak političke volje da se država suoči sa zločinima koji su na ovom ratištu činjeni u naše ime.

Opravdan je strah da su oni koji neće da se suoče sa zločinima spremni da ih ponove, pa je tako  opravdana bojazan u Crnoj Gori da sadašnja politička elita koja je i tada bila na vlasti nema namjeru da poluge državne moći prepusti demokratskim putem.  Opravdana  je sumnja da se kontinuirano vršio pritisak na sudsku vlast i da je na snazi proces sistemskog zaboravljanja ratnih zločina uprkos svih upozorenja od strane međunarodnih organizacija. U situaciji kada se vlast sprema da uđe u vojni savez  izuzetno je važno podsjetiti  javnost na posljedice i odgovornost za ono što se dešavalo .

Danas se ove stranice sramne crnogorske istorije sakrivaju  od mladih generacija i učesnici ovih dešavanja ćutanjem grade nove razdore   kako bi mogli da vladaju našim sjećanjem i našim životom.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje će 6.12. 2010. godine u 11 sati ispred Vrata od grada Kotora dijeliti letke  sa namjerom da podsjete građane/ke  Kotora da je na ovaj dan prije 25 godina bio najjači napad na Dubrovnik od strane JNA, teritorijalne odbrane i dobrovoljaca iz Crne Gore  i ukazati na proces poricanja koji traje i koji omogućava nastavak nasilja drugim sredstvima.

Tim Anime

  Uspješno je završena Feministička škola  2016 u Podgorici   koju  smo realizovale  tokom oktobra i novembra u Omladinskom centru  kroz predavanja/radionice i prikazivanje dokumentarnih filmova.

Pohađalo je 8 do 23 učesnika/ca, a svim predavanjima je prisustvovalo 6 učesnika/ca.

Datum realizacije :

• 21. Oktobar, predavanja:  Istorija ženskog pokreta i ideje feminizma  i Žene kao subjekt feminizma , predavačice – Ervina Dabižinović i Paula Petričević

• 4.novembar , predavanja - Rod,  patrijarhat, građanstvo i Ženska ljudska prava – koncept i pregled najznačajnijih međunarodnih i domaćih dokumenata i instrumenata, predavačica – Ervina Dabižinović , Politika identiteta i politika razlike – predavačica Paula Petričević
• 18.novembar, predavanja –Politike pripadanja – Rod i religija i Rod i nacija – predavačice Ljupka Kovačević i Paula Petričević
• 1.decembar , predavanja - Aktivizam žena u Crnoj Gori i Ženski mirovni aktivizam  –predavačica Ljupka Kovačević

Učesnici/e su iskazali/e jasnu preferenciju nekih tema kao I kritičan odnos prema stilu, dužini I jasnoći radionica. Utisak je da su vise  zainteresovani i motivisani da razvijaju znanje I teorijsku misao vezano za feminizam vise nego konkretne aktivnosti.