15. maja 2017 održana je prezentacija dokumentarnog filma " Ženski sud - feministički pristup pravdi" u Biblioteci "Radosav Ljumović" u Podgorici u organizaciji Anime.

Prisustvovalo je 24 osobe (22 žene i 2 muškarca). Učestvovale su svjedokinje iz Crne Gore  Zaga Matović, Maja Jovović, Sabina Talović, Rosanda Peković i ekspertkinja Senka Rastoder. Prezentaciju je vodila Ljupka Kovačeević.
Nakon filma pokrenuta je zanimljiva diskusija sa predlozima kako da veći broj ljudi pogleda film i upozna se sa sadržajem, idejom i preporukama ženskog sudakoji je održan 7. do 10. maja  2015 u Sarajevu.Sugerisana je i potreba da film bude prikazan na nacionalnoj javnoj televiziji i otvori debeta tim povodom.

Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  najisticanije je nacionalno i partijsko nasilje ali i porodično nasilje i nasilje među mladima , naročito isticano siromaštvo i seksualno nasilje, nasilje nad izbjeglicama i pravno nasilje. .

Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje i ove će godine performansom obilježiti jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. 9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope.

Borba protiv fašizma nije završila 1945, a danas se ona dešava na mnogo razuđenijem i kompleksnijem horizontu. U vremenu sve veće eksploatacije, militarizacije, fašizacije i ozbiljnih sumnji u opstanak EU, ukazujemo na to da su nam vrijednosti antifašizma, mira i socijalne pravde potrebniji nego ikada, iako ih revizionistički zahvati u prošlost, rehabilitacije kolaboracionista i nacionalističkih desnih ideologija nastoje relativizirati, ugroziti i devalvirati.

Takođe, podsjećamo na blisku vezu antifašizma i antikapitalizma riječima Maksa Horkhajmera: „Ko neće da govori o kapitalizmu, trebalo bi da ćuti o fašizmu“. Političke elite perfidno manipulišu nacionalnim i ideološkim razlikama koristeći ih kao paravan za održavanje vlastitih monopola i pozicija sa kojih dovršavaju procese prisvajanja i transformacije društvene svojine, a osiromašeni i poniženi ljudi lako postaju dijelom ostrašćene mase koja priprema novu Kristalnu noć.

9. maja podsjećamo da fašizam nije pobijeđen i iskorijenjen i da gdje god ima mržnje, neprijateljstva ili netrpeljivosti prema drugima i drugačijima njegova logika istrajava, gdje god se individualna prava i slobode ograničavaju i ukidaju on postoji, gdje god se proizvode žrtvena jagnjad nad kojima će frustrirana većina iskaljivati svoj bijes ili tražiti satisfakciju na račun tuđe nesreće on živi i jača.

Ove su pojave prisutne i u našem društvu i zato pozivamo građanke i građane Crne Gore da im se na nenasilan način na svakom mjestu suprostavimo kako se tragična istorija ne bi ponavljala.

Tim Anime

 Protesti majki sa troje i više djece kojima je umanjena nadoknada se nastavljaju u Podgorici, tokom aprila (2,12,19,28) 19. aprila Ustavni sud je donio odluku da Odredbe Zakona o dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojima je predviđena naknada za majke sa troje i više djece, nijesu u saglasnosti sa Ustavom. Milicija je intervenisala. Aktivistkinje Anime i dalje podržavaju proteste jer ih smatraju opravdanim.

  4.5. i 6. aprila 2017.  Verica Mirović i  Ljupka Kovačević su u sklopu projekta NISI SAMA - psihosocijalna podrška ženama bolesnih od malignih oboljenja reproduktivnih organa posjetile  Kliniku za tumore, Kliničko bolnički centar – Sestre milosrdnice (Vinogradska cesta), Kliničko bolnički centar –Rebro – odjeljenje za onkologiju i Udruga Sve za nju . 

Ovom prilikom susreti od koristi za proces bili su sa dr Križom Katinićem, psihijatrom na Klinici Sestre milosnice, Mateom Vuković, pssihološkinjom na Odjeljenju za onkologiju i sa psihološkinjom Udruge Sve za nju Ljiljanom Vukotom. Nešto od iskustava nastojaćemo da primijenimo u našim uslovima.

