10. godina od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori  politike rodne ravnopravnosti se ne sprovode i  žene su  u mnogo težoj poziciji. Iznevjerena su očekivanja od institucija države, prvenstveno Vlade,  a u mnogim oblastima je došlo do pogoršanja. 
Institucije države svedene su  na zadovoljavanje minimalnih uslova o napretku u procesu ka EU – usvojeni su zakoni, konvencije, rezolucije, neki zakoni su revidirani, napisani su izvještaji, potpisano  bezbroj memoranduma o saradnji, a na terenu sve to nije vidljivo.
Žene u Crnoj Gori danas žive u težim uslovima nego prije deset godina zbog izuzetno visokog kriminala, korupcije i nasilja u društvu i dodatno se strukturno radi na povećanju njihove zavisnosti kroz skandalozne zakone kojima se isključuju iz procesa rada, onesposobljavaju i svode na reproduktivne organe. Onemogućen im je pristup mjestima odlučivanja i  mjestima napredovanja. Nasilje se toleriše : porodično, seksualno i u procesu rada. U ovom periodu uprkos privida demokratije i slobode patrijarhalni kulturni obrasci, nacionalna i vjerska osjećanja  se zloupotrebljavaju i koriste za podjele u društvu. Sve ovo dodatno ugrožava žene i jasno je da  neodgovorne i  manipulativne političke elite, osim uskostranačkih interesa nisu u stanju da štite interese i prava zajednice. Nakon deset godina devastacije svih resursa i vrijednosti doveli su nas do političke krize koja ozbiljno prijeti miru.

Zahtijevamo da  država obezbijedi  ekonomsko blagostanje, socijalnu sigurnost, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo kako bi žene mogle da preuzmu  veći stepen participacije u javnom životu i na mjestima odlučivanja.

Aktivistkinje 

Anime
Bona fide, Pljevlja, 
Centra za ženska prava, Podgorica  
Snažna mama, Bijelo Polje, 
SOS telefona Nikšić,
Sigurne ženske kuće  Podgorica, 
i svjedokinje na Ženskom sudu.

Nažalost zbog nesmotrenosti izbrisale smo slike iz Herceg Novog i Morinja, ali se možemo vidjeti u Kaluđerskom lazu, u Murino i Bukovici.  

PAMTIMO ZLOČINE POČINJENE U NAŠE IME

Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 19. i 20. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  deset godina od sticanja nezavisnosti, a institucije slave jubilej uprkos činjenici da pravda za žrtve zločina još nije zadovoljena.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina:

-         ODAJEMO  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-         PROZIVAMO institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i PODSJEĆAMO da je njihova obaveza da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-         UKAZUJEMO da su na zločini počinjeni u naše ime

-         AFIRMIŠEMO  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-         ZAHTIJEVAMO od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posljedice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam, kao i nerasvijetljena ubistva i „legalne“ likvidacije ljudi. Vrijeme je da se   zaustavi proces nekažnjivosti zločina, neutvrđivanja odgovornosti i nesuočavanja sa prošlošću. Vrijeme je da izađemo iz stanja straha sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

• Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.)    19. maja u 9 sati
• Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),-10 sati
• Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo  (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 19. maja u 18 sati
•  Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 20. maja u 13 sati
•  Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 20. maja u 17 sati  .

 Aktivistkinje  Anime                                                                        

Akciju podržavaju NVO Bona fide iz Pljevalja  i Snažna mama iz Bijelog Polja i HRA iz Podgorice, Jakub Durgut iz  Pljevalja i Velja Murić, advokat iz Pljevalja.

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje radionicu 3.maja u 19 satu u Kući slobodne misli u Kavču . Tema radionice je : Kako  gradim mir?

Uvod za radionicu je snimak govora „Demaskirajmo Ahila“  Džodi Vilijams,aktivistkinje, dobitnice Nobelove nagrade za mir 1997.godine.

Radionica je u sklopu akcija za mir koje realizujemo od oktobra 2015. Cilj je aktivno građanstvo koje se suprostavlja svim vrstama nasilja i solidarno je u izgradnji i očuvanju mira.  

Napominjemo da će se aktivnosti (predavanja, radionice , diskusije) realizovati svakog utorka u mjesecu , umjesto najavljene srijede, u Kući slobodne misli u Kavču.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

Tim ANIME

VRATIMO ZNAČAJ 1.MAJU

Prvi maj je bio  dan koji je  simbolizovao borbu radnica i radnika za veća prava a danas je u Crnoj Gori  to dan ispražnjen od sadržaja. Dan za izbjegavanje odgovornosti i obaveza malog broja ljudi koji imaju državni posao i dan koji pokazuje sliku propasti onih koji su ga  zaslužili.

