DRUGAČIJI SVIJET JE MOGUĆ

Dragi Kotorani i Kotoranke,

Evo nas u sred ljeta, stađuna koji u najvećoj mjeri potencira uglavnom slabo zanimanje koje tokom godine postoji za naše “naselje gradskog karaktera”.  U duhu novog vremena, novi vjesnici proljeća postaju kruzeri koji kontingente zainteresovane ljudetine uredno istovaruju pred glavna gradska vrata, najavljujući dugo sporo ljeto u svom njegovom sjaju i bijedi.

IZMEĐU SPOMENIKA I ZABORAVA

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Danas bih željela da sa vama podijelim nemir i nelagodu, ali i razmišljanja na koja me je nanovo pokrenuo serijal TV Kotora “Drugo lice grada”. Dok prvo lice Kotora mislimo da poznajemo, ovaj nam serijal predstavlja njegovo naličje, galeriju mučnih razglednica prezrenih i napuštenih ili sporadično skvotovanih mjesta, koja su iz nekadašnje slave pala u masnu kaljugu neuspjelih ili pak, paradoksalno, posve uspjelih privatizacija.

ISTORIJA KOJE NEMA

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Ovih se dana u našem gradu održava izuzetno zanimljiva izložba “Istorija koje nema”. Vjerovatno je većina vas upoznata sa ovim dešavanjem koje zapravo predstavlja dio većeg istraživanja dvije NVO Expeditia i Anime, a to je izrada ženske mape Boke Kotorske. Ukratko, željele smo odgovoriti na jednostavno pitanje: “Gdje su žene u našoj istoriji?”

Autorka: Paula Petričević

Škola u koju je prošlog mjeseca krenuo moj sin nosi isto ime kao i kada sam ja kretala u nju, jedva čekajući da položim pionirsku zakletvu, ne bih li bar malo dorasla ondašnjim društveno prihvaćenim idealima. Nakon svih užasa kroz koji smo kao region prošli, ne mogu a da se ne pitam, ako smo i pored tih i takvih ideala uspjeli da izgradimo koncentracione logore na kraju dvadesetog stoljeća u srcu Evrope i na nekad antifašističkom tlu, u kakvu onda generaciju izrastaju današnja djeca koja se ne zaklinju nikome i ničemu, koja se bez vertikale veru uz pijedestal Moloha profita, jedinog ideala i božanstva koji je svijet na umoru uspio da izluči iz svog trulog i trošnog tijela.

jelisava i ervinajelisava 6U sklopu  projekta Pamtiš Pitaš Uznemiravaš, 24. oktobra 2014,  Anima je organizovala tribinu Rodni aspekt i politička participacija žena  u multimedijalnoj sali KIC-Budo Tomović u 18 sati. Uvodničarke na tribini bile su: Dr Jelisava Kalezić, poslanica u Skupštini Crne Gore i Ervina Dabižinović.Mali broj slušateljki imao je izuzetno zadovoljstvo da čuje inspirativnu priču Jelisave Kalezić, alternativni i autentični pogled na razvoj politika u Crnoj Gori. Kroz diskusiju žene su podijelile svoja saznanja i viziju drugačijeg svijeta u kojemu su i muškkarci i žene kreatori/ke svakodnevnice, kulture i politike.

U Crnoj Gori  ne postoji politička volja  da bi se položaj i stanje u kojem se žene nalaze promjenio i napustila retrogradna patrijarhalna matrica koja muškarcima obezbjeđuje moć. Vlada i Parlament ne poštuju potpisane međunarodne konvencije, direktive i preporuke, i ne izvršavaju preuzete obaveze koje se odnose na uklanjanje svih oblika diskriminacije žena na svim nivoima.  

tiče me setiče me se 2tiče me se 3tiče me se zajednickaU  sklopu  projekta Pamtiš Pitaš Uznemiravaš, 24. oktobra 2014 članice Anime su održale performans TIČE ME SE !  na Trgu Republike u Podgorici u 12 sati. Na početku su ćutanjem iskalazale  protest protiv arogancije političke elite koja ne poštuje zakone, ni preporuke EU  već uporno isključuje žene sa pozicija odlučivanja.

performans1senka i vanjaU sklopu  projekta Pamtiš Pitaš Uznemiravaš  a povodom 17 oktobra,  Dana protiv siromaštva Anima je organizovala preformans NE SIROMAŠTVU-POBUNI SE, na Trgu Republike u Podgorici u 12 sati i tribinu Rodni aspekt ekonomskog nasilja  u multimedijalnoj sali KIC-Budo Tomović u 18 sati.  Na tribini su govorile:  Senka Rastoder, predsjednica sindikalne  organizacije u Savezu Sindikata i  Vanja Ćalović, koordinatorka MANS-a.