29. mart 2017 je u hotelu Sinčel u Nikšiću u organizaciji ANIME predstavljen  film "Ženski sud- Feminističku pristup pravdi" o održanom ženskom sudu u Sarajevu 7. do 10. maja 2015. Prezentaciji je prisustvovalo  18 žena i 2 muškarca. Učestvovala je svjedokinja iz Srbije Binasa Džigal i   svjedokinje iz Crne Gore:  Zaga Matović, Anka Vukićević, Maja Jovović, Rosanda Peković . Učestvovala je i Staša Zajović ,koordinatorka procesa ženskog suda iz Žena u crnom Beograd i Senka Rastoder , ekspertkinja za ekonomsko nasilje iz Crne Gore. 

Prezentaciju je vodila Ljupka Kovačević iz Anime.

Nakon filma govorile su svjedokinje  ženskog suda i ekspertkinja o tome što je njima značilo učešće u ovom procesu. Staša Zajović je govorila o važnosti ženskog suda za proces tranzicije na prostoru ex Yu kao i o procesu nastavka ženskog suda. Publika je bila potrešena i većina je učestvovala u diskusiji Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  najisticanije je nacionalno i partijsko nasilje koje se danas dešava nad ženama u Crnoj Gori.

autorka:Ervina Daabižinović

ura kreće, nakon kiše, koja nije dobrodošla za one koje protestuju. Još i ona, na kraju ove faze. Od petka riječi tište, misli odlaze od te teme koju mediji, ponovo minorizuju. Piši iz praznine, to je fer, kaže Ruža. Upravo tako, iz praznine pišem, nakon odluke Ustavnog suda da proglasi usklađenim sa Ustavom, izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojima su umanjene naknade majkama, nakon prekida štrajka glađu oko trideset žena, nakon odluke da se protesti nastave, nakon umora i bola koji nas je sve rasplakao. Ali prije toga nešto o strategiji vlasti.Kako bi pomjerila fokus sa onog što je zapravo jasna situacija, sa nepravde, obespravljenosti i siromaštva žena, plasirala je informaciju, kroz javni govor prvog među ministrima, da su  žene  instruirane. Kazano je da  žene  ne misle svojom glavom, iz usta ove vlasti, kazano je i to da sem političkih igra za vlast i opoziciju, da pobuna koja je proizašla iz socijalnog bunta nije značajna. Sistem institucija (ako se to još može tako nazvati) legalizovao je nepravdu, tako što je zakonodavna vlast igrajući političke igre izglasala sporni zakon, pa vlada sprovela odluku a potom zakon o izmjenama ovjerio Ustavni sud. Pobuna žena je bio odgovor.

autorka: Ljupka Kovačević

Nakon svakodnevnih protesta koji nisu davali rezultate povodom smanjenja i preimenovanja naknada majke sa troje i više djece odlučile su da radikalizuju proteste i da jedna grupa žena štrajkuje glađu na pločniku ispred Skupštine. Kako vjerujem da se zakonodavna i izvršna vlast radi vlastitih manipulantskih namjera grubo poigrala interesima i životima žena koje primaju nadoknadu, pridružila sam se. Deset dana na pločniku ispred Skupštine potvrdile su (još jedanput) ono što se od ranije zna - u ovoj su državi zakoni paravani za zloupotrebu, institucije paravani za korupciju, a opozicija paravan za autokratiju.Bilo je tu još mnogo čega što vrijedi zapamtiti za nauk, ali bih istakla nekoliko faktora koji mi ni nakon par dana nakon štrajka ne dozvoljavaju da prihvatim odluku Ustavnog suda koja je po svojoj suštini nepravična, a po načinu glasanja i mišljenju pravnih eksperata nije u skladu sa temeljnim pravima, što dodatno ukazuje na otuđenje vlasti od ljudi i svakodnevnog života.

Od 13. marta do 24. marta 30 žena ( majke sa troje i više djece- žene koje su ostvarile pravno na nadoknadu)je štrajkovalo glađu ispred Parlamenta Crne Gore  vršeći pritisak i očekujući odluku ustavnog suda. Ustavni sud je proglasio odluku o smanjenju ustavnom. Majke su nastavile da štrajkuju  ali sada  na svakih 7 ili 15 dana.

Anima je čitavo vrijeme pružala podršku majkama. Ljupka Kovačević je sa njima bila u štrajku glađu.