Fabrike su uništene, ogromna je nezaposlenost. Preduzetnici svakodnevno krše radna prava. Sindikati statiraju i dekor su režima. Stanovništvo je osiromašeno. Nasilje je sveprisutno. Žene su u izuzetno  teškom položaju. Izgubile su pravo na dostojanstven rad. Nekada, rad I zarada su  im  omogućavala polja drugih sloboda. Danas su vraćene kući ili su  roba ili roblje na tržištu rada.

Ko slavi danas 1.maj ?

Tamo nema mjesta za obespravljene radnice koje su se uporno i dugo borile za svoje fabrike koje su danas olupine a one se od te borbe razboljele ili umorile. Mlade žene  nemaju u iskustvu  ni taj kratkotrajni doživljaj slobode i pripadništva koje sui male njihove majke.

Koristimo ovaj  Prvi maj da ukažemo na neophodnost društvene i političke promjene, na neophodnost otpora i pobune svim nepravdama  i nasilju.

Vratimo značaj Prvom maju insistirajući svakog dana i na svakom mjestu na ostvarenju radnih prava zasnovanih na solidarnosti i dostojanstvu čovjeka.

Aktivistkinje Anime

autorka: Paula Petričević

Da li je filozofija zbilja “najgori oblik ekscesa uobrazilje”? Nerado priznajem, za mene jest uvijek bila takvo što. Mašta koja divlja na rubovima mogućeg, življivog i mislivog i koja otvara opcije da se živi drugačije od naznačenog ili zapovijeđenog i da se preuzme puna odgovornost za to. Da se ukorijeniš i razgranaš pod istim nebom i istom zemljom i raskrstiš sa sluzavom putanjom crva. Hrabrost da govoriš u svoje ime i razgovjetno obznaniš svoje prisustvo, pri tom ga ne namećući nikome. Spremnost da voliš kao da sjutra ne postoji ili kao da će trajati zauvijek, sasvim svejedno. Tako da - da, filozofija može biti najbolja igračka i gladnim i presitim, i mitomanima i skepticima.

Nerado priznajem, ali činim to iskreno, da sam naivna kao jutro. Moj se optimizamne temelji ni na čemu opipljivom, dokazivom ili pokazivom. Nemam čime da potkrijepim svoju želju, ali ona jednako gori - hoću da živim bez straha i neću da ikome dugujem za to. Hoću sve ono što ne živim sada, jer mislim da mi pripada, jer znam za bolje, jer ga nikome ne otimam. Zavidim vremenu koje je imalo heroje, istovremeno želeći da nam više nikada ne trebaju, ali danas oni djeluju nasušno potrebni, a nema ih na vidiku. Možda čuče sakriveni u svakom od nas, zabavljeni svakodnevnim mukama i svakodnevnim zadovoljstvima, ućutkani, između ostalog, pritiskom sredine da se “ne talasa”, da se ne traži đavo. Ali onda đavo preuzme kormilo i navigaje u svom smjeru, a mi (p)ostajemo nijemi galioti zatočeni u smrdljivom potpaljublju.

SAČUVAJMO MIR 

Svake srijede od oktobra do sredine aprila na Trgu od oružja u Kotoru Anima je organizovala performanse u sklopu akcija za mir koje su realizovane povodom aktuelne političke krize u zemlji. Cilj nam je bio da građanstvu skrenemo pažnju na sve pojave u društvu koje remete mir, doprinose strahu, produbljuju političku krizu, kao i da se poveća svijest o značaju aktivnog učešća građana u izgradnji mira.

Procjenjujemo da je edukacija o miru, o tranzicionoj pravdi i suočavanju sa prošlošću neophodna za dugoročno održavanje mira i nastavljamo akcije za mir u drugoj formi. Svake srijede u 19 sati u Kući slobodne misli u Kavču realizovaćemo tematsku diskusiju i prikazati odgovarajući film kako bi podstakli otpor svim vrstama nasilja i saradnju u izgradnji i očuvanju mira.