Osnovni zahtjevi su da se ispoštuju ciljevi Pekinške deklaracije:

autorka: Ljupka Kovačević

Zadnjih dana mislim  na moju političku prijateljicu profesoricu Pravnog fakulteta u penziji koja je prije nekoliko godina bila odbijena  od UCG za zvanje emeritus. Razgovarale smo  tada o referencama, o etici , o monopolima na Univerzitetu  ali i o izraženoj mizoginiji.  Voljela bih da sam mogla da nađem spisak  tih nedodirljivih , u sjenci politika djelujućih, koji su ovih dana  tražili pare za status i zvanje i voljela bih da među njima ne stoji njeno ime.  Ne znam kojim su se motivima vodili kada su je odbili ali smatram da je danas  časno ne biti u toj grupi .

performans1senka i vanjaAnima je 17. oktobra 2014, na   Dana protiv siromaštva organizovala pereformans NE SIROMAŠTVU-POBUNI SE, na Trgu Republike u Podgorici u 12 sati i  tribinu Rodni aspekt ekonomskog nasilja  u multimedijalnoj sali KIC-Budo Tomović u 18 sati. Na tribini su govorile:  Senka Rastoder, predsjednica sindikalne  organizacije u Savezu Sindikata i  Vanja Ćalović, koordinatorka MANS-a.  

Osnovna poruka je da se ispoštuju ciljevi Pekinške deklaracije:

ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje u sklopu  projekta Pamtiš Pitaš Uznemiravaš  a povodom 17 oktobra,  Dana protiv siromaštva organizuje:  

Preformans NE SIROMAŠTVU-POBUNI SE, na Trgu Republike u Podgorici u 12 sati.Stajaćemo sat vremena ćuteći i na taj način iskazati protest protiv politike koja je dovela do osiromašenja ljudi i ne čini ozbiljne napore da se ta situacija promijeni . U akciji  učestvuju žene iz Bijelog Polja, Nikšića, Kotora, Herceg Novoga, Podgorice, Cetinja, Bara,  saradnice  ANIME I ŽNVO Crne Gore

Tribinu Rodni aspekt ekonomskog nasilja  u multimedijalnoj sali KIC-Budo Tomović u 18 sati. Na tribini ćemo se upoznati sa uzrocima kontinuiranog ekonomskog nasilja i kako se to odražava na živote žena kao i sa otporom žena takvim politikama Na tribini će govoriti:  Senka Rastoder, predsjednica sindikalne  organizacije u Savezu Sindikata i  Vanja Ćalović, koordinatorka MANS-a.  

“Prelet iznad Besudne zemlje”

Autorka: Ervina Dabižinović

Program zaborava i brisanja prošlosti je na snazi i ukoliko dolazite iz prostora sjećanja sa odlukom da svjedočite sprema vam se sačekuša što simbolično što fizički. Ko god je progovorio ili uperio prst svoje kritike u prljave poslove koje političari predstavljaju svojim velikim uspjehom, postao je napadač i skot, izdajnik i špijun protiv svoje želje. Ne njih, nego zemlje jer su oni zemlja!

Jednom davno Milovan Đilas je imenovao Crnu Goru –besudnom zemljom, a nakon čitanja te knjige i sama sam je tako odlučila zvati. Crna Gora je devedesetih potvrdila sve što se o njoj mislilo u stereotipima i predrasudama kada je u pitanju njena ratnička i vojna istorija.

morinj 1 

3. oktobra 2014. godine od 11.00 do 13.00 sati ispred Vrata od grada  aktivistkinje Anime su dijelile flaje kojima su  podsjetile  građane/ke Kotora na zločine počinjene u periodu od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine u Morinju.
U navedenom periodu u Morinju je postojao Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske – Logor Morinj. U logoru je u tom periodu boravilo 292 osobe iz Dubrovačke regije, od čega je 169 svjedočilo o nečovječnom postupanju prema njima. Nakon dugog perioda u kojemu je režim upotrebio sva sredstva kako bi izbjegao odgovornost za učinjeno (odugovlačenja, nedovoljne motivacije tužilaštva da se krivci privedu pravdi, izbegavanja pitanja komandne odgovornosti, omalovažavanja svjedoka, itd...) 2013. godine je donesena pravosnažna presuda kojom su četvorica optuženih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora. Optuženi su naređivali, mučili i nečovječno postupali prema velikom broju ratnih zarobljenika u logoru, povređujući njihov tjelesni integritet i lično dostojanstvo.
Dugi niz godina ukazujemo na prikrivanje istine o događanjima u logoru Morinj od strane odgovornih državnih institucija ali i od strane Opštine Kotor. Institucije nisu obilježile ovo mjesto zločina, niti su odale počast žrtvama kako bi se znalo što se dešavalo u Kotoru tokom rata, sve sa ciljem da se falsifikuje prošlost, izbjegne suočavanje sa prošlošću i tranziciona pravda. Ako se ćuti o sramnom postojanju i funkcionisanju Logora Morinj ne  može  se govoriti o pravdi i  mirnom suživotu u Crnoj Gori.
Nećemo zaboraviti patnju, bol i teret žrtava i njihovih porodica. Nećemo zaboraviti zločine počinjene u naše ime! Od odnosa prema njima zavisi naša budućnost.