Protestima su podršku dale i druge NVO i ŽNVO, Unija sindikata, opozicione partije, nezavisni intelektualci i veliki broj pravnih eksperata.
Proces je u toku.

autorka: Ervina Dabižinović

Protest majki pred skupštnom Crne Gore ulazi u dvadeseti dan a štrajk glađu u 9. Javnost u svom većem dijelu pokazuje visok stepen neosvješćenosti i iracionalne logike u kojoj su viđene majke odgovornim a ne katastrofalna loše vođena ekonomska politika i pogrešna raspodjela finansija, neodgovorno ponašaanje zakonodavne i izvršne vlasti i institucija sistema od kojih se traži hitan odgovor jer se nalazimo u sred vanredne situacije.Negativan odnos dijela javnosti prema problem koji je nastao izglasavanjem izmjena i dopuna zakona koji je regulisao status majki sa troje ili više djece, nastao je zbog neadekvatnog, neznavenog medijskog angažovanja. Kostatntna upozorenja ženskih nevladinih organizacija povodom medijske reprezentacije bilo kojeg problema koji se tiče žena, naročito je pokazan u situaciji u kojoj se nalaze majke tako da ne samo da izostaje empatija već se povećavaju negativni i agresivni komentari. Složenosti situacije doprinosi i konstante optužbe da su majke  pred skupštinom instruirane od strane političara opozicije ili makar jednog dijela opozicije.

autorka: Ljupka Kovačević

Još jedna  noć   majki koje pružaju otpor institucionalnom nasilju koje se čini nad njima  i brane ustav Crne Gore pod ćudljivim nebom Podgorice. Bore se da im se ne oduzme stečeno pravo, da pravo nadvlada manipulaciju političara. Smjenjuju se žene iz gradova Crne Gore. U hodu uče solidarnost, u hodu uče i o ćutljivoj većini onih kojih se to kao i njih  direktno tiče ali se ne pridružuju. Ljuti ih ta ćutljiva većina, dodatno stvara osjećanje bespomoćnosti i besmila otpora bezdušnoj i nasilnoj vlasti. Teško  razumije ćuteća većina majki, građana/ki,  da se o njima radi, da majke ispred Skupštine bore njigovu bitku budućnosti. Koje argumente osim straha imaju za nedolazak ? Ko će im nadomjestiti gubitak prava? Kako podnose obespravljenost?   Kao dvostruki red metalne ograde  oko zgrada u kojima je smještena izvršna i zakonodavna vlast , kao  policija koja se uredno smjenjuje  tako i  ta ćuteća većina pravi obruč  oko žen  na ulci  štiteći iluziju da  institucije funkcionišu. Korespondiraju sa vlašću koja vrši nepotrebno nasilje nad ženama i čini njihovu patnju teže podnošljivom. Uprkos tome,majke izdržavaju. Bliskost ženskog iskustva trpnje i slična iskustva ih ujedinjuju, podržavaju i ohrabruju. Žele da čuju sve glasove. Govore  uprkos nelagode javnog nastupa. Glasovi svjedoče o njihovim životima.  U njihovim domovima osim djece i vlastite borbe za preživljavanje i održavanja porodice  nemaju se čime pohvaliti. Sve drugo je ograničeno i ukazuje na teškoće. Još uvijek vjeruju da u zgradama naspram njih rade ljudi koji ih mogu čuti...  Nada opstaje uprkos  povredljivih i osionih poruku predsjednika Vlade. Odgovaraju , bez nasilja, upozoravaju. Brinu . Pitaju se  i pitaju -da li postoji humanost i razumijevanje drugih institucija, država , međunarodne zajednice?  Ima li neko da nam pomogne ?Zašto se ne oglašavaju? Neke prizivaju boga i svece. Na ivici ponora. Kiša još ne pada iako su sve mjere preventive preduzete.