27. aprila u  19 sati u Kući slobodne misli biće prikazan film Žena u crnom,Beograd „Zona slobodna od mržnje“ i   diskusija o militarizaciji društva.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

Tim ANIME

                                                       Saopštenje                          Kotor,  13.04.2016

SAČUVAJMO MIR -  PROTIV  LICEMJERJA I MANIPULACIJA

Punih  šest mjeseci je od kada  traje politička kriza u Crnoj  Gori i jasno je da se iza leđa javnosti i maske dogovaranja  odvijaju prilično mutne igre zauzimanja pozicija za izbore i hvatanja glasova i mogućih koalicija. Svakodnevno se  uz dirigentske palice međunarodnih uglednika dešavaju neka davanja, povećanja, novi uspješni objekti, novi „epohalni“ projekti i kako izgleda, postajemo lideri i u obrazovanju a čini se i zdravstvu u Evropi jer je „lider demokratije“ već blijeda  priča za sluđeno stanovništvo. Opozicionari ili buče ili ćute. Sve u svemu  najviše je mistike u ovih šest mjeseci  „ blizu smo potpisivanja sporazuma“, „blizu smo , samo što nismo“ i kao u svim dobrim serijama za zamjavanje stanovnišrva sve se vrti oko jedne žene. Ko joj je? što joj je? i zašto joj je? o tome ćemo vjerovatno biti upoznati na kraju a možda i nećemo jer znamo da na kraju to više uopšte ne bude bitno. Komično da nije ovoliko bijede, nasilja i bespomoćnosti razorenih institucija, da nije „dara prevršila mjeru“. Konsternirani poniženjem i prezirom onih koji treba da ih predstavljaju ljudi vraćaju na isti način povlačeći se ka većini, naciji ili vjeri. Političari su izgleda ponovo prekrečili, sa malim izuzecima. Ovoj  politikantskoj igri pridružila se i naša opština. Proglasili su ozbiljno „ političku krizu“ u Kotoru jer ih se „kriminalni klanovi“ i egzekucije po ulicama uopšte ne tiču , dovoljno je valjda što u kontinuitetu podržavaju nasilje.

U srijedu 13. aprila u 17.00 na Trgu od oružja organizujemo performans „Sačuvajmo mir- protiv licemjerja i manipulacija “ da  iskažemo zabrinutost za sigurnost i stabilnost u zemlji . Ovaj performans će, kao i prethodni, biti održan u sklopu akcija za mir koje Anima realizuje povodom aktuelne političke krize u zemlji, svake srijede, sve dok se kriza ne razriješi.

Tim Anime

autorka : Ljupka Kovačević

Još jedno ubistvo u Kotoru. Još jedno „ozbiljno i masovno“ istraživanje , bez kraja.Još jedan krug unesrećenih ljudi. Još jedan krug uplašenih ljudi. Još jedan krug onih koji zatvaraju oči pred brutalnom svakodnevnicom. Ovih poslednjih je najviše. Tako se kidnapuje budućnost ljudi i grada i stavlja u ruke nasilnika sa iluzijom da se tu radi o nekim drugim ljudima o „razračunavanju klanova“, ne o  državnom zločinu i o nama samima.  Godinama se pred našim očima kriminalizuje  grad pod maskom razvoja  grada „kulturne baštine“.

Nekada „davno“, u prošlom vijeku, dok nije nadošla pohara pohlepnih i bezdušnih bio je to grad  kulture ,zajedničkog suživota i tolerancije, i time se građanstvo ponosilo i time je grad pružao sigurnost i mir svakom ko je u njemu boravio.  Bilo je časno živjeti u Kotoru i dijeliti to vjerovanje. Međutim,  nakon učestvovanja  u razaranju Dubrovnika, nakon iznjedravanja i  podrške logoru Morinj , nakon izbjegavanja tranzicione pravde i suočavanja sa vlastitom prošlošću temelji su poljuljani zbog nedostatka političkog i moralnog integriteta da se stane iza istine i odgovornosti. Poljuljanog ga je trebalo poharati. Postepeno i temeljno razoreno je sve ono što je razvijalo i gradilo Kotor izunutra i ono što ga je čuvalo, godinama  oplemenjivalo. Prvo ono od čega je živjelo stanovništvo : Jugooceanija, Rivijera, Bokeljka, Ljekobilje, Jadran-Perast, Frojd... malo li je !  Profiteri su kidnapovali institucije i radili po svojoj volji iza paravana tzv demokratije i razvoja. Uselili su samovolju, podjele, nasilje i strah u Kotor.  Malo po malo, iza bještavila skupocjenih objekata koji su  zadovoljavali standarde primitivne elite – kulture blještavila i kiča,  povlačila se kultura mira i tolerancije. Izvještaji o stanju u Kotoru su bili sve bolji a život u njemu sve gori. Ćutanje sve veće . Nemoć da se izgradi alternativa nasilju  sve vidljivija.Dodatno, u pomoć bezdušju nastupila je kruzirijada koja je brojem turista kompenzirala „uspješni“ turizam u CG a urušavala kvalitet života i boravka u Kotoru. Pjace su postale kulise za nedodirljive ručaonice za građanstvo a svake sezone su obogaćivane novim redom stolova. Noćni život je obogaćivan razarajućim zvukovima folk iagresivne muzike. Osvajani su životi mladih ljudi drogama i „lakim“ zaradama. I tako se to desilo da  je Kotor počeo da svjedoči o nasilnim smrtima i da ga krasi po definiciji institucija koje su morale da ga brane „sukob klanova“ a ne jasno definisan državni zločin nad gradom. U čiju korist ? Za koga?  U zemlji sa najvećim brojem policajaca po glavi stanovnika !? Ko plaća i za koga rade te institucije – policija, tužilaštvo sudstvo? Zar nije bilo bolje skloniti čovjeka iz sive zone (ulične prodaje) nego tražiti njegove ubice?  Važno je da nam politiičari mirno spavaju  dok se „borba klanova“ odvija na ulici a „država“ radi svoje.  Da ne spavaju političari na lokalnom i državnom nivou   ovih nasilnih smrti ne bi moglo biti.  Ovdje ne smije da važi normalizacija –da se ovo dešava svuda u svijetu! Ovdje se moraju prozvati odgovorni.

Dok strah obuzima gradove nemoralno je  brinti o vlastitoj prezentaciji a ne o realnosti ! Šta je ljudski život pri slici na RTCG ( zar nije važnije biti na mjestu zločina nego povećati minutažu prisustva na TV kanalu?)?!  Ako je  odgovor privilegovanih „ništa“ čekaju nas egzekucije u svakom dvorištu a tada nikoga više neće biti  da viče „ Upomoć“!

Kotor je srce kulture Crne Gore a  danas je to srce  državnom politikom  prilično razoreno.

Nagrada za zločin- poniženje za žrtve. Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju.

NAGRADA ZA ZLOČIN – PONIŽENJE ZA ŽRTVE

Rat u Bosni i Hercegovini  počeo je 6. aprila 1992. i prema „Bosanskoj knjizi mrtvih“, ubijeno je 95.940 ljudi, a od toga 81% Bošnjaka, 11% Srba , 7% Hrvata. Protjerano je 2 miliona ljudi, silovano preko 20.000 žena ... Na žalost, žrtve teških zločina i dalje nisu dobile pravdu. Neke presude Haškog tribunala (posebno Perišić, Karadžić, Šešelj...) podstiču nekažnjivost zločina, vrijeđaju dostojanstvo žrtava i preživjelih.

Najnovija  presuda Vijeća Haškog tribunala  od 31. marta 2016. kojom se zaštitno lice politike etničkog čišćenja i genocida sa prostora bivše Jugoslavije Vojislav Šešelj oslobađa po svim tačkama optužnice za ratne zločine predstavlja skandal bez presedana. Ovom presudom jača nacionalističko-militaristička klima u cijeloj regiji i dodatno se produbljuje etnička i svaka druga netrpeljivost.

Ovom presudom duboko su ponižene žrtve Šešeljeve zločinačke ideje „Velike Srbije“. Vijeće Haškog tribunala je iznevjerilo ideju pravde i princip kažnjivosti zločina,  a agresivni rat i etničko čišćenje proglašeni su legitimnim oblicima ponašanja.

Čestitka slobode Šešelju  od strane premijera Crne Gore, Mila Đukanovića, podrška je politici koju je Vojislav Šešelj zagovarao i zagovara, i doprinos atmosferi nekažnjivosti  ratnih, ali i drugih vidova zločina koji u kontinuitetu daje vladajuća elita na čelu sa premijerom. Cinično je u Crnoj Gori zagovarati revizije sudskih presuda ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore  a istovremeno podržavati inspiratore i učesnike  ratnih zločina i etničkih čišćenja koji su doveli i do zločina Crne Gore i u Crnoj Gori.

  1. do 3. aprila 2016. u Hotelu SIND,Muo, Kotor