izvjestaj : Ervina dabižinović

Povodom 20. godišnjice delovanja organizacije “Gong”, 13. aprila 2017. u Studentskom centru u Zagrebu održana je regionalna konferencija “U potrazi za Građankom/Građaninom – vremeplov aktivističkih i umjetničkih praksi”. Istog dana, na istom mjestu održana je izložba “Otpor, Pokret, Promjena – fragmenti aktivističkih i umjetničkih praksi u regiji od 1980-ih do naših dana.
Cilj regionalnog aktivističkog spomenara je propitivanje aktivističkih i umjetničkih praksi i njihove intervencije u dominantne političke, kulturne i društvene mehanizme na prostoru nastalom nakon raspada Jugoslavije. Prostor je i danas povezan nepravdom, traumom i iskustvom kojeg su gradile aktivistkinje/visti vremenom, ne zaustavljajujući se ni nakon ratih sukoba. Učesnice/i i govornice/i su bili “ protagonistkinje i protagoniste različitih generacija, tematskih interesa i lokacija”. Kroz četiri dijaloška plana bili su u središtu pažnje “politički momenti koji su odredili aktivističko i umjetničko djelovanje u određenom razdoblju, logike odabira političkih i društvenih tema u fokusu aktivističkih i umjetničkih akcija, formati i tehnologije djelovanja, prijenosi i povezanosti ideja i praksi preko fizičkih i mentalnih granica, odaziv i dosezi uključivanja građana te učinci i utjecaji na javni diskurs i proizvodnju kontradiskursa kroz prostor i vrijeme.”
U uvodnom dijelu “ U potrazi za građankom/građaninom: civilno društvo, nezavisna kultura i mediji kao prostor imaginiranja građanina kao političkog subjekta” Moderatorka je bila : Jelena Berković
a njeni sagovrnici su bile/i: Nidžara Ahmetašević, Dejan Kršić, Borka Pavičević, Mijat Stanić, Toni Vidan
Panela “ U potrazi za građankom/građaninom u predraću, ratu i poraću 1980-ih i 1990-ih
- Kako smo unosili/e nered različitosti u kasni socijalizam?
- Kako smo kovali/e mir i štitili ljudska prava u doba ratova i poraća?
- Kako smo preživljavali /e i podržavali preko granica autokratskih režima
Moderator je bio Eugen Jakovčić a sugovornice: Nada Golubović , Vesna Kesić, Ervina Dabižinović, Lepa Mlađenović, Veronika Rešković

autorka : Ervina Dabižinović

Trećeg dana Protesta  majki  pred Skupštinom Crne Gore malo je novinara i ekipa. Naslovnice novina ne sadrže ni slike ni informacije. Majke nisu tema za našu sedmu silu koja time pokazuje svoju naklonost vlastodršcima, ostavljajući ih bez pitanja i uznemiravanja, tako da mogu mirno da spavaju u svojoj osionosti. Naravno i otplaćivati pojedinim medijima dugove. Majkama će uzeti jer od njih se ima što uzeti. Majke na ulici ispred Skupštine prozivaju vlastodršce za nepravdu koja im je učinjena, svjesne da time brane Ustav. Što je uzrok da mediji ne prepoznaju da je vijest pobuna  majki  sa troje i više djece zbog odluke vlade da umanji naknade pokazatelj projektovanog ne-razvoja posljednjih 20 godina. Dok su majke juče svjedočile o ekonomkom i političkom zločinu koji je izvršen nad njihovim životima i životima njihovih porodica, dok su govorile o patnji koju su transformisale u akciju kako bi preživjele, i kako su sa minimalnim novcem od nadoknada uspijevale da prežive mjesec uz račune koje plaćaju ovoj državi, kako su dobijale otkaze i kako se nije ukazivala prilika da se zapošljavaju, pa tako i tonule u siromaštvo, nije bilo nijedne medijske ekipe koja bi prenijela životnost njihovog iskustva, znanja, svijesti o sopstvenom i tuđem bolu, i trenutka donošenja odluke da će braniti stečeno pravo životima, u javnosti. Ovo je rijetka prilika koja se dešava Crnoj Gori. Žene su zajedno izašle iz svojih domova da zauzmu javni prostor koji nikada nije bio viđen kao mjesto gdje one treba da budu viđene. Moguće da se ovako nešto dešavalo samo pred Drugi svjetski rat kada se stalo pod zastavu antifašizma. U svijetu nisu rijetke ali ni uobičajne pojave da se majke organizuju i da vode političku borbu za ostvarenje nekog prava. Ukazuje se i u drugim zemljama upravo zbog totalitarnih, zločinačkih režima koji osiono odbijaju da prihvate odgovornost za nasilje koje proizvode. Poput argentinskih  majki  sa Majskog trga koje su svojim prisustvom potvrđivale odsustvo a postojanje ubijene djece koja su vođena kao nestala u vojnom puču, povele su akciju do priznanja odgovornosti zločinačke vlade. Danas su snaga razvoja onima koji trpe nepravdu iz različitih razloga.